Izložba radova studenata vajarstva novosadske Akademije umetnosti “Skice, skulpture i zvuk”, biće otvorena u ponedeljak 18. marta u 19 časova u SKCNS Fabrika.
Izložba predstavlja presek jedne generacije i otvaranje specifičnog prozora u to kako mladi vide umetnost: skulpturu, crtež, muziku, odnosno na koji način se bave pitanjem portreta tj. figuracije. Na izložbi će biti prikazane trodimenzionalne forme i skice, a predstaviće se i bend studenata sa Akademije.
Skice, skulpture i zvuk/ Photo: Promo
Izložba obuhvata radove Milana Banjanina, Jovane Dželebdžić, Lare Zeldi-Dobai, Dositeja Zdravkovića i Mihaila Lukića, koji su vajarstvo u klasi profesora Nikole Macure upisali 2022/2023. godine, a ovi radovi nastali su na njihovoj drugoj godini studija.
Postavka će moći da se pogleda do 27. marta, svakog radnog dana od 10 do 18 časova. Ulaz je besplatan.
Damian (21) je inače model i filmski reditelj kome je ovo prvi dugometražni film. Zvezda “Austin Powersa” objasnila je da je sin opustio na snimanju i navela da je “lepo” imati nekoga iza kamere tko pazi na nju. Elizabet je u izjavi za Access objasnila:
– Ono što je njegov scenario zahtevao od mene nisam radila u filmovima mnogo puta. Ali zato što je on bio tamo osećala sam se sigurno i zbrinuto, znala sam da će on paziti na mene. Zapravo je na neki način oslobađajuće raditi sa svojom porodicom. Možda ću to ponoviti.
Strictly Confidential , plakat
U međuvremenu Damian je za Access rekao da iako ga ljudi smatraju kontroverznim zato što je snimao svoju majku u oskudnoj odeći, on to ne vidi tako.
– Showbusiness je temeljni deo mog cilog života. Dakle, nama to nije sporno. Ona snima mene, ja snimam nju – rekao je.
Inače, drama prati Miju, koju glumi zvezda CBBC-ja Džordžija Lok, koja je uvučena u “svet seksa, dvoličnosti i izdaje” dok pokušava da otkrije misteriju koji okružuje samoubistvo njene najbolje prijateljice Rebeke.
Dafer Jusef, jedan od najinovatnijih predstavnika svetske muzičke scene, čija muzika premošćuje žanrove i kontinente, stiže u Beograd 11. i 12. aprila kao deo Musicology Sessions koncertnog serijala.
Njegov najnoviji album “Street of Minarets” nije samo ponuda za sanjare i borce, već za sve one koji nikada ne odustaju, za one skrivene u senci, dostojanstvene, nemilosrdne i nevidljive svetu.
Dafer se sa bendom vraća u srpsku prestonicu posle nezaboravnog koncerta iz 2015. godine kako bi predstavio gore pomenuti, aktuelni album, objavljen u januaru 2023. godine.
Upravo su novi koncert i album bili povodom za razgovor sa Daferom Jusefom
Dafer Jusef/ Photo: Promo
Rodili ste se u jednom malom ribarskom selu u Tunisu, a svoje klasično muzičko obrazovanje stekli u Beču. Tamo ste studirali klasičnu muziku. Kako ste se odlučio za to i kako ste ušli u svet džeza?
– Tako je. Rodio sam se u malom ribarskom selu u Tunisu, potom sam se preselio u glavni grad, međutim ubrzo svatam da su mi mogućnosti za razvoj karijere ograničeni i tada odlučujem da načinim veći korak i preselim se u Beč. Multikulturalno okruženje evropske prestonice odgovaralo je mom nemirnom duhu, međutim klasično akademsko obrazovanje me više nije pokretalo i tada sam se okrenuo džez i indijskoj muzici koje su mi otvorile nove duhovne horizonte. Tada sam upoznao perkusionistu Džatindera Takura, koji mi je “otvorio njegov dom i srce“ i posvetio sam se indijskoj muzici. Sećam se kada sam prvi put čuo duo Zakira Huseina i oca Alaha Raku pomislio sam “Ovo je trenutak za mene.” Tada sam otkrio džez i bilo je lako zaljubiti se u njega zbog slobode koju nudi.
Dafer Jusef/ Photo: Promo
Između prvog albuma “Malak” iz 1999. godine i poslednjeg “Street of Minarets” iz (2023), objavili ste još devet izdanja i sarađivali sa muzičarima iz celog sveta, a na poslednjem i sa Herbijem, Dejv Holandom, Markus Milerom. Kako su sve te saradnje, koncerti i putovanja uticali na vas?
– Uživam u svakom trenutku i svakom novom susretu. Za mene je svaki album i koncert putovanje, jer sam putnik koji kruži svetom sa oudom i rancem na ramenu, tražeći korene i inspiraciju. Putovanje, kontakt i veza sa ljudima i spoj različitih kultura uvek su prisutni u mojoj muzici i odražavaju mene i moje putovanje. U živim nastupima sam inspirisan trenutkom. Kada pevam, ne razmišljam. Pustio sam da me emocije vode, kucam na vrata nepoznatog.
Kako opisujete svoj odnos prema muzici?
– Verujem da muzika nije glas ili instrument koji svirate. Muzika je ono što imate u sebi. Dakle, morate imati samopouzdanja i imati priču koju želite da ispričate. Ja sam kao sunđer koji upija sve na svom putu. Važna mi je mistična, a ne religiozna strana tumačenja. Osećam se kao mozaik svega. Uživam u životu. Čuvam svoj um slobodnim kao ptica. Zato pevam.
Dafer Jusef/ Photo: Promo
Negde smo pročitali da je Majls Dejvisova muzika imala veliki uticaj na vas. Možete li da nam kažete nešto više o tome?
– Majls Dejvis je moj “mentor“ iako ga nikad nisam sreo. Promenio je moj život, učinio me da zaista sanjam. Svaki put kada završim neko delo, zamišljam ga kao vođu grupe. On nije imao granice.
Kako se osećate povodom koncerata u Beogradu obzirom da ste već imali prilike da se upoznate sa našom publikom 2015. godine?
– Boravak u Beogradu je bio zaista izuzetno inspirativan, a sada ponovo dolazim sa ogromnom radošću i željom da osetim šta sve grad i ljudi u njemu nude.
Jedna od najvećih nepravdi devedesetih svakako je priča o tome kako su članovi grupe The Verve ostali bez tantijema za svoj ubedljivo najveći hit.
Naime, orkestralni deo pesme je sample pesme “Last Time” grupe Rolling Stones, a grupa je dobila dozvolu vlasnika snimka Decca Records. Ono što nisu dobili je dozvola bivšeg menadžera grupe Alena Klajna, koji je držao prava na sve pesme koje su Stonesi snimili pre sedamdesetih, a to je uključivalo i ovu.
Klajn je, naravno, odbio da ustupi prava tvrdeći da su uzeli veći deo nego što je dogovoreno. Tačnije, Klajn je tvrdio da je pevač sporije otpevao frazu iz spomenute jesme Rolling Stonesa, što je kršilo dogovor o korišćenju samplea. Vredi spomenuti i da Klajn nije autor, već samo jedna od pijavica koje su se okoristile radom Stonesa. Štaviše, Stonesima se pesma svidela i nisu želeli da se uključuju u raspravu.
Pođzo je suđenje završeno, Verve su morali da se odreknu svih tantijema u korist Klajna, Džeger i Ričards potpisani su kao autori pesme, a Eškroft je od svog velikog hita dobio samo – 1.000 dolara. Poređenja radi, Eškroft je jednom prilikom rekao koliko je novca izgubio zbog pesme koja se aktivno pušta i dan danas:
– Svako bi, osim ako nije lud, zapamtio dan kada mu je neko ukrao 50 miliona dolara.
Tek je Klajnov sin 2019. posle smrti oca i u dogovoru s članovima Stonesa uspeo da dogovori da se prava i autorski potpis vrate Ričardu Eškroftu, čime je okončana jedna od najvećih krađa u istoriji muzičke industrije.
Popularni mjuzikl “Kosa” na radost publike opet je na repertoaru 17. i 19. marta od 19 časova u Pozorištu mladih u Novom Sadu.
“… Oči u oči sa svetom – kompjutera i robota, slušamo sve same laži i prazninu svih iluzija…”, proročki odzvanjaju ovi stihovi iz najpoznatije pesme mjuzikla “Kosa”.
I ova “Kosa”, kako najavljuju iz Pozorišta mladih, odjekuje kao raskošna poema slobodnom i dostojanstvenom svetu. Ona nije samo opominjujući krik protiv besmislenih ratova koji se i danas vode u svetu. Ona je poziv na rušenje svih nesloboda, na borbu protiv odsustva logike, koja nam sve više izmiče, ona je poziv na zbijanje redova u borbi protiv svakog straha i nepravde.
Kosa, Pozorište mladih, plakat
I ne samo to, ona je simbol promena koje neminovno dolaze. Jesmo li spremni za njih?
U Pozorištu mladih jesu, dižući ruke ka nebu, publiku vode izuzetni glumci ovog teatra, koji zajedno sa publikom izgovaraju: “Daj nam sunca”…
Poznati britanski rok muzičar i frontmen grupe Cockney Rebel , Stiv Harli, preminuo je u 73. godini, preneli su danas britanski mediji.
Pevač i tekstopisac poznatog glam-rok benda preminuo je jutros u svom domu u Safolku nakon kratke borbe sa teškom bolešću, prenosi loondonski Daily Mail.
Harli je bio primoran prošlog meseca da otkaže svoje učešće na turneji Cockney Rebela da bi se podvrgnuo lečenju.
Harli je odrastao u londonskom kvartu New Cross, a njegova muzička karijera počela je kasnih 1960-ih saradnjom sa budućim članom Cockney Rebela Džonom Krokerom.
Izvodio je svoje autorske pesme, od kojih je neke kasnije snimio sa bendom Cockney Rebel u kojem se proslavio 1970-ih.
Koncert regionalne indie atrakcije KOIKOI biće održan u petak, 22. marta u 21:00 čas u Dorćol Platzu u okviru revijalnog dela programa Kontakta.
KOIKOI u Dorćol Platz dolazi sa novom kreativnom energijom Emilije Đonin koja se nedavno priključila bendu.
Ovo će biti prvi beogradski koncert u ovoj postavi, a iz benda poručuju da su jako nestrpljivi i uzbuđeni da izađu u novoj postavi na domaći teren i najavljuju energičan nastup i premijeru novih pesama.
Kada je reč o generacijskim bendovima, prva asocijacija jeste KOIKOI, najtraženiji bend u regionu tokom protekle godine.
U 2023. godini imali su turneju po Evropi, a s početka proleća će svu nakupljenu energiju podeliti sa domaćom publikom i još jednom pokazati zašto su na samom vrhu.
KOIKOI su Marko Grabež, Emilija Đorđević, Ivan Pavlović Gizmo i Emilija Đonin – kreativci iz različitih vetrova lokalne scene sa jasnim zajedničkim ciljem stvaranja kvalitetnog indie rocka i popa, sa kojim odlučno popunjavaju prazninu među raskošem mejnstrima i intimom andergraunda.
KOIKOI/ Photo: Emilija Stanišić
Veoma brzo su postali istaknuto ime na beogradskoj muzičkoj sceni. Publici su se prvi put predstavili 2019. godine na kompilaciji Hali Gali.
Početkom 2021. godine postali su novi član porodice Mr. Moonleeja, sa debitanskim albumom “Pozivi u stranu“. Ovo izdanje našlo se među najboljim regionalnim albumima na svim važnijim godišnjim muzičkim listama. Posle albuma usledili su brojni koncerti širom regiona.
Nakon što ih je IMPALA uvrstila na listu “100 Artists To Watch“ u 2022. godini i finala HEMI muzičke nagrade, krajem prošle godine bili su nominovani i za Music Moves Europe Awards 2023. kao jedan od 15 najboljih nadolazećih artista u Evropi.
Istovremeno svojom live energijom osvajaju fanove na brojnim evropskim festivalima – od Groningena, Hamburga, Amsterdama, zatim Brisela, Ajdhovena, Praga, Brna, Bratislave, Budimpešte, Bukurešta i Talina.
KOIKOI, RTS klub/ Photo: AleX
U oktobru prošle godine nagrađeni su kao mlade snage godine u Srbiji priznanjem “Miroslav Miša Aleksić“ u sklopu muzičke nagrade GODUM koju dodeljuje Udruženje muzičara jazz, zabavne i rock muzike.
Krajem 2023. potpisali su ugovor za uglednu francusku booking agenciju Voulez-vous Danser.
U februaru ove godine našli su se na “Hali Gali #2“ kompilaciji sa novom pesmom “Putem mimoza“.
Ulaznice po ceni od 1500 dinara mogu da se kupe na prodajnim mestima Ticket Visiona i online na tickets.rs.
Brajan Mej otkrio je kako je teklo stvaranje jednog od najvećih Queen hitova svih vremena, “We Are The Champions”, i razlogu zašto pesma nema, kao što je to bilo uobičajeno u to vreme, gitarski solo.
U novom intervjuu za Total Guitar, roker otkriva da uprkos tome što u pesmi ima mnogo gitara, među članovima nikada nije bilo reči o “solo brejku”. Umesto toga, dok su pravili pesmu Fredi je imao ideju da se pred kraj pesme gitara “bori” sa njegovim glasom.
– To je čudna priča – dodaje Mej. – Odradio sam deo ritma za tu pesmu, i nekako sam zaboravio na to. A onda, mislim da smo bili u Wessex studijimam i došlo je prilično brzo vreme kada smo to miksovali, i odjednom sam pomislio: “Nisam baš razmišljao o ovome, tamo nema baš nikakve gitare”.
Vraćajući se u studio narednog jutra, Mej kaže da je “u suštini prepravio većinu, jer sam to mogao mnogo jasnije da čujem u svojoj glavi”.
– I ubacio sam te delove koji odgovaraju, odgovore glavne gitare na Fredijev vokal, posebno na kraju. Takođe, opet, one male stvari tipa zvončića u drugom stihu, jer sam to skicirao, ali nije bilo sasvim jasno. Pa sam sve to ponovio. A Fredi se vratio i rekao: “Oh, sviđa mi se šta si uradio sa gitarom na kraju. Želim da budem siguran da ćemo ga miksovati tako da se gitara bori sa vokalom na svakoj tački na kraju. Trebalo bi to da bude bitka!’
Da bi ostvario svoju viziju, Fredi je na kraju imao “ruku na gitarskom potenciometru“ tokom miksanja pesme, prizor koji Mej naziva “neobičnim” jer on je “obično imao prste na vokalu, a ja na gitari”.
– Ali on je rekao: “Ne, želim da rukujem gitarom. Želim da pritisnem tu gitaru da budem siguran da se bori sa vokalom’. Dakle, to je način na koji je to urađeno – objasnio je Mej i dodao:
– Tako da ta pesma nema solo kao takav, i mislim da mu nikada i nije bio potreban.
U Galeriji-legatu Milice Zorić i Rodoljuba Čolakovića Muzeja savremene umetnosti, otvorena je izložba “Kraj jezika – Još jednom o Vitgenštajnu”.
Ova izložba predstavlja radove srpskih i austrijskih umetnika/učesnika konkursa koji je tokom 2022. godine pod pokroviteljstvom Austrijskog kulturnog foruma i veb sajta za umetnost i nauku Lichtfelder.org organizovan u onlajn formatu.
Marijana Kolarić i Amadeus Faltajner/ Photo: Bojana Janjić
Prisutnima su se na otvaranju obratili Marijana Kolarić, direktorka Muzeja savremene umetnosti, Amadeus Faltajner, direktor Austrijskog kulturnog foruma, Milica Lapčević, autorka projekta i predstavnica web platforme Lichtfelder.org, i Miroslav Karić, kustos i koordinator izložbe iz Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.
Umetnici čiji radovi su izloženi su Ana Maria Lima Dimitrijević, Anita Witek, Arnold Reinthaler, Astrid Schwarz, Barbara Hoeller, Daniela Fulgosi, Dea Džanković, Doris Theres Hofer, Dragana Žarevac, Dunja Trutin, Gerda Lampalzer, Irena Simić, Jochen Höller, Isabella Kohlhuber, Lana Vasiljević, Michael Heindl, Ernst Miesgang, Miljana Niković, Žarko Aleksić, Danica Bićanić, Boris Burić, Goran Despotovski, Nikola Radosavljević, Roswitha Weingrill/Stevan Kojić, Werner Jauk/Laura Sophie Meyer, Daniel Rothbart, Sonja Meller, Stefan Wirnsperger i Vanja Novaković.
Otvaranje izložbe Kraj jezika – Još jednom o Vitgenštajnu/ Photo: Bojana Janjić
Konkurs je tematski obuhvatio predloge i interdisciplinarna istraživanja inspirisana idejama austrijskog filozofa Ludviga Vitgenštajna koji je radio u polju logike, matematičke filozofije, filozofije duha i jezika.
Pristigli predlozi i neočekivani načini na koji se u umetničkim praksama promišlja Vitgenštajnova misao o jeziku u savremenom kontekstu nesumnjivo su pokazali novu aktuelnost njegovih filozofskih teza, pozivajući da se suočimo sa onim što znamo ili verujemo da razumemo.
Izložba će biti otvorena za posetioce do 6. maja 2024. godine.
Otvaranje izložbe Kraj jezika – Još jednom o Vitgenštajnu/ Photo: Bojana Janjić
Claymorean je petočlani heavy metal bend iz Lazarevca koji je započeo sa radom u junu 2014. godine, ali se koncertno aktivirao tek od jula 2021.
Zvuk benda odlikuje prepoznatljiv i snažan vokal Dejane Garčević, melodične gitarske deonice dva Vladimira – Novakovića i Garčevića, i stamena ritam sekcija basiste Gorana Garčevića i bubnjara Marka Novakovića.
Muzički i tekstualno bend se oslanja na epsko-fantastičnu tradiciju, u kojoj se svetovi Roberta I. Hauarda i Majkla Murkoka ukrštaju sa nasleđem stare škole metala koju predvode Black Sabbath, Judas Priest, Iron Maiden, Manowar, Virgin Steele i Manilla Road.
Claymorean je za Stormspell Records objavio tri studijska albuma i kompilaciju kojom je obeležena decenija rada benda, dok su u sopstvenoj režiji, kao poklon publici, objavljena dva snimka uživo.
Bend je do sada imao nastupe u Srbiji, Nemačkoj i Grčkoj, uz zapaženo učešće na internacionalnim festivalima kao što su Keep It True Rising, Up The Hammers, Exit Festival, Festival Srpskog Podzemlja i Metaleros.
Oathbringer/ Photo: Promo
Oathbringer je epic heavy metal bend koji je nastao 2020. godine u Kragujevcu. Bend su osnovali Lazar Zakić (gitara) i Miloš Stošić (vokal), a trenutnu postavu, pored njih dvojice, čine i Petar Đorđević (gitara), Aleksandar Milutinović (bas) i Bora Petrović (bubnjevi).
Oathbringer je do sada objavio dva studijska albuma: “Tales Of Glory” (2022) i “Tales Of Valor” (2024), oba za RTR Records.
Nastup u Novom Sadu je jedan u nizu koncerata kojim će bend ove godine promovisati najnoviji studijski album.
Ulaznice po ceni od 600 dinara moći će da se kupe na dan koncerta na biletarnici Fabrike, koja će biti otvorena od 20:00 časova.