Naslovna Blog Stranica 78

Džoni Dep i Imelda Mej objavili duet “Haunted” s albuma u čast Šejnu Mekgouanu

Džoni Dep i Imelda Mej ove nedelje objavili su duet u znak sećanja na Šejna Mekgouana, legendarnog frontmena benda The Pogues. Pesma “Haunted” bavi se temama čežnje i slomljenog srca, a Mekgouan ju je prvobitno izvodio u duetu sa pokojnom Šinejd O’Konor. Nova verzija naći će se na predstojećem albumu “20th Century Paddy – The Songs of Shane MacGowan”, koji izlazi 13. novembra.

Sa iste kompilacije ranije je objavljena i “A Rainy Night in Soho” u izvođenju Brusa Springstina, koji je Mekgouanovo pisanje u jednom eseju opisao kao “sirovo, urnebesno, bez izvinjenja i duboko”, svrstavajući ga među muzičke “genije” i “prirodne buntovnike” poput Vudija Gatrija, Hanka Vilijamsa i Arete Frenklin.

20th Century Paddy – The Songs of Shane MacGowan, cover

Album okuplja širok krug saradnika iz rok, folk i alternativne scene. Hozier se udružuje sa oskarovkom Džesi Bakli, a među izvođačima su i Tom Vejts, Primal Scream, Stiv Erl, Dejvid Grej, The Libertines, The Jesus and Mary Chain i sami The Pogues. Na listi učesnika nalaze se i Kejt Mos, Glen Hansard, The Murder Capital i Dropkick Murphys.

Brus Springstin obradio kultni hit Poguesa za novi tribute album posvećen Šejnu Mekgouanu

Mekgouan, koji je preminuo u 65. godini nakon dugog perioda narušenog zdravlja, ostavio je za sobom jedan od najprepoznatljivijih autorskih opusa u savremenoj muzici – pesme prožete iskustvima irskih imigranata radničke klase, koje spajaju romantiku, hrabrost, mitologiju i poeziju. Njegova supruga Viktorija Meri Klark, koja je nadgledala projekat, izjavila je da je porodica “ponizna” zbog umetnika koji su učestvovali i pohvalila album jer je uspeo da uhvati duh njegovog pisanja.

Otvoren testamen Šejna Mekgouana, a u njemu – iznenađenje… gde su nestali milioni?

Polovina autorskih honorara izvođača biće donirana organizaciji Dublin Simon Community, humanitarnoj organizaciji za pomoć beskućnicima koju je Mekgouan podržavao tokom celog života. Iz organizacije su naveli da je njegova empatija prema ljudima koji žive na ulici bila dobro poznata i da nikada nije okretao glavu od onih koje bi sretao.

Kragujevačka Agata objavila video singl “To je samo život”

Od danas je na YouTubeu dostupan peti video spot benda Agata – “To je samo život”, sa istoimenog albuma objavljenog prošle godine u formatu CD-a i na digitalnim platformama pod etiketom izdavačke kuće Fidbox.

Prethodno je ovaj sjajni kragujevački rok sastav predstavio video singlove urađene za pesme “Na brodu ludaka”, “Kad odem, kad me ne bude”, “Bezimena bajka” i “Na putu večnosti”.

Kragujevački bend Agata u Beogradu promovisao novi album “To je samo život”…

Muziku, tekstove i aranžmane za sve pesme sa albuma potpisuje Mihailo Ignjatović.

Pesma “To je samo život” je snimljena u studiju “Audio design”, a muzički producent je Dobrica Andrić.

Agata, cover/Photo: Ivan Stojanović

Za video produkciju ovog, kao i prethodnih spotova sa ovog albuma, zadužena je bila “Duo Digital Media”.

– Ova pesma govori o vremenu u kome bistvujemo, pronalazimo sebe u nekim životnim istinama kroz dekade koje nismo kreirali, niti ih sanjali, u jednostavnoj želji da živimo svoje živote – kaže frontmen grupe Mihailo Ignjatović i dodaje:

– Pre otprilike tri godine napisao sam ovaj tekst. Sama priča u ogledalu sadašnjice svakim danom potvrđuje tmurna sećanja iz prošlosti, koja nažalost u beznađu ostvaruju nova jutra. Bilo kako bilo, valjda je to samo život…

Bend Agata nastao je u Kragujevcu pre tačno 35 godina, a prvi album “U dubini slatkih nemira” objavio je novembra 1991. za beogradski Jugodisk.

Krajem 1993. godine, produkcija Stig, kao svoje mlade eksluzivce, promoviše Agatu njihovim drugim izdanjem “Daleko od svega”, a tri godine kasnije Agata izdaje svoj treći album “Tajne” za PGP RTS. Iako su sledeći album “Nekad je sve bilo drugačije” snimili 1998. godine, zbog izuzetno angažovanih tekstova pesama, kuća Take It Or Leave It ga objavljuje tek dve godine kasnije. PGP RTS je 2002. godine objavio kompilaciju Agatinih najvećih hitova pod nazivom “Samo što smo malo stariji”, a isti izdavač pet godina kasnije objavljuje i album “Ceo život je bend” na kojem se nalazi i istoimena duetska pesma sa Momčilom Bajagićem Bajagom.

Agata/Photo: Ivan Stojanović

Nakon nekoliko objavljenih singlova, 2016. godine PGP RTS objavljuje sedmi album Agate “Biti normalan”.

Ono što je dalo pečat dugogodišnjem delovanju benda je nesvakidašnji vokal Jelisavete Ignjatović i bazičan gitarski zvuk, s primesama fanka, bluza, roka, a u suštini power popa.

Novi album sniman je neobično dugo u odnosu na sve prethodne. Na ovom izdanju dolazi do velike promene, ne toliko u konceptualnom smislu, već zbog činjenice da je sve numere otpevao autor i gitarista benda Mihailo Ignjatović, a sadašnju postavu još čine i Bojan Simović (solo gitara), Darko Obradović (bas gitara) i Nenad Branković Konga (bubnjevi).

Pogledajte video spot za pesmu “To je samo život”

Odžana proslava Dana Sokoja i Udruženja kompozitora Srbije

Organizacija muzičkih autora Srbije, Sokoj, kao i Udruženje kompozitora Srbije, obeležili su svoj dan u Klubu Sokoj u Beogradu uz prisustvo brojnih zvanica iz muzičkog sveta.

To je ujedno 76. rođendan Sokoja i 91. rođendan UKS.

Proslava Dana Sokoja i UKS/Photo: Janko Đurić

Dejan Manojlović, direktor Sokoja, podsetio je prisutne da organizacija koja štiti prava autora muzike, svake godine pomalo napreduje. Dodeljene su i godišnje nagrade, a među zvanicama su bili, između ostalih, Vlada Marić direktor Zavoda za intelektualnu svojinu, Aleksandar Cvetković direktor organizacije Pi, Nikola Vilotić direktor OFPS, članovi organa upravljanja Sokoja, mnogi prijatelji iz poslovnog sveta, kao i brojni presatvnici medija.

Posebno zanimljiv je bio muzički program koji su svojim interpretacijama uveličali Aleksandar Sedlar, Tanja Banjanin, Dušan Svilar i Bojana Stamenov pevajući evergrin numere Kornelija Kovača, Vojkana Borisavljevića i drugih.

TNT vest: Čuveni Maks Bunker napušta pisanje scenarija za Alana Forda

Italijanski scenarista Maks Bunker najavio je da više neće raditi na kultnom stripu Alan Ford, a ulogu glavnog autora preuzeće njegov sin, Rikardo Seki.

Vest je objavljena u uvodniku 680. broja serijala, koji je trenutno u prodaji. U poruci upućenoj čitaocima, Bunker je objasnio razloge svoje odluke i najavio smenu generacija:

Đovani Romanini, crtač čuvenog stripa Alan Ford, preminuo u 74. godini

“Dragi alanfordisti, moram nešto da vam priznam: do danas sam napisao 680 priča o Alanu Fordu i njegovoj ekipi i pomalo sam se umorio. Godine čine svoje i navode me da promenim ritam. Zato sam odlučio da poslušam želje čitalaca koji žele da čitaju Rikarda Fincija, ne kao tekst već kao grafički roman. Prošlo je skoro 50 godina i svet se značajno promenio, pa će to biti nešto novo. Alana Forda će pisati snažan, sposoban autor koji voli ovaj lik. To je Rikardo Seki, moj sin, sa velikim iskustvom u našem svetu koji se zove mašta. Uvek vaš”.

Maks Bunker – Alan Ford, screenshot

Maks Bunker, čije je pravo ime Lučano Seki, time završava višedecenijski rad na serijalu koji je obeležio generacije čitalaca. Ipak, najavio je da se ne povlači u potpunosti iz stvaralaštva, već da će se posvetiti novim projektima vezanim za lik Rikarda Fincija, koji je kreirao još 1978. godine.

Lik Rikarda Fincija bio je junak kriminalističkih romana, a kasnije je adaptiran i za film “Agenzia Riccardo Finzi… praticamente detective”, u režiji Bruna Corbučika, sa Renatom Pozetom u glavnoj ulozi.

Laibach pred koncert u Beogradu: Jugoslavija je pukla jer političari nisu čitali “Alana Forda”

Rikardo Seki, rođen 1962. godine, aktivan je u svetu stripa od 1980-ih. Karijeru je započeo u redakciji “Alan Forda”, a kasnije je radio kao urednik antologije “SuperComics”. Autor je serijala “Gabriel” iz 1995. godine, a pisao je i za poznate italijanske stripove kao što su Nathan Never, Zagor i Dilan Dog. Od kraja 1990-ih sarađuje i sa The Walt Disney Company, uključujući rad na stripu “Topolino”.

Sa više od 80.000 stranica scenarija, Maks Bunker se smatra jednim od najproduktivnijih autora u istoriji stripa.

 

Džo Bonamasa najavio album posvećen Roriju Galageru

Džo Bonamasa najavio je novo koncertno izdanje i prateći film “The Spirit Of Rory Live From Cork”, koji izlaze 19. juna za etiketu J&R Adventures. Reč je o projektu posvećenom Roriju Galageru, snimljenom tokom serije rasprodatih koncerata u Korku, Galagerovom rodnom gradu.

Album donosi 14 pesama iz različitih faza Galagerove karijere, uključujući live verzije numera “Walk On Hot Coals”, “Bullfrog Blues” i “Who’s That Coming?”, dok je fokusna pesma “A Million Miles Away”.

Džo Bonamasa poručio Kući slavnih: Prestanite da čekate da neko umre da biste ga primili…

Za Bonamasu, projekat ima ličnu težinu. Ističe da nikada nije upoznao Galagera, ali da je njegov uticaj bio presudan: posebno izdvaja album “Irish Tour ’74”, koji ga je, kako kaže, osvojio intenzitetom i sirovom energijom električnog bluza. Još kao dečak slušao je Galagerov prepoznatljiv gitarski ton, uz podsticaj oca koji ga je upoznao sa velikim gitaristima tog vremena.

Džo Bonamasa – The Spirit Of Rory Live From Cork, cover

Ideja o tribute projektu potekla je od same Galagerove porodice. Bonamasa priznaje da ga je poziv u početku uplašio, ali i počastio, pa je odlučio da pesmama pristupi bez reinterpretacije, sa maksimalnim poštovanjem prema originalu.

Planirani jedan koncert brzo se pretvorio u tri rasprodate večeri, uz izuzetno energičnu publiku u Korku.

– To je bio njegov grad i njegova publika – nismo smeli da ih izneverimo – naveo je Bonamasa.

Legendarni gitarista Rori Galager dobio spomenik u Belfastu

Na albumu se nalaze i pesme poput “Cradle Rock”, “Tattoo’d Lady”, “Calling Card”, “Bad Penny” i “I Fall Apart”, dok je “As The Crow Flies” snimljena na originalnoj Galagerovoj gitari iz 1930. godine, pozajmljenoj iz muzeja u Korku.

Pored audio izdanja, DVD i Blu-ray verzije doneće i dodatni sadržaj, uključujući dokumentarni segment “The Inspiration of Rory”, uz gostovanja muzičara kao što su Brajan Mej i Sleš.

Bonamasa zaključuje da je ovo njegov pokušaj da oda počast jednom od ključnih uzora: muzika Rorija Galagera, kako kaže, ostaje trajni deo njegovog identiteta.

Osvajači 7. novembra u MTS dvorani slave 35 godina postojanja

U okviru jesenje sezone u MTS dvorani, beogradsku publiku će posle četiri godine nastupom obradovati  kragujevački hard rok sastav Osvajači, poznat po čuvenim hitovima “S kim čekaš dan”, “Maska”, “Pronađi me”, “Možda nebo zna”, “Nikad više s tobom”, “Krv i led”…

Članovi benda koji je nastao pre tačno tri i po decenije (1990) ujedno će ovim koncertom obeležiti i 35 godina postojanja.

Kako najavljuju, sa Beograđanima će se 7. novembra podsetiti kako ovih čuvenih balada, tako i drugih dinamičnih hitova, koje sve generacije i dan danas pevaju.

Bend koji je često menjao svoju postavu, sada već godinama čini stabilna šestorka: Zvonko Pantović, Nebojša Jakovljević, Dušan Simovic, Dejan Ilić, Nikola Baošić i Branko Stiković.

Osvajači, MTS dvorana/ Photo: AleX

Podsetimo, Osvajači su 90-ih osnovali prepoznatljivi vokal Zvonko Pantović Čipi, gitarista Dragan Urošević, klavijaturista Nebojša Jakovljević, bas gitara Saša Popović i bubnjar Miša Raca.

Jedan od značajnijih ljudi koji je učestvovao u radu grupe Osvajači je i legendarni klavijaturista Laza Ristovski,u čijem studiju je snimljen prvi albu “Krv i led” koji je ujedno bio i producent albuma.

Laza Ristovski je na drugom albumu bio gost na pesmi “Sam”. Kada je nastupao sa grupom Osvajači njegova “boja” oslikavala je specifičan zvuk, pa se zato bend po tome posebno razlikovao.

Na svoja prva dva albuma, “Krv i led” (1990) i “Sam” (1995), predstavili su se glam metal zvukom, a najveći uspeh su doživele njihove balade “Možda nebo zna” i “S kim čekaš dan”.

Ulaznice za koncert su u prodaji na mtsdvorana.rs i blagajni MTS dvorane.

Izložba “Less Sound(less)” Dragana Vojvodića u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu

Izložba “Less Sound(less)” Dragana Vojvodića biće otvorena u petak 24. aprila u 19:00 časova, u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu.

Na izložbi će biti predstavljeni radovi različitih medija, nastali u poslednjih dvadesetak godina, koji se direktno ili indirektnobave zvukom, nosačima zvuka, produkcijom ili odsustvom zvuka, ali i zvukom kao performativnim i konceptualnim iskazom. Kustos izložbe je Miroslav Karić.

Prisutan još u prvim realizovanim video-radovima i izvedenim performansima, fenomen zvuka – muzika, zvučni narativ, iskaz, zvuk kao subjektivna, psihološka i filozofska kategorija, kao nosilac informacije, govor, energija, fizičko prisustvo, buka ili odsustvo zvuka – čini jedan od ključnih segmenata multimedijalne umetničke prakse Dragana Vojvodića.

Dragan Vojvodić, Jugoton, instalacija/ Photo: Ljiljana Maletin Vojvodić

Zvuk se ovde javlja kao integralni deo (video-art), korelat ili rezultat aktivnosti (izvođenje performansa), vid neposredne komunikacije sa publikom (govorni performans) ili kao samostalan umetnički medij.

Vojvodićevo mladalačko interesovanje za žanr alternativne i eksperimentalne muzike, kao i rano otkrivanje potencijala zvuka, snažno su oblikovali njegov senzibilitet u svetu vizuelnih umetnosti. Prisustvo zvuka, u varijacijama oblika, volumena i intenziteta, u umetnikovim radovima upućuje na različite konceptualne situacije i uticaje i predstavlja sredstvo interpretacije i artikulacije širokog spektra tema kojima se bavi – od opservacija lokalnih i globalnih društvenopolitičkih prilika do priča individualne i egzistencijalne konotacije.

Otvarajući prostor u kojem auditivno spaja, prepliće ili konfrontira sa vizuelnim, Vojvodić neretko referiše na autore poput Kazimira Maljeviča, Džona Kejdža, Marsela Dišana i Josefa Košuta, čije umetničke postupke i sisteme mišljenja koristi kao polazišta za preispitivanje granica samog medija i značenja umetničkog dela.

Dragan Vojvodić, Dead Land/ Photo: Ljiljana Maletin Vojvodić

U dijalogu između istorijskog nasleđa i ličnog iskustva umetnik preispituje pojmove identiteta, sećanja i kontinuiteta, uvezujući ih u narative o životnim i umetničkim kontekstima današnjice.

Instalacije i objekti, čije elemente čine Vojvodićeva kolekcija gramofonskih ploča i omota, video i audio radovi u kojima se sonični pejzaž oblikuje u rasponu od distorziranih efekata i ambijentalnih šumova do neartikulisane glasovne buke, kakofonije govora i melodija, kao i u svemu tome intencionalna tišina galerijskog prostora, uvode posmatrača u umetnikovo jedinstveno promišljanje fenomena zvuka kao perceptivnog, estetskog i kulturološkog iskustva.

U Vojvodićevom slučaju, ta iskustva su formirana kroz supkulturni život u Sarajevu osamdesetih godina, prekinutu mladost i doživljaj egzila, kroz generacijski krik onih koji na ovdašnjim prostorima nisu dočekali bolji život, proističući takođe iz čestih putovanja i geografskih izmeštanja: ledenog huka skandinavskih predela, sablasne akustike krajolika Fukušime, svakodnevice pariskih ulica obeležene žamorom kafea i protestima migrantskih zajednica.

Izložba “Less Sound(less)”će biti otvorena do 6. jula 2026. godine.

Dragan Vojvodić, Rad oslobađa, rad ubija/ Photo: video still, 2021

 

Ekskluzivno iz studija: Leni Kravic najavljuje novu eru zvuka pred spektakl na Ušću

Dok Evropa odbrojava dane do 17. juna i neviđenog open-air spektakla na Ušću, rock legenda Leni Kravic je još jednom zagolicao maštu milionske publike.

Njegov Instagram profil postao je prava riznica ekskluzivnih uvida u kreativni proces, a poslednja objava direktno iz studija izazvala je lavinu reakcija.

Na fotografiji ga vidimo u studijskoj atmosferi, sa slušalicama na ušima, potpuno fokusiranog dok udara u tamburin. Iako smo svi navikli na njegove čuvene gitarske rifove koji pomeraju planine, ovaj trenutak iz gluve sobe jasno nagoveštava da nas očekuje povratak onom iskonskom, organskom groove-u.

Videti ga u takvom zanosu, neposredno pred dolazak u Evropu, samo potvrđuje da 17. juna na Ušće ne stiže samo velika svetska zvezda, već muzičar koji je trenutno u svom najjačem kreativnom naletu.

Tajming ove objave nije mogao biti bolji. Dok se kod nas uveliko prave planovi za najveći open-air spektakl sezone, Lenny iz svoje “gluve sobe” šalje jasnu poruku – energija je na vrhuncu!

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Lenny Kravitz (@lennykravitz)

Za sve koji planiraju da prisustvuju beogradskom koncertu, ovo je znak da bi događaj mogao doneti i nešto potpuno novo. Koncert je zakazan za 17. jun na Ušću, u organizaciji SKYMUSIC-a i Live Nation-a, a ulaznice su dostupne putem sajta eFinity i eFinity aplikacije.

Leni Kravic je tekstopisac, producent i multiinstrumentalista koji je tokom karijere duže od tri decenije postao globalna ikona. Inspirisan soulom, rokom i funkom šezdesetih i sedamdesetih godina, osvojio je četiri GRAMMY® nagrade, a njegovi albumi prodati su u više od 50 miliona primeraka širom sveta.

Leni Kravic najavio nove pesme… Da li će publika u Beogradu biti među prvima koji će ih čuti?

Nakon hvaljene turneje Blue Electric Light 2025, Kravitz nastavlja svoj kreativni preporod koji je Billboard opisao kao “Lennaissance”, a njegov 12. studijski album Blue Electric Light proglašen je jednim od najboljih rok izdanja poslednjih godina.

Profesor Čonta stiže na Priču… Biće šutke

Profesor Čonta & Patka, plakat/ Photo: Promo

Drugog dana čačanskog festivala Priča, u subotu,13. juna na binu će da izađe postava koja ne duguje nikome objašnjenje.

Profesor Čonta & Patka vratiće na scenu duh vremena kada je Pekinška Patka menjala domaći rok zauvek.

Objavljen kompletan line-up festivala Priča, evo ko sve dolazi u Čačak 12. i 13. juna

U bendu su bivši članovi originalne postave, ljudi koji su ispisali prve stranice domaćeg panka.

Čačanska Priča se čuje daleko… Promocija novog albuma benda Savršeni marginalci u Srpskom pabu

Slušaćete pesme koje su preživele decenije i doživeti energiju koja i dalje udara pravo u stomak. A biće i šutke! Vidimo se na Želovom!

Profesor Čontra vas poziva na Priču…

Ulaznice možete da kupite na ovom linku.

Kako je Tarantino iz second-handa lansirao japanski garažni bend na svetsku scenu

Godina je 2002. Kventin Tarantino ulazi u prodavnicu polovne garderobe u Tokiju i čuje pesmu koja će mu, kako se ispostavilo, promeniti muzički izbor za jedan od njegovih najpoznatijih filmova. Traži da kupi CD na licu mesta, ali prodavac odbija. Tarantino nudi duplo više novca – i na kraju izlazi iz radnje sa pločom koja će ubrzo završiti na velikom platnu.

Bend koji ga je zaustavio usred kupovine bio je The 5.6.7.8’s – tokijski trio osnovan sredinom osamdesetih, poznat po sirovom garažnom rokenrol zvuku duboko ukorenjenom u estetici šezdesetih. Sestre Jošiko i Sačiko Fudžijama, uz bubnjarku (i kasnije basistkinju) Akiko Omo, godinama su gradile reputaciju na lokalnoj underground sceni, oslanjajući se na minimalizam, retro estetiku i energiju koja je više dugovala američkom proto-punku nego savremenoj japanskoj produkciji.

Tarantino konačno priznao grešku zbog koje je Uma Turman mogla da pogine na snimanju filma “Kill Bill”…

U trenutku kada ih je Tarantino otkrio, bend već ima nekoliko izdanja iza sebe, uključujući album “Bomb the Twist” iz 1996. i “Teenage Mojo Workout” iz 2002, ali bez ozbiljnog međunarodnog dometa. Sve se menja već naredne godine, kada se pojavljuju u filmu “Kill Bill: Volume 1”.

U kultnoj sceni u tokijskom restoranu House of Blue Leaves, The 5.6.7.8’s se pojavljuju na bini i izvode nekoliko pesama uživo pred kamerom – među njima i obradu numere “Woo Hoo”, originalno snimljene 1959. od strane Rock-A-Teens. Upravo ta pesma, sa svojim minimalističkim, gotovo infantilnim tekstom i zaraznim rifom, postaje globalni fenomen.

“Woo Hoo” ulazi u Top 30 britanske singl liste 2004. godine, pojavljuje se u reklamama (najpoznatije u kampanjama za Vonage i Carling), kao i u brojnim filmovima, serijama i video-igrama. Ono što je bendu decenijama izmicalo – međunarodna prepoznatljivost – dolazi gotovo preko noći.

“Kill Bill” je najbolji film svih vremena… Kaže magazin Watch and listen

Turneje koje su ranije bile ograničene na Japan šire se na Severnu Ameriku, Evropu i Australiju, a među novim fanovima pojavljuje se i Džek Vajt, koji preko svoje etikete Third Man Records pomaže reizdavanje njihovog ranijeg kataloga u Sjedinjenim Državama.

Zanimljivo, uprkos svetskom proboju, njihov status u Japanu ostaje gotovo nepromenjen. The 5.6.7.8’s nikada nisu postale mainstream zvezde na domaćem tržištu, već su zadržale kultni status benda koji funkcioniše na granici između retro fetiša i autentične rock’n’roll energije.

Najtužnija filmsko-muzička priča… Evo kako je Kurt Rasel uništio 145 godina staru gitaru, dok se Tarantino smejao i uživao

Danas, više od tri decenije od osnivanja, bend i dalje postoji i povremeno nastupa, bez velikih pauza ili spektakularnih povrataka. Njihova priča ostaje jedan od retkih primera u kojima filmski autor, a ne diskografska industrija, direktno utiče na globalnu sudbinu jednog benda.

I možda još važnije: dokaz da ponekad jedna pesma, u pravom trenutku i na pravom mestu, može da uradi ono što godine rada ne uspeju.