Ovog puta nešto drugačije i žešće od Art Effecta, splitskog pop rock benda. Spoj različitih muzičkih ukusa članova sastava ujedinili su se u novoj pesmi “Daj mi znak”.
Sirove gitare, jednostavan, ali moćan gitarski solo, groovie bas i žestok bubanj upotpunjen snažnim ženskim vokalom i dubokim tekstom pesme, sigurno vas neće ostaviti ravnodušnima.
Art Effect/ Photo: Filipa Sršen
“Daj mi znak”, pesma je koja spaja novi val i punk. Ona nam daje znak da se današnja muzika više ne može razvrstati u pojedine žanrove, već da kreativni, stvaralački žar rađa nove interpretacije dosad poznatog i stvara nove puteve strujanja umetnosti.
Pesmu je producirao Ivan Cinotti, fotografiju za spot je snimila Filipa Sršen, a idejno rešenje omota, kao i pseudo video realizovao je Erik Lončar.
Mesecima unazad, još od prvih najava, nizale su se razne spekulacije: zašto baš tamo, zašto baš tad, zašto baš on. Hoćemo li ići ili nećemo, hoćemo li da bojkotujemo lokaciju.
Dok su se sve priče i teorije zavere nizale u nedogled, ulaznice su se, jedna po jedna, rasprodale. Pričalo se o svemu, izmišljalo, tražio se razlog za loše komentare, tu i tamo se svašta proturalo. Pričalo se o svemu, osim o onome što je bilo najvažnije – Nik Kejv ponovo svira u Beogradu. Sam, za klavirom.
Trebalo bi da bude sasvim dovoljno, da se bar na dva sata zaborave ideologije, da se ne izmišljaju zavere i da se poštuje lik i delo umetnika na bini. On svira iskreno, svira velikodušno, onima koji su tu zbog njega. Svima onima koji u kolekcijama imaju njegove ploče, u kolima narezane diskove, ili u policama njegove knjige. Ne zanima ga mnogo o čemu se to toliko dugo polemiše. Došao je zbog muzike, koju izvodi svojim obožavacima, svojoj publici koja mu je nekoliko puta spašavala život. To je, valjda, jedino važno, bez skrivenih značenja i poruka. Samo muzika, prožeta iskrenim emocijama.
Njegova muzika je na desetine nivoa iznad svake glasine. Na kraju krajeva, ko želi da nađe zamerku, našao bi je u bilo kakvim okolnostima. Idealni uslovi ne postoje.
Možda plato ispred Geozavoda nije prva asocijacija kada neko pomene koncertni, festivalski prostor, ali je 17. i 18. juna, za vreme trajanja Belgrade River Festa, urađeno sve da on to postane. Crveni tepih i bele dekoracije, uz poneko drvo, vino i podsetnik da ostanemo hidrirani, sve je izgledalo prilično skladno, otmeno. Prijatna klasična muzika služila je kao odlična podloga za razgovore i žamor na samom kraju zalaska sunca.
Konačno, dok su oni najsporiji, ili oni kojima je posebno stalo do još jedne čaše vina, užurbano odlazili do svojih mesta, Kejv je neprimetno izašao na binu i zasvirao “Girl In Amber”. Ipak, nije bio sam. Pored sebe je imao Kolina Grinvuda, basistu benda Radiohead i bili su zaista odličan spoj. Klavir, pojačalo, zavesa u pozadini i njih dvojica. Scena kao iz nekog artificijalnog međuprostora u filmovima Dejvida Linča. Taman dovoljno intimno.
Nik Kejv (Exit 2022)/ Photo: AleX
Kejv se zahvalio, poželeo dobrodošlicu i sve nas prisutne, uz mnogo truda da izgovori to čudno slovo kako treba, nazvao “divni ljudi”. Objasnio je, kasnije, da na ovakvim nastupima izvodi iste pesme, ali na mnogo ranjiviji, u nekom smislu uprošćen način, u odnosu na ono što radi sa The Bad Seeds. Kako kaže, to zahteva mnogo koncentracije, sa obe strane. Zahteva posebno raspoloženje i razumevanje, za šta je zamolio, a onda otpočeo “Higgs Boson Blues”. Tada je prvi put, simpatično, pogrešio početak pesme.
Koncert je tekao, a svaka pesma dobila je kratko objašnjenje, kako je nastala ili čemu je posvećena. “O Children”, njemu zauvek relevantna, nastala je dok je gledao igru svojih sinova, svestan da neće moći da ih zaštiti od svega što ih očekuje. Ponekad, ni on sam nije uspeo da nađe prave reči, pa je tako, ne dovršivši rečenicu, puštao neke od pesama da govore same za sebe.
S vremena na vreme, bilo je stojećih ovacija, ali je “The Ship Song” konačno podigla na noge čitavu publiku, koja je tako ostala do samog kraja. “The Weeping Song” izazivala je različite reakcije – neko je pevao, neko je plesao znatno energičnije nego što verzija na klaviru dozvoljava, neko je ostao potpuno miran. Kejvu je to bilo poprilično simpatično. Prijala mu je beogradska publika, uživao je u duhovitim dobacivanjima i kratkim razgovorima sa obžavaocima iz prvog reda.
Koliko god sam izraz bio ličan, sibjektivan, bilo je jasno da je ovo koncert koji se doživljava. U svakom smislu te reči i punim plućima. Koncert koji se doživljava, oseća, na kom se ne skida pogled sa dva statična muzičara na bini, koncert koji aktivira svaki milimetar nervnog sistema. “Push the Sky Away” bila je poslednja, ili je bar u to trebalo da budemo uvereni. Usledilo je negodovanje čim je najavljen kraj, ali kako je on sam rekao:
– Ovo je, navodno, poslednja pesma. Vi ćete onda reći: “Ne, hoćemo još!” i zvaćete nas na bis, a mi ćemo sići sa bine i za sedamnaest sekundi ćemo se vratiti nazad.
Naravno, tako je i bilo.
Nick Cave @ Beacon
Bis je bio slobodna volja publike. Bio je dogovor, na bis sviraju ono što publika traži, odnosno predlog onoga ko bude najglasniji. Tako je odabrana “Nobody’s baby now”, koja je ispravno odsvirana tek iz trećeg puta, jer je Kejv, smejući se samom sebi, uporno zaboravljao početak. Usledile su još tri pesme, komcert je zatvorila “Shivers”. Ispraćeni su dugim aplauzom, cvećem i ovacijama.
Mesta su se praznila, komentari su već počeli da se čuju, neka svetla su bila upaljena, a nekoliko upornih ljudi želelo je još. Na opšte iznenađenje, vratili su se na binu. Nekoga su zatekli na izlazu, nekoga u uskom prolazu između sedišta, a onima kojima se žurilo da izađu ostaje jedino da se kaju.
Kejv je odsvirao svojim “divnim ljudima” još “And No More Shall We Part”, a onda je kroz smeh, uz uvod za “Love Letter” rekao:
– Ovo je stvarno poslednja.
Bila je, zaista. Posle nje, više se nije vraćao. Ipak, do izlaza je vladala tišina, izazvana pređašnjim iskustvom, u slučaju da ipak odluče da nas počaste još kojim slojem bisa, pa da ne propustimo. Ko zna, možda su se opet vratili, baš onda kada smo svi otišli.
J. Ilić za Headliner
Napomena uredništva: Fotografisanje koncerta je bilo zabranjeno, kao i korišćenje mobilnih telefona. Zbog toga nema originalnih fotografija sa scene. Šteta.
Tribute band Piece of Maiden u pratnji simfonijskog orkestra Muzikon, nastupiće 22. oktobra u 20h u MTS dvorani, čime najavljuju pravi “heavy metal praznik” za sve ljubitelje kultnog engleskog sastava koji svetskom scenom praši već dobrih 50 godina.
Ukrstiće se te večeri gitare sa violinama, violončelom i drugim gudačima i članovima Simfonijskog orkestra, izvodeći dugovečne i neprevaziđene hitove originalnog sastava Iron Maidena, čiji je lider već godinama jedinstveni, energični i po svojoj ekscentričnosti poznat – Brus Dikinson.
Piece of Maiden, plakat
S obzirom na to da je ovo premijerno izvođenje ovakvog muzičkog projekta u Beogradu, neizvesnost, ali i posebno ushićenje rađa činjenica da ćemo pesme koje slušamo decenijama , čuti u potpuno novom ruhu. Naravno, publika će imati prikike da čuje sve velike hitove poput “Aces High”, “The Trooper”, “Fear of the dark”, “Run to the hills”, “Hallowed be thy name” i mnoge druge…
Dejvid Gilmur predstavio je novi singl sa predstojećeg povratničkog albuma “Luck and Strange”.
Pesma se zove “Between Two Points” i prikazuje Gilmura kako ponovo osmišljava pesmu Montgolfier Brothersa iz 1999. sa svojom 22-godišnjom ćerkom Romani Gilmur. Ona je pesmu ukrasila vokalom i harfom.
– Imao sam tu pesmu na spisku otkad je objavljena. Nedavno sam to spomenuo pred jednom ili dve osobe. Pretpostavio sam da je to bio hit, ali niko to nije znao – rekao je Gilmur u izjavi. – Zamolio sam Romani da proba… Shvatio sam da ima pravu vrstu ranjivosti i mladosti za tu pesmu – dodao je.
Luck and Strange
“Luck and Strange”, koji označava Gilmurov prvi novi album u devet godina, trebalo bi da bude objavljen 6. septembra. Nekoliko drugih članova porodice doprinelo je albumu, uključujući Gilmurovu suprugu, Poli Sampson, koja je napisala tekstove, dok su njegovi sinovi Gabrikel i Ćarli uključeni u projekat sa pratećim vokalima i tekstovima.
Francuska glumica Anuk Eme koja se proslavila ulogama u evropskim klasicima novog talasa, uključujući filmove “Dolče vita” i “Jedan čovek i jedna žena”, umrla je u 92. godini, objavila je njena ćerka Manuela Papatakis.
Eme je za ulogu u kultnom ostvarenju “Jedan čovek i jedna žena” Kloda Leluša 1966. godine osvojila Zlatni globus za najbolju žensku ulogu i nominaciju za Oskara.
Nagradu za najbolju glumicu na Filmskom festivalu u Kanu osvojila je 1980. za ulogu u filmu Marka Belokija “Skok u tamu”.
Eme je 2002. dobila počasnu nagradu Cezar, francusku nacionalnu filmsku nagradu.
Od 1947. do 2019. godine igrala je u oko 70 filmova, među kojima su “Dolče vita” Federika Felinija i “Lola” Žaka Demija.
Knjiga “Indexi – U inat godinama“ objavljena je u izdanju Multimedia Books u saradnji sa Institutom za savremenu muziku.
Promocija ovog izdanja biće održana u poslednjoj nedelji juna u pet gradova u Srbiji.
Beograd – Multimedia Music Record Store (Sremska 2) – utorak, 25. jun u 18:00 časova Novi Sad – SKCNS (Vladimira Perića Valtera 5) – sreda, 26. jun u 19:00 časova Kraljevo – KC Ribnica, Dvorište Francuske kuće (Cara Dušana 39a) – četvrtak, 27. jun u 19:00 časova Kragujevac – Dom omladine Kragujevac (Branka Radičevića 1) – petak, 28. jun u 17:00 časova Niš – Deli – Prostor za kreativno delovanje (Davidova 2a) – subota, 29. jun u 18:00 časova
Photo: Promo
Pored autora knjige Josipa Dujmovića i urednika izdanja Srđana Stojanovića, u svakom od gradova će govoriti i njihovi domaćini – kolege novinari kao što su Bogomir Mijatović, Vlada Paunović, Dragan Aranđelović Ara i drugi…
Na promocijama će takođe biti prikazana i video prezentacija Josipa Dujmovića u kojoj o Indexima i njihovom značaju govore njihovi bivši članovi i saradnici: Slobodan Bodo Kovačević, Fadil Redžić, Kornelije Bata Kovač, Vlado Pravdić, Kemal Monteno i drugi.
Video prezentacija obuhvata arhivske isečke iz TV emisija, delove razgovora sa muzičarima, kao i delove snimaka koncerata.
Knjiga “Indexi – U inat godinama“ moći će da se kupi po promotivnoj ceni, a autor Josip Dujmović će posle promocije potpisivati knjige.
Posle uspešnog decembarskog koncerta u Domu omladine, Petar Z sa svojim kolektivom donosi svoj jedinstveni zvuk 28. juna u klub Bluz i Pivo (Cetinjska 15).
Petrova muzika je bogata ritmičkim i harmonskim igrarijama koje podstiču publiku na ples, a tekstovi koje piše reflektuju međuljudske odnose, ljubav, erotiku i humor. U svom muzičkom izrazu kombinuje fank, soul, latin, disko i rege stilove.
Sa svojim kolektivom, Petar Z ima iza sebe dva objavljena albuma “Riddlephore“ (2019) i “Tête-à-tête“ (2022), na kojima potpisuje muziku, aranžmane i tekstove.
Petar Zorkić/ Photo: AleX
Nastupao je na brojnim festivalima i u koncertnim prostorima kod nas i u regionu, kako sa svojim kolektivom, tako i kao član drugih muzičkih sastava.
Petar Z je sarađivao sa brojnim muzičarima kao što su Rhani Krija, Marko Louis, Vasil Hadžimanov, Jelena Petošević, Božo Vrećo, Max Kochetov…
Trenutno radi na svom trećem studijskom albumu koji će zvanično biti objavljen 2024. Godine, a neke numere publika će imati priliku premijerno da čuje na predstojećem koncertu.
Ulaznice možete da kupite (pretprodaja) u klubu Bluz i Pivo svakog dana od 12:00 – 00:00 časova po ceni od 800 dinara.
Beogradski pop sastav Retrospektiva objavio je novi video singl pod nazivom “Ne budi me” (Kontra) u saradnji sa A.N.D.R. i Anom Protulipac.
Produkciju pesme potpisuje Retrospektiva, glavni vokal otpevala je Ana Protulipac, dok je pored momaka iz benda za aranžman bio zadužen Andrija Gavrilović A.N.D.R. “Ne budi me” je remake pesme koju u orginalu izvodi jugoslovenska šlager pevačica Nena Ivošević.
– Kada smo čuli ovu stvar odmah smo se zaljubili u nju i poželeli da napravimo novu, moderniju verziju. Zajedno sa A.N.D.R. smo uradili aranžman i snimili demo vokale koje je otpevao Kića. Slušajući pesmu smo shvatili da ovaj tekst ipak treba da otpeva žensko kako bi se zadržala ta autentična energija koju je Nena Ivošević prenela svojom pričom pa smo zato pozvali Anu Protulipac da otpeva lead vokal. Želeli smo da zadržimo sve što ovu pesmu čini jedinstvenom, a da je ipak obojimo našim bojama. Najdraže od svega nam je to što se Neni dopala naša verzija pesme pa nam je dala zeleno svetlo da je objavimo – izjavili su članovi benda.
A.N.D.R. i Retrospektiva/ Photo: Zoran Rašić
Za pesmu “Ne budi me” snimljen je i spot koji potpisuje Zoran Rašić, vizuelni umetnik sa kojim Retrospektiva sarađuje još od prvog albuma.
Ovo je peti singl sa predstojećeg albuma sastava koji će da bude objavljen u oktobru ove godine. Pesme “Deo” i “Svi su čudni” bile su duplo singl izdanje kojim je bend najavio novi album, posle čega su objavljene “Hodam”, “Bez tebe” u saradnji sa mladom beogradskom neo soul pevačicom Janom Đorđević i sada “Ne budi me” koja je prva pesma ovog pop trojca koju ne peva Aleksandar Stevanović Kića, glavni vokal ovog benda.
Retrospektiva je autorski pop sastav iz Beograda nastao 2019. godine. Njihovu muziku definiše spoj pop melodija, modernih beat-ova i retro synth zvuka.
Ovaj pop trojac čvrsto se utisnuo u zvuk domaće scene svojim debi albumom “Priče sa hard disc-a”, EP izdanjem “Čujem da ljudi kažu zbogom” i koncertima sa muzičarom i producentom A.N.D.R.
A.N.D.R. i Retrospektiva predstavljaju zajednički zvuk u čijoj srži se nalazi originalno stvaralaštvo predestinirano da vas zavoza od duboke introspekcije do opakog đuskanja.
Ekipa je do sada nastupala u Beogradu u Domu omladine, na letnjoj pozornici Kalemegdana, CEBEF-ovoj koncertnoj seriji Atrium Sessions, Gradić Festu, ARLEM Festu, Kaleidoskopu kulture kao i u klubovima Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca…
Beogradski sastavi Stvor i The Phonerings održaće zajednički koncert u subotu, 22. juna u AKC Obala u Gornjem Milanovcu.
Post-hardkor trio The Phonerings predstaviće pesme sa predstojećeg izdanja, koje je u pripremi, kao i prethodnog albuma “Osam pesama“.
The Phonerings je pored albuma “Osam pesama“ objavio i split izdanje “Reach the coast“, zajedno sa novosadskim pop pank sastavom Shoplifters.
Stvor/ Photo: Promo
Stvor je alternativni metal bend, koji je nedavno predstavio spot za “Father of Lies”, jednu u nizu pesama koje će se naći na drugom albumu ovog sastava.
Prvi album Stvora objavila je najstarija nezavisna izdavačka kuća u Srbiji – Take It Or Leave It Records.
Muzika Stvora izgrađena je na gruv ritmovima, moćnim rifovima i bas deonicama i groul vokalu, dok The Phonerings neguju gitarski zvuk odrastao na hardkor panku, indi roku i drugim podžanrovima koje karakterišu glasne gitare.
Svirka počinje u 21:00 čas, a ulaznice za koncert mogu se kupiti u AKC Obala po ceni od 300 dinara.
U nedavnom intervjuu Korgan je objasnio kako ne oseća obavezu da izvodi hitove benda ako to ne želi, bez obzira na njihovu popularnost. On veruje da bi pridržavanje samo starih hitova dovelo do umetničke stagnacije i preferira da uravnoteži setlistu s novim i starim pesmama koje su mu emocionalno važne.
Naglasio je da, iako ceni ljubav fanova prema klasičnim hitovima Smashing Pumpkinsa, kontinuirano izvođenje samo tih pjesama bilo bi štetno za njegovu kreativnost. On želi da njegova publika doživi trenutno stanje benda i njihove muzike, a ne samo ponovno proživljavanje prošlih uspeha. Ovaj pristup, nada se, podstiče fanove da ostanu radoznali i angažovani s manje poznatim i novijim materijalima benda.
Međutim, mnogi su ga pogrešno shvatili i optužili da uopšte ne želi da svira hitove, pa je zato na Instagramu objavio setlistu iz Glazgova na kojoj se navedeni hitovi poput “1979”, “Disarm”, “Tonight, Tonight”, “Today” i “Cherub Rock”.