U sredu, 2. februara, na Sava Promenadi zvanično je otvorena izložba poznatog britanskog fotografa Endrjua Katlina “Pesma bunta: Lica irske muzike/ Rebel Song: Faces Of Irish Music”.
Džaš Kaminski i En Pešić/ Photo: AleX
Počasni konzul En Pešić i direktor Beogradskog irskog festivala Džaš Kaminski istakli su zadovoljstvo zbog mogućnosti da se ovogodišnji festival održi u regularnim uslovima, jer su prethodna dva izdanja istog trpela promene i otkazivanja zbog globalne pandemije izazvane korona virusom.
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Izložba na Sava Promenadi biće otvorena do 31. marta, a sadrži odabrane fotografije iz istoimene Katlinove knjige – Šinejd O’Konor, Bona Voksa, Edža, Rorija Galagera, Fila Lajnota (Thin Lizzy), Šejna MekGovana, Boba Geldofa, Kristi Mur, Liama O’Maonlaja (frontmena benda Hothouse Flowers koji će da nastupi u Bitefartkafeu 18.marta), Fergala Šarkija, Dejmiena Dempsija i ostalih poznatih irskih muzičara i autora.
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Džaš Kaminski i Jadranka Janković/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Džaš Kaminski/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Rebel Song: Faces Of Irish Music/ Photo: AleX
Izložba “Pesma bunta: Lica Irske muzike” otvorila je uvodni program Desetog Beogradskog Irskog Festivala, koji će se, na različitim lokacijama prestonice, održavati od 12. do 20. marta 2022. godine.
U filmovima stvari nikad (ili uglavnom) nisu slučajne, a svaki detalj ima svoje značenje. To se između ostalog odnosi i na pića koja se pojavljuju u filmskim scenama, a koja pomažu da se istaknu pojedine karakteristike likova.
Na primer, kako bi se pojačala brutalnost lika, često mu se daje žestoko piće poput viskija. Zbog toga je naročito zanimljivo kad likovi piju mleko. U svetu kinematografije ovaj trik nazvan je “efektom mleka” i ima za cilj da zaintrigira publiku i otkrije nešto neočekivano o liku.
Ako odrasla osoba pije mleko, to znači da ima nevinu dušu
Léon: The Professional/Photo: YouTube porintscreen
Možda najupečatljiviji filmski junak koji voli da pije mleko je ubica Leon iz istoimenog filma reditelja Luka Besona. Prilična je to suprotnost, s jedne strane profesionalni ubica, s druge strane mleko koje se povezuje s čistoćom i detinjstvom. Međutim, tim potezom redatelj je želeo da prikaže Leona kao osobu koja ima dušu deteta, uprkos gruboj spoljašnjosti.
Ako negativac pije mleko, reditelj želi da pokaže njegovu moć
Još jedan filmski ubica koji je voleo da pije mleko je okrutni Anton Čigurh iz filma “Nema zemlje za starce”. U ovom slučaju taj potez ne izaziva pozitivne osećaje kod publike. Naime, on upada u stan potencijalne žrtve, bez dopuštenja grabi bocu mleka iz frižidera i pije iz nje sedeći na sofi. Cilj te scene je da zaplaši, dok je mleko simbol udobnosti i doma, a on to narušava, piše Brightside.
No Country for Old Men/Photo: YouTube porintscreen
Mleko može biti simbol sloma opšteprihvaćenih moralnih vrednosti
U filmu Kventina Tarantina “Prokletnici” postoji scena u kojoj francuski farmer nudi čašu vina nemačkom pukovniku kog tumači Kristof Valc. Pukovnik umesto toga traži čašu mleka i popije je u jednom gutljaju. Tako reditelj demonstrira rušenje nekih temelja i dominaciju negativca nad dobrotom i čistoćom.
Reditelj želi da prevari gledaoca prikazujući junaka čistim i nevinim
Nekoliko reditelja koristilo je mleko kako bi u svoje filmove unelo osećaj zdravlja, čistoće i sigurnosti. Zato glavni negativac u filmu “Get Out” nosi beli džemper i pije nešto “nevino” poput mleka.
Majstor napetosti Alfred Hičkok u filmu “Sumnja” uverio je gledaoce da je glavni lik otrovao mleko svojoj supruzi kako bi dobio nasledstvo. To je genijalan potez, jer bi samo okoreli negativac stavio otrov u tako zdravo piće. Ispostavilo se da je to bilo samo “zastrašivanje mlekom”, jer ono uopšte nije bilo otrovano.
Mleko naglašava starosnu dob lika
Pojačavanje utiska mladosti i nezrelosti lika uz pomoć mleka najočigledniji trik. Ništa nije detinjastije od mlečnih brkova.
U filmu “Buntovnik bez razloga” tinejdžer kojeg glumi Džejms Din prvo se napije, pa sledećeg jutra popije bocu mleka, pokazujući tako da se u njemu bore i odrasli i dečji osećaji.
Lik Leonarda di Kaprija u filmu “Uhvati me ako možeš” pretvara se da je odrasli pilot, međutim kad ga stjuardesa pita koje bi piće želeo da popije, on odgovara: “Mleko”.
U kultnom filmu Stenlija Kjubrika “Paklena pomorandža”, glavni likovi, tinejdžeri, piju mleko. Tako reditelj nagoveštava da su ceo haos pokrenula deca.
Procene su da će delo umetnika Benksija iz Bristola biti prodato za oko 400.000 dolara na aukciji koja će se 16. marta održati u Los Anđelesu. Domaćin aukcije je Julien’s.
Delo pod imenom “Bomb middle England” deo je zbirke radova uključujući i one čiji su autori Šepard Feri, Dejmijen Herst i Dejvid Hokni.
Ostali predmeti ovog zagonetnog umetnika uključuju Benksijev originalni, ručno rezani papirni šablon koji je korišćen za kreiranje njegovih slika pacova koje su se pojavile u Londonu sredinom dvehiljaditih. Za njih se predviđa suma između 30.000 i 50.000 dolara.
U prodaji su i komadi britanskih umetnika Hersta i Hoknija. Očekuje se da će Herstov rad pod nazivom “Prelepo” potpisan i datiran od slikara, koštati između 100.000 i 200.000 dolara. Na prodaju je i potpisan Hoknijev panamski šešir procenjen na iznos između 30.000 do 50.000 dolara.
– Kuća Julien’s sa ponosom predstavlja ovu izvanrednu kolekciju predmeta i dela velikih ličnosti i vizionara iz sveta umetnosti koji su svojim platnom pretvorili uličnu i savremenu umetnost u globalni fenomen. Ovi važni delovi pokreta moderne umetnosti 20. i 21. veka zauzeli su našu kolektivnu svest i maštu i inspirišu pop kulturu, aktivizam i promene – rekao je Martin Nolan, izvršni direktor aukcijske kuće Julien’s Auctions .
Američki glumac Majk Daglas naći će se u novoj ulozi i to u seriji koja se bavi američkom istorijom.
Kako prenosi časopis Variety, Majkl Daglas će glumiti Bendžamina Frenklina, američkog političara, pronalazača, naučnika i jednog od tvoraca američkog Ustava i SAD.
U ovom projektu osim što glumi Majkl Daglas će biti i izvršni producent. Serija još uvek nema zvaničan naziv, a istražiće jednu od najuzbudljivijih priča američke istorije.
“Sa 70 godina, čovek koga su Amerikanci smatrali engleskim špijunom, a Englezi američkim čovekom, bez ikakvog diplomatskog iskustva ubedio je Francusku da potpiše američki eksperiment u demokratiji. Na osnovu svoje slave, harizme i genijalnosti, Frenklin je uspeo da nadmaši britanske špijune, francuske doušnike i da sklopi francusko – američki savez 1778. i konačni mir s Engleskom 1783. godine. Osmogodišnja misija u Francuskoj je najvažnija služba njegovoj zemlji, bez koje Amerika ne bi pobedila u revoluciji”, piše Variety.
Serija je bazirana na knjizi “Velike improvizacije: Franklin, Francuska i rođenje Amerike”, Stejsi Šif, dobitnice Pulicerove nagrade.
Bendžamin Frenklin rođen je u Bostonu. Kao naučnik poznat je kao izumitelj gromobrana i otkrića toka Golfske struje. Pored gromobrana pronašao je Franklinovu peć, bifokalne naočare i napravio je prvu mašinu za umnožavanje.
Prvi je uveo ulično osvetljenje i reorganizovao je američki poštanski sistem. Njegov najpoznatiji naučni rad vezan je za elektricitet. Osnovao je prvu javnu biblioteku u Americi, filozofsko društvo Pensilvanije i “Akademiju” koja je prerasla u Univerzitet Pensilvanije.
Bend Irish Stew of Sindidun posle dve godine pauze konačno nastavlja s koncertnim aktivnostima. Povratnički koncert zakazan je na mestu dobro poznatom beogradskoj publici, u Centru za kulturu Božidarac, u subotu, 19. marta od 20h.
Posle velikog koncerta u Amerikani Doma omladine Beograda krajem 2019. godine i turneje po gradovima širom Srbije kojom su obeležavali 15 godina karijere, pred sam put na festival u Nemačku zaustavila ih je pandemija.
– Uhvatili smo zalet i odsvirali nekoliko odličnih koncerata pre dve godine ali smo nesrećno zaustavljeni kao i mnoge kolege na sceni. Nismo želeli u međuvremenu da pokušavamo da se uklapamo u nešto što ni za nas ni za našu publiku nije normalno, zatvorili smo se u studio i radili na novim pesmama – kažu članovi benda i dodaju: – Nadamo se da sad napokon postoje svi uslovi da nastavimo po starom i sviramo koncerte onako kako dolikuje.
Irish Stew of Sindidun (Beer Fest)/ Photo: AleX
Koncerti ovog sastava su već tradicionalno poznati po razigranoj atmosferi i nesvakidašnjoj razmeni energije između benda i publike. Od muzike koja tera na đuskanje do emotivnih balada, bend u svom autorskom opusu poseduje širok spektar muzičkih pravaca koje predstavlja kroz prizmu irske tradicionalne muzike i atipičnih instrumenata za rock’n’roll kao što su violina, frula i bendžo.
– Uželeli smo se energije koju delimo sa ljudima, to može jedino uživo. Uželeli smo se i svojih pesama koje toliko dugo nismo svirali da sad imamo utisak kao da su nove. Jedva čekamo da se popnemo na binu – poručuje Irish Stew.
Kao podrška će natupiti bend Loch Whiskey, interesantan beogradski sastav koji svojim akustičnim pristupom predstavlja pravu poslasticu za sve ljubitelje tradicionalnog irskog folk repertoara.
Ulaznice su u pretprodaji u Felix Shopu (TC Sremska) i kafeu “Božidarac” po ceni od 500 dinara.
Posle Bugarske, koja je odabrala iskusne rokere Intelligent Music Project, predvođene Ronijem Romerom kao svoje predstavnike na Pesmi Evrovizije, kao što smo najavili, to je učinila i Finska. Bend The Rasmus je izabran za predstavnika Finske na predstojećoj Evroviziji, pošto su pobedili na nacionalnom takmičenju tokom vikenda.
Kako prenosi NME, oni su ubedljivo pobedili sa numerom “Jezebel”, koju je, uz članove benda, napisao i producirao Dezmond Čajld, koji je tokom karijere pisao pesme za Kiss i Aerosmith.
Cold Case History, Florens Kasumba/Photo: Viasat History
Glumicu Florens Kasumba, Uganđanku odraslu u Berlinu, koju je život iz nemačke prestonice poveo ka Holivudu, danas dok snima drugi nastavak kultnog Marvelovog filma “Crni panter” gotovo je nemoguće zamisliti u bilo kom drugom izdanju osim u odori ratnice Dore Milađi.
U Marvelov univerzum fantazije zakoračila je 2016, u filmu “Kapetan Amerika” sa manjom sporednom ulogom, nakon već uspešne karijere u nemačkoj kinematografiji. Ipak, “Kapetan Amerika” za Florens je bio odskočna daska ka ličnoj gardi moćnog Crnog pantera i roli komandantkinje Ajo kojoj se vratila i u filmu “Osvetnici”, “Soko i Zimski vojnik”, a sada je očekujemo i u predstojećem blokbasteru “Crni panter: Vakanda zauvek”.
Međutim, Florens u međuvremenu nije gubila vreme. Prošle godine, posle gotovo dve decenije na malim ekranima i velikom platnu, glumica se odlučila na novi izazov – žanrovski izlet u nepoznato. Snimila je šestodelnu mini-seriju “Istraživanje zastarelih slučajeva”, koja je imala premijeru 7. februara na kanalu Viasat History, a repriza nas očekuje već početkom marta.
Tako nas je moćna ratnica Ajo ovog puta povela u misiju rešavanja najpoznatijih zločina od kojih neki datiraju i hiljadu godina u prošlost. Za nju je, kako kaže, to bio još jedan korak dalje, nalik onom kada se prvi put našla na holivudskom setu. A posle “vatrenog krštenja”, priznaje, rado bi se ponovo okušala u svetu dokumentaraca.
Merlin Monro/Photo: facebook@MarilynMonroe
– Volim istoriju, jer ona oplemenjuje čoveka. “Istraživanje zastarelih slučajeva” za mene je bila neopisiva avantura koja me je u potpunosti obuzela. Baš kao što je to učinio “Crni panter” koji je na neki način oživeo folklor i mitologiju Afrike, iz koje sam potekla. Imati priliku da iz prvog reda posmatrate skidanje vela tajni sa prošlosti o kojoj se naizgled sve zna, a u stvari je tako malo poznatih činjenica, za mene je bilo kao da sam prisustvovala prizivanju duhova od kojih sam tražila odgovore na sve više mojih “Zašto?”. Jer svaki sledeći korak na putu razotkrivanja ovih starih zločina za posledicu je imao novo “Zašto?” – poručuje Kasumba, priznajući da je uloga voditelja u dokumentarnoj seriji podjednako zahtevna kao i u bilo kom drugom filmu ili seriji.
Smrtonosna posekotina na vratu Ramzesa Trećeg, neobjašnjiv nestanak dva princa slavnih Medičija, sumnjivo samoubistvo Vinsenta Van Goga i još sumnjivija i do danas nerazjašnjena smrt Merilin Monro. Od drevnog Egipta do vrhunca Holivuda, “Istraživanje zastarelih slučajeva” uz pomoć najsavremenije forenzičke tehnnike i britkog uma telohraniteljke Crnog pantera ponovo ispituje slučajeve zbog kojih se stručnjaci i danas češu po glavi. Kasumba otkriva da je svaka epizoda za nju bila put u nepoznato, jer nije mnogo znala ni o jednoj od epoha koju je zahvaljujući ovoj seriji posetila, ali da joj je, svakako, najbliža bila priča o smrti holivudske legende, plavokose pop ikone Merilin Monro.
Cold Case History, Florens Kasumba/Photo: Viasat History
– Pitanje koje sam postavila sebi razmišljajući o njenom slučaju je: “Zašto bi se neko ubio sa 36 godina, u trenutku kada je bila verovatno najveća zvezda na svetu?”. Bilo je tu mnogo nelogičnosti. Teorija o tome da je žrtva zavere u koju je bio umešan predsednik Kenedi bila je polazna tačka za dalje istraživanje, iako je zvanična verzija bila ta da se Merilin predozirala. Mi smo pošli za najnovijim teorijama da je glumicu ubio njen navodni tadašnji ljubavnik, doktor Ralf Grinson – poručuje Kasumba dodajući da je ključni trag u istraživanju bila misteriozna kutija pronađena u biblioteci Univerziteta Kalifornije 2019. godine. U ovoj kutiji su se nalazili fajlovi koje je Grinson sakupio o Monro, čiji je sadržaj nosio oznaku “poverljivo”, što je dodatno pojačalo sumnju.
– Grinson je bio taj koji je pronašao telo glumice, i mnogi sumnjaju da je on predozirao glumicu barbituratima koji su joj oduzeli život – zaključuje Florens Kasumba.
Emisija “Istraživanje zastarelih slučajeva” pokušava da suzi krug mogućih počinilaca otkrivanjem novih dokaza, obavljanjem novih intervjua i posetom mestu smrti Monro, istovremeno pružajući sveobuhvatan pogled na Holivud iz 1960-ih.
Cold Case History: TrailerDer spektakulärste Kriminalfall der Nachkriegs-Ära: Der Mord an der Frankfurter Edelhure Rosemarie Nitribitt bewegt im Wirtschaftswunder die noch junge Bundesrepublik. Florence Kasumba rollt den ungelösten Fall neu auf. Am 25. März läuft die erste Folge unserer neuen Reihe “Cold Case History” um 20:15 auf Arte oder in der Mediathek.
Za razliku od većine svojih kolega iz Holivuda, koji su ustali protiv ruske invazije na Ukrajinu i Putina, američki reditelj Oliver Stoun je drugačijeg stava. Ne samo da se protivi karakterisanju Putina kao “krvavog ubice”, već i histeriji zapadnih medija oko krvavih događanja u Ukrajini.
– Među svom histerijom zapadnih medija koji vrište o “krvavom ubici Putinu” i izostavljaju ključne činjenice, najvažnije je razumeti čitav spektar onoga što se dešava i, pre svega, trezveno razmišljati – napisao je američki reditelj na Instagramu. Svojim pratiocima na ovoj društvenoj mreži ponudio je i nekoliko linkova kako bi im pomogao da vide i neke trezvenije analize…
Od kada je počela invazija Rusije na Ukrajinu, jedna od najgledanijih stvari u virtuelnom svetu jeste dokumentarac “Razgovori sa Putinom”, koji je potpisao slavni američki sineasta Oliver Stoun. Dvodelni televizijski dokumentarac o ruskom predsedniku Vladimiru Putinu, baziran je na serijalu razgovora koje je trostruki oskarovac uradio s ruskim predsednikom. Kada je premijerno emitovan 2017, reklamiran je kao “najintimniji intervju koje je Putin ikada dao nekom autoru sa Zapada”.
U dokumentarcu, koji je izazvao ogromu pozornost, s tim što ga je deo kritike dočekao “na nož”, a drugi hvalio, Stoun je pokušao da zaviri u Putinov profesionalni, ali i intiman život. I u filmu je “pokrio” vreme od dana odrastanja ruskog lidera u doba komunizma, preko uspona na vlast, do odnosa sa SAD i četvoricom američkih predsednika.
Putinovi intervjui/Photo: YouTube printscreen
Do prvog susreta reditelja “Lica s ožiljkom”, “Volstrita”, koji je Oskare dobio za filmove “Ponoćni ekspres”, “Vod smrti” i “Rođen 4. jula”, i prvog čoveka Rusije došlo je 2015. kada je Stoun došao u Moskvu da se vidi sa Edvardom Snoudenom, želeći da snimi film. Ali, ukazala mu se prilika da od tada do početka 2017. uradi više od deset intervjua s Putinom. I pričali su odnosima Rusije i SAD, NATO-u, demokratiji, ali i Ukrajini…
– Nekada smo po šest sati čekali na početak snimanja, ali mogao sam da mu postavljam različita pitanja. Upravo zato je važno da se pogleda ovaj film koji donosi potpuno drugačiju sliku o Putinu – govorio je tada Stoun.
A nedavno, zapravo uoči ruske invazije Oliver Stoun je u opširnom intervjuu Robertu Širu za Scheer Intelligence istakao kako se američka “izuzetnost” na najsmrtonosniji način prikazuje u Ukrajini, dodavši kako svi Putina pogrešno vide:
– To da Putin želi da napravi staru, carsku Rusiju je potpuni nonsens. Nema on takvih želja, njemu je cilj bezbednost. To je ključna reč – bezbednost. On je sin Rusije. A ruski narod zahteva sigurnost, i ne želi da bude pod pretnjom sila sa Zapada koje će im govoriti šta i kako treba da rade – kazao je Stoun, a onda kao glavnu pretnju Rusiji naveo NATO:
– Videli smo šta je donelo širenje NATO-a od 1989. Rusi NATO vide kao pretnju, naročito sada kada se pominje da će se Alijansi pridružiti Ukrajina. Pa, oni su devedesetih bombardovali Jugoslaviju, ako se sećate, pa su napali Libiju. Bili su u Iraku, a videli smo njihove aktivnosti u Avganistanu. NATO je produžena ruka američkih snaga u njihovim ofanzivnim akcijama – rekao je reditelj Širu.
Još kad bi Vladimir Putin ovo pročitao… Michael Moore #Ukraine #Russia
I u Stounovom dokumentarcu, kako podseća Farout magazin, Putin pokazuje koliko je homofobičan, koliko u sebi gaji izvesnu mizoginiju, govoreći da “samo žene imaju loše dane” i da se “nikada ne bi tuširao pokraj gej muškarca”…
U ovom trenu jedan od najupečatljivijih delova dokumentarca jeste onaj kada Stoun poziva Putina da pogleda antiratno remek-delo Stenlija Kjubrika “Doktor Strejndžlav”. Kjubrik u ovoj satiri iz 1964. godine, zapravo kritici Hladnog rata, u kojoj igraju Piter Selers i Džordž Si Skot, plete priču oko grupe paranoičnih i militantnih generala koji uspevaju da pokrenu “slučajnu” nuklearnu apokalipsu. Podsetimo, naredba američkog generala bombarderskom eskadronu da napadnu SSSR momentalno pokreće sovjetsko tajno oružje – “Mašinu sudnjeg dana”…
Iako je Oliver Stoun bio veoma uzbuđen zbog šanse da gleda Kjubrikov film s Putinom, prvi čovek Rusije s priličnim rezervama posmatra ekran, gotovo bez emocija, a na kraju ovako sumira svoje utiske:
– Ima u ovom fimu nekih stvari zbog kojih bismo mogli da se zamislimo… Predvideo je neke stvari, a glumci su to dočarali tako da pomislimo da postoji stvarna pretnja.
Rej Kuder i Tadž Mahal objavili su tradicionalnu melodiju “I Shall Not Be Moved”, završnu numeru sa svog predstojećeg albuma, “Get on Board: The Songs of Sonny Terry & Brownie Mcghee”, koji izlazi 22. aprila 2022. za Nonesuch Records.
Dvojica blues majstora iz Pijemonta, dugogodišnji prijatelji i saradnici, skoro šezdeset godina nakon što su prvi put svirali zajedno, ponovo se udružuju na albumu. Sa Tadž Mahalom na vokalu, usnoj harmonici, gitari i klaviru i Kuderom na vokalu, gitari, mandolini i bendžu, kojima se pridružio Joakim Kuder na bubnjevima i basu, duo je snimio jedanaest pesama izvučenih iz snimaka i živih nastupa Terija i Megija, koje su obojica prvi put čuli kao tinejdžeri u Kaliforniji.
Objašnjavajući gde su ga pesme Terija i Megija muzički odvele, Kuder kaže:
– Dole niz put, dalje od Santa Monike. Gde je sve bilo dobro. “Moram da idem odavde”, bilo je sve što sam mogao da pomislim. Čime se baviš sa četrnaest, osamnaest godina? Bio sam zarobljen. Ali ta prva ploča, “Get on Board, the 10”, bila je tako divna da sam mogao da razumem sviranje gitare.
Tadž Mahal dodaje:
– Počeo sam da ih slušam kada sam imao oko devetnaest godina i želeo sam da idem u te klubove, jer sam čuo da ovi stari momci tamo sviraju. Znao sam da negde postoji reka u koju mogu da uđem, i kada uđem u nju, biće mi dobro.
Tadž Mahal i Rej Kuder su prvobitno udružili snage 1965. godine, formirajući The Rising Sons kada je Kuder imao samo sedamnaest godina. Bend je potpisao ugovor sa Columbia Records, ali album nije objavljen i grupa se raspala godinu dana kasnije. Sesije snimanja iz 60-ih, konačno su zvanično objavljene 1992. Kuder je svirao na istoimenom solo debi albumu Tadž Mahala iz 1968. godine. “Get on Board” je prvi njihov zajednički snimak od tada.
Soni Teri i Brauni Megi/Photo: wikipedia.org
Soni Teri na usnoj harmonici i Brauni Megi na gitari, obojica poreklom iz jugoistočnih Sjedinjenih Država, imali su aktivne solo karijere, kao i saradnju sa nekim od najslavnijih muzičara svog vremena, ali bili su najpoznatiji po svom četrdesetpetogodišnjem partnerstvu, koje je počelo 1939. i uključivalo očaravajuće nastupe uživo širom sveta i brojne hvaljene snimke.
Njihov “pijemontski blues style” postao je popularan tokom oživljavanja country muzike 1940-ih i 1950-ih, naslonjenog na klupsku scenu Njujorka koja je cvetala za jazz, boogie-woogie, blues i folk. Teri i Megi kretali su se u istim krugovima kao Vudi Gatri, Pit Ziger, Leadbelly i Džoš Vajt, između ostalih, u bogatoj mešavini pisaca, glumaca i muzičara. Kako je nova generacija koja se pojavila 1960-ih crpela inspiraciju iz folka i bluesa, Teri i Megi su obišli svet kao najistaknutiji eksponenti akustične muzike Pijemonta.
Tadž Mahal zaključuje:
– Sada smo momci kakvi smo težili da budemo kada smo počinjali. Evo nas sada… oldtimeri. Kakva sjajna prilika, da se zaista napravi pun krug.