Globalna pop senzacija Džo Džonas predstavio je nostalgičan singl “Work It Out” koji govori o borbi za sopstveno mentalno zdravlje i ističe važnost sreće i zahvalnosti.
Optimizam koji donosi lirika pesme propraćen je retro pop zvukom obojenim akustičnom gitarom i bubnjevima, što posebno podseća na stare projekte umetnika. Ovim singlom muzičar ekskluzivno najavljuje i novi solo album nakon 13 godina pauze od sopstvenih dužih izdanja – album će nositi naziv “Music For People Who Believe In Love”.
– Ovo je veoma lična pesma za trenutke kada i sam imam naporne trenutke i misli koje me proganjaju. Ovom pesmom želim da prekinem takve misli i pokušam da živim u trenutku. Ljudski je osećati se neprijatno – niko nije srećan 100% vremena. Izađite iz svojih misli i postanite ponovo osoba kakva zapravo jeste – poručio je Džonas o tematici numere.
Work It Out_Cover Artwork
Umetnik je novu numeru premijerno predstavio u okviru gostovanja na podkastu Therapuss with Jake Shane, a zajedno sa svojom braćom i grupom Jonas Brothers izveo je i pesmu uživo na festivalu Calgary Stampede.
Džo se sa grupom vratio na muzičku scenu 2019. godine, objavivši album “Happiness Begins” na kom se nalazi popriličan broj hitova, uključujući globalni hit “Sucker” koji je prešao milijardu slušanja na muzičkim platformama. Za sve ljubitelje solo projekata baš ovog Jonas Brothers člana – vreme je za muziku za sve koji veruju u ljubav.
Posle odličnog zagrevanja, osvanulo je i prvo festivalsko jutro. Šatori su ostavljeni da se luftiraju, a iz njih su izvađeni fizbiji, dušeci, pištolji na vodu i sva ostala potrebna artiljerija. Stvar je jasna, jutra se provode kvalitetno i pored bazena.
Nije važno ni što je temperatura vode samo za najhrabrije, odlično je sredstvo za rashlađivanje. Prskanje, skokovi u vodu i odbojka, ništa nije iscrpelo snagu potrebnu za prvu svirku dana, čini se baš u vreme najveće vrućine. Malu binu otvorio je Pero Deformero, kako mu i stihovi pesme kažu, u svilenom kimonu, sa zlatnom kajlom oko vrata, ali doduše, bez kravate.
Pero Defformero, OK Fest 2024/ Photo: AleX
– Dobro veče, čuj mene, dobar dan. Šta ti je navika – nasmejano je rekao pevač. Bez obzira na to što je veče bilo daleko, publika nije izostala.
Onima koji su se prvi put zadesili na ovakvoj svirci objašnjeno je o čemu je reč – spoj nespojivog, ili prema njihovim rečima, nesvakidašnja simbioza. Domaće folk pesme kombinovane su stranim metal hitovima, naravno uz čitavu set listu autorskih pesama.
Pero Defformero, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Poručeno nam je da nikako ne pokušavamo kod kuće ono što vidimo na bini, a koncert je tekao svojim tokom. Taman kad su sunce, skoro pa previše sumnjivo, prekrili oblaci, na binu je izašao potpuno opušten Who See, pa o potencijalnom nevremenu niko više nije brinuo. Ponovili su grešku svojih prethodnika i publici poželeli dobro veče, a onda su kao prvu na redu, otpevali pesmu “Nisam doma”. U duhu festivala, na listi se našla i “Nemam ti kad”, kao poruka svim poslovima i obavezama tokom trajanja festivala.
Napravili su buku posvećenu svim večerašnjim izvođačima, a onda se kiša neprimetno prikrala i neznatno im skratila nastup. Naravno, ništa nije izazivalo paniku. Možda žurbu, ali nikako brigu. Šatori su brzo osigurani, veš vraćen sa sušenja, a muzika iako je stala, nije nestala – pevalo se, na sav glas, tokom celog procesa, svako svoje.
Nešto malo više od sat vremena kasnije, kiša je stvorila savršenu temperaturu. Samim tim, Bjesovi su neometano nastupili, taman na vreme po satnici i sa ubedljivo najviše publike. A onda, bilo je vreme za selidbu na glavnu binu.
Main Stage ovogodišnjeg Nektar OK Festivala otvorio je Neno Belan i kako ih je predstavio, trio koji se odaziva na Fiumens. Posle dve godine, ponovo je nastupao na ovom mestu, a publici je vidno nedostajao. “Pričaj mi o ljubavi”, “Vino noći” i sve ostale “zaljubljene” pesme rasplesale su publiku, ruke su bile u vazduhu, a pred “Stojin na kantunu” sam Neno je rekao:
– Sada očekujem da Tjentište poludi.
Neno Belan, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Poludelo je, itekako. Formiran je vozić, sa kraja na kraj publike letela je lopta na naduvavanje. Emotivnu “Zar više nema nas”, umesto Masima, otpevao je bubnjar Leo Rumora. Na kraju krajeva, bio ili ne “Sunčan dan”, tokom ove svirke, sigurno smo se tako osećali.
Neno Belan, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Neno Belan, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Neno Belan, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Neno Belan, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Neno Belan, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Neno Belan, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Zbog sledećih izvođača mnogi su ciljano došli na festival. Bili su to, naravno, Thievery Corporation. Svetski muzički fenomen koji kombinuje orjentalnu, brazilsku, džez, rege, dab i ko zna koju još vrstu muzike, u jedno.
Thievery Corporation, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Rob Majers svirao je sitar, a promenili su ukupno četiri pevača. Vokalna numera, pa onda instrumental i tako u krug. Prema naređenju, publika je plesala “kao da niko ne gleda”. Iza sebe su ostavili samo eho koji je ponavljao njihovo ime i nestali.
Thievery Corporation, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Thievery Corporation, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Thievery Corporation, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Thievery Corporation, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Thievery Corporation, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Thievery Corporation, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Zoster je na ovom festivalu postao stvar tradicije. Prošle godine, nastupali su u sumrak, a ovaj put, u potpunom mraku. Jasna je stvar da su miljenici publike, nema tu mnogo dileme. Neki su već pre njihovog izlaska na binu glasno pevali refrene omiljenih pesama, neki su imali lični kimono, u Mariovom stilu.
Zoster, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Zoster, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Zoster, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Zoster, OK Fest 2024/ Photo: AleX
Najbolja žurka prve večeri otvorena je pesmom “Mozak na pašnjak”, onako kako i treba. U gužvi i vrućini, bilo je dovoljno mesta za plesanje, a kao rashladno sredstvo služilo je pivo, voda, ili ko je šta imao pri ruci, a da je mogao da polije iz vazduha. Ako su u pesmi pevali o utopiji, o zemlji koje nema, onda su je stvorili, zajedno sa OK Festom, na Tjentištu, bar za ovih nekoliko dana.
Možda su sami sebe simbolično opisali kao “najgore na Sutjesci i najgore na Tjentištu”, ali su neminovno jedini kojima je dozvoljen bis. Odsvirali su još “Plačeš” i ponovili “Najgori”.
OK Fest 2024/ Photo: AleX
OK Fest 2024/ Photo: AleX
OK Fest 2024/ Photo: AleX
OK Fest 2024/ Photo: AleX
Intro iz filma “Star Wars” značio je da na binu izlazi Sunshine. Prva pesma na listi bila je “Zig zigi”, čiji tekst glasi “Neću da se predam”, kao znak da nema odustajanja od svirke, čak ni kad Zoster iziskuje ogromnu količinu energije.
Ustaljeno, proveravali su ima li više momaka ili devojaka. Pobednik, ipak, nije proglašen.
Za sve ovo vreme, kome je bilo do odmora, mogao je svoj mir da nađe u filmskoj zoni, gde je bila projekcija filma “Gipsy Mafia – To smo što smo”. Sa glavne bine, ponovo je usledila seoba na malu, a prvo festivalsko veče se produžilo do jutra.
Američki rok muzičar Brus Springstin ušao je na listu najbogatijih muzičara magazina Forbes, pošto je njegovo bogatstvo procenjeno na 1,1 milijardu dolara.
Springstin (74) je na turneji na kojoj održava trosatne koncerte, a bogatstvo je stekao tokom šest decenija pevačke karijere. Pored Springstina, na listi milijardera nalaze se i američki pevači Rijana, Džej Zi i Tejlor Svift.
Da podsetimo, ovakav uspeh, muzičar najvećim delom duguje prodaji svog kataloga kompaniji Sony Music i to za pola milijarde dolara. Poređenja radi, Sony je za muzički katalog Boba Dilana u decembru prošle godine izdvojio 300 miliona dolara.
Mnogi drugi poznati izvođači prodali su prava na njihova dela u poslednjih nekoliko godina, uključujući Stivi Niks, Pola Sajmona, Tinu Tarner, Šakiru i Red Hot Chili Peppers.
Na taj korak muzičari se odlučuju zbog sve značajnijeg uticaja muzičkih striming servisa, koji isplaćuju pozamašne nadoknade za autorska prava tekstopiscima i izvođačima.
Iako bi muzičari u teoriji na duže staze mogli da zarade i više novca, kada bi zadržali prava na svu svoju muziku, isplata ogromnog novčanog iznosa za života omogućava im mnogo jednostavnije funkcionisanje.
Kada je reč o Springstinu, titula milijardera je očekivana, budući da je reč o izvođaču koji je praktično postao žanr za sebe. Osvojio je 20 Gremi nagrada i prodao na milione primeraka svojih albuma koji uglavnom govore o radničkoj klasi u Americi, ljubavi i snovima.
Među njegovim najpoznatijim pesmama je euforična “Born to Run”, “The River”, “Born in the USA”, “Dancing in the Dark”, “Thunder Road”, “Streets of Philadelphia” i mnoge druge.
Roker generiše i velike količine novca od svojih koncerata, a povremeno je od 2017. do 2021. na Brodveju izvodio specifičnu monodramu koja se sastojala od njegovih memoara i pesama.
Eminem je zvanično predstavio novi album “The Death of Slim Shady (Coup de Grace)”, i rasplakao je fanove najemotivnijom pesmom njegove karijere.
Pedesetjednogodišnjem reperu emotivne pesme nisu strane, uprkos tome što je ipak poznatiji po brutalnim prozivkama. Više pesama posvetio je sada svojim ćerkama, a “Somebody Save Me” sa novog izdanja verovatno je najiskrenija numera koju je ikada napisao.
Završna pesma novog albuma, koja koristi refren hita Dželi Rola iz 2020. “Save Me”, predstavlja dirljivo izvinjenje njegovoj deci, dok se žali na svoju borbu sa zavisnošću i svoju ulogu tate, i zamišlja kakav bi život bio da nije otišao na rehabilitaciju i preuzeo kontrolu nad svojim životom.
“Ovo me je uništilo. Eminem je oduvek bio moj simbol snage i nade i svaki put kada je ranjiv u svojim pesmama to me slomi”, “Kakav emotivni udarac u stomak…”, “Ne prestajem da plačem”, pisali su oduševljeni fanovi na društvenim mrežama.
Goran Pršić Masni jedan je od kultnih likova bosanskohercegovačke rock scene. Što kao muzičar i autor pesama, što kao producent i menadžer, Pršić je u toku svoje bogate karijere sarađivao s brojnim poznatim imenima iz tog tajnovitog miljea.
Nedavno je u čuvenom mostarskom studiju, Muzički centar Pavarotti, sa svojim novim sastavom Vikleri, snimio album prvenac “Jagnjetina Kod Leoparda”, a ovih dana ga i objavio za najstaviju nezavisnu izdavačku kuću Take It Or Leave It Records.
Kombinujući strast za sviranjem i stvaranjem pesama i potrenu za “dernečenjem” sa dragim prijateljima i muzičkim istomišljenicima, sakupljenim pod nazvanim Vikleri, legendarni Masni konačno je na tržište izneo novu porciju jedinstvenih rokenrol bisera, sakupljenih pod zajedničkim otkačenim naslovom “Jagnjetina kod Leoparda”.
– Almir i ja htjeli smo ovaj put napraviti nešto totalno drukčije od svega što smo do sada radili – rekao je Pršić povodom pojave ovog neočekivanog projekta, te nastavio: – Pjesme su neka vrsta upliva različitih žanrova u ono što mi osjećamo i doživljavamo kao muziku. Ponekad se šalimo s tim da se radi o nekom našem ‘ontheground’ umjesto ‘underground’ stilu.
Uz Almira Čopru, bivšeg bubnjara grupe Konvoj, Pršićevu družinu još čine vajar evropskog renomea, gitarista Ivan Marković i Lazar Anđelković Vikler, po čijem nadimku je bend i dobio ime.
Iako po rođenju Sarajlija, Pršić ne krije da mu je Mostar prirastao srcu:
– Iskreno, došli smo s merakom u Mostar, jer volimo grad i ljude. Ja imam vlastiti studio za snimanje i u Sarajevu, i u Srbiji i u Sloveniji, osim toga, radio sam u studijima širom Evrope, u Briselu, Londonu i da ne nabrajam dalje, ali smo htjeli da dođemo ovdje, da pobjegnemo od svega. Umorili smo se od sviranja pjesama, svojih i naročito tuđih, tako da smo vrijeme koje smo proveli u Mostaru pokušali iskoristiti za uživanje u druženju u muzici.
Almir Čopra je već radio u studiju Pavarotti centra:
– Bilo je to još dok sam s grupom Konvoj snimao album ‘Bez razlike’. Ko bi rekao da je od tada prošlo, evo, dvadeset pet godina i iskreno, onaj osjećaj da se nalazim na prijateljskom mjestu, koji sam tada imao, još je prisutan u meni.
U svojoj karijeri Goran Pršić Masni sarađivao je s mnogim poznatim muzičarima:
– Najveća čast bila mi je raditi s Indexima, s Davorinom i Bodom, pogotovo. Tu je naravno i Milić Vukašinović, Zoran Zoka Redžić, i još mnogi, mnogi drugi. Moram, također, izdvojiti i Bijelo dugme. Bila mi je ogromna čast kada su me pozvali da radimo koncert na Koševu 2005.
Nikol Kidman je u intervjuu za Vanity Fair pričala o neobičnim zahtevima reditelja Stenlija Kjubrika na setu njegovog poslednjeg filma, “Širom zatvorenih očiju” (Eyes Wide Shut).
Kidman je uz Toma Kruza, s kojim je u to vreme bila u braku, igrala jednu od glavnih uloga u Kjubrikovom kontroverznom ostvarenju iz 1999. godine.
“Širom zatvorenih očiju” je psihološka drama koja prati uglednog doktora Vilijama (Tom Kruz), koji živi u Njujorku sa svojom ženom Elis (Nikol Kidman) i ćerkom Helenom.
Nakon što mu žena otkrije da je jedno vreme razmišljala o preljubi, Vilijam se infiltrira u tajni kult koji izvodi orgije.
Snimanje filma je trajalo petnaest meseci jer je Kjubrik bio perfekcionista i hteo je da sve scene budu savršene. Kako navodi LADbible, Kidman i Kruz su neke od scena morali da ponavljaju po 50 puta.
Glumica je rekla da je jednu kratku eksplicitnu scenu morala da snima čak šest dana. Reč je o sceni u kojoj Vilijam zamišlja Elis kako ima odnos s drugim muškarcem.
Kruz nije smeo da bude na setu tokom snimanja te scene, a Kjubrik je od Kidman tražio da mu ni ne govori šta se na setu zbiva.
Nakon nekog vremena granica između fikcije i stvarnosti počela je da nestaje.
Glumci su spavali u spavaćoj sobi svojih likova, bacali su svoju odeću po podu, a Kruz je pored kreveta počeo da ostavlja sitniš, što je radio i kod kuće.
– Kao glumac, moraš sebi da kažeš da postoji stvarnost, a postoji i pretvaranje – kazala je Kidman.
– Te se linije ponekad prelaze, a to se događa kada radiš s rediteljem koji dopušta takve stvari. Jako je uzbudljivo kada se tako nešto dogodi, ali je istovremeno i zastrašujuće – zaključila je Nikol Kidman.
Stiže prednastavak kultnog horor klasika Romana Polanskog “Rozmarina beba” iz 1968. godine.
Predstojeći film nazvan “Apartment 7A”, smešten je u Njujork 1965. godine i istražuje šta se dogodilo u zloglasnoj zgradi Bramforda pre nego što se Rozmari (Mia Farou) uselila.
Džulija Garner tumači Teri, ambicioznu mladu plesačicu koji sanja o slavi i bogatstvu u Njujorku. Međutim, nakon što je pretrpela povredu, stariji par, koji tumače Dajan Vist i Kevin Mekneli, odvode je u svoj dom u luksuznoj stambenoj zgradi, piše The Hollywood Reporter.
“Kada joj kolega rezident i uticajni producent na Brodveju ponudi još jednu šansu za slavu, čini se da se svi njeni snovi konačno ostvaruju”, stoji u opisu.
Međutim, posle večeri koje ne može u potpunosti da se seti, uznemirujuće okolnosti uskoro su je naterale da se preispita o žrtvovanju koje je spremna da podnese za svoju karijeru dok shvata da nešto zlo živi ne samo u apartmanu 7A već i u samom Bramfordu.
Marli Siu, Endrju Bjuken, Rozi Mekjuen i Kobna Holdbruk-Smit zaokružuju glumačku ekipu Paramount+ filma.
Šestodelni dokumentarac o Prinsu za Netflix, u režiji Ezre Edelmana, zvanično je “pao u vodu” nakon što su predstavnici zadužbine pokojnog umetnika utvrdili da je prvi deo filma ispunjen “dramatičnim” činjeničnim netačnostima i “senzacionalizovanim” prikazima određenih događaja iz njegovog života.
Edelman, najpoznatiji po dokumentarcu “O.J.: Made in America”, tiho je radio na filmu o Prinsu četiri godine i kaže se da je “razoren ovom odlukom”.
Ugovor za dokumentarac predviđa seriju od šest epizoda u trajanju od šest sati, a Edelman je umesto toga isporučio devet sati, što je kršenje sporazuma koji je verovatno omogućio zadužbini da produkciji uskrati muzička prava.
Iako Netflix i Edelman zadržavaju pravo na konačnu verziju filma, dokumentarac o Prinsu bez njegove muzike suočio bi se sa nepremostivim kreativnim i komercijalnim preprekama.
Edelman, koji je angažovan da zameni originalnu rediteljku Avu DuVernej, dobio je širok pristup Prinsovoj arhivi i producirao je deo filma koji je nedavno prikazan za insajdere.
Detalji o navodnim netačnostima nisu bili jasni, ali je neimenovani izvor insistirao da “to nisu otkrića o upotrebi droge ili seksualnim aktivnostima”.
Ovogodišnje, 31. izdanje Festivala evropskog filma Palić biće svečano otvoreno na Letnjoj pozornici Palić u subotu 20. jula u 21 čas.
Na otvaranju će biti uručene nagrade “Aleksandar Lifka” za izuzetan doprinos evropskoj kinematografiji: glumici Anici Dobri u kategoriji domaćih stvaralaca, direktoru fotografije Fedonu Papamihaelu u kategoriji inostranih stvaralaca, i reditelju Ademiru Kenoviću, laureatu Regionalne Lifke.
Po završetku svečane ceremonije, glavni takmičarski program biće otvoren projekcijom filma “Sva lica dobrote” reditelja Jorgosa Lantimosa. Ovaj film je triptih koji prati čoveka bez mnogo izbora, koji pokušava da preuzme kontrolu nad svojim životom; policajca koji je uznemiren što je njegova žena koja se, nakon što je nestala, vratila kao potpuno drugačija osoba; i ženu odlučnu da pronađe nekog posebnog sa neobičnim veštinama. U glavnim ulogama su Ema Stoun, Vilem Dafo, Džesi Plemons, Margaret Kvoli, i Hong Čau.
Festival evropskog filma Palić/ Photo: Damir Vujković
Uz film otvaranja, Glavnu takmičarsku selekciju ovogodišnjeg Festivala evropskog filma Palić čine filmovi: “Svetlost bledi” (Gruzija) Fedona Papamihaela, Čovek magnet” (Belgija) Gust Van Der Bergea, “Kalmanov dan” (Mađarska) Sabolča Hajdua, “Poslednji od Jevreja” (Francuska) Noea Debrea, “Kad svane dan” (Island) Runara Runarsona, “Proslava” (Hrvatska) Bruna Ankovića, “Andreina ljubav” (Španija) Manuela Martina Kuenke, “Sinovi” (Danska) Gustava Melera, “78 dana” (Srbija) Emilije Gašić, “Devojka sa iglom” (Danska) Magnusa fon Horna, i “Drugi čin” (Francuska) Kventina Dipijoa (van konkurencije).
U takmičarskoj selekciji programa „Paralele i Sudari” biće prikazani filmovi: “Svetla” (Češka) Beate Parkanove, “Zauvek – zauvek” (Ukrajina) Ane Burjačkove, “Kjuka: pred kraj leta” (Grčka) Kostasa Karamuntanisa, “Suočen sa gravitacijom” (Mađarska, Fésős András), “Bosanski lonac” (Hrvatska) Pava Marinkovića, “Pet i po ljubavnih priča u stanu u Viljnusu, Litvanija” (Litvanija) Tomasa Vengrisa, “Rana oklevanja” (Turska) Selmana Nadžara, “8 prizora na jezeru Biva” (Estonija) reditelja Marka Rata, “Osmeh sudbine” (Poljska) Andžeja Jakimovskog, i “Panoptikon” (Gruzija) Džordža Siharulidzea .
Festival evropskog filma Palić/ Photo: Damir Vujković
Tokom trajanja festivala, na programu će biti prikazani i filmovi u okviru selekcija Mladi duh Evrope, Galicija u fokusu, Novi mađarski film, Novi evropski dokumentarci, Eco dox, Omaž dobitniku Underground Spirit nagrade, EFA Shorts, selekcija filmova sa Žigmond Vilmoš festivala, i selekcija Studentski film. Na programu će biti i nekoliko filmova u okviru specijalnih projekcija.
Osim filmskog programa, i ove godine sve posetioce na Paliću očekuje i bogat prateći program. U galeriji Otvorenog univerziteta Subotica biće postavljena izložba posvećena legendi srpskog glumišta Bati Živojinoviću, svako festivalsko veče očekuju nas koncerti u bašti bioskopa Abazija.
U stručnom delu festivala biće organizovana međunarodna radionica filmske kritike sa polaznicima iz devet zemalja, panel diskusija o položaju žena u filmskoj industriji, kao i radionica Arthouse celuloid kinematografije koju vodi španska umetnica Karla Andrade. Program će upotpuniti izložba portretne karikature, promocije knjiga i panel diskusije. Biće predstavljena i dva festivala: Alexandre Trauner Art/Film Festivаl iz Solnoka u Mađarskoj, i novosadski 21114 Film Fest.
Godinu dana od izlaska prvog singla, šabački trio LU predstavio je debitantski album “Ne mogu ništa sam”.
Uz naslovni singl i pesme koje su sledile “Da l’ iko misli na mene” i “Brzo, brzo”, na albumu se nalazi još šest pesama koje su dostupne na svim digitalnim platformama, bandcampu i YouTubeu.
Lu – ne mogu ništa sam artwork
Zvuk koji su LU kreirali zajedno sa producentom Urošem Milkićem idejno je mnogo bliži Brzim bendovima Srbije, nego današnjim Hali Gali herojima (i antiherojima). Jesu gitare dominantne uz karakterističan glas, ali ritam sekcija je ta koja priču vuče na svoju stranu i često rešenja spontano nalazi u fanku ili regeu, dok melodija izbija i tokom najveće kakofonije, a toplina se razliva kroz sve pesme.
– Album “Ne mogu ništa sam” počeli smo da pravimo 2019. godine, dok bend zvanično nije ni postojao. Sama postava benda se nije mnogo menjala. Gostiju na albumu nema, ali u stvaranje pesama su pored nas trojice bili uključeni Uroš Dragojević i Nikola Mijailović (zadužen takođe za omote i vizuelni identitet benda). Album sumira i sadrži događaje, situacije i priče koje su nam se dešavale u periodu nastajanja pesama. Pesme su pokušaj da te situacije sami sebi objasnimo i pokušamo da ih prevaziđemo. Od početka smo imali ideju da ove pesme treba da izbacimo u formi albuma, i posle dosta predviđenih i nepredviđenih situacija, presrećni smo što smo u tome uspeli – sumiraju članovi grupe LU rad na albumu.
“Ne mogu ništa sam” ima devet pesama koje su snimane u Down There Studiju na Novom Beogradu. Snimanje i produkciju celog albuma radio je Uroš Milkić, koji je bio uključen i u kreativni proces i aranžmane svih pesama, kao ravnopravni član benda.
LU/Photo: Pavle Ranković
– Od novih pesma možda bismo izdvojili katarzične “Samo da prođe noć” i “Sigurno me čekaš tu” (na ovoj drugoj na gitari gostuje Nikola Mijailović, ex Slonz) koje su podjednako i luzerske himne i očaj i nada i radost sviranja – kažu iz benda.
LU postoji od 2021. godine, a bend čine Mario Đurić (bas), Živorad Popović (bubnjevi) i Ivan Bilan (gitara i vokal). “Ne mogu ništa sam” je prvo dugosvirajuće izdanje iz edicije Zeleni kačket, koja u okviru kolektiva Pop depresija-Kišobran-Anderklas promoviše mlade bendove i njihovu muziku.