Naslovna Blog Stranica 1016

Nagrada Dunavska lađa za film “Da li me voliš?” Tonje Najabrove iz Ukrajine na 6. Dunav Film Festu

Svečanom dodelom nagrada i premijernim prikazivanjem tizera za film “Što se bore misli moje” reditelja Milorada Milinkovića sinoć je u Smederevu završen 6. Dunav Film Fest.

Dunav Film Fest_foto Filip Olćan

Tokom šest dana (od 22. do 27. avgusta) na Dunav Film Festu je prikazano više od 30 igranih, dokumentarnih i animiranih filmova iz Evrope i čitavog sveta, održana je i premijera prve dve epizode serije “Tunel”, a publika je uživala i u razgovorima sa filmskim autorima.

Žiri koji je odlučivao o nagradama radio je u sledećem sastavu: Iveta Ivanova, glumica i rediteljka iz Bugarske, Jelena Mihajlović, glumica, i Zoran Amar, reditelj. Glavna festivalska nagrada – Dunavska lađa, umetnički je rad smederevskog vajara mr Vlaste Filipovića.

Dunavska lađa_foto Filip Olćan

Nagradu za najbolji film u takmičarskoj selekciji dobio je film “Da li me voliš?” autorke Tonje Najabrove.

“Pažljivo odabranim glumačko-rediteljskim sredstvima film Da li me voliš donosi odličnu rekonstrukciju jednog vremena u emotivnoj drami o odrastanju i krahu porodice dok u odjeku svedočimo i krahu zemlje”, navodi se u obrazloženju žirija.

Specijalno priznanje festivala dodeljeno je filmu “Nula kalorija” autorke Džesike Hausner zato što “skreće pažnju na veoma važne teme osetljivosti mladih ljudi i njihove potrebe za bliskošću i zajednicom u ovoj eri usamljenosti u kojoj nam se stalno nude nove i nove ideologije koje će nas konačno učiniti srećnim”.

Nula kalorija, kadar iz fiolma

Češki reditelj Robert Hloz nagrađen je nagradom za najbolju režiju za ostvarenje “Tačka povratka” za “uspešno prikazanu blisku budućnost evropskog grada, preciznu režiju koja je kvalitetno povezala sve važne aspekte filmskog izraza”. Srpskom koproducentu filma Marku Paljiću nagradu je uručila zamenica gradonačelnika Smedereva Marija Marković Stavrić. Autor ostvarenja prisutnima se obratio putem video poruke.

Robert Hloz_foto Filip Olćan

Nagradu za najbolji scenario osvojio je Juraj Lerotić za film “Sigurno mjesto”. Prema rečima žirija u pitanju je “retko human pristup o tragičnoj temi samoubistva. Scenarista Juraj Lerotić, koji je ujedno i glavni glumac i režiser prikazuje nezaustavljivi pad iz depresije u smrt na ličan, duboko doživljen i izvanredno snažan način”.

Sigurno mjesto, kadar iz fiolma

Nagradu za najbolju glumu osvojili su Juraj Lerotić (Sigurno mjesto) i Karina Kimčuk (Karyna Khymckuk) za film “Da li me voliš?”.

“U duboko ličnoj priči igrajući zapravo samoga sebe, Juraj Lerotić nas je i kao glumac svakim kadrom dirnuo i podario publici upečatljivu, snažnu i slojevitu ulogu. Iako veoma mlada Karina Kimčuk zrelo nosi film Da li me voliš? i gradi ulogu birajući suptilna i autentična izražajna sredstva i dočarava nam sve slojeve lika tako da zaista osećamo njene borbe i emotivne krahove”, obrazložio je žiri svoju odluku.

Koncertom rok legendi završen Zemun fest… Na sceni sa YU grupom Đule, Cane i Džoni

Tradicionalni letnji festival Zemun Fest, koji je ove godine izazvao ogromnu pažnju Beograđana i posetilaca glavnog grada, zatvoren je na veličanstven način koncertom kultnog rok sastava Yu Grupa na Zemunskom keju.

Na samom kraju koncerta koji je slušalo više od 10.000 ljudi, na sceni su im se pridružile njihove kolege Đule Van Gog, Cane iz Partibrejkersa i mladi Džoni Ranković, sa kojima su izveli hit “Čudna šuma”, dok ih je publika ispratila ovacijama i “hukom” koji se orio duž obale Dunava.

Koncert YU grupe na zatvaranju Zemun festa/Photo: Zemun fest promo

– Večeras smo zbog njih na bini, da nije njih, ne bi bilo ni nas – kazao je Đule publici i pozdravio kolege i “saborce” iz Yu Grupe, dok je Cane podsetio da se Zemun ponosi bogatom rok istorijom, između ostalog i zbog toga što je Zoran Miščević, pionir rok muzike i osnivač benda Siluete, živeo i radio u ovom delu grada.

Zemun fest od 23. do 27. avgusta, a od YU grupe dva “poklona” – koncert i projekcija dokumentarca…

Nastup Žike, Dragog i Petra Jelića zatvorio je Zemun Fest, koji je prethodnih pet dana bio prestonica urbane kulture našeg grada, kroz projekcije filmova na dve lokacije u srcu Zemuna, i tri rok koncerta na Zemunskom keju. Sve programe Zemun Festa pratilo je više od 70,000 ljudi, čime je festival opravdao titulu tradicionalne letnje manifestacija koja na jedistven način promoviše kulturu i to potpuno besplatno i dostupno svim građanima.

Koncert YU grupe na zatvaranju Zemun festa/Photo: Zemun fest promo

Veče zatvaranja bilo je samo veliko finalne spektakularnog vikenda tokom koga su na Zemunskom keju nastupili Partibrejkersi i Van Gogh, dok je koncert Yu Grupe bio posebno važan kao nastup rođenih Zemunaca koji su zaslužni za nastanak i održavanje tradicije rokenrola na našim prostorima.

Jedna grupa, jedna zemlja… Održana svetska pemijera dokumnentarca “YU Grupa – Trenutak sna”

Kako bismo se podsetili istorije ove velike i značajne grupe, neposredno pre početka koncerta, na velikom platnu je pušten trejler za dokumentarac “Yu grupa – Trenutak sna”, koji je u celini ranije bio bio prikazan na festivalu pred velikim brojem, u okviru selekcija filmskog programa u Zemunskom parku. Filmski deo festivala zatvorilo je premijerno prikazivanje serije “Tunel“ reditelja Petra Ristovskog.

Koncert YU grupe na zatvaranju Zemun festa/Photo: Zemun fest promo

Podsećamo, deo Zemun Festa bio je i bogat revijski filmski program na Velikoj sceni u Zemunskom parku, kao i takmičarski program studentskog filma na Maloj sceni na Magistratskom trgu.

Pobednica u programu studentskog filma je Milica Mitra Cvetković sa Fakulteta Dramskih Umetnosti u Beogradu sa filmom “Vedro nebo”. Nagrada festivala dodeljuje se na osnovu glasova publike.

Organizatori Zemun Festa najavljuju bogat program i za sledeću godinu na još više lokacija u samom srcu Zemuna, jednog od najlepših delova srpske prestonice.

 

Buč Kesidi euforija na Špancirfestu pred 8.500 ljudi…

“Mi smo bend Buč Kesidi iz Pančeva” rekao je Luka Racić i uz zaglušujuću buku prepune pozornice kod Starog grada sa Zoranom Zarubicom krenuo u “Curimo po aslfaltu”, prvu pesmu njihovog headline nastupa na Špancirfestu.

Buč Kesidi najavili goste na svom najvećem koncertu: Bojana Vunturišević, Džipsii i Pocket Palma stižu na Taš 16. septembra

Glavni slot subotnjeg programa festivala predvodila je tako najveća regionalna grupa nove generacije čiji je premijerni nastup u Varaždinu pratilo više od 8.500 fanova.

Buč Kesidi na Špancirfestu/Photo: Dragutin Andrić / Soundguardian

Buč Kesidi skupili su svu snagu i “odužili” se Varaždinu na čekanju dužem od 10 godina. Fantastično inspirirana svirka iznela je pred publiku sve favorite sa dva studijska albuma, kao i nove singlove koji su već duže vreme sastavni deo set liste i izazivaju odlične reakcije.

U subotu je bend krenuo jako. Na sjajne “Euforija” i “Laž” nadovezala se “želja” iz publike – “Kafe aparat”, nakon koje su uslijedili nova “Trebaš mi” te “Draga?” i “Čekam te”. Skok na album “Euforija” i centralni dio nastupa donio je pjesme “Subota”, “TIHO” i “Kasno je”, poslije čega su se vratili na “Posesivno – ospulsivni hospul” sa “Stani!! Stani!!!” i “Pola pet”. Finale svirke zakucali su odlično prihvaćena “Skupi snagu” te serija velikih hitova – “Nema ljubavi u klubu”, “Uragan” i “Nedjelja ujutru”, kao i bis u kojem je mesta bilo za “Idemo do hodnika”, i “Nebitna”.

“Varaždin, grad anđela, grad baroka, grad bicikala”, kako mu je tepao Zoran, uz završnu “Đuskanje ne pomaže” i euforičnu reakciju hiljade posetilacau subotu je definitivno postao i grad levorukog electro rock benda iz Pančeva.

Pomogli ste nam više nego bilo koji psihijatar… evo kako je bilo na koncertu Buč Kesidija u Zagrebu

Kratka vikend tura Buč Kesidija po Hrvatskoj počela je u petak nastupom u Sisku i zaokružila se svirkom na glavnoj sceni Špancirfesta. Bili su to ujedno i poslednji datumi dugačke letnje “Skupi snagu” turneje pre nego se grupa u potpunosti skoncentriše na najveći solo koncert karijere – na beogradskom Tašu 16. septembra.

Bašta KST mala za sve fanove Goblina, jer… energija se (ipak) računa

Da se danas dobra energija i još bolja svirka itekako računaju, pokazali su sinoć goblini u bašti KST zajedno sa svojom brojnom publikom.

Veče su otvorili momci iz beogradsko-kosjeričkog sastava Ubili Su Batlera koji čine Matija Ilić, Relja Blagojević, Luka Lazarević i Damjan Vitorović. Svoju muziku opisuju kao “post-hardcore, emo i slične stvari”.

– Mi smo ubili batlera i odsviraćemo par pesama ako je to kul – rekao je Luka na samom početku.

Golub (Goblini): Ne plašim se da smo spotom “Ti si taj” iznervirali nekog, više me brine da ga ne upotrebe za manipulaciju

Biti predgrupa za jedan bend kao što su Goblini ume da bude mač sa dve oštrice, ali ovi momci su se sjajno snašli, te su vrlo brzo svoju unikatnu energiju sa scene preneli na publiku. Nedavno su objavili instrumentalnu numeru pod nazivom “Maglovito jutro” koju su ovom prilikom i predstavili publici.

Ovi momci su od nedavno deo Hali Gali ekipe, te već imaju određenu publiku, a moglo se primetiti da su mnogi i sinoć znali tekstove.

Goblini prvi put u karijeri svirali u Domu omladine i bilo je kao… u magnovenju

Kako to obično biva, čim su se otvorila vrata gomila ljudi ušla je u baštu KST sa namerom da ‘uhvati’ mesto u prvom redu. Pošto je kapacitet bašte vrlo brzo bio popunjen, to je pošlo za rukom samo onim najbržim. Prosipanje piva i šutke počele su već sa prvim pesmama, da bi do kraja postajale sve intezivnije.

Bez obzira na to što je Branko neke od pesama najavljivao sa “ovo je samo za one starije, koji se sećaju i onih perverznih pesama”, nije bilo pesme koju publika nije znala, iako su generacije bile prilično pomešane. Ipak, publika je najglasnije pevala “Negde pred zoru”.

Golub nije morao da naglašava da je tokom koncerta bio preterano emotivan, to se vrlo lako moglo pročitati iz njihovog međusobnog odnosa na bini. Videlo se koliko uživaju u onome što rade i kolika hemija postoji između njih.

Poznato je da bendovi često imaju goste na svojim koncertima, ali sinoć je sa Goblinima pesmu “Daleki put” otpevala mala devojčica iz publike. Još jedna smena generacija desila se za pesmu  “Voz”, kada je basistu Kokota zamenio sin Nikola. Nakon ove numere usledio je bis sa dobro poznatim pesmama.

Tokom cele svirke, u pauzama između pesama, publika je jednoglasno pevala “Tamaru” Borisa Novkovića, te je bend ispoštovao želje publike i odsvirao svoju verziju ove pesme.

Posle ovakvog koncerta, Goblini su još jednom uspešno dokazali da nas, svakako, ima gomila.

J.Ilić

5 muzičkih filmova koje nikako ne bi trebalo da propustite…

Kada slušamo muziku nekog izvođača, prirodno je da želimo da saznamo nešto više o njemu. Najbolji i najbrži način za to je uz pomoć filmova, naravno, ukoliko je izvođač svojim delom zaslužio da se o njemu snimi film.

Dokumentarni i biografski filmovi su popularni oduvek, ali posebno u poslednjih nekoliko godina. Čini se da je biografskom žanru popularnost vratio film iz 2018. godine, “Bohemian Rhapsody”. Posle prikazivanja, numere grupe Queen beležile su ogromne skokove u broju pregleda. Desilo se to da je veliki broj ljudi počeo da sluša ovaj bend tek nakon gledanja filma.

A sad još malo o “Boemskoj rapsodiji”, jer… to je najisplativiji muzički biografski film svih vremena

Rami Malek, glumac koji u filmu tumači Fredi Merkjurija, dostigao je tada vrhunac svoje karijere osvojivši nagradu Oskar za glavnu ulogu. Reditelj Brajan Singer odlučio je da filmom isprati karijeru Queena od 1970. godine, kada je bend formiran, do njihovog čuvenog nastupa na Live Aidu, 1985. godine. Na filmu su kao konsultanti sarađivali i Brajan Mej i Rodžer Tejlor, tako da ovo ostvarenje predstavlja dosta tačan i veran prikaz razvoja karijere poznatog benda, kao i neke od najvažnijih momenata na tom putu.

Vratićemo se desetak godina unazad, kako bismo spomenuli nešto bolje ocenjen film – “Control”. Ostvarenje reditelja Antona Korbina iz 2007. godine govori o frontmenu grupe Joy Division. Radnja prati Ijana Kertisa, od njegovih školskih dana pa sve do samoubistva koje je izvršio 1980.

Reditelj je ranije sarađivao sa bendom kao fotograf, te je i sam prisustvovao nekim od trenutaka koje je kasnije prikazao u filmu. Scenario je zasnovan na Ijanovoj biografiji koju je napisala njegova supruga Debora. Ovde nije u fokusu karijera i razvoj benda, već je akcenat stavljen na Kertisov život.

Bredli Kuper kao legendarni Leonard Bernstajn u filmu “Maestro”… pogledajte trejler

Još drugačiji pristup donosi nam reditelj Bret Morgen u svom prošlogodišnjem filmu. “Moonage Daydream” je film koji na nesvakidašnji način predstavlja Dejvida Bouvija. Upotreba do sada neviđenih snimaka i intervuja raspoređenih između psihodeličnih vizuala praćenih nekim od najpoznatiji numera ovog izvođača, omogućava nam da njegovu karijeru sagledamo iz drugog ugla i dobijemo osećaj bliskosti.

Kaleidoskopski prikaz Bouvijevog života ne prati njegovu karijeru linearno, već ide sa turneje na turneju i sa trenutka na trenutak, te segmenti nisu povezani vremenski; spaja ih tema kojom se Bouvi tada bavio, to jest ono kako se on tada osećao. Ekscentričan i nepredvidiv kakav je film, a kakav je bio i sam Bouvi, sve to predstavlja savršenu celinu uz pomoć koje možemo da shvatimo suštinu njegovog lika i dela.

Pogledajte Danijela Redklifa kao “Weird Ala” Jankovića u prvom trejileru za najuvrnutiji biografski film ikada

Iste godine, u bioskopima se pojavio još jedan izvanredan film o još jednom specifičnom umetniku. “In the Court of the Crimson King: King Crimson at 50” je malo poznat dokumentarac, snimljen kako mu samo ime govori, povodom pedeset godina karijere benda King Crimson.

Tobi Amis, reditelj, uz dosta duhovitih momenata prati Roberta Fripa i njegove dugogodišnje saradnike. U filmu imamo priliku da čujemo mnoge zanimljive anegdote sa turneja, kao i slatke muke koje se javljaju kada se radi sa Fripom. Naravno, ima dosta reči o njihovoj kompleksnoj i progresivnoj muzici koja je često bila ispred svog vremena.

Iako ne spada u kategoriju biografskih ili dokumentarnih filmova, najstariji film na ovoj listi, “A Hard Day’s Night” iz 1964. godine nam svakako daje uvid u karakter popularnih Bitlsa i zabavan prikaz takozvane Bitlmanije.

Ovaj projekat držan je u tajnosti, sve dok Iman nije rekla “ok”… Bret Morgan snima biografski film o Devidu Bouviju

Tokom dva, skoro pa tipična dana u životu ovog benda, pratimo njegove članove u pripremama za pojavljivanje u TV emisiji. Iako je postojao scenario, koji je kasnije nominovan za nagradu Oskar, postoji gomila svedočenja da su neke stvari izgledale upravo onako kako su ovde prikazane. Ponekad su scene toliko slične onome što se zaista dešavalo da film na trenutke zaliči na dokumentarni. Bitlsi su se odlično snašli tumačeći sami sebe u ovom veselom i vanvremenski duhovitom ostvarenju.

Jelena Ilić
autorka teksta je muzičar i student FDU

Koliko će trebati da bude “kenselovan”…? Alis Kuper nazvao transrodnost – opasnim modnim hirom

Poznati šok rocker Alis Kuper izneo je u jednom intervjuu svoj stav o transrodnim osobama i nazivajući sve što se događa s tim u vezi pomodarstvom, i zaključio da smo došli do tačke apsurda.

U intervjuu koji je dao za muzički portal Steregum, rekao da veruje da su te stvari o kojima govori sada došle do tačke apsurda. U intervjuu je upitan šta misli o stavovima njegovih rock kolega o rodnom identitetu, misleći pritom na Pola Stenlija iz KISS-a, koji je operaciju promene pola kod dece nazvao tužnom i opasnom modom. Zanimljivo je da je Stenli naknadno povukao svoju izjavu pod pritiskom javnosti.

Alis Kuper: Danas je nemoguće šokirati publiku, možete da odsečete ruku i pojedete je na sceni i – ništa

Kuper je rekao da shvata da postoje slučajevi transrodnih osoba, ali da se boji da je to takođe moda, i boji se da ima mnogo ljudi koji tvrde da su neko samo zato što to žele da budu.

– Smatram da nije u redu kada imate šestogodišnje dete koje nema pojma o tome ništa. On samo želi da se igra, a vi ga zbunjujete govoreći mu: ‘Da, ti si dečak, ali mogao bi da budeš i devojčica ako to želiš’.

Odluka o kojoj će se tek pričati… Ove godine stiže prvi Marvelov transrodni superheroj

Naglasio je istom prilikom da misli da je to jako zbunjujuće za dete a jednako tako i za tinejdžera.

– Još uvek pokušavate da pronađete svoj identitet, a ipak se to sve događa i govorite: ‘Da, ali možeš biti šta god želiš. Možeš biti mačka ako to želiš.’ Možeš se identifikuješ kao drvo i onda šta? Ja ću se složiti s tim? Je l’ živimo roman Kurta Voneguta? Mislim da smo došli do tačke apsurda.

PIŠE SE NOVA ISTORIJA PLAYBOYA… Samo što je Hefner umro, na duplerici transrodni model

Istom prilikom zapitao se ko određuje kako ćemo se ponašati.

– Postoji li zgrada negde u Njujorku u kojoj ljudi svaki dan sede i kažu: ‘OK, ne možemo sada više da govorimo reč majka. Moramo da govoritmo “ona koja rađa”. Javite to svima odmah’?

– Svi s kojima razgovaram kažu, ‘zar zo nije glupo?’, a ja im kažem da poštujem ljude. Poštujem ljude i ko su oni, ali neću reći sedmogodišnjem dečaku ‘Idi obuci haljinu jer si možda devojčica’, a on će reći ‘Ne, nisam. Ja sam dečko’.

Karlos Santana na meti kritika zbog “transfobnog” komentara: Muškarac je muškarac, žena je žena…

Dodao je i da misli da bi neko trebalo barem da bude seksualno osvešćen pre nego što počne da razmišlja da li je dečak ili devojčica.

– Mnogo puta gledam na to ovako, logično: Ako imaš ove genitalije, ti si dečak. Ako imate te genitalije, devojka ste. Postoji razlika između ‘ja sam muškarac koji je žensko ili ja sam žena koja je muškarac’ i želje da budeš žensko. Rođen si kao muško i to je činjenica.

Objavljen kompletan program Pasaž festa u Novom Sadu

Pasaž Fest se ove godine održava od 31. avgusta do 2. septembra, u Zmaj Jovinoj ulici, u pasažu broj 22.

Pasaž fest je nastao 2022. godine saradnjom javne institucije kulture Sterijinog pozorja i nezavisnih aktera kulturne scene – Multimedijalnog centra Led Art, ReAktora i Grafičke Mreže. U festivalski program su uključeni i ugostiteljski objekti, drugi privredni subjekti i akteri iz pasaža Zmaj Jovina 22.

Osnovni motiv nastanka festivala je potreba za revitalizacijom javnih prostora, a u ovom slučaju pasaža u kome se nalaze kulturno udruženje Multimedijlani centar Led Art i javna ustanova kulture Sterijino pozorje.

Pasaž fest program

Kako vremenom uočavamo sistematično zapuštanje i disfunkcionalnost javnih prostora, ideja nam je da ovim festivalom koji uključuje vizuelnu, pozorišnu, muzičku, književnu, kao i multimedijalnu umetnost prikažemo kako jedan javni prostor (u ovom slučaju pasaž broj 22) može da se adaptira i transformiše kroz specifične umetničke forme. Ostvarujući saradnju sa drugim akterima iz kulture i kreirajući nove sadržaje i produkcije, uspostavljamo nove modele prezentovanja festivalskog programa.

Na ovaj način, umrežavanjem organizacija na području Novog Sada i šire, uspostavljajući institucionalnu i vaninstitucionalnu saradnju, težimo da ostvarimo zajedničke ciljeve i doprinesemo unapređenju kulturne politike grada. Festival smo započeli u „našem dvorištu“ sa idejom da ga u narednim godinama proširimo na ostale pasaže, ali i druge javne prostore.

Vizuelni program će činiti oslikavanje murala, kreiranje festivalske instalacije, kao i izložbe na više lokacija u okviru pasaža. Muzički program će ove godine biti eksperimentalnog karaktera, spajajući naizgled nespojivo i kombinujući različite muzičke žanrove, dok će druge izvođačke umetnosti – predstava i performans biti adaptirani u baštama ugostiteljskih objekata koji se nalaze u pasažu.

PosterPasazFest_01_CMYK copy

Pored ovih programa, ove godine organizujemo i seriju tribina, kao i promociju publikacija, a obzirom da je ovogodišnji slogan festivala OTVOREN ZA SVE, jedan deo festivalskog sadržaja smo posvetili i inkluzivnim umetničkim formatima.

Ideja ovogodišnjeg izdanja Pasaž Festa je da ne postoje jasno uočljive programske celine, već da se festivalu pristupi eksperimentalno, sa željom da se kroz improvizaciju i uz pomoć publike dođe do novih formi.

Želja organizatora je da se u realizaciju festivala uključi što je više umetnika/ca i aktera/ki sa ciljem umrežavanja i premišljanja javnog prostora, novih oblika prezentovanja umetničkih sadržaja i podsticanja urbane regeneracije kulturnog nasleđa.

 

Kontroverzni psiholog Džordan Piterson zloupotrebio kritike u uglednim medijima, na koricu knjige stavio obmanjujuće citate…

Novinari koji su napisali kritike povodom najnovijeg dela Džordana Pitersona, kontroverznog profesora psihologije, kažu da su delovi njihovih osvrta pogrešno citirani na koricama knjige.

Elemente kritike, objavljene u britanskim listovima Times i New Statesman, Pitersonov izdavač Pingvin iskoristio je za naslovnu stranu.

“Filozofija smisla života”, preuzet je iz kritike Timesa, ali nedostaje deo gde autor tu filozofiju naziva “ludom”.

Niki Siks piše novu knjigu i veruje da će se opet naći na listi betselera New York Timesa

Piterson i izdavačka kuća Pingvin još nisu odgovorili na zahteve BBC-ja za komentar.

Kanadski profesor psihologije privukao je veliki broj sledbenika delom zbog njegovog mišljenja o problemima takozvanog “kulturološkog rata”, kao što su privilegije belaca, rodno neutralne zamenice i uloge.

Na naslovnoj strani njegove najnovije knjige “Beyond Order: 12 More Rules For Life” citiran je deo kritike koju je za New Statesman napisala Džoana Tomas-Kor.

Džordan Piterson, Beyond Order: 12 More Rules For Life

Ona je rekla da je citat koji je odabran za promociju knjige “izvučen iz konteksta”.

“Nemam šta duhovito da dodam, ovo je užasno“, napisala je novinarka na platformi X, nekadašnjem Twitteru, dodajući da bi njen citat trebalo ukloniti.

Kritika je objavljena u levičarsko orijentisanom britanskom listu u martu 2021, kada se i originalna verzija knjige pojavila u prodaji. Džoana Tomas-Kor piše da je reč o “slučajnoj komediji”, a da Piterson na nekoliko strana čak i “drami”.

Srednja škola na Floridi uklonila grafičku verziju knjige “Dnevnik Ane Frank” zbog skaradnih detalja!?

“Njegova nespremnost da se pozabavi detaljima ili se suoči sa kontraargumentima je kukavički potez. Više puta poistovećuje muškost sa redom, a ženstvenost sa haosom, jasno stavljajući do znanja kojoj strani se treba prikloniti”, piše ona dalje.

Na pojedinim mestima ga, međutim, i hvali. Te delove je upravo izdavač iskoristio za naslovnu stranu.

“Nadahnuto i često dirljivo. Očinska figura koja publiku shvata ozbiljno, veličanstveno štivo o istini, biću, redu i haosu koje se proteže do ljudske svesti”, deo je njenih pohvalnih reči.

Ludi, ludi ljudi… Ponovo se izdaju sve knjige o Džejmsu Bondu, izbacuju se “rasističke reference”, ali ne samo to…

Džordan Piterson se od 2016. godine leči od anksioznosti i neuroloških komplikacija izazvanih zavisnošću od posebne vrste benzodiazepina.

Neko vreme je bio u Rusiji, da bi terapiju nastavio na Floridi, ali bezuspešno, te je rehabilitaciju nastavio u Srbiji, gde je boravio nekoliko meseci 2020. godine.

– Sada smo u Srbiji, verovali ili ne, u Beogradu, od svih prokletih mesta. Ovde smo oko dve nedelje i bili smo u još jednoj specijalnoj klinici koju vodi anesteziolog. Oni su modifikovali lekove koje sam uzimao u Floridi i ne znam kako, ali svi moji simptomi su nestali, još sam slab na nogama, ali mogu da razmišljam jasno. Osećam da sam se vratio starom sebi, da mogu da radim… Iznenadilo me je da je bilo tako brzo, ali tako je – rekao je Piterson 2020. u podkastu njegove ćerke Mihaele.

Džordan Piterson, screenshot YouTube

Na omotu njegove najnovije knjige citirana je i kritika Džejmsa Merijot.

“Filozofija smisla života, najlucidnija i najdirljivija proza koju je Piterson do sada napisao”, deo je osvrta objavljenog u Timesu.

Sleš cenzurisao sopstvenu knjigu: Da sam napisao sve što smo radili ’80-ih verovatno bih bio “kenselovan”…

Ali i Merijot ukazuje na selektivno citiranje kako bi se prikrila inače negativna kritika.

Novinar je odgovorio cinično pozdravljajući “neverovatan rad Pitersonovog izdavača”, dodajući da je “njegova recenzija ove lude knjige verovatno najnegativnija stvar koju je do sada napisao”.

Kanadski profesor se u knjizi, piše dalje Merijot, ponavlja, monoton je, nerazumljiv i ističe sebe u prvi plan. Merijot pohvalio samo jedno celo poglavlje, rekavši da je to možda i najbolja proza koju je Piterson napisao.

U ostatku kritike Merijot piše da “knjiga sadrži nabacane misli, nasumične predrasude i istinske uvide u izrazito klimavu strukturu”, i u više navrata koristi reč “ludost” da opiše Petersonovu filozofiju.

U Srbiji s interneta bespravno “skinuto” 700.000 pdf i 500.000 audio knjiga, šteta – 2 milijarde dinara

Štivo je inače nastavak “12 Rules for Life: An Antidote to Chaos”

U britanskom Telegraphu, Suzan Mur piše da knjiga je puna “lažne mudrosti u kombinaciji sa dobrim savetima”.

Na korici knjige citat se pojavljuje bez reči hokey (može se prevesti i kao previše emocionalno ili veštačko i stoga je teško poverovati – Kembridž rečnik).

Knjiga koju je napisao sam đavo… “Codex Gigas” je i posle 8 vekova nerešena misterija

Suzan Mur je napisala pozitivnu kritiku, a knjigu ocenila sa četiri zvezdice.

Normalno je da izdavači koriste različite načine kako bi privukli kupce, ali ove pritužbe bi mogle da otvore mnogobrojna pitanja u izdavačkoj industriji kada je reč o selektivnom citiranju.

Iako je Uprava za standarde oglašavanja, zadužena da se oglasi u medijima širom Velike Britanije pridržavaju pravila oglašavanja, u ovom slučaju ne može da reaguje, jer u pitanju citat na knjizi, a ne u reklami.

HL/Izvor: BBC news na srpskom

 

Opasno se zaj***la… Rita Ora u Mađarskoj pevala ogrnuta srpskom zastavom

Albanska pevačica poreklom sa Kosova i Metohije Rita Ora, tokom nastupa u mađarskom gradu Segedin, nosila je u rukama srpsku zastavu i u jednom trenutku se njome ogrnula, što je izazvalo niz negativnih komentara Albanaca na društvenim mrežama.

Ora je objasnila da su joj zastavu na sinoćnjem nastupu dobacili iz publike i da zbog svetlosti reflektora nije videla koju državu ona predstavlja.

“Tokom nastupao na festivalu SZIN u Mađarskoj dobila sam zastavu od mladog obožavatelja. Od osvetljenja koje mi je bilo direktno u oči nisam mogla jasno da vidim koju državu predstavlja zastava. Tek kada sam sišla sa bine, shvatila sam da je to srpska, a ne mađarska zastava“, navela je pevačica u saopštenju, prenosi Kljan Kosova.

Ora je kazala i da podržava sve svoje fanove, iz svih zemalja i kultura, ali da je “ponosna kosovska Albanka” i da joj nije bila namera da bilo koga uznemiri.

Iza stihova ovih hitova za sva vremena kriju se neverovatne priče…

Muzičari s vremena na vreme stvore hit kome je prosto predodređeno da momentalno postane klasik. Bez obzira da li je to zbog emotivnih stihova ili privlačnog refrena, ove pesme postaju duboko ukorenjene u umovima čak i onih manje zainteresovanih slušalaca.

Da li znate o čemu tačno govore stihovi “Bohemian Rhapsody”? Tajna otkrivena posle 40 godina…

Međutim, iako takve pesme imaju značajna mesta u istoriji pop kulture, ponekad čudne priče iza poznatih tekstova često ostaju neispričane. Iako su melodije prepoznatljive već posle prvih taktova, poreklo njihovih stihova može vas iznenaditi.

“I Shot the Sheriff” govori o kontracepciji?

Za Boba Marlija, jednog od pionira muzičkog pravca po imenu rege, “I Shot the Sheriff” čini se kao netipična pesma. Ovo je navelo fanove da veruju kako je frontmen sastava Wailers poetski aludirao na potpuno drugu temu, a izjava jedne od Marlijevih bivših partnerki dokazuje da su možda u pravu.

Da li znate šta, zapravo, čini “seksi pesmu”?

Prema rečima filmskog stvaraoca, fotografa i glumice Ester Anderson, pesma navodno govori o njenoj odluci da koristi pilule za kontracepciju, čemu se Marli protivio. Lekar koji ih je prepisao nazvan je “šerifom” jer se meša u prirodan proces, prepisujući ih pacijentkinji. Nagoveštaji ove tvrdnje mogu se naći u sledećim redovima:

Every time I plant a seed / He said kill it before it grow.

Marli je inače rekao da pesma govori o potrazi za pravdom.

“Total Eclipse of the Heart” ima veze s vamprima

Američki kompozitor, tekstopisac i producent Džim Stajnman, prvobitno je napisao “Total Eclipse of the Heart” (pesma je stigla do mesta broj jedan na Billboardovoj listi 1983) za muzičku adaptaciju klasičnog vampirskog filma “Nosferatu”.

Zašto nam prijaju tužne pesme kad smo tužni? Studija dala zanimljiv odgovor…

Inspirisan totalnim pomračenjem punog Meseca, pesma se u originalu zvala “Vampires in Love”. Stajnman je jednom prilikom izjavio da bi svako ko je slušao tekst brzo shvatio da se odnosi na romansu začetu u vampirskoj tami.

Stajnman je takođe bio iznenađen što su ga zamolili da radi sa pevačicom Boni Tajler, pošto je obično radio sa Mitom Loufom i drugim umetnicima koji su bili hard rock ili hevi metal usmerenja. Ipak, on je voleo glas Boni Tajler i bio je uzbuđen izazovom da radi u drugom žanru kao što je pop.

Iako Stajnmanova muzička verzija “Nosferatua” nikada nije dovršena, kasnije se pojavila u partituri njegovog mjuzikla “Dance of the Vampires”.

“Walk This Way” je citat iz filma

Kada su članovi grupe Aerosmith Stiven Tajler i Džo Peri radili na pesmi “Walk This Way”, vrlo brzo su završili muziku, ali su se mučili sa tekstom. Odlučili su da odu u bioskop i razbistre glave pre nego što nastave. Bila je 1975. godina, a “Young Frankenstein” Mela Bruksa prikazivao se u obližnjem bioskopu na Tajms Skveru u Njujorku.

Mračna priča iza vedre melodije… Pre 40 godina su poleteli Nenini “crveni baloni”

Grupa je očigledno toliko uživala u filmu da su pri povratku citirali replike Džina Vajldera i Martija Feldmana dok su ulazili u studio. Prisetili su se da je Feldman rekao Vajlderu “walk this way”, a producent Džek Daglas istog trenutka je pomislio da bi citat bio savršen naslov pesme.

Tajler se odmah dao na pisanje stihova, a numera se našla na top listama u dve različite decenije: prvi put 1976. i ponovo kada se bend udružio sa rep grupom Run-DMC 1986. godine.