Stari Grad na ostrvu Hvaru ovog leta dobija novi muzički festival.
Reč je o Cittàvecchia festivalu koji će u najstariji hrvatski grad doneti eminentna imena muzičke scene uz plejadu mladih autorskih bendova čije vreme tek dolazi.
Lokacija festivala je ljetno kino u Starom Gradu koje se nalazi na Novoj Rivi, a posetitioci će moći da uživaju u plažama koje se nalaze u neposrednoj blizini kao i lepoti ulica i trgova ovog antičkog predivnog gradića na obali.
Prvog dana festivala, 30.7. u utorak na Cittàvecchiu stiže legendarna rečka rock grupa Let3 s uvek zagarantovanom energičnom svirkom prepunom hitova dok će publiku prvog dana zagrejati intrigantan splitski alternative indie pop rock bend La Volpe, kao i jedan od najboljih bendova novije generacije, makarske Rezerve.
Sutradan će na pozornicu kao headliner stupiti uvek svoja i posebna lirično muzička družina benda Elemental pre kojih će svoje adute prikazati mlade nade splitske rock scene, Djigibaoo i The Splitters.
CITTÀVECCHIA FESTIVAL 2024.
Ulaznice za ovaj sjajan događaj u predivnom ambijentu starogradskog ljetnog kina potražite putem Adriaticket servisa, a bi će dostupne i na ulazu u ljetno kino na oba dana festivala. CITTÀVECCHIA FESTIVAL 2024. FESTIVAL TICKET – Adriaticket
Sve dodatne informacije možete pronaći na facebook i instagram stranici festivala:
Svet rokenrola je pun zanimljivih, intrigantnih, ali i bizarnih priča. U bespućima interneta može se naći sve i svašta. Naravno, pitanje autentičnosti tih priča je veoma upitno, ali ova je toliko dobra da smo morali da je objavimo.
Elem, na portalu New Sounds koji vode neka poznata muzička imena postoji priča o nesvakidašnjem druženju dve muzičke legende – Leonarda Koena i Igija Popa.
Svojevremeno, tokom jednog događaja posvećenog Igiju Popu organizatori su pozvali su publiku, ali i neka značajna imena iz muzičkog sveta i šou biznisa da podele svoje priče sa auditorijumom.
Novinarka Silvija Simons koja je javnosti poznata po svojoj knjizi o Leonardu Koenu “I Am Your Man” ispričala je zanimljivu priču.
– Intervjuisala sam Igija Popa u Parizu. Nekako smo spomenuli ime Leonarda Koena. I Igi je rekao: “Oh, imam priču o Leonardu. Bio sam u Los Anđelesu snimajući album kad me je jedne noći nazvao i rekao: ‘Igi, dođi kod mene, imam lični oglas od devojke koja kaže da želi ljubavnika koji bi kombinovao sirovu energiju Igija Popa sa elegantnim duhom Leonarda Koena”.
oglas – Leonard Koen i igi Pop, screenshot AllanShowalter.com
Kako Simonsova priča, Koen je odlučio da bi trebalo da odgovore na oglas kao tim. Napravili su zajedničku fotografiju u kuhinji i odgovorili devojci. Na njeno pitanje da li je otišao na sastanak sa tom devojkom, Igi je odgovorio da nije, a za Koena – nije bio siguran.
pismo – Leonard Koen i igi Pop, screenshot AllanShowalter.com
Istu ovu priču ranije je na svom internet sajtu zajedno sa fotografijama i pismom/odgovorom dvojice muzičara podelio i Alan Šolter, jedan od najvećih arhivara dela Leonarda Koena, ali nažalost ta adresa nije više aktivna.
Zvezdu filmova o Džejmsu Bondu navikli smo da viđamo uredno ošišanog i u elegantnim odelima, a sada je pustio kosu i pozirao u šarenim džemperima i pantalonama, raskopčanom mantilu, s otkačenim naočarima, torbicama…
Njegov novi imidž među obožavaocima je izazvao podeljene reakcije.
“Danijel je u fazi života kada želi da se zabavlja i podržavam to”, “Ovo je njegovo najbolje izdanje ikad”, “Obožavam ovaj novi look”, “Bože, što je ovo? Molim te obuci odelo”, “Je li ovo šala?”, “Potresen sam”, “Neprepoznatljiv”, neki su od komentara ispod fotografija iz kampanje.
Peškiri na suncu, stolice u hladovini i ležaljke na drveću. Pod utiskom jučerašnje kiše, kamperi su bili rešeni da iskoriste svaki momenat lepog vremena, mada ovaj put nije bilo ni izgleda za nevreme.
Žurke na bazenu su trajale, a na maloj bini počeo je Atheist Rap. “Atheist rap in the house”, kako kaže jedna od poznatih pesama.”Zaljubljena” atmosfera od sinoć trajala je još uvek, a oni su pesmama poput “Odlazak” i “Ljubav” na Tjentište doneli spoj ljubavi i panka.
OK Fest/Photo: Marko Ristic zamrznutitnovi
Tokom pank delova, publika je upozorena da ne baca u vazduh pune limenke, pre svega zbog bezbednosti, ali i zato što – pivo služi da se pije. Bar je tako rekao dr Pop.
– Za tri pesme ćemo svirati bis – rekao je on.
Na festivalima je to svakako praktičnije – bis se najavi, nema silaska sa bine, sve je deo set liste. Kasnije, odali su tajnu da im je jednostavno lakše da ne silaze sa bine i penju nazad.
Publici je svejedno, uvek dobije pesme koje želi, u bilo kom slučaju. Negde pred kraj, Radule je imao kraći, duhovit monolog o veri i kapitalizmu, koji je završen jednostavno sa:
– Hvala puno, volim vas.
OK Fest/Photo: Marko Ristic zamrznutitnovi
Za onaj unapred najavljeni bis ostavljena je pesma KUD Idijota – “Minijatura” i “Grill 13”, kroz čije stihove su se i predstavili.
A onda nešto sasvim drugačije. Bend Tamikrest dolazi iz afričke države Mali, a sviraju tradicionalnu afričku muziku kombinovanu sa zapadnim pop i rok uticajima. Pesme su na tamaškom jeziku. Ljudi ispred bine zaličili su na pleme – dugačke suknje, šarene košulje i odgovarajući ples.
Bio je ovo još jedan dokaz da na Tjentištu ima mesta za sve, uvek je otvoreno za nešto novo i drugačije. A onda, iz (skoro) vedrog neba, pala je ona prava, letnja kiša. Ovog puta, nije se desilo baš ništa. Nije bilo ni žurbe, kao da se ništa nije desilo.
OK Fest/Photo: Marko Ristic zamrznutitnovi
Tamikrestu je zatražen, a zatim i dozvoljen bis, sa pljuskom u pozadini. Kroz dvadeset minuta, bilo je kao da se ništa nije desilo, bilo je vreme da se ide dalje.
Ni Bad Copy se nije najbolje snalazio sa dobom dana, kao ni kolege od juče, nisu mogli da se sete kada su poslednji put rekli: “Dobar dan!”. Možda je disko u njihovoj pesmi prazan, ali Tjentište sigurno nije bilo, naprotiv.
OK Fest/Photo: Marko Ristic zamrznutitnovi
Drugog dana festivala otvorena je i OK Book Zona, gde je održana promocija knjige “1001 najluđi svjetski i ex-yu rock biser” Josipa Dujmovića.
Glavnu binu, u šarenom teksasu, otvorio je sastav Svemirko. Koncert je počeo pesmom “Kako da znam” i tekao je u ritmu svih njihovih studijskih izdanja, pažljivo osmišljenim redom. Bio im je ovo prvi put da sviraju na Nektar OK Festu i primetili su ono što je onima koji su tu već duži niz godina potpuno jasno – Tjentište je magično mesto, sa svojom unikatnom energijom.
Malo dalje od bine, mnogo ljudi je bilo na pikniku. Piće i ćebe, muzika sa glavne bine u pozadini. Sa svih strana leteli su frizbiji. Uz sve to, zalazak sunca u planinama. Zaista, magično. Nažalost, ni oni, kao ni kolege od ranije, nisu imali vremena da silaze sa bine, pa su odmah odsvirali svoj najavljeni bis.
OK Fest/Photo: Marko Ristic zamrznutitnovi
Letu Štuke, pod naizmenično plavim i narandžastim svetlima, doneli su na glavnu binu zvuk sarajevskog rokenrola osamdesetih. Nastavili su ideju koja je započeta ranije tog dana, podsetivši nas da je “sve što vredi ljubav”.
Poruku je doveo do vrhunca Parni Valjak, na čelu sa novim pevačem, Igorom Drvenkarom. Tenziju koja je vladala pre početka nastupa prekinuli su pesmom “Ljubav”, a poentirali su mnogim pesmama sa set liste, koje nose isti motiv.
Ljubav je jedan od pokretača ovog festivala. Verovatno je jedan od faktora zbog čega vlada sva ta magična atmosfera. Sasvim sigurno, jedino je što nam je potrebno i o čemu tokom festivalskih dana brinemo. Igor je svojom harizmom održavao adrenalin u publici, mada u nekoliko navrata nije ni bilo potrebno da podseti na podizanje ruku.
OK Fest/Photo: Marko Ristic zamrznutitnovi
Vijorila se iz publike zastava Jugoslavije, balončići od sapunice su leteli vazduhom. Igor nikada nije upoznao Akija Rahimovskog, ali priznaje da ga svakodnevno upoznaje kroz njegove pesme. Opisao ga je kao satkanog od emocija i iskrenosti. Njemu je bila posvećena pesma “Zastave”, a šta na tim zastavama caruje? Toliko puta pomenuta ljubav.
Ne samo na zastavama, caruje u nama, u muzici i sasvim sigurno na Tjentištu.
Bili su jedini bend koji je odložio instrumente, sišao sa bine, sačekao nekoliko minuta i potom odsvirao bis. Nije im bilo teško. Hus je na kraju predstavio bend, ne zaboravivši na njihovog večnog člana, Akija.
OK Fest/Photo: Marko Ristic zamrznutitnovi
Postoji na ovom festivalu i bina sa koje se čuje elektronska muzika. Ona na koju se ide na nastavak žurke, kada se svetla na glavnoj bini ugase.
NipplePeople, tajanstveni maskirani dvojac, spojili su te dve stvari u jednu. Plesali su na bini, kao da su jedini na svetu. Plesala je i publika, ne misleći o kratkoj kiši koja je pala. Kroz maglu, pod ovaj put ljubičastim svetlom, završen je drugi dan Nektar OK Festa.
OK Fest/Photo: Marko Ristic zamrznutitnovi
Naravno, u kampu je uvek bilo želje za još. Kome se odmaralo od svega, svoje mesto je našao u filmskoj zoni, na projekcijama filmova “Young Untill I Die” i “Rock Bozon”.
Prema novim saznanjima, filmska adaptacija televizijske serije “24” je u “ranom razvoju”.
Variety javlja da je film navodno u razvoju u studiju 20th Century, prema izvorima koji su razgovarali s medijima.
Originalnu seriju kreirali su Džoel Surnou i Robert Kohran za Fox i prikazivala se devet sezona između 2001. i 2014. Televizijski film pod nazivom “Iskupljenje” stigao je 2008., a spin-off serija “24: Legacy” emitovana je 2016.
24/Photo: promo
U originalnoj inkarnaciji serije, Kifer Saterlend glumio je Džeka Bauera, agenta iz fiktivne “Protivterorističke jedinice” (CTU) u američkoj vladi. Svaka epizoda je pratila strukturu od 24 sata u stvarnom vremenu. Serija je dobila 68 nominacija za nagradu Emmy i osvojila njih 20 tokom prikazivanja, uključujući one za izvanrednu dramsku seriju i glavnog glumca.
Oživljavanje serije je počelo da se spominje 2020., s izveštajima o Saterlendu koji bi se navodno vratio ulozi Bauera, a bivši showrunner Hauard Gordon novi projekat spomenuo je na panelu o seriji “Homeland” u to vreme.
Ranije ove godine, suosnivač Imagine Entertainmenta Brajan Grejzer za Variety je rekao:
– Imagine je uvijek igrao u toj zoni gde postoji velika verovatnoća da će biti uspešan u bioskopima. Za nas je to sjajno, jer smo tokom 30 godina izgradili više od 100 različitih proizvoda i marki, bilo da je u pitanju ‘Backdraft’, koji ću sada raditi s Glenom Pauelom, ili je to “24”, film koji ću na vrlo zanimljiv način ostvariti s Disneyem i Foxom.
Još uvek nema službene potvrde o samom projektu i hoće li se Saterlend vratiti svojoj kultnoj ulozi.
“Aghori Mhori Mei” je 13. album Smashing Pumpkinsa do danas. Govoreći o kolekciji od 10 pesama, frontmen Bili Korgan rekao je u izjavi:
– U pisanju ovog novog albuma zaintrigirao me izlizani aksiom ‘ne možeš da se vratiš kući”, u koji sam se i lično uverio da je načelno istinit, ali sam se upitao: ‘Šta ako ipak pokušamo?’ Ne toliko u gledanju unatrag sa sentimentalnošću, već radije kao sredstvo za kretanje napred; da vidimo hoće li u ravnoteži uspeha i neuspeha naši načini stvaranja muzike oko 1990.-1996. još uvek inspirisati nešto uzbudljivo.
“Sa žaljenjem najavljujemo otkazivanje nekoliko predstojećih koncerta Blondie tokom avgusta i septembra.
Ovo je bila teška odluka i razumemo koliko je ova vest razočaravajuća za sve. Obaveštavaćemo vas što je pre moguće. Vaša podrška nam znači ceo svet i zahvalni smo na razumevanju”.
U junu, Debora Hari i saradnici su odsvirali niz nastupa u Evropi, uključujući Belsonic u Belfastu, The Piece Hall u Halifaksu i Plimouth Summer Sessions.
Bend je dodao:
“Povraćaj novca, gde je primenljivo, biće izdat odmah. Molimo kontaktirajte mesto kupovine karte ako vam treba više informacija”.
Ovogodišnje, 31. izdanje Festivala evropskog filma Palić svečano je otvoreno na Letnjoj pozornici na Paliću u subotu 20. jula. Na otvaranju su se prisutnima obratili Milanka Kostić, članica Gradskog veća Subotice zadužena za oblast obrazovanja i kulture, Miomir Đorđević, državni sekretar u Ministarstvu kulture, i Maja Gojković, predsednica Pokrajinske vlade Vojvodine.
FEF Palić nagrada, foto Damir Vujković
Miroslav Mogorović, programski direktor festivala, uručio je Regionalnu Lifku reditelju Ademiru Kenoviću i tom prilikom izjavio:
– Velika mi je čast i lično zadovoljstvo da imam priliku da uručim nagradu svom prijatelju i kolegi, nekom ko je definisao kinematografiju ne samo bivše Jugoslavije, nego nastavlja to da radi i u onome što sada nazivamo regionom. Ono što je zajedničko u njegovom rediteljskom i producentskom radu je toplota i ljubav prema životu koju ume da prenese ne samo publici, nego i svima oko sebe. Zato sam jako srećan što imamo priliku i da mi podelimo deo našeg tradicionalnog gostoprimstva sa gospodinom Ademirom Kenovićem.
Miroslav Mogorović i Ademir Kenović, foto Damir Vujković
Ademir Kenović je prilikom prijema nagrade rekao:
– Hteo bih da se zahvalim svim onim ljudima koji omogućavaju da se ovi filmovi, koje smo mi radili, prave. Zatim, svim prijateljicama i prijateljima, koleginicama i kolegama, koje su učestvovale u stvaranju tog blaga našeg jugoslovenskog, i sada regionalnog filma. Na kraju, hteo bih da se zahvalim prijatelju Raletu Zelenoviću, koji je uspeo, pored dosta izazova, da ostvari i realizuje ovakav fantastičan događaj, sa vama svima koji ga podržavate. Hvala vam.
Miroslav Mogorović uručio je nagradu i laureatu nagrade “Aleksandar Lifka” u kategoriji inostranih stvaralaca, direktoru fotografije Fedonu Papamihaelu.
– Kao festival počeli smo da uručujemo nagrade ne samo glumcima i režiserima koje svi znaju kada pomislite na neki film. Zbog toga sam veoma srećan da uručim nagradu jednom direktoru fotografije. Siguran sam da ste svi videli makar jedan Fedonov film, a ako se zainteresujete, shvatićete da ste videli i više od jednog – istakao je Mogorović.
Miroslav Mogorović i Fedon Papamihael, foto Damir Vujković
Fedon Papamihael se prisutnima obratio rečima:
– Velika mi je čast što dolazim u vašu zemlju jer gajim posebne veze sa Srbijom. Rođen sam u Grčkoj, a sudbina me je dovela u Ameriku. Među mnogim mojim evropskim prijateljima, većina su Srbi. Veoma rano sam se upoznao sa šljivovicom i Bregovićevom muzikom, a snimio sam i jedan film u Crnoj Gori za koji je Bregović radio muziku. Bilo mi je drago što sam na ceremoniji video odlomke iz filmova “Hotel od milion dolara” i “Nebraska”, koje sam snimio pre više od 20 i 10 godina. Uveravam vas da ću nastaviti ovim da se bavim, jer ne mogu da zamislim da radim nešto drugo – Fedon Papamihael je publiku pozvao da pogleda njegov rediteljski film “Svetlost bledi” koji je na programu drugog festivalskog dana, te dodao da Balkan smatra svojim domom.
Radoslav Zelenović, direktor Festivala evropskog filma Palić, uručio je nagradu “Aleksandar Lifka” u kategoriji domaćih stvaralaca našoj proslavljenoj glumici Anici Dobri.
– Od samog početka, nagrade su sastavni deo njene glumačke karijere: od Zlatne arene do Sterijine nagrade, od Carice Teodore do nagrade Zoran Radmilović i Zlatne kamere, najpriznatije nemačke nagrade. Od Pule, Monpeljea, Višija, Minhena, do Palića. Nagrada “Aleksandar Lifka” koju večeras dodeljujemo Anici Dobroj svrstava je u red onih koji su ostavili dubok trag u našoj kinematografiji. Priključuje se Mileni Dravić, Bati Živojinoviću, Miri Banjac, Ljubiši Samardžiću, Evi Ras, Aleksandru Berčeku, Miri Karanović, Mikiju Manojloviću, Slavku Štimcu, Mileni Zupančić, Radetu Šerbedžiji. Anica Dobra u životu, i Anica odlična na filmu – istakao je Zelenović.
Anica Dobra, foto Damir Vujković
Anica Dobra je po prijemu nagrade rekla:
– Razmišljajući o tome kako je došlo do toga da ja večeras uopšte stojim na ovom mestu, i delim sa vama ove važne trenutke za mene, pomislila sam da to ipak nije samo zbog filmova koje i ja i vi volimo. Mislim da je i zbog onoga što se dešava pre, onoga što stoji ispred, a i svega onoga što stoji iza jednog filma. A to su te neke nevidljive, tanane, jako fine niti, koje mi glumci mislima prenosimo do vas. A vi ih, na svu sreću, prepoznajete.
Po završetku svečane ceremonije, glavni takmičarski program otvoren je projekcijom filma “Sva lica dobrote” reditelja Jorgosa Lantimosa. Ovaj film je triptih koji prati čoveka bez mnogo izbora, koji pokušava da preuzme kontrolu nad svojim životom; policajca koji je uznemiren što je njegova žena koja se, nakon što je nestala, vratila kao potpuno drugačija osoba; i ženu odlučnu da pronađe nekog posebnog sa neobičnim veštinama. U glavnim ulogama su Ema Stoun, Vilem Dafo, Džesi Plemons, Margaret Kvoli, i Hong Čau.
FEF Palić, foto Damir Vujković
Glavni takmičarski program nastavlja se u nedelju 21. jula na Letnjoj pozornici Palić, projekcijama filmova “Svetlost bledi” Fedona Papamihaela, ovogodišnjeg laureata nagrade “Aleksandar Lifka”u kategoriji inostranih stvaralaca (21h), i “Čovek magnet” Gusta Van Der Bergea (23h). Takmičarski program Paralele i sudari biće otvoren istog dana u Bioskopu Abazija na Paliću, projekcijama filmova “Svetla” Beate Parkanove (18h) i “Zauvek – zauvek” Ane Burjačkove (20h).
U nedelju 21. jula počinju projekcije i u selekcijama Mladi duh Evrope, Galicija u fokusu, Novi mađarski film, Eco Dox, Novi evropski dokumentarni film, uz specijalne projekcije u okviru selekcije “Na ekranu – otkrijte Evropu kroz film i fudbal”. Filmski program festivala održava se na četiri festivalske lokacije: Bioskop Abazija (Palić), Bioskop Eurocinema (Subotica), Art Bioskop Aleksandar Lifka (Subotica), i Letnja pozornica na Paliću.
U pratećem programu festivala, u 16:30 u Bioskopu Abazija, biće otvorena izložba “Sedam karikatura za sedmu umetnost”, Galerije savremene karikature Milenko Kosanović.
Na Velikoj terasi na Paliću, za 17h je zakazan razgovor sa Anicom Dobrom, dobitnicom nagrade “Aleksandar Lifka” u kategoriji domaćih stvaralaca.
U 23h u Bioskopu Abazija biće održana festivalska žurka uz nastup grupe Matatas.
Monday Blues, serijal low-noise bluz koncerata u organizaciji Doma omladine Beograda, prešao je dug put od svog premijernog predstavljanja publici u maju 2017. godine, do jednog od omiljenih letnjih programa publike različitih uzrasta u našem glavnom gradu.
U godini u kojoj Dom omladine Beograda obeležava šest decenija postojanja, osma sezona Monday Bluesa predstaviće neka poznata bluz lica, ali i nove saradnje i projekte. Ovog ponedeljka nastupiće ad hoc trio postava: Aleksandar Đukić & Bojan Vulin & Milan Petrović. Svirka počinje u 20 časova.
Monday Blues 22.7,2024.
Posle duže pauze Đukić & Vulin (originalni dvojac koji je maja 2017. otpočeo Monday Blues tradiciju) ponovo nastupa na Zidiću Doma omladine Beograda, ovog puta sa dragim gostom, kolegom Milanom Petrovićem na klavijaturama.
Dobra prilika da se obnovi gradivo, utemeljeno na poznatoj tradiciji ovog dvojca, koja podrazumeva da se na nastupima svira bluz i istovremeno priča o bluzu. Publika je odavno prepoznala iskrenost i unikatnost ovakvog pristupa i sigurno je da će tako biti i na nastupima tokom jula 2024. godine.
Džek Vajt ima novi album. Njegov album nije izašao na streaming servisima, već je dostupan na gramofonskoj ploči. Naime, u petak, 19. jula, Vajt je svoje novo izdanje davao kupcima koji su, ne sluteći ništa neuobičajeno, svratili u dućane Third Man Records u Nešvilu, Detroitu ili Londonu.
Kako ostatak fanova ne bi bio zakinut, iz prodavnice ploča nagovarali su srećnike da kopiraju album i objave ga online. Iz radio stanice WDET 101.9 FM čuli su njihov zahtev i pustili čitav album u svom eteru, što je kasnije objavljeno i na YouTubeu. Zasad nije poznato hoće li Džek Vajt službeno objaviti svoje izdanje na streaming servisima.
Na naslovnici novog albuma napisano je “No Name”, u tipično crno-plavo-sivim bojama Džeka Vajta.
O novom izdanju već su pisali obožavaoci na Redditu gde album komentarišu kao siroviji i ogoljeniji od njegovog posljednjeg albuma, “Fear Of The Dawn”. Fanovi takođe pišu kako je ovaj album “najogoljeniji još od The White Stripesa”. U istom je subredditu otkriveno kako se izdanje sastoji od pet pesama.