Poznati muzičar Julijan Rahlin održao je izuzetan koncert za violinu i violu 12. oktobra u Kolarčevoj zadužbini, zajedno sa suprugom, violinistkinjom Sarom Mekelrevi, a na sceni im se pridružila i Julijanova majka, pijanistkinja Sofi Rahlin.
Julijan Rahlin i Sofi Rahlin/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Beogradska publika je veoma srdačno ispratila koncert uz česte ovacije, a sami izvođači su takođe bili oduševljeni publikom, što se videlo iz njihovih osmeha i aplauza publici.
Izvedena su dela Mocarta – Duo za violinu i violu br. 1 u G duru, Pendereckog – Čakona, Debisija – Sonata za violinu i klavir, Vijenjavskog – Etide kapriča za dve violine op. 18, Prokofjeva – Sonata za dve violine u C duru op. 56 i Šostakoviča – Pet komada za dve violine i klavir.
Julijan Rahlin/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Rahlin je već nekolio puta bio gost Beograda i uvek ističe da se u glavnom gradu Srbije oseća odlično, što je pomenuo i u svojoj video poruci snimljenoj za srpsku publiku.
Posle Beograda Julijan Rahlin svoju koncertnu turneju nastavlja u Italiji.
Koncert je održan u skladu sa važećim bezbedonosnim merama uz redukovan kapacitet dvorane.
Sara Mekelrevi, Julijan Rahlin i Sofi Rahlin/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Julijan Rahlin i Sara Mekelveri/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Julijan Rahlin i Sara Mekelveri/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Julijan Rahlin i Sara Mekelveri/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Sara Mekelrevi / Photo: Belkisa Beka Abdulović
Sara Mekelrevi, Julijan Rahlin i Sofi Rahlin/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Sara Mekelrevi, Julijan Rahlin i Sofi Rahlin/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Sara Mekelrevi, Julijan Rahlin i Sofi Rahlin/ Photo: Belkisa Beka Abdulović
Tužna godišnjica biće obeležena u subotu, 16. oktobra – tog dana navršiće se 14 godina otkako je u saobraćajnoj nesreći kod Nove Gradiške poginuo makedonski pevač Toše Proeski.
Balkanski Elvis Prisli, kako ga je nazvao BBC News, napustio nas je u 26. godini, ostavivši nam u nasleđe neizbrisiv trag kao umetnik i čovek.
U spomen na muzičara koji nije želeo da mu skidaju kapu, već da se ponose njime, maratonci će i ove godine trčati memorijalni maraton, od Nove Gradiške u Hrvatskoj, do Kruševa u Severnoj Makedoniji, gde počiva Proeski. Maraton kreće 14. oktobra u 17 časova, sa stadiona fudbalskog kluba Sloga u Novoj Gradiški.
Koliko je veliko srce imao Toše, i kako je uvek pomagao onima kojima je najpotrebnije, govore i njegove reči “Ve sakam site” (Sve vas volim). Pevač anđeoskog glasa i tople duše, živeo je za koncerte i razmenu energije sa publikom. Na svom poslednjem koncertu u karijeri, na Gradskom stadionu u Skoplju, 5. oktobra 2007, sa koga je prihod išao za obnovu sto osnovnih škola širom Makedonije, dobio je statuetu Majke Tereze, od istoimene fondacije, u znak zahvalnosti za humanitarni rad. Poklonio ju je majci Dominiki, koja ga je od malih nogu učila o važnosti dobrotvornog rada. Za publiku je te noći imao poseban zahtev – zamolio ih je da sa svojim mobilnim telefonima naprave “zvezdano nebo” i da ne dozvole da se ono ugasi.
Prošlo je pola veka od prikazivanja čuvenog klasika “A Clokwork Orange” (1971), a glumac Malkolm Mekdauel se nedavno osvrnuo na torturu koju je proživeo sa rediteljem Stenlijom Kjubrikom.
O Kjubrikovom pristupu na setu mnogo puta se polemisalo i aspekat njegovog bizarnog odnosa prema glumcima ni ovde nije izostao. Jedna scena sa Ejdrien Kori snimana je 39 puta, dok Malkolm nije rekao da više ne može da je udara. Kjubrik je zaključio da se sjajna gluma događa kada su glumci “nespremni” i preplavljeni emocijama.
– Jedan od električara rekao je: ‘Pokušava da te ubije, Malk, pokušava da te ubije – priseća se Malkolm. – On je bio kontroverzni čudak, bez sumnje, u svemu.
Scena u kojoj Malkolm širom otvorenih očiju gleda filmove nasilja i seksa dok mu doktor sipa kapi u oči, izgrebala mu je rožnjaču i privremeno oslepela glumca.
Snimanje filma nije ostavilo samo fizičke posledice. Neretko su izlazili naslovi u novinama kako se dešavaju stvarna nasilja na ulicama po uzoru na scene iz filma. Otvaralo se pitanje, da li svi koji su deo tog ostvarenja treba da snose odgovornost?
– ‘A Clokwork Orange’ (Paklena pomorandža) je uvek imala publiku. Uvek su generacije koje su polazile na fakultet otkrivale i gledale ovaj film, to je kao neki obred polaska. Danas mi je mnogo ugodnije da budem dečak sa plakata distopijske zlobe. Snimite takav film, odete u istoriju, ali ne možete živeti od toga. Danas sam ipak mnogo drugačija osoba nego kad sam to snimio. Bio sam klinac. Ali, da li mi je drago što sam to učinio? Apsolutno. To je izvanredno – zaključuje Malkolm.
Makartni, 79 godišnji član grupe The Beatles je ispričao i da je veliki obožavalac Stonesa iako ipak smatra da je njegova grupa bila bolja.
– The Rolling Stones su fantastična grupa i idem da ih gledam svaki put kada nastupaju jer su odličan bend. Mik je odličan, njegovo pevanje i pokreti i sve ostalo, Kit, Roni i Črli, super su, volim ih. Njihove stvari su ukorenjene u bluesu, kada pišu stvari koje se odnose na blues. Kit mi je jednom prilikom rekao: ‘Imaš sreće, imaš četiri pevača u bendu, a mi samo jednog ‘. Obožavam Stonese ali Beatlesi su bili bolji – ispričao je Pol Hauardu Sternu u aprilu.
Pevač grupe The Rolling Stones nije ostao dužan vršnjaku Makartniju pa je odgovorio u intervjuu Zejnu Lovu za Apple Music, da je njegov bend ‘srećan’ što još uvek izvodi nastupe na stadionima – za razliku od The Beatlesa, koji su se razišli 1970. godine, i dodao:
– Očigledno nema takmičenja među nama. Pol je jako drag. Ja sam političar. Velika je razlika, međutim, u tome što su The Rolling Stones veliki koncertni bend i u svim ostalim decenijama i u raznim koncertnim prostorima, a Beatlesi nikada nisu napravili turneju po arenama. Razišli su se pre nego što je njihova turneja zaista započela. Beatlesi su nastupili na Shea stadionu 1965. godine. Stonesi su nastavili da sviraju. Počeli smo da sviramo na stadionima 1970 -ih i još ih radimo. To je velika razlika između ova dva benda. Jedan bend, na veliku sreću još svira na stadionima, a drugi više ne postoji.
Kompletan intervju sa Makartnijem biće objavljen 23.oktobra.
Abdulrazak Gurna deluje natprirodno mirno za nekoga ko se iznenada našao u punom sjaju svetskih medija. Njegovi lirski romani o egzilu i gubitku uživali su priznanje kritičara, ali imali su skromnu prodaju. Sada je on drugi najpoznatiji sin Zanzibara – i bogatiji za više od milion dolara.
– Vrlo dobro – odgovara na pitanje kako se oseća, piše Guardian.
– Malo sam u žurbi da se sa toliko ljudi sretnem i razgovaram. Ali generalno, šta mogu da kažem? Osećam se odlično.
Novi dobitnik Nobelove nagrade za književnost sedi okružen knjigama u kancelariji njegovog agenta u Londonu, dan nakon objave Nobelove nagrade za književnost. Izgleda mlađe od svojih 73 godine, ima punu glavu sede kose i govori ravnomerno, a izraz mu se jedva menja. Nalet adrenalina, ako ga je i doživeo, teško da se primećuje. Čak je i dobro spavao.
Abdulrazak Gurna/Photo: screenshot
Svejedno, do pre nekoliko dana, on je bio samo hvaljeni autor 10 romana, kod kuće u svojoj kuhinji u Kanterburiju, gde živi nakon što se penzionisao kao profesor engleskog jezika na Univerzitetu u Kentu. Citat Švedske akademije pomalo se snažno odnosio na „njegov beskompromisan i saosećajan prodor u posledice kolonijalizma i sudbinu izbeglice u jami između kultura i kontinenata“. Drugi slave liriku njegovog pisanja, njegovu potcenjenu, čežnjivu briljantnost.
U početku nije verovao.
-Mislio sam da je to jedan od onih šaljivih poziva. Pa sam samo čekao da vidim – da li je to stvarno? I taj veoma ljubazan, nežan glas rekao je: ‘Da li razgovaram sa gospodinom Gurnom? Upravo ste dobili Nobelovu nagradu za književnost.’ A ja sam rekao: “Ma daj! O čemu pričaš?”.
Nije bio potpuno siguran sve dok nije pročitao objavu na web stranici Akademije.
– Pokušao sam da pozovem suprugu Deniz. Bila je sa unukom u zoološkom vrtu. Pa sam je pozvao na telefon, ali u isto vreme zvonio je drugi telefon i neko sa BBC-ja je želeo nešto.
Pobeda je prekretnica. Gurna je tek četvrta crna osoba koja je osvojila Nobela u svojoj 120-godišnjoj istoriji.
– On je jedan od najvećih živih afričkih pisaca i niko ga nikada nije primetio i to me je jednostavno ubilo – rekla je prošle nedelje za Guardian njegova dugogodišnja urednica Aleksandra Pringl.
BREAKING NEWS: The 2021 #NobelPrize in Literature is awarded to the novelist Abdulrazak Gurnah “for his uncompromising and compassionate penetration of the effects of colonialism and the fate of the refugee in the gulf between cultures and continents.” pic.twitter.com/zw2LBQSJ4j
– Mislim da je Aleksandra verovatno mislila da zaslužujem bolje. Zato što nisam mislio da sam ignorisan. Bio sam relativno zadovoljan čitaocima koje sam imao, ali naravno da mogu više – zaključuje Gurna.
On kaže da ne zna šta će uraditi sa nagradnim fondom od preko milion dolara.
– Neki ljudi su me pitali. Nemam ni najmanju ideju. Smisliću već nešto.
Slatke muke. A onda se postavlja pitanje kako je biti najpoznatiji čovek sa Zanzibara još od Fredija Merkjurija.
– Da, pa, Fredi Merkjuri je u Britaniji poznat – nije baš poznat na Zanzibaru, osim ljudi koji žele da turisti dođu na njihova mesta. Postoji divan bar, koji poseduje moj rođak, koji se zove “Merkjuri”. Ali mislim da ako bih nekoga na ulici pitao ‘Ko je Fredi Merkjuri?’ Oni verovatno neće znati. Imajte na umu… – smeje se – ...oni verovatno ne bi znali ko sam ja.
Možda je to nekada bio slučaj, ali kao prvi crni Afrikanac koji je osvojio Nobela u više od tri decenije, Zanzibar – i svet – možda su sada spremni da mu posvete malo više pažnje.
Šatner je današnjim letom postao najstarija osoba koja je ikada odletela u svemir. Poletanje je bilo zakazano za 9 sati ujutru po lokalnom vremenu. Prvobitna namera bila je da letelica Blue Origina poleti u svemir juče, ali vremenski uslovi to nisu dozvolili.
Vilijam Šatner u svemiru/Photo: Youtube printscreen
Šatneru se, na putovanju koje he trajalo oko 10 minuta, pridružio bivši inženjer NASA Kris Bošuizen, suosnivač platforme Mediadata Solutions “ za klinička istraživanja Glen de Vris i potpredsednica i inženjer Blue Origina Odri Pauers.
Četiri člana posade su juče prošla obuku, a tim celokupne misije završio je procenu spremnosti, kako bi se osiguralo da su “svi sistemi pokrenuti”.
Kompanija Blue Origin imala je prilično uspešan debitantski let 20. jula ove godina, kada su Džef Bezos i još tri osobe leteli do ivice svemira.
The Rolling Stones krenuli su na još jednu veliku svetsku turneju, mada su nažalost ostali bez njihovog legendarnog bubnjara, pokojnog Čarlija Votsa koji je preminuo ove godine.
Bend je planirao da krene na turneju bez Votsa i pre njegove smrti, a kako nastavljaju sa koncetrima uživo, pažnja se polako okreće drugim istorijskim elementima važnim za dugogodišnju karijeru benda.
Jedna tema, posebno, je njihova pesma “Brown Sugar”, koja zvuči prilično drugačije 2021. godine nego što je to bilo u vreme kada ju je bend napisao. Neki od njihovih članova su to prepoznali i prilagili se, drugi … nisu. U intervjuu sa muzičkim kritičarem Majklom Vudsom iz The Los Angeles Timesa bend je progovorio o ovoj temi.
Vuds je izneo činjenicu da bend nije svirao uvodnu liniju sa tekstom “Gold coast slave ship bound for cotton fields“.
– Shvatio si to, ha? Ne znam. Zar ljudi nisu već razumeli da je ovo pesma o užasima ropstva? Ali pokušavaju da ne obraćaju pažnju na to. Trenutno ne želim da ulazim u sukobe sa svim tim sranjem. Ali se nadam da ćemo moći da vaskrsnemo ovu pesmu u njenoj staroj slavi na duže staze – kaže Kit Rilčards.
Regarding the conspicuous absence of “Brown Sugar” in the Stones current set lists, Mick is diplomatic and Keith is decidedly not. pic.twitter.com/dNMisEXiPu
Mik Džeger, međutim, ima malo drugačiji stav o ovoj temi, bez želje da priča o rasnim elementima.
– Svirali smo “Brown Sugar” svake večeri od 1970. godine, pa ponekad pomislite: “Za sada ćemo to prestati i videti kako će proći”. Možemo uvek da je vratimo. Set lista na koncetima na stadion je prilično komplikovana. Sinoć smo, na primer, svirali pesmu “Let It Bleed”, koju sam uspeo da sviram na gitari sa 12 žica.
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
U utorak, 12. oktobra u klubu Kuglaš održana je beogradska promocija albuma grupe BES “Periferija ljudskosti“ (Multimedia Music). U prisustvu novinara, prijatelja i kolega, muzičari okupljeni u novoj grupi BES predstavili su svoje debi izdanje.
Na promociji su, osim članova benda, govorili i Rodoljub Stojanović, direktor Multimedia Music, kao i Stefan Jovčić, novinar emisije Bunt (RTS).
Rodoljub Stojanović/ Photo: AleX
Stefan Jovčić, promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Direktor diskografske kuće koja je objavila ovo izdanje, Rodoljub Stojanović ovom prilikom je rekao da je “Periferija ljuskosti“ jedan od svirački najboljih albuma koje je Multimedia Music objavila: – Nadam se da ćemo ovaj bend uskoro videti na bini jer ovo definitivno mora da se čuje uživo. Ovo je prvi bend koji ćemo moći regionalno da promovišemo, pritom ne mislim samo na bivšu Jugoslaviju, već i na Bugarsku, Rumuniju, Austriju… planiramo promocije ovog izdanja i u ovim zemljama.
Gitarista benda Saša Friš rekao je da se bend slučajno i spontano okupio i da je album završen u kratkom roku: – Bukvalno su se pesme ređale jedna za drugom… Snimili smo to i jako smo srećni i ponosni. Meni je ovo najmiliji album koji sam do sada snimio, a nadam se da će biti još nekih dragih albuma ubuduće.
O ovom izdanju, Friš je dodao: – Iako ima dosta mračnih tema na albumu, nekako smo se trudili da iako pričamo o strašnim stvarima, ukažemo iz nekog drugog ugla na to i da ljudi iz toga nauče da ne treba da se ponašaju tako.
Da je za sve članove benda ova priča prava stvar, potvrdio je i bubnjar benda Luka Jelisavčić: – Meni su prva proba i prvi susret sa ovom pričom, bili nekako prirodni. Jako mi je drago da je ovo napokon obelodanjeno i da možemo da podelimo sa svima naš neki vajb koji je urodio plodom, tj. hemiju između nas četvorice.
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Promocija albuma Periferija ljudskosti/ Photo: AleX
Novinar emisije Bunt koja se emituje na televiziji RTS, Stefan Jovčić, rekao je da mu je velika čast što može da priča o ovako vrsnim muzičarima i o njihovom izdanju.
– Album mi je od samog početka zvučao svetski. Možda „prepeglan“ produkcijski, za moja ukus, ali to nije oduzelo oni srž među svima vama kada stvarate i kada pravite to što ste napravili. Četiri elementa koji savršeno funkcionišu na jednom albumu od početka do kraja, od prve do poslednje stvari – rekao je Jovčić i dodao: – Ja sam prošlog petka dobio ovaj album i od tada sam ga preslušao bezmalo 20 puta. Pokušavao sam da nađem zamerku. I onda sam shvatio da sam zamerku dobio posle prvog slušanja: nisam stavio na “repeat all“, pa se album završio. Svaka pesma je drugačija, ne može se staviti u jedan pravac, u jedan fazon, svaka pesma ima priču za sebe. Kada se album završio, ostavio je neku mračnu atmosferu, ali kao da ima svetla na kraju tunela…
Pevač Strahinja Cerovina objasnio je i kako je došlo do ovakvog naziva albuma: – Jedan od mojih drugara u Čačku ima na zidu sliku koja se zove Periferija ljudskosti. To je meni ostalo u pamćenju i hteo sam da to dočaram na svoj način. Umetnik je to dočarao slikom, a ja sam to uradio pesmom na ovom albumu.
Cerovina je dodao i da su tekstovi pesama na ovom albumu vrlo direktni: – Perifeija ljudskosti omaž svemu onome što ne treba da radimo. Da treba da obratimo pažnju na svoje ponašanje, jer, periferija ljudskosti je nešto što sutra ostaje našoj deci. Same pesme vrlo slikovito to opisuju i vrlo jasno.
Photo: AleX
– Na omotu albuma je jedna devojčica koja je besna i drži čekić… ne bismo voleli da vidimo takvo lice u budućnosti naše dece – zaključili su članovi benda BES.
Svi su složni u konstataciji da će njihova muzika dobiti svoj pun oblik tek kada budu mogli da je podele uživo sa svojom publikom: – Gorimo da počnemo da sviramo i nadamo se da će se uskoro stvoriti prilika za to. Za nastupe spremamo zaista jedan ozbiljan audio vizuelni doživljaj.
Grupa BES promociju albuma nastavlja u svom gradu. Novosadska promocija zakazana je za petak, 15. oktobar u 20:00 časova u Shamrock Baru.
Album “Periferija ljudskosti“ dostupan je na svim prodajnim mestima Multimedia Music, online na www.multimedia-music.com, kao i na svim relevantnim muzičkim platformama.
Humoristička serija “Ted Lasso”, priča o treneru američkog fudbala koji sasvim slučajno postane trener engleskog fudbalskog prvoligaša, toliko je oduševila publiku i kritiku da je nedavno osvojila nekoliko televizijskih Emmy u najvažnijim kategorijama, uključujući i onu za najbolju humorističku seriju. Kolika je njena popularnost posle prikazane dve sezone govori i podatak da je engleska Premier League odlučila postati partner, odnosno sponzor, serije.
Kako je objavio portal The Athletic, producenti serije „Ted Lasso“ potpisali su ugovor po kojem će u seriji moći da koristi razna obeležja Premier League, od arhivskih fotografija do logotipa svojih engleskih prvoligaških timova, čak će moći da koriste i pehar koji dobija prvak engleske fudbalske lige. Procenjuje se da je taj ugovor vredan 680.000 dolara i da će se njegovi benefiti videti tokom treće sezone serije “Ted Lasso”.
Seriju “Ted Lasso” glumački predvode osvajači nagrade Emmy Džejson Sudeikis, Hana Vadingam i Bret Goldstin zajedno sa Brendom Hantom, Filom Dansterom, Juno Templ i Džeremijem Sviftom. Serija o izmišljenom engleskom prvoligašu koji u prvoj sezoni ispada iz prve lige a u drugoj se bori da se vrati u najelitniji rang takmičenja prikazuje se na streaming platformi AppleTV+.
Energični dvojac Šiza poslednjim singlom “Oprostite, oprostite, oprostite” s debi albuma “Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem” upotpunjuje krug i najavljuje rad na novim materijalima.
Šiza je krajem prošle godine gromoglasno srušila vrata naše alternativne scene pa je u kratkom roku žestokim zvukom i sirovom energijom zaradila hvalospeve.
“Prsa”, “Zavijanje”, “Skromnost” i “Oprostite” slikovito prenose energiju koja preovladava na prvencu, a četvrtim singlom bend ispisuje poslednje stranice poglavlja o prvom albumu i okreće se radu na novom izdanju.
Leonard Klaić potpisuje produkciju i mix, za master je bio zadužen Mark Mrakovčić, a snimanje su odradili zajedno. Dinko Šimac (Beyond Pines Films) još jednom potpisuje video spot u kojem se izmenjuju retro kadrovi puni simbolike s dokumentarnim delovima Šizinog nastupa na Bambi festivalu. Muziku potpisuju Marko Kuhar i Bruno Antolić, dok je Bruno Antolić autor teksta.
Singl “Oprostite, oprostite, oprostite” dostupan je putem YouTube kanala Dostave Zvuka, na Bandcampu benda kao i na svim streaming servisima.