Bend Rage Against The Machine odlučio je da zadrži 10% ulaznica za sve predstojeće koncerte kao strategiju protiv preprodavaca ulaznica i proda ih kako bi pomogli aktivističkim organizacijama i udruženjima u svakom gradu u kojem će nastupiti.
“Držimo rezervu od 10% nasumično odabranih ulaznica za različite sektore svih koncerata kako bismo ih prodali po većoj ceni (ali dovoljno niskoj da osujetimo preprodavce). Doniraćemo 100% tog novca iznad osnovne cene ulaznice humanitarnim i aktivističkim organizacijama u svakom gradu”, napisao je bend, ali i njegovi članovi na svojim profilima.
Kao odgovor obožavaocu koji je nudio oko hiljadu američkih dolara za ulaznicu, Tom Morelo je napisao na Twitteru:
“100% novca iznad osnovne cene ulaznice ide kao donacija tom gradu. Cene su svakako različite od grada do grada, u zavisnosti od preprodavaca. Kad budemo imati finalne brojke, mi ćemo ih objaviti. Skupili smo tri miliona dolara u prvih 48 sati. Zasad smo stopirali oko 85% preprodavaca. Svako preprodavanje je užasno i mi ćemo nastaviti da se borimo protiv toga”.
Zemunski klub Fest, posle uspešno organizovanog prvog Demo festivala 2017. godine, ponovo je novim bendovima dao priliku da pokažu šta znaju i da se bore za vredne nagrade.
Kvalifikacione večeri održavaju se svake nedelje od 19:00 do 22:00 časa, kada takmičarski bendovi nastupaju na binu ovog kluba, a najbolji po mišljenju žirija i publike ulaze u polufinale, a zatim i finale koje će biti održano tokom marta.
Sedmo kvalifikaciono veče Festovog Demo Festa održano je u nedelju, 16. februara, a gledali smo i slušali: Ulje (autorski rok bend iz Kruševca) i Black Dot (autorski rok bend iz Mladenovca).
Po odluci stručnog žirija i publike, u sledeći krug takmičenja prošao je bend Ulje. Čestitamo!
Striming servis Netflix objavio je tizer za četvrti nastavak hit-serije “Čudinije stvari”, i njime odmah razrešio najveću moru obožavalaca s kraja treće sezone – policjski šef Džim Hoper je živ i nalazi se u Sovjetskom Savezu.
Hrabre klince iz Houkinsa u Indijani smo na kraju prošle sezone ostavili u suzama – Hoper je, navodno, poginuo u eksploziji u tajnoj sovjetskoj podzemnoj bazi, a Ileven se sa Bajersima odselila u Čikago.
Iako je poslednja scena nagoveštavala da se stvari nisu baš završile onako kako smo mislili, kreatori serije – braća Dafer – svesni su ostali dužni odgovora na brojna pitanja – a sigurno im nije ni odbojna mogućnost da zarade još novca – pa su se bacili na posao i rešili da nam podare četvrtu, možda i zaista poslednju, sezonu “Čudnijih stvari”.
I već u prvoj najavi su nam odgovorili na jedno od pitanja koje nas je najviše kopkalo – šta se, dovraga, desilo s Hoperom?
Ispostavilo se da je temperamentni šef policije iz Hokinsa preživeo eksploziju i da je nekako završio u radnom logoru u sibirskoj pustahiji.
– Ushićeni smo što je počelo snimanje ‘Čudnijih stvari 4’, i još više ushićeni zbog povratka Hopera. Mada, nisu sve vesti tako dobre za našeg ‘Amerikanca’. Zarobljen je daleko od kuće u pustošima Kamčatke, gde će se suočiti sa opasnostima u ljudskom i… drugom obliku. Za to vreme, kod kuće u SAD novi užas isplivava na površinu – nešto odavno zakopano, što povezuje sve… – navode braća Dafer u najavi nove sezone.
Prvi broj legendarne Erotike, “revije za kulturu i umetnost ljubavi”, izašao je u feruaru 1985. godine, da bi krajem 80-tih postao najtiražniji erotski magazin u istočnoj Evropi s rekordom od skoro 400.000 prodatih primeraka u bivšoj državi i dodatnih 100.000 u Mađarskoj, štampanih u Zagrebu na mađarskom jeziku.
Glavni urednik i pokretač tog, sada već kultnog, ali i definitivno najuspešnijeg revijalnog izdanja kuće Vjesnik, Milivoj Pašiček, kaže da pri osmišljavanju i odobravanju sadržaja i koncepcije tog erotskog projekta davne 1985. nije bilo skoro nikakvih problema.
Erotika/printscreen
Erotici su prethodila dva broja eksperimentalnog RS Magazina Erotika, štampana 1984. s prodajom od preko 70.000 primeraka što je, kako se kasnije ispostavilo, umirilo socijalističke “dušebrižnike”, ali je bio i znak tadašnjem rukovodstvu kuće Vjesnik da se i s erotskim izdanjem treba ozbiljnije uhvatiti u koštac.
– Jugoslavija je kao bila konzervativna, ali je bila deset puta otvorenija od današnje Hrvatske – kaže Pašiček.
Dodaje kako je pokretač projekta bio profit, a formula uspeha kvalitetni tekstovi, a ne puko “leplenje” erotskih fotografija. Zato je i ugled Erotike rastao zbog imena autora i tema kojima su se bavili u tom erotskom magazinu.
– Priče za Erotiku punim imenom i prezimenom pisali su, između ostalih, i Zvonimir Majdak, Ivan Kušan, Drago Kastratović, Alojz Majetić, Zvonimir Balog, Predrag Raos, Tito Bilopavlović, Igor Mandić, a ‘po kazni’ mi je bio poslan i Denis Kuljiš. Sarađivali su i Momo Kapor, Tomislav Sabljak, Fadil Hadžić, Stephan Lupino i Pero Kvesić, kolumne je pisala i Jelena Lovrić, kolumnistkinja Plejboja Gerti Senger, a fotografisao je i pokojni Ivo Pukanić. Među novinarima, umetnicima, naučnicima i glumcima saradnici su bili Goran Milić, Aleksandar Tijanić, Lordan Zafranović, Krsto Papić, Bata Živojinović, ali i profesori Dražen Kalođera i Ivica Maštruko – prisetio se Pašiček.
Erotika/printscreen
Osnivač Erotike podsetio je da je fotografije tada pravio i Ivo Sanader, koji će kasnije postati drugi predsednik HDZ-a i hrvatski premijer.
S Erotikom su tada sarađivali i neki od vođa Saveza komunista, među kojima i Sonja Lokar, izvršna sekretarica CK SK Slovenije i Branko Bošnjak, sekretar u tadašnjem zagrebačkom partijskom komitetu.
– Nađite mi danas autora s imenom i prezimenom kao što su u to vreme bili Majdak, Sabljak ili Raos koji će se danas potpisivati pod svoje erotske priče, koje su već tada bile ‘žešće’. Danas to niko ne bi potpisao zbog straha, zbog reakcije ‘konzervi’- kaže Pašiček.
Usledio je uspeh, prosečan tiraž koji se prodavao 1985. bio je veći od 100.000 primeraka, a Erotika je postala interesantna i tražena u zemljama susednog socijalističkog bloka. Usledio je dogovor s Mađarima zainteresovanim za erotiku na jugoslovenski način.
– Mađarima smo prodali Erotiku u vrlo zanimljivom aranžmanu. Prodali smo im kopirajt, a Vjesnikovu štampariju smo naterali da Erotiku štampa na mađarskom jeziku. Dogovoreno je 100.000 primeraka koje smo im slali kao jabuke, priznavali im oštećene primerke, davali im po hiljadu komada više ‘ako se otuđi ili uništi’. Uz tih 100.000 primeraka rekordna nam je prodaja bila krajem 1987. kada je broj iz decembra planuo u 399.698 primeraka –kaže Pašiček.
Uz rekordnu prodaju, Erotika je bila poznata i kao Vjesnikovo izdanje koje se najviše kralo pre dolaska na kioske.
– Znalo je biti ukradeno i do 10.000 komada Erotike iz štamparije, kralo se iz otpreme – ekspedita. Pitao sam se šta bi se dogodilo da, recimo, u fabrici čarapa Jadran neko ukrade deset hiljada čarapa, kako bi reagovali u Centralnom komitetu. Možda bi pala i gradska vlast – istakao je Pašiček.
Erotika/printscreen
Rekao je i da je Erotika u potpunosti zasenila erotska izdanja iz beogradske štampe koji je prve erotske časopise u bivšoj državi počeo da plasira još 1968. godine.
– U potpunosti smo pomeli konkurenciju. U srpskim gradovima, naročito u urbanim sredinama, Beogradu i Nišu, Erotika se prodavala bolje nego u nekim većim hrvatskim gradovima. To se ponajbolje vidi u količini malih oglasa koje smo dobijali iz Srbije – ispričao je Pašiček.
Erotika je bila daleko najuspešnije revijalno izdanje bivše kuće Vjesnik koje je bilo ugašeno 1990. Prema poslednjim dostupnim zvaničnim podacima, u prve četiri godine izlaženja od 1985. do 1988. Erotika je bila protata u više od 10 miliona primeraka.
Hibrid, etc. u saradnji sa Sarom Renar predstavili su video spot za pesmu “Na pola puta”.
Sa novim singlom, Hibrid, etc. nastavljaju sa muzičkim eksperimentisanjem, objedinjujući ražličite žanrove i uticaje u njima jedinstven zvuk. Ovaj put im je u tome pomogla i hrvatska kantautorka Sara Renar.
Pesmom “Na Pola Puta” najavljen je i istoimeni album koji izlazi 3. marta 2020, na kojem će se naći 11 pesama uz 12 gostiju, a pre-order albuma je dostupan na linku.
Hibrid, Etc/Photo Ajla Salkic
Sara Renar hrvatska je kantautorka i pevačica. Njen muzički izraz je alternativan i eksperimentalan uz primese indie i pop muzike i malo elektronike. Svojim live nastupom je prepoznata kao nešto novo na regionalnoj sceni te je u poslednjih nekoliko godina imala priliku da gostuje po celom Balkanu, kao i nekim evropskim gradovima.
Produkciju pesme “Na Pola Puta” potpisuje Dino Aganović, vokal i tekst Sara Renar, gitaru Adanan Salihović, a back vokal Edin Baljić. Pesma je snimana u Studiju Podmornica i Studiju Old Miklefield.
Video spot je realizovan u saradnji Platforme i digitalnog labela Podmornica. Režiju, kameru i montažu spota potpisuje Tarik Bičo, glavna uloga u video spotu je Darja Badnjević, a ostatak ekipe uključene u realizaciju spota čine Armin Ćosić (kostimografija) i Ervin Golubović (asistent kamere).
Otkako je, na dan pre odluke o dobitniku, nas osamnaestoro pisaca proglasilo bojkot Ninove nagrade, druga strana uzvraćala je bučnim spinom, slabo se osvrćući na suštinske zamerke. Međutim, kad neko spinuje, nehotice priznaje štošta i o sebi i drugima, jer spin je magla što skreće pažnju sa biti, pa je tako i neka vrsta laži. Otud ne čude nesvesni verbalni autogolovi spinadžija, u čemu je prednjačio Predsednik Ninovog žirija.
Iako se izdaje za politički korektnog i prosvećenog, kao naš razlog za bojkot rado je, uz nezaobilazni nacionalizam, spominjao povređenu sujetu. Dopuštajući sebi slobodu da tumači tuđe emocije i duševna stanja, pokazao se kao, zapravo, politički nekorektan. Usput, i pretenciozan: za takvo psihologizovanje bi morao biti stručno osposobljen a nema ni dana nikakvih studija. Ali ako diplomirani srednjoškolac može da bude Predsednik žirija za roman godine, zašto ne bi nagađao i kao kvazipsiholog. A njegov je komentar i vrlo prosvećen: o povređenoj sujeti kao razlogu za bilo šta možete slušati bilo gde, od komšiluka do pijace.
Za spin su Ninov Glodur i urednik kulture, Činovnik nagrade, koristili i tajming objave bojkota (rekoh, na dan pre odluke o dobitniku). Pošto su potpisnici estetski i ideološki vrlo različiti, svako od nas drugačije vidi taj tajming. U svoje ime mogu reći da sam zbog proizvoljnih izbora članova žirija i nezaslužene i nesnosne pompe što ide uz ceo proces Ninove nagrade, i ranije razmišljao da moji romani ne budu slati nedeljniku koji procesira i na kraju nagrađuje. Tako da sam, sa svešću da je u sredini kolektivizma individualni gest mahom jalov, prihvatio prvu kolektivnu inicijativu znajući da će imati učinka te stoga apstrahujući sporedne momente bojkota poput tajminga.
Uostalom, koliko su individualni gestovi jalovi videlo se i iz bojkota Ninove nagrade ovogodišnjeg Laureata; njegovog relativno davnog povlačenja romana iz konkurencije koje je prošlo toliko zapaženo da je malo koji fan žirija primetio da je Laureat i dalje u bojkotu nagrade, iako ga je donedavno osnaživao svojim daljim javnim gorljivim kritikama supstance Ninovoga priznanja. Kada mu je postavljeno i pitanje s tim u vezi (kako objavljuje TV N1), „Saša Ilić je rekao da je pre tri meseca pokušao da obavesti javnost da edicija ‘Noć Republike’ ima dva nova naslova, ali tu informaciju nije objavio niko. Tako da su on i Milenko Bodirogić (Drugi član najužeg izbora, op. M. I.) shvatili da im ne preostaje ništa drugo nego da se prijave za NIN-ovu nagradu.“ „Ispada da je glavni razlog za učešće bio marketinške prirode, da bi se saznalo za novu ediciju dvojice pisaca“, piše Saša Ćirić na portalu zagrebačkih “Novosti”. A ako je Laureatov imenjak, donedavni ideološki istomišljenik i sujaran iz podliska “Beton” prinuđen da se nepristrasno bavi fenomenima recentne dodele, Laureatov prezimenjak – i apsolutni ideološki istomišljenik te dojučerašnji izdavač i urednik – ovako piše u “Peščaniku”, gde obojica objavljuju tekstove: “Te 2010, Saša Ilić kao da je poslao pismo sebi iz 2020, sa jasnim uputstvom za postupanje. Ali, u međuvremenu pismo se zaturilo. Napisao je onda Ilić o jednom drugom piscu, kao da je mislio na budućeg sebe: ‘(…) Umesto da je vratio NIN-ovu nagradu, u znak protesta zbog svega što je učinjeno u srpskoj militarizovanoj kulturi poslednjih decenija, Basara je oberučke prihvatio lentu i ugradio se u kanon za koji se danas, više nego ikada pre, može reći da pripada Srbiji koja bunca i kolje i posluje.’“
Iako je isprva na naš bojkot reagovao umalo ležerno, Predsednik žirija se posle dodele žalio zagrebačkom “Jutarnjem listu” pod nadnaslovom na koji nemam zamerki: „Rušenje najuglednije književne nagrade“. U tekstu nam je nesvesno dao kompliment da je bojkot “gusto zasijano minsko polje“ i da je žiri ipak ostao „u komadu“. Takođe u – budući da je bojkot pokrenuo razna pitanja, a tek će – naivnom obliku prošlog vremena, Glodur je za jedan sarajevski medij izjavio da mu je „veoma drago što se od pokretanja peticije osamnaestorici potpisanih nije više niko priključio, zaključivši da bojkot ipak nije uspio“. Da se ovde upitam samo šta bi Glodur zaključio nakon što se bojkotu – za početak – podrškom priključilo dvadeset dvoje akademika, (prof) doktora i magistara književnosti?
Međutim, članovi žirija su ipak efikasniji (auto)golgeteri od Glodura: „Evo sad ide ta, sad ide to, ide takozvani bojkot, pa, pa mi sad u žiriju, mi smo, pa da l’ smo mi dobri ili nismo dobri, znamo li to da radimo ili ne znamo, jesmo li moralne gnjide ili moralne veličine“, retorski se pita Predsednik na N1, mediju koji ga naziva „profesor Pančić“, što ovaj nije demantovao. Isto na N1, član-Filozof još odlučnije optužuje sopstveni žiri: „Od ovih petoro maloumnih iz sadašnjeg saziva, nas trojica smo prošle godine potpisali Ninovu nagradu koja je došla Tabaševiću“, inače jednom od ključnih potpisnika bojkota. Sve nas skupa je podržao još jedan Bivši Ninov laureat, jedini živi romansijer koji je odbio da je primi.
Igor Marojević/Photo: Laguna
Razumljivo je što se ipak više Bivših Ninovih laureata – iz ideoloških i ličnih: neuporedivo manje principijelnih razloga – pridružilo spinu u korist žirija, bar im je takva bila namera. Najpre, pisac čiju sam nagrađenu knjigu kao urednik “Lagune” imao čast da obilato popravljam. Ovaj osvedočeni ljubitelj pojedinih mojih knjiga i dojučerašnji “prijatelj” sve nas je, bez razlike, nazvao nacionalističkom srpskom književnom elitom: dao kompliment onima među nama koji jesu nacionalisti a nisu naročito etablirani. (U odnosu na njega, čak je i Predsednik, deleći razloge bojkotaša na nacionalističke i sujetne, ispao zapravo uviđavan.) Međutim, pritom je vajni demokrata od Bivšeg laureata upravo po nacionalnoj osnovi uvredio one među nama koji su možda Hrvati, Slovaci, muslimani… korporativno im prišivajući srpski nacionalizam. Inače je Bivši Ninov laureat, koji svuda prepoznaje nacionalizam i nedemokratičnost, potpisnik “Apela 88” te tako i pomagač diktatoru Crne Gore – gde vlast nikad u istoriji nije smenjena na izborima – u sprovođenju predizbornog nacionalističkog programa oglašenog na kongresu vladajuće Demokratske partije socijalista; mislim na „obavezu da obnovimo autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve“, predizborni program koji je najmanje četvrtinu tamošnjih potencijalnih birača izveo na proteste. Nešto slično dotičnom, ali još nemuštije, izjavljivala su povodom bojkota još dva Bivša Ninova laureata – Dvojac iz potpalublja potonule Luzitanije – koje uz ideološke stavove sjedinjuje i nesporna polupismenost njihovih nagrađenih romana.
Za potrebe spina (bivši?) Urednik “Kontrast izdavaštva” zloupotrebio je moje reči o romanu Laureata. „Marojević je, ipak, ocenio da je knjiga Pas i kontrabas Saše Ilića jedna od boljih među dobitnicima u ovom veku“, lepo piše u “Danasu”. „Igor Marojević je recimo istakao da je on (roman Laureata, M.I.) jedan od najboljih iz prošlogodišnje produkcije“, falsifikuje Urednik ne bi li spin učinio ubedljivijim, u maniru rodnog “Kontrast izdavaštva” koje objavljuje niz knjiga prevodeći ih sa hrvatskog i falsifikujući imena prevodilaca. (Inače je Direktor dotične izdavačke i falsifikatorske kuće, priznajući u “Politici” krivicu za deo rečenih falsifikata, proturio pominjano tačno – li – mišljenje da je bojkot Nina neuspeo, nesvestan da je isticanjem njegovih izdavačkih prevara i činjenicom da je on izabran za prvu Ninovu ličnost godine, sa svoje strane lično dodatno diskreditovao “Nin” te nam pomogao; zahvaljujem Direktoru.) „Moglo bi se ustanoviti da je tek dvadeset posto nagrađenih romana zaista vredelo“, tako je rekao Laureat o nagradi, koju je nedavno dobio. Ja se tu slažem sa njim, čak sam po tim merilima tumačio i vrline njegove knjige.
Ali sve to beše samo osvrtanje na spin. Slede supstancijalne zamerke kojima se ekipa istomišljenika nije bavila, osim – pomalo – Činovnika, koji i pored toga nije rekao ništa:
Novčani deo nagrade obezbeđuje anonimni darodavac te je finansijska osnova dodele netransparentna i sporna.
Nijedan član žirija ne ispunjava formalne pretpostavke za članstvo: iako je posredi „nagrada kritike“ za domaći roman godine, nijednom članu žirija književna kritika domaćeg romana nije primarni poziv.
Apsolutno sve knjige iz najužeg izbora za nagradu tretiraju jugoslovenstvo i nastoje da ga revitalizuju, iako su u pitanju izrazito manjinska tema i ideologija u produkciji od dve stotine i jednog romana koliko je prispelo na konkurs za nagradu. (Pre nego što je u “Danasu” ugrabio priliku da se definitivno distancira od bojkota – „Ne tiču me se podjele, a ponajmanje na srbijanskoj književnoj sceni“ – Treći član najužeg izbora se na “Facebooku” ovako nadovezao na debatu: „ /…/ Moram da kažem kako sam i ja već čuo ove kuloarske priče o tome ko će dobiti nagradu i prije nego što je dodijeljena. Objektivno, ja nisam u toku sa svim tim dešavanjima i iskreno ni ne zanimaju me, no ono što stvarno nije lijep osjećaj kad uzmeš u obzir da si (možda) tu samo da se popuni političko-rodno-pravna ravnopravnost. Što će reći, a govorim za svoj roman – nije bilo nikakve potrebe gurati ga u bilo kakve izbore ako je on tu samo radi toga, jer pobogu, kakve to veze ima sa književnošću?? /…/ “) Jeste, to nema naročite veze sa književnošću. I, jeste (II): i mnogi drugi su pre dodele čuli ko će biti Laureat, a možda i zato što:
On i Predsednik često „koincidiraju“: obojica tri puta sudeluju na književnom festivalu “Krokodil” koji postoji od 2007; objavili su osamdeset i šest odnosno više od sto priloga na portalu “Peščanik”, a srodnih podudarnosti ima i u drugim medijima.
Laureat i Drugi član najužeg izbora koji su razdelili glasove žirija uredili su knjigu jedan drugom („operativna pozicija 69“, S. Ćirić) u istoj izdavačkoj kući, “Orfelin izdavaštvu”, koje je od 2007. do danas objavilo čak tri domaća romana (!).
A finansijska konstrukcija je, rekoh, netransparentna…
Holandska soul diva, Šeron Kovaks nastupiće prvi put u Beogradu 7. i 8. marta 2020. godine, na dva koncerta u klubu Bitefartcafe, i time otvoriti muzički serijal Musicology Barcaffe Sessions, omiljen Beograđanima koji su u potrazi za specifičnim i autentičnim koncertnim iskustvima.
U intervjuu za Bitefartcafe Kovacs je poručila da je veoma raduje što će se predstaviti ovdašnjoj publici.
– Jako sam srećna što napokon dolazim zato što poznajem dosta ljudi koji su se raspitivali veoma dugo, i zaista želim da vidim Srbiju, uzimajući u obzir da nikada nisam bila kod vas. Uzbuđena sam! – kazala je ona.
Pevačica koju mnogi nazivaju “novom Ejmi Vajnhaus” ističe kako joj britanska pevačica ipak nije bila jedini uzor.
– Naravno da razumem odakle to dolazi. Ona je takođe radila ovo – koristila svoju muziku da se izrazi, baš onakva kakva je bila. Umela je da bude mračna, kao i njen glas koji je takođe dublji – kao i moj. Jeste me inspirisala, ali veći deo svoje inspiracije pronašla sam u pevačicama starije generacije kao što su Eta Džejms, Ela Ficdžerald, Bili Holidej, Dženis Džoplin itd. Mislim da sam im se oduvek divila. Stvari koje te inspirišu – njih nosiš sa sobom. Verovatno je reč o svim tim umetnicama, ali i neki deo mene, nadam se.
Njena pesma “My Love” doživela je pre nekoliko godina planetarni uspeh.
– To je bilo neverovatno, ali i pomalo strašno zato što sam tek počinjala i bila sam neiskusna. Kada se desilo, nekako me je bacilo u vatru i morali smo da radimo velike stvari dok smo još uvek bili mali – meni je to bilo zastrašujuće. Bilo je istovremeno i divno, ali kada bi se sada desilo, bila bih dosta spremnija.
Kroz svoju muziku dotakla se najmračnijih strana ljubavi i svojim fanovima dala nešto sa čime istinski mogu da se povežu.
– Izražavanje kroz muziku može biti značajno i za mene i za ljude koji to slušaju. Reč je o nekim iskustvima koja su teška, ali kroz koja svi prolazimo. Svi se nekad osećamo loše. Za mene je takođe važan proces analize kroz koji prolazim snimajući pesme, jer mi to omogućava da sve osmotrim iz drugog ugla. Volim kada mi ljudi kažu da su im moje pesme puno značile i pokušavam da stvorim nešto pozitivno iz svih negativnih aspekata života.
Nakon pesme “My love” objavila je dva albuma “Shades of Black” i “Cheap Smell”.
– “Shades of Black” je bio moj prvi album koji je nastao u jednom mračnom periodu na koji se sam album i osvrće. Sada kada vratim film, verujem da sam potpuno odrasla uz njega. Drugi album, “Cheap Smell” nastao je takođe u teškom periodu. Rastala sam se sa svojim producentom, a i ceo moj bend je otišao sa njim. Stvarajući ovaj album, borila sam se sa depresijom i pokušavala da pronađem svoj put. Verujem da će sledeći album biti više nalik prvom, obojen nekom melanholijom, ali videćemo.
Za sebe kaže da je i introvertna i ekstrovertna osoba.
– Dosta ekstrovertna, ali ne po pitanju svih stvari u životu. Takođe sam i dosta zatvorena. Ljudi misle da puno govorim o svom privatnom životu, ali greše. To su neki segmenti. Verujem da je važno pričati o stvarima kroz koje prolaziš. Meni to pomaže, ali pomaže i drugima. Volim kada mi ljudi priđu i kažu da su im stvari o kojima sam pevala puno značile – i da stvorim nešto pozitivno od svih negativnih stvari u životu.
– Moj moto u životu je budi najsrećniji što možeš da budeš. Budi okružen ljudima koje voliš. Radi ono što želiš da radiš. Sve ovo mi je jako važno – istakla je ona.
Ulaznice za koncert (kažu da ih je ostalo samo za drugi nastup) mogu se kupiti preko servisa www.tickets.rs i www.ddtickets.rs
U čast 15. godišnjice YouTubea, magazin Rolling Stone osvrnuo se na najupečatljivije viralne trenutke na toj video platformi.
Od svog osnivanja, 2005. godine, YouTube je postao dom mnogih stvari – mesto za ljude na kojima će objavljivati istorijske snimke, lajkovati svoje unutrašnje ja, deliti svoje najnovije stvaralaštvo, ali deliti i opasne dezinformacije. Ali u osnovi je YouTube mesto gde ćete se satima izgubiti u viralnim sadržajima. Evo brzog prelaska preko najupečatljivijih viralnih video zapisa iz ranih dana platforme, od animiranih snimaka do vesti, koje su se ispostavile pogrešnim, do preslatkog klinca koji se zove – Vil Ferel.
Na snimku, koji je objavio Daily Mail, vidi se kako Stjuart razgovara sa grupom ljudi, pre nego što pokaže nacistički pozdrav desnom rukom, dok levu stavlja iznad usana kao da “pravi” sebi brkove Adolfa Hitlera.
On zatim udara čuvara Džesija Diksona, dok ostali posetioci proslave u čudu gledaju.
Incident se dogodio u hotelu The Breakers Palm Beach, kada su pevač i njegov sin Šon pokušali da uđu na privatnu zabavu koja se odvijala u delu predviđenom za decu. Čuvar Dikson im je prišao da bi ih zamolio da napuste privatnu proslavu, a Šon i Rod su ga fizički napali.
Obojica su optuženi za fizički napad, ali negiraju krivicu, prenose britanski mediji.
Stjuart, otac osmoro dece, tvrdio je da je hteo da svoju mlađu decu uvede na tu proslavu, i da je u pitanju nesporazum. Zašto je udario čuvara i pre toga pokazao nacistički pozdrav, što se vidi na snimku, nije objasnio.
Poznata hrvatska pevačica Josipa Lisac proslavila je Dan zaljubljenih i svoj 70. rođendan u petak uveče dvočasovnim koncertom u Sava Centru
Beogradska publika uživala je u zahtevnim, a besprekornim izvođenjima njenih brojnih bezvremenih hitova kakvi su “O jednoj mladosti”, “Boginja”, “Gdje Dunav ljubi nebo”, “Dok razmišljam o nama”, “Magla”…
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Josipa je već na početku koncerta izvela klasike sa početka karijere – “O jednoj mladosti” i “Dok razmišljam o nama”, isprva rekavši da uopšte “ne bi govorila o godinama”, ali se malo kasnije našalila kako je njena “brojka monstruozna, metuzalemska!”
– Na tom putu kroz vrijeme, jednom dugačkom putu, pitaju me: Josipa kakvi su vaši planovi? Kažem: Ne znam, ne znam… i sutra je novi dan – rekla je Josipa pozdravljena burnim aplauzima.
Josipa Lisac i Elvis Penava/ Photo: AleX
U pratnji odličnog, nadahnutog benda, u kome su izvrsni bili gitarista Elvis Penava, bubnjar Borna Šercar, basista Davor Črnigoj i klavijaturista Toni Starešinić, Josipa je izvela i novije pesme – “1000 razloga”, “Tebi putujem” i “Tu”.
Priznala je i da je “najviše veseli ta nepredvidivost” pri izvođenju prearanžiranih, džeziranih verzija starih pesama.
Josipa Lisac, Sava Miletić i Vukašin Marković/ Photo: AleX
Specijalni gost koncerta bio je Vukašin Marković, frontmen beogradskog benda Irie FM, koga je Josipa sama otkrila kao talentovanog muzičara i poželela ga za gosta u Sava Centru, a kako se nada i u Zagrebu, jer “kad ti se svidi nešto, to se ne može prepričati, to se mora čuti”.
Josipa je sa pevačem i trombonistom Markovićem, uz pomoću klavijaturiste Save Miletića, izvela pesmu “Putevi” benda IrieFM.
Po završetki pesme, Vukašin je izjavio da je Josipa “jedna jedina, neponovljiva diva!”
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Borna Šercar/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Elvis Penava/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Elvis Penava/ Photo: AleX
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Josipa Lisac, Sava Miletić i Vukašin Marković/ Photo: AleX
Josipa Lisac i Vukašin Marković/ Photo: AleX
Photo: Live Production
Josipa Lisac/ Photo: AleX
Završnicu koncerta obeležili veliki hitovi “Hir, hir, hir”, “Danas sam luda” i “Magla”, i na kraju simbolično “Ispočetka”, posle čega su Josipa i bend ispraćeni dugotrajnim ovacijama iz Sava Centra.
– Kakve je sve divne trenutke i događaje meni priuštio Beograd! Nisam to rekla za aplauz, već iskreno! Hvala vam najljepša što ste došli. Volim Beograd. Ja sam se razvijala u bivšoj državi, tu sam bila prepoznata odmah od ljudi izuzetnog autoriteta. Zahvaljujem se što ste došli, što ste uvijek tu. Što kroz kreaciju mogu pokazati ono što jesam – priznala je Josipa publici u Sava Centru.