Frontmen Foo Fightersa Dejv Grol dao je intervju Matu Vilkinsonu za Apple Music povodom 25. godišnjice od izlaska prvog albuma grupe koji i nosi naziv samog benda i osvrnuo se na same početke benda.
Postavljeno mu je pitanje kako se je snašao u ulozi frontmena tokom godina, a Grol je odgovorio:
– Nastupiti na pozornici za mene bio je šok, jer sediti i svirati bubnjeve toliko dugo vremena za mene je postala normalna stvar, a sada je trebalo da predstavljam svoj novi bend kao frontmen, da izađem pred ljude i nastupam? Kako se kretati, šta reći između pesama, a da ne bude glupo? Sva ta pitanja prolazila su mi tada kroz glavu. Ako ne osetiš povezanost s publikom i ako ostaneš bez samopouzdanja, to može biti doista stravično – taj osećaj pratio me nekih 8 godina, trebalo mi je dosta vremena da se prilagodim.
Upoređujući početne godine sa sadašnjom mirnoćom kojom izvodi nastupe, Grol je dodao:
– Sada kada hodam po pozornici, prolazi mi kroz glavu “Hej, idemo da odradimo ovaj nastup!”, ali unazad nekoliko godina, čak i tokom davanja intervjua bio sam stidljiv i povučen. Tada nisam bio naviknut da budem u centru pažnje, pa danas ne gledam te ranije intervjue.
U istom intervjuu, Grol se osvrnuo na nastanak prvog albuma benda:
– Ceo album sam snimio ciljanim redosledom – bio sam vrlo uzbuđen oko toga, zamislio sam to kao jedan školski projekat, čak sam imao i pripremljene grafikone.
Overload festival u Vladičinom Hanu koji je trebalo da bude održan 31. jula i 01. avgusta, otkazan je zbog loše epidemiološke situacije.
– U skladu sa odlukama i merama koje je donela Vlada Srbije i proglašenja vanredne situacije u više od 20 gradova, a imajući u vidu da je zdravlje i bezbednost svih učesnika festivala, otkazan je ovogodišnji Overload festival. Do kraja meseca biće objavljeni datumi za Overload 2021. Srećno do sledeće godine – stoji u zvaničnom saopštenju organizatora.
Na sedmom Overload festivalu 2020 trebalo je da nastupe: Kruševac Geto, Sunshine, Beogradski sindikat, Artan Lili, Texas Flood i Galija.
Splitsko/sinjski bend Nebula Express predstavio je novi video singl pod nazivom “Rikverc”.
U pomenutoj numeri, na njima svojstven način, ekipa benda prikazuje “evoluciju” društva koje lagano ide u rikverc.
Nebula Express osnovan je 2017. godine, a tri člana benda – Gordi Pejčić (vokal i gitara), Tomo Poljak (bas) i Vjeko Poljak (bubnjevi) upravo pripremaju prvi album.
Za sada su objavili četiri singla za koje su urađeni i spotovi, a poslednji je video za “Rikverc”.
Australijski rock bend AC/DC ove godine obeležava 40 godina od izlaska svog kultnog albuma “Back in Black”, i zato su povodom te godipnjice odlučili da putem YouTubea objavljuju stare videspotove svojih najvećih hitova. Poslednje objavljeni spot za pesmu “What Do You Do for Money Honey” prikazuje nastup uživo koji je bend održao u februaru 1981. godine u hotel-kompleksu Nippon Seinenkan u Tokiju.
Tadašnji frontmen benda Bon Skot preminuo je 1980. godine, pa je novi pevač postao Brajan Džonson koji je predvodio bend na turneji i nastupu u Tokiju. Ovaj vrlo redak video snimak prikazuje Džonsona bez njegove prepoznatljive kape, umesto toga, nosio je majicu Univerzitetaa Ohajo koju je najverovatnije kupio tokom nastupa grupe u Ohaju 5 meseci ranije.
Postojala je skepsa može li AC/DC da nastavi bez Skota, ali svaka sumnja pala je “u vodu” nakon izlaska drugog albuma benda pod nazivom “Back in Black” koji ih je proslavio, a hitovi poput “Hells Bells”, “You Shook Me All Night Long”, “Back in Black”, “Shoot to Thrill” i “Rock & Roll Ain’t Noise Pollution” postali su neizostavne pesme njihovih nastupa tokom poslednjih 40 godina.
Jedino je pesma “What Do You Do for Money Honey” ostala bez prave podrške od strane fanova, pa je tako i uživo poslednji put izvedena davne 2001. godine tokom turneje “Stiff Upper Lip”.
Budućnost benda trenutno je prava misterija. Neke glasine i navodne izjave “poverljivih” izvora naslućivale su izlazak novog albuma ranije ove godine, ali zbog novonastale situacije s korona virusom, planovi su se promenili pa će novi album ipak morati da pričeka još neko vreme.
Pametni telefoni su nas sve učinili fotografima, ili su učinili to da niko od nas nije fotograf. Pre jednog veka, samo to što ste posedovali i znali da koristite foto-aparat važilo je za uspeh. Danas, svi nosimo kameru u svako vreme, bilo da to želimo ili ne, a za rukovanje njom nije potrebna nikakva veština, piše Open Culture.
– Verujem da je svako fotograf – za BBC kaže slavni Vim Venders, režiser filmova “Pariz, Teksas”, “Američki prijatelj”, “Krila požude”…
– Svi pravimo milijarde fotografija, pa je ona i življa nego ikad, a, istovremeno, mrtva je više nego ikad.
Venders je ovu tvrdnju napravio na izložbi svojih polaroidnih fotografija. Polaroid je ranije predstavljao pametni telefon današnjice, ali režiser ne izvlači istu dozu inspiracije iz telefonskih fotografija, kao iz onih iz polaroida.
– Nevolja sa iPhone fotografijama je ta što ih niko ne vidi – smatra Vim i dodaje: – Čak i oni koji ih stvaraju ih više ne gledaju, a svakako ih više ne izrađuju u papiru.
Režiser je iz prve ruke video kako je veza sa fotografijom promenjena u toku godina.
– Iz iskustva znam da, što manje imate, postajete sve kreativniji. Možda nije nužno znak kreativnosti taj što svaku fotografiju pretvarate u njenu suprotnost.
Režiser se ipak ne protivi kulturi telefona, a čak je priznao i da on pravi selfije.
– U potrazi sam za novom rečju za ovu novu aktivnost koja izgleda kao fotografija, ali to nije. Molim vas, javite mi ako smislite tu reč – poručuje Vim.
Ovogodišnji 27. Festival evropskog filma Palić neće biti održan u najavljenom terminu, od 8. do 14. avgusta, zbog suzbijanja pandemije viruas Covid 19, a važna filmska smotra se odlaže dok se ne stvore uslovi za njeno održavanje, potvrđeno je Tanjugu u organizaciji festivala.
Festival je prvobitno bio zakazan u terminu od 18. do 24. jula, ali je zatim termin održavanja pomeren za dve nedelje zbog pandemije korona virusa.
Ideja organizatora bila je da obezbede što bolju i bezbedniju organizaciju ove manifestacije koja se održava na otvorenom.
Projekcija filma “Ime naroda” reditelja Darka Bajića bila je zakazana na otvaranju festivala.
Istorijska priča o Svetozaru Miletiću, uglednom advokatu, nekadašnjem gradonačelniku Novog Sada i jednom od najznačajnijih i najuticajnijih srpskih političara u Austrougarskoj druge polovine 19. veka, otvoriće festival kada se za to steknu uslovi.
Danas je reč o jednoj od najpoznatijih pesama 20. veka koje je obeležila ne samo karijeru grupe Queen već čitavu jednu generaciju. Mnogi su je pevali, ali niko kao Fredi. Verovatno zbog toga mnogo ljudi ne zna da pesmu zapravo nije napisao on.
“The Show Must Go On” (Šou mora da se nastavi) je pesma grupe Queen sa njihovog albuna “Innuendo” iz 1991. godine.
Iako važi mišljenje da ju se napisao Fredi Merkjuri i da ona predstavlja njegovu oproštajnu pesmu, to je samo delimično tačno. U stvari, osnovu je napisao gitarista Brajan Mej, inspirisan upravo Merkjurijevom borbom sa bolešću, njegovom hrabrošću i istrajnošću u poslednjim danima.
Niko nije verovao da može…
Merkjuri je bolovao od side, iako se to tada nije zvanično znalo. Sredinom 1991. već je bio toliko bolestan da je jedva hodao, pa je Mej bio zabrinut da li će on biti i fizički sposoban da otpeva tako zahtevnu pesmu. Zato je demo verzije otpevao upravo Mej iako je morao da koristi falset na pojedinim, previsokim, deonicama.
Međutim, na iznenađenje svih članova grupe, kada je došlo vreme snimanja, Fredi je došao u studio, popio malo votke, ustao, rekao: “Ima da je jeb**o otpevam, dušo!” i onda otpevao celu pesmu bez greške iz prvog pokušaja.
– Krenuo je i rasturio, potpuno je pokidao taj vokal – prisetio se Mej.
Nakon toga, Fredi Merkjuri već je bio preslab da bi snimio spot, pa za njega nije rađen novi materijal, već je sačinjen kolaž od spotova grupe načinjenih između 1981. i 1991. godine.
Tekst pun aluzija
Pesma govori o životu na sceni uopšteno, o tome da se svi lični problemi moraju ostaviti “iza, u bekstejdžu” kada se nastupa, a tekst je pun aluzija i metafora. Na kraju, tekst govori o odlučnosti i želji za životom: “I have to find the will to carry on with the show” (Moram da nađem volje da nastavim šou), prenosi Istorijski zabavnik.
Džim Haton, Merkjurijev partner u poslednjih šest godina njegovog života jednom je izjavio da postoji stih koji najbolje opisuje Fredijeve poslednje dane života.
– Po mom mišljenju, stih koji je najviše autobiografski je: ‘My make-up may be flaking but my smile still stays on’ (Šminka mi se ljušti, ali osmeh mi ne silazi”). Bilo je upravo tako. Bez obzira koliko je Frediju bilo loše, on nikada nije gunđao niti tražio bilo kakvo saosećanje. Ta bitka je bila samo njegova i ničija više, i on je uvek pokazivao hrabro lice, uprkos sve goroj situaciji – izjavio je Džim u intervjuu 1994. godine.
Nažalost, Fredi Merkjuri nije uspeo da pesmu nijednom izvede na nastupu. Preminuo je 24. novembra 1991. nedugo po objavljivanju albuma. I danas važi za jednog od najboljih pevača koji su ikada živeli.
Jezero u kojem su Patrik Svejzi i Dženifer Grej vežbali skok u vazduh više nije kao što je nekad bilo.
Planinsko jezero (Mountain Lake), koje svetska javnost pamti po nezaboravnim scenama iz kultnog filma “Prljavi ples” presušilo je pre 12 godina i tako ostalo sve do ovoga leta kada je voda opet počela da nadireu njega, iznenadivši lokalce i posetioce.
Pansion Planinsko jezero postao je meka za obožavaoce filma koji su putovali u Pembrok u američkoj državi Virdžinija kako bi obišli mesta iz filma. Tamo je drvena kuća u kojoj je boravila glavna junakinja sa svojom porodicom i natkrivena senica gde su organizovani plesni časovi.
Nivo vode u jezeru prvi put je pao 1999. godine, ali se vratio 2003. Tri godine kasnije opet je pao i do 2008. godine jezero je potpuno presušilo. Međutim, poslednjih nedelja, nakon obilnih kiša, lokalci su primetili da se opet puni vodom.
– Sada je popunjena trećina jezera i čini se da se voda zadržava – rekla je za lokalni list Roanok tajms, menadžerka pansiona Hajdi Stoun.
– Ovo je vrlo uzbudljivo. Gosti su jako srećni, jer je jezero bilo suvo toliko godina i više izgleda kao livada. Najlepše je kada je ispunjeno vodom – rekla je ona a prenosi Jutarnji.
Naučnici kažu da fenomen nestajanja i ponovnog pojavljivanja čini to jezero jedinstvenim.
– Bazen ovoga jezera je apsolutno jedinstven, ne samo na Apalačkim planinama, nego u celom svetu – rekao je profesor Džon Kovli sa Koledža Roanok.
On je dodao da je sa timom naučnika istraživao jezero i da su utvrdili da jezero dosegne najnižu tačku svakih 400 godina.
– Kada se jezero isuši, odnosno kada se isprazni, reč je o samočišćenju premeštanjem sedimenta koji se nakupio na dnu jezera kroz prilično složen vodovodni sistem kako bi jezero bilo veće, dublje i čistije – rekao je on.
Znatiželjnici će morati da se strpe kako bi videli hoće li se jezero u potpunosti napuniti vodom, ali Stoun ističe da taj kraj posetiocima pruža i druge aktivnosti poput tematskog vikenda “Prljavi ples” koji uključuje lov, kvizove i, naravno – ples.
Fond solidarnosti kulturnih radnika Srbije pozvao je danas sve pandemijom socijalno ugrožene umetnike i radnike u kulturi da se do 6. avgusta prijave za dodelu jednokratne pomoći od 30.000 dinara.
Poziv je upućen jer su mnogi umetnici i kulturni radici zbog posledica pandemije i nemogućnosti rada tokom i nakon vanrednog stanja ostali bez većeg dela ili čak svih prihoda.
Pravo na 30.000 bruto imaju svi umetnici i kulturni radnici bez obzira na članstvo u udruženjima, samo što je u tom slučaju potrebna potvrda o saradnji koju im mogu izdati udruženja koosnivači Fonda, institucije kulture, kao i udruženja za čiji kredibilitet garantuju koosnivači Fonda solidarnosti.
Novac uz potvrdu mogu tražiti i drugi kulturni radnici od čijeg neposrednog rada zavisi produkcija kulturnih i umetničkih događaja, poput modela, statista, tehničara, pomoćnog osoblja.
Pomoć nije namenjena slobodnim umetnicima, onima koji su registrovani kao privrednici, kojima su po osnovu honorarnih ugovora odobrene mere pomoći lokalne samouprave i onima u stalnom radnom odnosu.
Do sada su sredstva prikupljena putem donacija Fonda za otvoreno društvo, Švajcarske agencije za razvoj i saradnju (SDC) i FundAction platforme, kao i Fondacije Hajnrih Bel koja je podržala pripremu Fonda solidarnosti.
Inače, inicijativa za osnivanje Fonda solidarnosti potekla je od Udruženja likovnih umetnika Srbije, Asocijacije Nezavisna kulturna scena Srbije, Saveza udruženja likovnih umetnika Vojvodine, Servisa za savremeni ples, Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA – Sekcije Srbija.