Muzički projekat Rust Red Romance iza koga stoji Jim July, frontman benda Garage in July, objavio je novi (treći) album pod nazivom “Songs Of Mr. Child“ (Dirty Mojo Records).
Na albumu se nalazi devet novih pesama kroz koje možemo da pratimo životno putovanje glavnog lika – od bega iz zloglasnog japanskog zatvora do toga kako je naučio da priča sa pticama, kako je gitara postala kompas, kako je to na leđima super pavijana putovati kroz vreme pa sve do povratka kući, u geografskom, ali pre svega u duhovnom smislu. Vratiti se kući značilo bi vratiti se detetu u sebi.
Sledeći sličan narativ koji se provlačio kroz prethodni album “Buick Transgalactic 47“, i ovde zvuk svake pesme predstavlja određeni deo putovanja, stanje u duši glavnog jumaka.
Rust Red Romance/ Photo: Mate Palestrina Mazić
Jim je svoj muzički izraz na novom albumu obogtio klarinetom, mandolinom, harmonikom, raštimovanim klavirom, saksofonom i akustičnim bubnjem.
Proširivanjem zvučne slike, Rust Red Romance donosi novi, bogatiji i organskiji zvuk, zadržavajući fokus na priči i prateći svojevrsni “filmski“ narativ.
Od muzičkih uticaja može da se oseti Jimova ljubav prema bluzu, Tomu Vejtsu, Marku Laneganu, Stoogesima, Velvet Undergroundu i Lu Ridu.
Uz Jima, kao izvođača, autora i producenta svih pesama, na albumu gostuju Branimir Norac (Klinika Denisa Kataneca), Milan Mijač (M.O.R.T., P.B.O., DED), Marko Bagarić (Garage in July), Zoran Čalić (Big Foot Mama, Zoran Čalić Band, ex-Majke), Goran Utković (Kriptidi), Hrepa i Rola iz Sunnysidersa kao i Jimov prijatelj iz studentskih dana, Darko Samardžić.
– Htio sam ispričati priču. Ovoga puta priča je to o čovjeku koji je prošao svoju odiseju i jedva sačuvao živu glavu. Kako se putovanje bližilo kraju, tako je sve jača bila želja da (p)ostane dijete i spoznaja da je voljeti biti ljubav i poput zvijezde jednako svijetliti svima. Još uvijek se ne mogu oteti dojmu da je odrastanje zamka, a da se ključ za tajnu sretnog života krije u spontanosti i neposrednosti koju pokazuju djeca. Puno sam naučio od njih – izjavio je Jim July.
Supergrupa Intelligent Music Project pre nekoliko dana završila je bugarski deo turneje “The Creation Tour”, a uskoro ih čekaju i koncerti u Solunu (17.6.) i Bukureštu (19.6.).
Ekipa napravljena prema viziji bugarskog biznismena i filantropa dr Milena Vrabevskog, predvođena nekadašnjim pevačem legendarne grupe Rainbow Ronijem Romerom, slavnim bubnjarem Bobijem Rondinelijem (Black Sabbath) i pevačem Nazaretha Karlom Sentensom, priredila je u Sofiji pre nekoliko dana istinski rok spektakl, a mi smo neposredno pred taj koncert imali priliku da porazgovamo sa njima u opuštenoj atmosferi i otkrijemo zbog čega je Intelligent Music Project drugačija grupa od svih u kojima su do sada svirali.
Pitali smo Romera kako je to izgledao njegov put od rodnog Čilea, preko Španije i Reinbowa do Bugarske i IMP?
– Dug put, duga priča. Sve u mom životu je povezano sa muzikom. odrastao sam u porodici muzičara. Ipak, preselio sam se iz Čilea u Španiju bez ideje o tome da ću raditi u muzičkoj industriji. Napravio sam svoj bend u Španiji i zabavljao se sa društvom svirajući vikendima. A onda se sve desilo dosta brzo. Moja karijera kakva je trenutno za nekog normalnog muzičara trajala bi 20-25 godina, a ja sam je postigao za pet. Naravno velike zasluge za to ima činjenica da sam radio sa stvarno legendarnim muzičarima a onda uspeh dođe stvarno brzo.
Ali, kako si od muzičara u lokalnom bendu stigao do Rainbowa?
– Moj pokojni otac (RIP) je bio veliki fan benda Deep Purple, tako da ih slušam još od kada sam bio dete. Zato i jesam napravio bend sa prijateljima u Španiji u kome smo svirali pesme Reinbowa. I dobro nam je išlo, jer je gitarista zvučao kao Riči (Blekmur), a ja sam zvučao kao Dio (Roni Džejms Dio), i zbog toga smo dobili neke pozive da sviramo na festivalima. Napravili smo i neke snimke za YouTube i iznenada Riči mi se javio sa željom da se pridruzim bendu. Naravno, tako onda napraviš ime. Tako sam i upoznao dr Milena koji me je uveo u IMP – objašnjava Romero.
[infobox title=’Žrtvovanje privatnog života je deo posla’]
Roni Romero, IMP (Sofija)/ Photo: AleX
Roni Romero je pravi svetski rok putnik. To, prirodno, zahteva mnogo odricanja, pre svega kad je o porodici reč. – Nikada niste spremni za tako nešto. Zato većina uspešnih muzičara žrtvuju privatni život. Puno vremena provodite na putu, puno vremena na poslu generalno. Ovo je težak rad, ma šta ko o tome mislio. Morate da zadovoljite ljude svojim radom, ponekad na načine na koje jednostavno ne možete. To vam donosi probleme u privatnom životu. Ja sam žrtvovao puno stvari. Kada sam počinjao, moj mlađi sin imao je tri godine, a ja sam ga viđao samo nekoliko meseci godišnje. Bilo mi je jako teško da se izborim s tim. Roni nam je otkrio i još jedan detalj koji je obeležio njegovu dosadašnju karijeru. – Najteže mi je bilo jer nisam počeo karijeru sa svojim bendom i sa svojim pesmama. Uvek sam menjao druge. Očekivanja su onda drugačija. Bilo je puno upiranja prstom od strane publike – “da li može da peva kao drugi, da li je dovoljno dobar?”. Bilo je mnogo pritiska, jer su me poredili sa velikima, sa najvećima. Sada se u IMP osećam vrlo konforno i zadovoljno.[/infobox]
Šta je presudilo da se priključiš ovom u najmanju ruku neobičnom projektu?
– Dve stvari su mi jako bitne kada mi neko traži da se priključim projektu. Prvo, kvalitet muzike mora da bude dobar. Mora da mi se sviđa. Kada ga čujem da odmah poželim da pevam. Ako se to ne desi, od mene je “ne”, šta god da se dešava, neću prihvatiti. Druga stvar je to što sam ovo shvatio kao izazov, zato što pevači i njihov ego uvek pokušavaju da dokažu drugima i sebi da mogu da urade nešto drugačije. Ova muzika me je stvarno izbacila iz moje zone komfora, nije samo “vrištanje”, ima puno različitih elemenata i drugačije atmosfere. Prolazim od pravog hard rocka do nečeg mekšeg i pevanja samo uz akustičnu gitaru. To je stvarno izazov za mene. Sviđa mi se.
Bobi Rondineli, bubnjar s neizmernim iskustvom u bendovima kao što su Black Sabbath, Rainbow, Blue Oyster Cult… takođe nije imao dilemu da se priključi IMP.
– Sve se desilo veoma brzo. Dobio sam mejl od Milena, pitao me je da li sam slobodan da sviram na albumu “The Creation”. Poslao mi je materijal, a pošto je to zvučalo jako dobro, pristao sam. Pet dana kasnije, već sam sve završio, bio sam sam u studiju i bio sam veoma efikasan. Sve se to desilo tokom Covida, kada se nije puno toga dešavalo. I odjedanput sam dobio sjajan projekat u kom učestvujem, tako da je bilo lako.
Bobi Rondineli i Andreja Ignjatović (Sofija)/ Photo: AleX
Šta je bio najveći izazov za tebe u ovom projektu?
– Za mene je to bila šansa da napravim nešto drugačije za fanove. Mi ne sviramo samo heavy metal ili hard rock sa nekim tipičnim porukama, kao na primer koliko nam je život kul ili kako se vozimo u skupim i brzim kolima sa devojkom. Radimo nešto drugačije. Donosimo malo nade ljudima u ovim vremenima u kojima živimo. I mislim da je sjajan izazov za muzičare da urade nešto drugačije, da kažu ljudima da će sve biti ok. To mi radimo trenutno. Roni je već sve rekao…
I Karl Sentens, koji je sa Nazarethom prošao rokersko “sito i rešeto”, kaže da mu je ovo jedno od boljih iskustava u životu.
– Sjajno je. Bio sam zauzet tokom Covida, uglavnom u studiju. Ali zapravo sviranje pred ljudima je ono zbog čega sviram. Nastupam da bih bio pred ljudima i čuo reakciju. Meni je studio više kao nužno zlo. Moraš da stvaraš pesme, ali mikrofoni ne tapšu. Inženjer zvuka uglavnom ne tapše, osim ponekad kada želi da nam kaže da je sranje i da treba da ponovimo. Kada sviraš za ljude i kada vidiš da uživaju u tome, to je ono što je stvarno vredno – kaže Sentens.
Hoće li rokenrol preživeti ova teška vremena, dodatno otežana pandemijom i svime što se u svetu dešava?
– Mislim da hoće. Ima sjajnih muzičara, sjajnih talenata. Mislim da ih čak ima i više nego pre, samo je sada duplo teže uspeti. Ima puno sjajne dece i stvarno nek im je sa srećom – kaže Romero, a Bobi dodaje:
– Da, bilo je dosta depresivno. Ovo sada je fantastično jer imamo priliku da izađemo i rokamo malo – kaže Bobi, a sa njim je saglasan i Karl Sentens, kome je ova turneja poseban izazov:
– To je očigledno, čak i za nas kada izađemo na scenu, sada smo više uzbuđeni. Nije isto kada ovo radite kao normalan posao svakog dana na turnejama i svirate za publiku i onda se odjedanput desi da ne radite ništa. I naravno kada se vratite, uzbuđeni ste. I publika. Ona je ovo čekala dugo, a na nama je sada malo veći pritisak, jer dugo nije bilo ničega. Beg od svega, i za nas i za publiku – rekao je Karl i dodao: – Uvek će biti roka. Što ste bolji, imate veću šansu da budete u njemu. Fanovi možda stare, ali su i dalje tu. Dobijamo i neke mlađe rokere, što je sjajno. Često viđamo baš malu decu na nastupima. Rok možda nije veliki kao što je nekada bio, ali nikada neće umreti.
Karl Sentens i Bobi Rondineli (Sofija)/ Photo: AleX
Pitali smo Ronija, Bobija i Karla kako su se uklopili, budući da nikada ranije nisu svirali zajedno…
– Ja sam sa Bobijem bio na istoj turneji – kaže Romero. – On je bio headliner, dok sam ja sa svojim bendom bio podrška. To je bilo pre skoro pet godina, iako je osećaj kao da je bilo juče. Upoznali smo se ranije, ali prvi put sviramo zajedno.
Karl dodaje da to nije bio nikakav problem:
– Lako je kad neko ima takav talenat. Baš sam pričao sa ostatkom ekipe, jer mi je neko rekao da IMP konačno ima ovaj prepoznatljiv zvuk na sceni, i ja sam rekao da je to zbog bubnjara. Ako bubnjar gura bend, ostatak benda radi bolje. Tako da je stvarno lako, jer Bobi je sjajan bubnjar sa puno iskustva. Razumemo se jako dobro i plus imamo sjajan bend iz Bugarske iza sebe.
Konačno, benda IMP verovatno ne bi ni bilo bez zarazne energije i svesrdne podrške Milena Vrabevskog, biznismena i rokera, koji je i autor brojnih pesama na ovom, ali i prethodnim albumima benda.
IMP i HL Team (Sofija)/ Photo: AleX
– Milen je sjajan je prema nama – kaže Roni Romero. – Pravo je zadovoljstvo sarađivati sa njim. Tretira nas kao kraljeve. Napravio je sjajnu organizaciju. Od obezbeđenja, do njegovog PR tima, tehničke ekipe i, naravno, benda. Imamo sjajan bend. Ne morate da brinete ni o čemu, osim o sebi. Ponekad kada svirate sa bendom koji ne znate, morate da brinete o bendu. Ovde samo brinem da ja nešto ne zajebem. Super je. Ovi momci su sjajni. Bend je sjajan i organizacija je odlična, od dna do vrha – kaže Romero, a Bobi Rondineli dodaje:
– Mislim da je ovo što mi radimo sada muzika za svakoga. Dobra stvar je to što zbog poruke koju šaljemo i dobre energije koju donosimo na scenu, ljudi mogu da dođu na nastup kao porodica. Možete videti oca, majku i dete, jer je ovo nešto što je lako slušati i uživati u tome. To je Milen sjajno procenio.
Andreja Ignjatović za HL
[infobox title=’Poklanjamo IMP majice i diskove’]
IMP, The Creation, cover
Ekipa Intellignt Music Projekta, u saradnji sa Music Starom, pripremila je i nekoliko poklona za čitaoce Headlinera. Prvih 12 čitalaca koji ostave komentar ispod ovog teksta na Facebooku dobiće novi CD benda “The Creation”, a prvih pet koji objavu budu šerovali na svoj profil, uz CD će dobiti i oficijalnu majicu benda.[/infobox]
Preostali članovi benda Nirvana, Krist Novoselić, Dejv Grol i Pat Smir snimili su nekoliko novih pesama, ali kako kažu, najverovatnije ih nikada neće objaviti.
Dejv je u nedavnom intervjuu s Hauardom Sternom rekao kako često svira s Krstom i Patom te da ponekad i snime neke pesme.
– Krist Novoselić je pilot, leti svojim avionom… živi na severozapadu Tihog okeana i kad god se spusti u Los Anđeles, uvek volimo da se vidimo i pojedemo nešto. Prošli put kad je bio ovde, pripremio sam nam večeru i družili smo se. Pat je uvek u blizini i nas trojica uživamo u društvu. A ako su instrumenti u blizini ili je studio na raspolaganju, ne treba nam mnogo da zasviramo – rekao je on.
Tu nije bio kraj njegove priče. Rekao je i šta se dešava u studiju.
– Ne sviramo samo Nirvanine pesme, ali volimo da ih čujemo. A ponekad se, dok sviramo, smislimo i neke nove. I ako smo u studju, snimićemo ih. Tako da smo snimili neke stvari koje su stvarno super. Ali nikad nismo ništa učinili s tim, to je više poput prijatelja, koji se zezaju, zapravo ne izgleda kao bilo kakvo veliko službeno okupljanje – pojasnio je on, na veliku žalost svih fanova Nirvane koji bi ruku dali za novi materijal
Preostali članovi Nirvane su se okupili nekoliko puta, a možda najznačajniji je onaj kada je Nirvana pre nekoliko godina ušla u Rock and Roll Hall Of Fame, gde su i nastupili s različitim pevačima i pevačicama.
U znak sećanja na žrtve stradanja, na dan prestanka NATO bombardovanja Srbije (10. jun 1999) užički rok bend Mehanizam objavio je video singl “Zemlja ratova“.
– Sećanja na odrastanje u vreme bombardovanja bila su isuviše jaka da bi ostala zaboravljena. Zato su zauvek zabeležena ovom pesmom i spotom da ne izblede i ostanu iza nas kao trag jednog detinjstva u toku ratne 1999. godine. Bombe su prekinule igru jednog dečaka koga u spotu glumi Strahinja Ivanović. Imamo potrebu da se neizmerno zahvalimo kamermanima koji su kroz vizuru svojih objektiva zabeležili tih 78 dana rata, rizikujući svoje živote. Arhivski snimci koji su deo spota ukazuju na kolektivno stradanje koje smo preživeli – izjavio je Ignjat Miličević, pevač i klavijaturista benda.
Snimanje i montažu spota uradio je Marko Kostić, a audio je snimljen u studiju Piknik kod Miroslava Majkića (Gos’n Bandara) u Novom Sadu.
Mehanizam (Rokerijada 2020)/ Photo: AleX
Mehanizam je nastao 2019. godine i iza sebe ima dosta uspešnih nastupa na domaćim festivalima: finale 53. Zaječarske gitarijade, finale Headliner Mobil Demo Festa (nagrada za najboljeg gitaristu), Rokerijada u Petrovcu na Mlavi (nagrada za najboljeg basistu)…
Ekipu ovog četvoročlanog benda čine: Ignjat Milićević (vokal, klavijature), Miloš Milićević (gitara), Aleksandar Tomić (bas gitara) i Srđan Tomić (bubnjevi).
Grupa Nikad Spremni iz Sevojna objavila je debitantski album pod nazivom “I ako me nađeš, neću biti tu”.
Album je samostalno izdanje koje je, za sada, postavljeno na YouTube, bandcamp i soundcloud platforme, a ekipa ima u planu da se objavi i na CD-u.
Bend Nikad Spremni nastao je u Sevojnu 2009. godine. Iza sebe imaju veliki broj nastupa u Užicu, Kragujevcu, Beogradu, Bihaću, po klubovima u Zapadnoj Srbiji i festivalima.
Godine 2014. promovisali su svoj prvi spot kao i knjigu pesama članova benda pod nazivom “Nikad Spremni-tekstovi”. Promocija je održana u Gradskom kulturnom centru Užice uz podršku i učestvovanje kolega sa lokalne rokenrol scene.
Nikad Spremni/ Photo: Milutin Topalović
Nikad Spremni su bili i polufinalisti prvog TV izdanja emisije “Bunt rok masters”, a i redovni su učesnici festivala bendova užičke rok scene.
Pesme sa prvog albuma “I ako me nađeš, neću biti tu” su presek njihove prve decenije rada i nastajale su i snimane u periodu od novembra 2016. do juna 2020. godine.
Bend nije žanrovski ograničen mada je njihov zvuk najviše baziran na fuziji garažnog rock i blues zvuka sa punkom i new waweom. Takođe je primetan i uticaj alternativne rok i indi scene.
Ekipa planira koncertne promocije albuma, a uveliko i rade na pesmama za drugo izdanje.
Nikad Spremni trenutno sviraju u postavi : Branko Grbić (vokal, tekstovi), Borko Đurić (gitara), Miloš Miladinović (gitara), Marko Maloparac (bas) i Željko Simović (bubnjevi).
Prolećna izložba galerije ARTE, 14. po redu, koja se istakla radovima brojnih poznatih jugoslovenskih umetnika, privukla je veliku pažnju posetilaca.
Iako postavljena na dve različite lokacije, u Kralja Milana 3 i na Andrićevom vencu 12, prethodnih 10 dana, oba galerijska prostora su bila izuzetno posećena.
Galerija ARTE će, zato, produžiti mogućnost uživanja u ovim remek-delima ne samo jugoslovenskog slikarstva, već i evropskog i svetskog.
Photo: Promo (Galerija ARTE)
Radove Milana Konjovića, Save Šumanovića, Petra Dobrovića, Dada Đurića, Bore Stevanovića, Ljubice Cuce Sokić, Petra Omčikusa, Miće Popovića,Vladimira Veličkovića, kao i slikarske, rane radove poznate konceptualne umetnice, Marine Abramović, pogledajte u izložbenim postavkama na dve lokacije galerije ARTE još dve nedelje.
Američka utopija, Dejvid Birn/ Photo: Promo (Beldocs)
Četrnaesto izdanje Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Beldocs biće održano od 9. do 16. septembra u Beogradu.
Po tradiciji, na festivalu će biti prikazani najbolji svetski dokumentarni filmovi iz prethodne godine, među kojima će se naći i brojni naslovi prikazani na najvećim međunarodnim festivalima i dobitnici najprestižnijih nagrada.
Jedan od takvih, koji je svetsku premijeru imao na prošlogodišnjem festivalu u Torontu, jeste “Američka utopija” (American Utopia) u režiji američkog reditelja Spajka Lija.
Reč je o filmskoj verziji brodvejskog mjuzikla “American Utopia” Dejvida Birna, koji je na svoj način filmski obradio Spajk Li. Koristeći kao lajtmotiv istoimeni, sedmi samostalni studijski album iz 2018, Birn je početkom oktobra 2019. okupio jedanaest muzičara, uključujući i Brajana Ina, na sceni brodvejskog Hadson teatra.
Američka utopija, Dejvid Birn/ Photo: Promo (Beldocs)
Napravivši melanž nekoliko numera sa poslednjeg studijskog albuma i čuvenih hitova sastava Talking Heads, Birn je izvodio mjuzikl, sa velikim uspehom i uz odlične kritike, sve do polovine februara 2020. godine, kada su zbog pandemije korona virusa spuštene zavese na svim pozorištima na Brodveju.
Film Spajka Lija izvrsno je režiran, i premda savršeno fokusiran na 12 izuzetnih izvođača, Li na ovom materijalu ostavlja pečat svog prepoznatljivog senzibiliteta.
Mudar izbor uglova kamere daje na dinamici teatarskom izvođenju, a bosi Dejvid Birn u sivom odelu, okružen muzičarima i pratećim vokalima, propoveda o razvoju inteligencije, upoznavanju i komunikaciji, odnosima u modernom društvu, Talking Headsu, politici, ličnoj i kolektivnoj odgovornosti.
Birn pretvara svoju muziku i poeziju u protivotrov za trenutne američke društvene podele, dok Li na veliki ekran prenosi svu lepotu scenske umetnosti, pozivajući na protest zbog nepravde, ali i na slavljenje života.
Američka utopija, Dejvid Birn/ Photo: Promo (Beldocs)
Američka utopija, Dejvid Birn/ Photo: Promo (Beldocs)
“Američka utopija” jedan je od bisera ovogodišnjeg Beldocsa na kome će biti prikazano više od 120 filmova u ustaljenim festivalskim programima: Međunarodni takmičarski program, Srpski takmičarski program, Vatromet, Meteori, Povetarac, Naslovna strana, Udarni termin i drugim.
U istim terminima biće održan i Beldocs Industry uz podršku EU kroz program Kreativna Evropa i podprogram MEDIA: Beldocs VR/AR Academy, Beldocs in Progress, Serbian Docs in Progress, Documentaries for Kids&Youth, Beldocs Market.
Kada je Džimi Hendriks bio samo mladi redov u američkoj vojsci, narednik Luis Hoekstra preporučio je da bude otpušten sledećim pismom: „Pvt Hendriks svira na muzičkim instrumentima tokom i van radnog vremena, ili barem tako kaže. Ovo je jedna od njegovih najvećih grešaka, jer njegov um očigledno ne može da funkcioniše dok obavlja dužnosti i razmišlja o svojoj gitari”.
Ovaj fascinantni uvid sigurno je predvideo neizbežni sjaj iza horizonta. Iako se možda čini da je reći da je nekome predodređeno da postane neprikosnoveni gospodar električne gitare previše bombastično, postoji više od nekoliko potkrepljenih izveštaja koji sugerišu da je redov Hendriks bio rođen za gitaru, aukustičnu ili električnu, svejedno.
Danas se fokusiramo na njegovu prvu svirku, 20. februara 1959. godine, kada je vunderkind imao samo 17 godina… i već je nekako uspeo da se šepuri takvom virtuoznošću da je sredinom nastupa dobio konzervu u glavu.
U podrumu sinagoge, tačnije u hramu De Hirsch u Sijetlu, Hendriks je izašao na scenu sa neimenovanim bendom i započeo onako kako je nameravao da nastavi dalje. Bravurozno i sa veštinom bez premca po kojoj će kasnije postati poznat. Prirodno, za mladi bend koji se trudi svim silama da ne zabrlja, ovo se pokazalo prilično zastrašujuće.
– Otpušten sam između setova – rekao je Hendriks jednom Lili Bret. – Pokušavao sam da sviram iz duše, a ostali članovi benda su mislili da se razmećem.
Pol Makartni je jednom je rekao:
– Bio je vrlo skroman u vezi sa svojom muzikom, ali kad bi uzeo tu gitaru u ruke, postajao je čudovište.
Džimi Hendriks/Photo: YouTube printscreen
Čini se da je isto važilo u njegovim mlađim godinama, kao što se njegov stari prijatelj iz detinjstva Semi Drejn prisetio u razgovoru za Classic Rock,
– Buč mu je neko vreme bio nadimak, jer je bio tako stidljiv. Ali nije bio stidljiv u učenju kako da oduva sa bine sve druge momke.
Ova strast i prirodna harizma i dalje su cvetale samo pod suncem reflektora. Čak i pre tog prvog nastupa, njegova tadašnja devojka Karmen Goudi prisetila se kako je šarmantno pitao: “Da li stvarno misliš da ću imati fanove?”, dok je istovremeno izgledao kao da će povratiti.
– Tokom svog seta, Džimi je učinio svoje – nastavila je ona. – Svirao je divlje. A kada su predstavili članove benda i kada je bio u centru pažnje, postao je još više divlji.
Pop muzika koju je njegov bend tada želeo da svira nije trpela njegove blistave solaža u eri u kojoj je pesma morala da bude tri minuta ili kraća da bi postojala nada da će je pustiti na radiju, pa se bend tome usprotivio. – To nije moj stil – protestovao je Hendriks i i to je bilo sasvim tačno.
Možda je dobio otkaz, ali od tog trenutka je otkrio svoju prirodnu nišu i budućnost je bila zacrtana. Kako je sam rekao – Nikad ne znate kakvoh će oblika biti oblaci pre nego što ih vidite.
Niša koju je tog dana stvorio bila je ona koja će uskoro promeniti zvuk sveta i uticati na svakoga ko je posle uzeo električnu gitaru. Kao što i priliči, ovo rođenje poluboga bilo je u religioznom hramu, kao što je pank pesnik Džon Kuper Klark duhovito primetio: “Svi najbolji muzičari započeli su u crkvi; Isus je izmislio rock‘n’roll”.
U novom video-obraćanju svojim fanovima na Fejsbuku, Rade Šerbedžija se javio iz Liverpula gde je napravio malu turu kroz omiljeni bar Džona Lenona. Glumac trenutno u Londonu snima seriju sa Gerijem Oldmanom.
Kao što je otkrio u intervjuu povodom gostovanja na Festu, Rade Šerbedžija u Londonu snima seriju “Slow Horses”.
To je ekranizacija špijunskih romana Mika Herona koga nazivaju Le Kareom 21. veka.
– Pročitao sam scenario samo za četiri epizode, u kojima ja igram. To je fantastično! Geri Oldman igra glavnu ulogu a ja imam sve scene s njim. Igram dvostrukog špijuna za koga su mislili da je jedno, a onda se ispostavilo da je bio nešto drugo, toliko je bio vešt – kazao je tom prilikom Rade.
U svom javljanju na Fejsbuku on je napomenuo da u Londonu trenutno snima za Apple striming platformu.
– U glavnoj ulozi je Gari Oldman, moj omiljeni glumac. Tu je i Kristin Skot Tomas i Džonatan Prajs i pomalo ja, ponovo na cesti kojom sam krenuo ’92. u stranim filmovima – pomenuo je Rade.
Iz Londona je svratio do Liverpula, gde živi njegova ćerka Milica.
Ona je tamo, kako nam je otkrio, nedavno završila Muzičku akademiju LIPA koju je osnovao Pol Makartni.
A u Liverpulu je pronašao “Bass”, omiljeni kafe Džona Lenona. Kako on danas izgleda, pogledajte u videu:
Kantautorka Lordi objavila je novi singl pod nazivom “Solar Power”.
Ona je na svojoj službenoj stranici prvo objavila fotku koja će najverovatnije služiti kao naslovnica, a spekuliše se da će i njen novi album nositi isti naziv, a pesma se pojavila danas na jednom fan kanalu. što ne znači da je reč o originalu.
Lordi je poslednji studijski album “Melodrama” objavila 2017. godine. Na tom albumu radila je s producentom Džekom Antonofom, s kojim je radila i na najnovijem izdanju.