Jedan od najuspešnijih američkih repera Lil Nes Iks lansirao je “satanine patike” – modifikaciju čuvenog modela “Nike Air MAx 97”, sa specijalnim dodatkom u vazdušnom đonu – crvenom tačkom koja bi trebalo da asocira na ”jednu kap ljudske krvi”.
Tviter zajednica i fanovi su novim modelom i pratećom reklamnom porukom “bolje vladati u paklu nego služiti u raju” već duboko šokirani i zgroženi, prenose američki portali.
Specijalne “satanske patike” izrađene su u manjoj seriji za “samo 666” posebnih “srećnika”, koji će moći da ih kupe već od ponedeljka 29. marta za 1.018 američkih dolara.
Patike su modifikacija “Nike Ait Max patika iz 1997. godine ali sa temom đavola – u crveno crnoj boji. Kap ljudske krvi nalazi se u svakom vazdušnom đonu napunjenom posebnim crvenim mastilom.
Količina u kojoj su patike proizvedene predstavlja broj đavola, dok je cena referenca na deo iz Biblije, naznačen na patikama a tiče se sotone “kako pada sa neba kao munja” – Jevanđelje po Luki, 10:18.
MSCHF x Lil Nas X dropping Nike Air Max ’97 sneakers called “Satan Shoes”. They contains 60cc ink and 1 drop of human blood. ️There will be 666 pairs, each individually numbered. Launching on ️March 29th, 2021 pic.twitter.com/vynbIuvw0w
Patike su izrađene u saradnji sa MSCHF, brendom sa sedištem u Bruklinu, koji je 2019. godine objavio verziju Najk patika napunjenih svetom vodom pod nazivom “Jesus Shoes”, čija je cena bila 4.000 dolara.
Reklama za Isusove patike bila je da onaj ko ih kupi može bukvalno da hoda po vodi, a već sada na društvenim mrežama za novi model ironično kažu da se u njima stvarno gazi po ljudima. MSCHF i mladi reper koji za koji dan puni 21 godinu, pripremaju se da u ponedeljak izbace “zlokobniju” verziju sportske obuće.
Reklamna kampanja krenula je punom parom. Lil Nas Iks je zajedno sa Bili Rej Sajrusom napravio hit “Old Town Road” koji se zvanično popeo na tron najprodavanijih pesama u istoriji Američke asocijacije za diskografiju.
Sa tim delom imao je 14 platinijumskih tiraža od 2019. godine a prestigao je “All of Me” Džona Ledženda i “Despacito” Luisa Fonsija. Iksova pesma je 2019. godine postavila rekord time što je najduže ostala na vrhu Bilbordove liste ustanovljene 1958. godine (19 nedelja), pre nego što je zamenila pesma “Bad guy” Bili Ajliš.
Monday Blues, serijal low-noise bluz koncerata u organizaciji Doma omladine Beograda, prešao je dug put od svog premijernog predstavljanja publici u maju 2017. godine.
Tokom desetina nastupa u centralnom holu i na Zidiću Doma omladine, nastupili su brojni domaći bluz izvođači.
Ovog ponedeljka, 29. marta u Holu ispred Velike sale DOB nastupiće Nenad Zlatanović, Pera Joe i Milan Petrović.
Pera Džo (Zona B)/ Photo: AleX
Dom omladine Beograda sprovodi sve mere propisane od strane nadležnih organa, u cilju suzbijanja cirkulacije koronavirusa.
Nošenje zaštitne maske je obavezno na programima, u prostoru postoje dezo-barijere i sredstva za dezinfekciju ruku, vodi se računa o fizičkoj distanci i maksimalnom broju posetilaca u skladu sa propisima.
“BIGZ odlazi u istoriju, a umetnici na ulicu”, poručili su učesnici protesta juče ispred zgrade Beogradskog izdavačko-grafičkog zavoda na Senjaku organizovanog sa ciljem da, kako navode, bude skrenuta pažnju na probleme stotina umetnika koji su bili upućeni na studija i ateljee u ovoj zgradi.
Okupljeni su zatražili da im grad ponudi novi prostor gde bi mogli da nastave da rade, a pokrenuli su i inicijativu za osnivanje posebnog udruženja koje će se, kako je rečeno, baviti ovim i drugim problemima sa kakvim se susreću nezavisni umetnici.
“U trenutku kad nemamo mogućnost rada oduzima nam se i prostor za rad. Zatvaranjem BIGZ-a više stotina umetnika ostaje bez prostora za stvaranje, u najgorem mogućem trenutku. Potrebno nam je trajno rešenje”, naveli su muzičari, slikari i drugi umetnici okupljeni jučena protestu u Bulevaru vojvode Mišića.
Među njima su bili brojni muzičari koji su vežbali u studijima u zgradi, kao i likovni umetnici, podršku je pružio i glumac Viktor Savić, a postavljen je i likovni rad Milene Micić, nastao namenski za potrebe ovog okupljanja.
Bigz/Photo: printscreen
Frontmen grupe Repetitor Boris Vlastelica najavio je i osnivanje udruženja umetnika iz BIGZ-a, a okupljeni su potpisivali i inicijativu da se ono osnuje.
– Ova zgrada nije bila važna samo nama kao bendu, naš nukleus, nego čitavoj omladinskoj kulturi ovog grada. Ovo je bio i ventil ovog grada, a tamo gde nema ventila, tamo popuca sve po šavovima. Da do toga ne bi došlo, želimo da pozovemo nadležne institucije na dijalog, da se neki kvadrati od milion kvadrata slobodnog prostora koji je u vlasništvu grada, u našem vlasništvu, daju kulturi i nezavisnoj kulturnoj sceni. Ne možemo da radimo, ne možemo da zarađujemo, ne možemo da sebe izdržavamo onim što znamo da radimo. A sada nam se, umesto da država pomogne, oduzima i ono malo, a to je prostor za rad. Prostor bez kog kultura i umetnost ne postoje. Primorani smo da se ovde okupimo u udruženje, organizaciju u nastajanju koja će se baviti ovim problemom, ali i drugim problemima nezavisne kulturne scene. Čvrsto verujemo da je institucijama sistema i Gradu Beogradu u interesu ono što je nama cilj: da nađemo prostor za rad, jer grad bez sadržaja je samo poslovni prostor – rekao je Vlastelica praćen ovacijama.
Pored Vlastelice, govorila je i Sandra Vidojević iz grupe Dingospo Dali koja je takođe vežbala u studiju u BIGZ-u.
Okupljeni su ispričali da su došli pred BIGZ, gde su u studijima i ateljeima stvarali decenijama unazad, da bi se obratili za pomoć nadležnim ustanovama kako bi pronašli odgovarajući prostor za rad nezavisnih umetnika.
Oni ističu da ne traže da im neko pokloni bilo šta, a svoje potrebe izložili su u četiri tačke: prostor za umetnike u širem centru grada od najmanje 3.000 kvadrata takav da ne zahteva od zakupaca velika ulaganja u infrasrtukturu i koji, uz saglasnost vlasnika prostora može biti prilagođen potrebama umetnika; da mesečne dažbine budu takve da mogu da ih priušte, “poput uslova koje je davao BIGZ”, kao i fiksne troškove održavanja i komunalija; garancije nadležnih da će umetnici moći prostor da koriste neometano i neograničeno za potrebe stvaralaštva; mogućnost da u prostoru organizuju okupljanja, umetničke aktivnosti i projekte u skladu sa zakonom i merama na snazi.
Zgrada BIGZ-a prodata je u februaru kompaniji “Marera propertis” Vladimira Zubrilova, ruskog biznismena koji se spominje i u “Panamskim papirima”, najpoznatijoj bazi o of-šor poslovanju, a ta firma kupac je i “Beograđanke”.
Zakupcima muzičkih studija, ateljea i drugih prostora koje su koristili umetnici, kao i drugim udruženjima i firmama koje su koristile prostor, dat je rok da se isele iz BIGZ-a, čime su desetine bendova i drugih umetnika ostali bez mesta za rad. Decenijama unazad, oni su koristili zgradu sagrađenu između 1936. i 1940. godine po projektu Dragiše Brašovana, jednog od pionira moderne arhitekture u Srbiji i nekadašnjoj Jugoslaviji. Zgrada BIGZ-a je kao biser arhitekture proglašena spomenikom kulture 1992. godine.
“Prodajom i prenamenom zgrade BIGZ-a ne gube samo umetnici, već i kulturna ponuda Beograda. Pozivamo institucije da nam pomognu i stave tačku na višedecenijski problem nezavisne umetničke scene”, poručili su organizatori protesta ispred BIGZ-a.
Hollywood Vampires/Photo: facebook@hollywoodvampires
Alis Kuper iskreno se osvrnuo na gitarske veštine svog kolege iz benda Hollywood Vampires, slavnog glumca Džonija Depa.
Govoreći u podcastu Mistress Carrie, Alis Kuper otkrio je da li je Depovo sviranje gitare samo bleda senka njegove glume.
– Poštujem Džonija – naravno, on je sjajan glumac. Zaista je sjajan, zabavan je, gledao sam sve njegove filmove… ali doživljavam ga kao gitaristu i on zna da svira – pa napravio je album s Džefom Bekom! Mislim, svako ko misli da je džoni filmska zvezda koja pokušava da bude rock zvezda totalno greši u tome – rekao je i nastavio:
– Puno je bolji kao rock zvezda i to je u njemu, bio je gitarista pre nego što je bio glumac. Pa kad zakorači na scenu s Džoom Perijem, on je ravnopravan s njim. I samo Peri kaže: “Da, dobar je.”
Takođe, Kuper je nedavno branio Depa posle optužbi za porodično nasilje koje je iznela njegova bivša supruga Amber Heard.
– Mi smo najbolji prijatelji… Nikad ga nisam video da je ikoga prstom takao. Jedan je od najnežnijih ljudi. I sve njegove bivše devojke i supruge govore isto – rekao je za NME. – Zaista je teško poverovati da će se odjednom pretvoriti u to čudovište. I znam tipa – stalno sam s njim na turneji. On je jedan od najbezazlenijih ljudi koje sam ikad upoznao.
Iznenadna smrt čuvenog kompozitora, pevača, glumca i pesnika Zafira Hadžimanova od posledica korona virusa mnoge je šokirala, i kolege se uveliko opraštaju od vrhunskog umetnika na društvenim mrežama, a potresno poslednje pismo ocu napisao je sin Vasil Hadžimanov na svom Fejsbuk nalogu.
“Preminuo je moj otac Zafir”, glasi početak ispovesti poznatog džez pijaniste.
“Njegovo veliko srce nije uspelo da pobedi bitku sa ovom groznom bolešću. Za sobom je ostavio pravo bogatstvo, od pesama koje je tako majstorski lako pevao, preko svojih mnogobrojnih i raznovrsnih kompozicija, knjiga poezije i proze, pa sve do nenadmašivih uloga u pozorištu i na filmu”.
Danas je preminuo moj otac Zafir . Njegovo veliko srce nije uspelo da pobedi bitku sa ovom groznom bolescu. Za sobom je…
“No, pre i iznad svega toga, svojoj porodici i najbližima uvek je nesebično davao svoju ogromnu ljubav, pažnju i podršku. Moja majka Senka i on bili su jedan od najtalentovanijih i najlepših parova u istoriji ovih prostora, nenadmašivi!”
“Njegov nesavladiv duh, sposobnost da se u svakoj situaciji snađe i nađe na nogama, energija da sve što radi uvek radi celim svojim bićem, a da dok sve to radi bude istovremeno vrhunski šmeker… to mora da se pamti”.
“Da se pamti i poštuje! Volimo te tata i nedostajaćeš nam zauvek! Hvala vam svima na rečima podrške”, zaključio je Vasil.
Saučešće ispod te objave izrazili su mnogi iz sveta muzičke i dramske umetnosti, kao što su glumci Tatjana Venčelovski, Goran Šušljik, Iskra Brajović, Snežana Jeremić Nešković, kompozitorka i pijanistkinja Sonja Lončar, pevačica Ivana Peters, operska solistkinja i glumica Branislava Podrumac, Bilja Krstić, kostimografkinja Jelisaveta Tatić Čuturilo, muzičar Bojan Slačala i mnogi drugi.
Bivši terapeut Metallice otkrio je kako ne misli da je bivši basista Džejson Njusted želeo da napusti bend.
Govoreći za “…And Podcast For All!” Fil Tol sugerisao je da je odlazak basiste 2001. godine možda bio rezultat Njustedovih pokušaja da promeni način na koji su njegove kolege iz benda gledale na njegovu poziciju u bendu Metallica.
Tol, koji je s bendom sarađivao tokom stvaranja filma “St Anger” i pojavio se u dokumentarnom filmu “Some Kind Of Monster” iz 2004. godine, sugerišući da je Njusted postao “žrtveni jarac” nakon što je zamenio izvornog basistu Klifa Bartona, ali umesto da ispegla probleme, sve se dodatno zakuvalo.
– On je bio žrtva njihovog nezdravog načina na koji su tugovali – rekao je Tol. – A Džejson… on je bio toliko zahvalan što je deo benda, ali nikada nije osećao da bi zaista mogao da uspe. Bio je marginalizovan do te mere da mu je zaista bilo dosta. A kad nam je nečega dosta, onda je teško otići nekome i reći samo: ‘Možemo li da sednemo i razgovaramo o tome?’.
Na pitanje da li misli da je odluka basiste o napuštanju benda bio pokušaj “šokiranja” njegovih kolega iz benda, Tol je odgovorio:
– Mislim da nije želeo da napusti bend. Mislim da je želeo da napustiti stvarnost kakva je bila za njega u tom momentu. I to je bio jedini način. A to je pokrenulo čitavu gomilu stvari. To doprinelo da Džejms nekoliko meseci kasnije, ode na rehabilitaciju.
Govoreći 2003. godine, Lars Ulrih rekao je Classic Rocku da je Njusteda trebalo “žrtvovati” kako bi bend opstao.
– Džejson je bio zaglavljen na ničijoj zemlji – rekao je bubnjar. – Dakle, na neki način se žrtvovao – ili je morao biti žrtvovan – da bismo mogli da se preselimo na mesto na kojem smo sada. Dakle, ironično je, i stvarno tužno. Za mene je neverovatno da je trajalo 14 godina, da je Džejson toliko dugo izdržao.
Džon Bonam nije imao apsolutno ništa “normalno” kad bi seo na bubnjarsku stolicu. Izvan pozornice, on je bio prava rok zvijezda; lokao je i pravio haos kao i svaki rok velikan koga se možemo setiti. Ali ono što je bubnjara Led Zeppelina izdvajalo bilo je to što bi, kad je izašao na pozornicu, na njoj ostavljao krv, znoj i suze, često žrtvujući i svoje zdravlje zbog svoje muzike. Bio je moćni perkusionista koji je ložio peć u lokomotivi Led Zeppelina – terao je bend do zvezda i osiguravao da ga uvek može podržati.
Isto tako, način na koji je Bonam naučio da svirati bubnjeve bio je takođe čudan. Učenje sviranja bubnjeva tokom pedesetih i šezdesetih nije bilo uobičajeno za decu. Ali on je znao da će biti bubnjar još kad je imao 5 godina.
– Želeo sam da budem bubnjar od svoje pete godine – rekao je u jednom intervjuu – Svirao sam na posudi za so za kupanje sa žicama na dnu i na okruglom limu za kafu s labavom žicom učvršćenom kako bih mu dao efekat bubnja. Osim toga, uvek su postojali lonci i tiganji moje mame.
Ali to je bilo prično uobičajeno u to vreme. Ono što nije je linjenica da je pet godina vežbao samo s jednim dobošem:
– Kad sam imao deset godina, mama mi je kupila doboš – objasnio je. – A tata mi je kupio prvi normalan komplet bubnjeva kad sam imao 15 godina. Bio je praistorijski, gotovo sasvim zarđao, ali bili su tomoji prvi pravi bubnjevi.
Uprkos tome, stvarnost pokušaja biti “rock bubnjar” početkom šezdesetih nikada nije bila daleko od katastrofe:
– Kad sam napustio školu, bavio sam se zanatom s tatom. Imao je građevinski posao i to mi se nekada sviđalo. Ali, bubnjanje je bilo jedino u čemu sam bio dobar i držao sam se toga tri ili četiri godine. Ako bi se stvari krenule loše, uvek bih mogao da se vratim građevini – ispričao je Bonam i dodao:
– Sreća je što su roditelji ipak verovali u mene. Svake večeri dolazio sam kući i samo sedeo za bubnjevima. Bio bih jadan da nisam.
U nastavku pogledajte Bonama u “Moby Dicku” Led Zeppelina:
Pol Makartni još uvek čuva veliku ljubav, duboke emocije prema svojoj preminuloj supruzi Lindi, a vidi se to i po njenoj zbirki recepata koju je odlučio da objaviti u obliku kuvara. Nazvao je vrlo jednostavno “Porodična kuhinja Linde Makartni”. U njoj se nalaze vegetarijanski recepti, a dokaz je i njihovog dugogodišnjeg načina života baziranog na eko principima, borbi za očuvanje okoline i prava životinja.
Cela ova porodica već dugo je osveštena po tom pitanju, a Linda, koja je preminula od posledica raka dojke kao stub tog sistema bila je i veliki pobornik zdrave isehrane. Knjigu su podržali i drugi članovi njihove porodice, između ostalog ćerka Stela, poznata modna dizajnerka, koja već dugi niz godina i u svojim kolekcijama promoviše ekološki pristup i pogled na svet.
Zbirka će biti objavljena početkom juna. I nije samo spomen na Lindin rad i edukaciju kojom se bavila, nije ni nastavak njenog posthumnog rada. Ona je i dokaz jedne velike ljubavi kojoj ni vreme nije smanjilo intenzitet.