Naslovna Blog Stranica 3213

Svirka u Elektropioniru: Igralom promoviše album uz podršku benda Crno dete

0
Igralom/ Photo: Facebook @igralom
Igralom/ Photo: Facebook @igralom

Bend Igralom, alternativni hilbili – afro – fank trio iz Niša, u sklopu promocije prošlogodišnjeg nagrađivanog albuma “Pogrešna poznanstva” nastupiće 2. februara u klubu Elektropionir. Početak koncerta je u 21:00 čas, a podršku će im pružiti noise rok duo Crno dete iz Beograda.

Igralom nudi mešavinu energične strane Amerikane i zapadnoafričke muzike, koja se olako može kategorisati kao alternativna muzika.

omot igralom

Debi album “Pogrešna poznanstva”  snimljen je novembra 2015. godine u muzičkom studiju “Šamarčina”, u Vrbasu.

Članovi benda su: Mladen Marjanović (gitara i prateći vokali), Marko Tomović (bubnjevi) i Dimitrije Simović (bas gitara i glavni vokal).

Crno dete/ Photo: Facebook @crnodete
Crno dete/ Photo: Facebook @crnodete

Crno dete je duo iz Beograda koji svira zajedno od 2012. godine. Bend čine: Milan Bukejlović-(bubnjevi) i Damjan Brkić (gitara, vokal). Kako sami kažu – Gitara, bubanj i glas – minimalna sredstva, maksimalni učinak.

Ulaznice se mogu kupiti na prodajnim mestima Eventima, Gigstixa, DD Ticketsa, kao i u Felix Shopu.

Ed Širen održao obećanje i objavio spot za “Castle on the Hill”

0
Ed Širen/ Photo: Facebook @EdSheeranMusic
Ed Širen/ Photo: Facebook @EdSheeranMusic

Posle godinu dana pauze, Ed Širen je objavio dva singla “Castle on the Hill”  i “Shape of You”  kojima je najavio svoj treći studijski album “Divide”.

Koliko su se pesme dopale fanovima govori i podatak da je Širen oborio rekord zauzevši prva dva mesta na britanskim listama: “Shape of You”je na prvom a “Castle on the Hill” na drugom mestu.

Ed Širen/ Photo: Twitter @edsheeran
Ed Širen/ Photo: Twitter @edsheeran

Pre nekoliko dana, momak iz Safolka je najavio i obećao svojim fanovima za 23. januar objavljivanje spota za pesmu “Castle on the Hill” i… ispunio obećanje.

Ed je opisao “Castle on the Hill” kao “ljubavnu pesmu za Safolk” koja govori o vremenu kada je odrastao u ovom kraju i osećanjima koje ima kada se vraća kući.

Izvor: mtv.rs

 

JOSIPA LISAC PRED KONCERT U BEOGRADU: Uvek sam samo želela da budem svoja

0
Josipa Lisac/Promo
Josipa Lisac/Promo

Nikada se nisam trudila da budem avangardna ili drugačija od drugih već samo svoja i radosna na sceni, kazala je Tanjugu Josipa Lisac, autentična diva jugoslovenske muzičke scene, koja će 14. februara u beogradskom Sava centru održati prvi u nizu koncerata u regionu kojima proslavlja 50 godina karijere.

Josipa Lisac je bila i ostala pojam za umetnicu fantaštičnog glasa sa autentičnim vizuelnim okvirom. Fuzija različitih žanrova u njenim pesmama kao i lakoća i uverljivost interpretacije opisani su u različitim antologijama jugoslovenske pop kulture.

Proslavljanje pola veka izuzetno uspešne karijere Lisac će otpočeti koncertom u Sava centru 14. februara na Dan zaljublejnih ili kako neki više vole da slave: na dan Svetog Trifuna.

– Nateže je izaći sa muzičarima pred publiku i održati dobar koncert. To svi koji su ikada stali na scenu znaju. Potrudiću se da beogradskoj publici priustim takav koncert. Nisam sigurna da ću imati nekog gosta na koncertu u Beogradu već samo želim da se dobro osećam na sceni. Kada se dobro osećam na sceni onda i publika uživa… – kaže je Josipa Lisac.

https://www.youtube.com/watch?v=1IkIvHJ6ZdM

Tajnu trajanja, opstajanja i održavanja prepoznatljivog izraza na sceni Lisac objašnjava verom u sebe i svoje umetničke standarde. Nikada sebe nije doživljavala ko avangardnu umetnicu”

– Nikada se nisam trudila da budem avangardna ili drugačija od drugih već samo svoja i radosna na sceni. Kada sam počinjala u Jugoslaviji su u modi bili festivali, ali nikada nisam pristala na ideju da ličim na neki opšte prihvaćeni model pop pevačice. Želela sam samo da sa publikom podelim svoje poimanje muzike. Kod mene muzika ne izlazi samo iz grla već iz srca – kaže legendarna pevačica.

Ona ističe da je na njenu karijeru i samopouzdanje najviše uticao Karlo Metikoš

– U pola veka moja karijere meni je apsolutno najljepša muzička saradnja i život sa Karlom Metikošem (1940-1991). On je napravio za mene najljepše pesme koje žive i danas. Napravio je antologijski album “Dnevnik jedne ljubavi”. Napravio je sve moguće hitove kao što su “Magla”, “Danas sam luda”… To su najljepši trenuci, na to sam ponosna – kaže.

Velika diva jugoslovenske scene je uvek uspevala da izmakne različitim pokušajima kritičara i hroničara pop kulture da ukalupe njenu muziku i interpretaciju.

– Govorili su da sam džez pevačica, da je moja muzika festivalskog karaktera, kasnije da sam pop zvezda… mene to nije nikada obeshrabrilo da istrajem u nameri da zajedno sa bendom ljudima pružim kvalitetnu muziku i more emocija. To je jedini savet koji mogu da dam mlađim pevačicama koje muziku shvataju kao umetničko izražavanje. Treba da budu svoje i da neprestano rade na svojoj interpretaciji mešajući žanrove. Muziku treba osetiti da bi je mogli deliti sa drugima – kaže Josipa.

Izvor: Tanjug

Pank portreti dinastije Obrenović u Kragujevcu

0

Izložba “Pank portreti dinastije Obrenović“, autora Aleksandra Mladenovića, a u organizaciji Narodnog muzeja Kragujevac i Istorijskog muzeja Srbije otvorena je u Konaku kneza Mihaila u Kragujevcu.

Postavka je koncipirana kao autorska izložba profesora dr Aleksandra Leke Mladenovića koji je, izradio seriju portreta dinastije Obrenović.

Izloženi radovi osmišljeni su kao deo programa osavremenjivanja stalne istorijske postavke u ovom prostoru, putem povremenih tematskih izložbi.

Photo: youtube.com printscreen
Photo: youtube.com printscreen

Aleksandar Mladenović je primenio svoj umetnički senzibilitet i kreativni potencijal na portretno slikarstvo. S obzirom da “pank umetnost” u celini prožima poslednju deceniju njegovog stvaralaštva, on je svoju produkciju usmerio ka ličnom eksperimentu u kome bi portretna umetnost i pank estetika egzistirali istovremeno.

Photo: youtube.com printscreen
Photo: youtube.com printscreen

Serijom portreta članova porodice Obrenović umetnik različitim slikarskim i grafičkim tehnikama istovremeno uspostavlja odnos sa ličnostima prve srpske novovekovne dinastije i ostvaruje njihovu ponovnu komunikaciju sa dvorom u kome su živeli, vladali i umirali kao najličnijim intimnim ambijentom, gotovo posle dva veka.

Pored autora izložbe prof dr Aleksandra Mladenovića u realizaciji postavke su učestvovali kustos izložbe muzejski savetnik kustos Tijana Jovanović- Češka i dizajner postavke kustos Izabela Martinov- Tomović.

Izložba će biti otvorena do 18. februara.

Aleksandar Mladenović/ Photo: Promo
Aleksandar Mladenović/ Photo: Promo

M.B.

 

Čarobnjaci bizarnog…. Wizards of Gore objavili spot (samo za 18+)

0
Wizards of Gore/Promo
Wizards of Gore/Promo

Wizards of Gore, zagrebački goregrind bend koji je prošle godine objavio svoje debitantsko izdanje za izdavačku kuću Miner Records (naziv albuma ne možemo da napišemo jer će nam Gugl ukinuti reklame), konačno je obradovao svoje fanove i spotom.

“Čarobnjaci” su 22. januara na svojoj zvaničnoj Fejsbuk stranici postavili video koji su realizovali (snimanje, režija, montaža)… pa, na svoj način. I u svojoj garaži.

Wizards of Gore/Promo
Wizards of Gore/Promo

– Snimano u garaži gde imamo probe, mi smo sami snimali, a bubnjar kući sve izglancao, posložio, pre par nedelja. I pre bismo sredili sve da nam se basista nije razboleo – izjavili su momci iz benda ekskluzivno za HL.

I da podsetimo, Wizard of Gore su: Grind Maguz Asstonidas Assripah (vokal/gitara), Radagast the Brown (bubnjevi) i Klif Kurton (bass).

Čestitamo “Čarobnjacima” i želimo im što više pregleda, lajkova, šerova …

<>

Autori “Zvezdanih staza” tužli fanove za kršenje autorskih prava

0

Paramount Pictures i CBS studio su posle godinu dana pregovora uspeli da se van suda nagode sa fanovima sage “Star Trek”, inače autorima filma “Prelude to Axanar”.

Posle godinu dana od kako su tvorci “Zvezdanih staza” započeli proces protiv sopstvenih fanova zbog filma za koji tvrde da krši njihova autorska prava, objavljeno je da su uspeli da se nagode sa njima van suda.

U decembru 2015. godine Paramount Pictures i CBS studio podneli su tužbu protiv producenta Aleka Petersa zbog njegovih filmova “Axanar” i “Prelud to Axanar”, koje su finansirali fanovi serije, a u kojima je, kako tvrde, iskoristio elemente iz serijala “Star Trek”, kao što su set na kojem su snimani filmovi, likovi, rase likova i teme za koje nije imao autorska prava.

Star Trek/ Photo: imdb.com
Star Trek/ Photo: imdb.com

Međutim, njihova borba je posle godinu dana ipak završena nagodbom van suda i zajedničkim saopštenjem za javnost.

– Paramount Pictures, CBS studio i režiser filma “Axanar”, Alek Peters sa zadovoljstvom objavljuju da je parnica vođena zbog autorskih prava za filmove “Prelud to Axanar” i “Axanar” završena. Gospodin Peters je prihvatio da je pogrešio i prešao granicu kada su u pitanju oba filma, a da pri tom nije dobio odobrenje studija Paramount Picuters ni CBS – stoji u saopštenju.

Za sada je nepoznato na koji je način Peters ovo kršenje autorskih prava nadoknadio tužiocima, ali je svakako prošao dobro. Da su išli na sud suočio bi se sa novčanom kaznom, čiji bi iznos zavisio od presude. On bi morao da plati ili 1.4 miliona dolara, koliki je bio budžet za njegove filmove, ili 150.000 dolara po svakom liku, temi ili delu odeće koju su glumci nosili u filmovima.

Peters je na početku pokušao da se brani izgovorom da su filmovi snimljeni tako da se korišćenje elemenata iz serijala “Star Trek” graniči sa kršenjem autorskih prava, ali da tu granicu nisu prešli. Međutim, sudija koji je dobio slučaj odbio je da prihvati to objašnjenje kao argument.

Star Trek/ Photo: imdb.com
Star Trek/ Photo: imdb.com

Kao deo nagodbe Peters je takođe pristao da napravi korenite promene u svojim filmovima. On je obećao da će se u budućnosti držati pravilnika vezanog za pravljenje filmova, koji su ove filmske kuće objavile u junu 2016. godine, pošto su fanovi izrazili svoje nezadovoljstvo zbog tužbe podnete protiv ovog režisera.

U pravilniku stoji da svaki film koji fanovi žele da snime može da ima budžet visok maksimalno 50.000 dolara, dok je budžet za Petersove filmove iznosio skoro 1.4 miliona dolara, kao i da maksimalna dužina trajanja filma može biti samo 15 minuta.

Jedno od pravila je i da je tvrocima filma dozvoljeno da koriste kostime, čije bi korišćenje moglo da bude kršenje autorskih prava, ali samo ako je roba markirana, a ne kopija ili imitacija.

I.N./ Izvor: rollingstone.com

Američka Akademija za film i nauku: Kandidate za Oskara saznaćemo… sutra

0
La La Land/ Photo: imdb.com
La La Land/ Photo: imdb.com

Američka Akademija za film i nauku će 24. januara da saopšti spisak nominovanih za nagradu Oskar, čija će svečana 89. dodela biti održana 26. februara u pozorištu Dolbi u Holivudu, saopšteno je na sajtu Akademije.

Za sada se ne pominje nijedan film koji bi mogao da bude na spisku nominacija, ali su nagrade Američkog udruženja producenata (Producers Guild of America  –  PGA), Američkog udruženja reditelja (Directors Guild of America  –  DGA) kao i Zlatni globus pouzdani pokazatelji ko bi mogao da osvoji prestižnog Oskara.

Prema tim nagrada, mjuzikl “La La Land” i ostvarenja “Moonlight” i “Manchester by the Sea” mogli bi da budu vodeći favoriti za ovu prestižnu nagradu.

Photo: Facebook@TheAcademy
Photo: Facebook@TheAcademy

Oskar se dodeluje u 24 kategorije, među kojima za najbolji film, režiju, glavnog glumca i glumicu, najbolju sporednu mušku i žensku ulogu, najbolji originalni scenario, najbolji adaptirani scenario, najbolji strani, dokumentarni i animirani film, kao i za najbolju muziku i specijalne efekte.

Svečanost će prenositi američka televizijska mreža ABC, a domaćin ceremonije će biti glumac Džimi Kimel.

Na svećanoj večeri američke Akademije za nauku i film održanoj 12. novembra počasnog Oskara dobili su Džeki Čen, zvezda akcionih filmova i reditelj dokumentarnih filmova Frederik Vajzmen.

Film “Pod lupom” reditelja Toma Makartija osvojio je prošle godine Oskara za najbolji film, dok je meksički reditelj Alehandro Gonzales Injaritu osvojio Oskara za najbolju režiju za film “Povratnik”.

Izvor: Beta.rs

“Erupt and Matter“, šokantan spot Mobija i hora Void Pacific… Da, ima veze sa Trampom

0
Mobi/ Photo: Facebook @mobymusic
Mobi/ Photo: Facebook @mobymusic

Američki di-džej i pevač Mobi je u saradnji sa horom Void Pacific objavio šokantan i provokativan spot za njihovu pesmu “Erupt and Matter“.

U spotu Mobi i post-pank bend pevaju o političkim nemirima, a snimci Trampa, Bašara al-Asada, Borisa Džonsona i drugih političkih figura pomešani su sa snimcima protestanata, koji se suprotstavljaju policiji i specijalcima.

Pesma “Erupt and Metter” nalazi se na albumu Mobija i hora Void Pacific pod nazivom “These Systems Are Falling”.

Mobi/ Photo: Facebook @mobymusic
Mobi/ Photo: Facebook @mobymusic

U intervjuu za Rolling Stone Mobi je izrazio svoju zabrinutost zbog Trampovog mandata.

– Mislim da nešto ozbiljno nije u redu sa tim čovekom. On je sociopata i na granici da postane pravi psihopata. Nikada nije uradio ništa čime bi pokazao da je sposoban za empatiju ili da ga je briga za bilo koga drugog osim za njegovu zadnjicu – rekao je Mobi.

Uprkos kritikama koje je uputio na račun novog predsednika, Mobi je upak dobio poziv da bude DJ na Trampovom balu prilikom inauguracije. Muzičar je, naravno, ovu ponudu odbio, mada je rekao da bi razmislio o istoj samo u slučaju da Tramp učini povraćaj poreza koji je platio.

Umesto na balu Mobi je nastupio na humanitarnoj žurci u hotelu Cafe u Los Anđelesu. Sva sredstva prikupljena na tom nastupu uplaćena su na račune sigurnih kuća, centre za mlade LGBT-ovce i društvu koje se bori prava imigranata.

I.N./Izvor: rollingstone.com

“Ja sam tu”, pank balada Davorina Bogovića

Photo: Facebook/ Davorin Bogović
Photo: Facebook/ Davorin Bogović

Dve godine posle albuma “Mijene”, prvi pevač Prljavog kazališta i već više decenija uspešni samostalni autor i pevač Davorin Bogović objavio je novi singl i ljubavnu pank baladu “Ja sam tu”.

Muziku su napisali Mario Domazet i Ernest Vinković, autor teksta je Emanuel Vlačić, dok je aranžman za pesmu uradio Zvonimir Domazet.

Izvor: Muzika.hr

DJ MASHALA, NOVA KOLUMNA: INTIMNO BRIJANJE

Pamtim dobro dane, kasnih osamdesetih proslog veka,  kada je beogradskim fensi klubovima krstario jedan dobrostojeći gospodin. U istim tim klubovima imao je uvek najbolje mesto, okružen najzgodnijim cicama (zgodne i lepe onako prirodno, bez plastike…), uvek široke ruke i raspoložen da potroši… što bi se reklo – dobar gost, ali ekscentrican po jednom detalju. Dolazio bi uvek kolima FIAT 1300, ili popularnim “tristaćem” koji bi parkirao ispred ulaza u Nanu ili Taš i tu otvarao haubu i dolivao ulje ili vodu uz obavezno totalno zamašćivanje ruku i brisanje o već užasno prljavu krpu.

Tristać je tada bio vozilo širokih narodnih masa, već debelo na zalasku popularnosti. Dobrostojeća gospoda su vozila BMW, Mercedes, Alfa Romeo… ali ovaj je imao neku neobjašnjivu potrebu da se istakne i na taj način što bi zalupio haubu tristaća uz jak udarac i brišući se masnom krpom ulazio preko reda u najskuplje klubove u gradu, praćen zblanutim pogledima gradske ekipe koja je čekala u redu da uđe.

Zašto vam ovo pričam…

Zato što me je to neobično podsetilo na jednog našeg drugara, filozofa, eruditu, muzičara i poetu koji ima sličnu potrebu da bude primećen po nečemu specifičnom i posebnom. Ta potreba je jednom prilikom, prilično davno, dovela do jedne situacije koje se često setim i često je pomenem… pa sam rešio da je podelim sa vama.

Soul food je bio klub o kome ne bih više trošio reči, koliko god one bile za trošenje. U svakom slučaju, podsećanja radi, bio je lokal gde je trebalo biti, ako si početkom devedesetih hteo da budeš viđeni član beogradskog cool andergraund establišmenta. Društvo koje se tu okupljalo često je bilo iz redova mladih umetnika, dizajnera, glumaca, muzičara, novinara, pisaca… stoga je bilo sasvim logično da je i naš gorepomenuti drugar bio čest i vrlo rado viđen gost. On je tada već za sobom imao niz sjajnih nastupa po klubovima, koncerte, poetske večeri i performanse. Ljudi su ga voleli, kao što ga vole i dan danas… bio je neposredan i drag… sve u svemu, naš drug s kojim smo rado delili pivo, funk i razgovore o muzici i ženama.

Naravno, da bismo ga povezali sa gospodinom sa početka priče moramo istaći da je vozio narandžastu Ladu sa rotacionim svetlom i natpisom na vratima. Ne kažem da je mogao umesto Lade da vozi novu bembaru, ali Lada je bila “statement” u svakom slučaju.

Nas zajednički prijatelj koji mu je bio okosnica benda, bio je čovek koji je sa njim prošao sito i rešeto i koga smo obojica veoma cenili i poštovali. Meni je, sasvim logično, palo na pamet da bi bilo sjajno napraviti jednu lepu svirku i pozvati malo ljudi da uživamo u muzici, napravimo dobru žurku i svi uzmemo neki dinar (majku mu, pa valjda se na to svodi klabing).

Obratio sam se prijatelju, beogradskoj rvačkoj i bubnjarskoj legendi i zamolio ga da uz njegovu pomoć i asistenciju ugovorimo svirku. Želeo sam da sve ispadne kako treba i da poštujem protokol… Dogovorili smo se da se to veče vidimo za šankom, na delu gde je piće služio Banuška sa sve svojom crvenom bandana maramom oko vrata i mirisom Nivea kreme, i da ugorovimo detalje.

Popio sam već jedno pivo sa ekipom kada je u klub, koji još uvek nije bio pun, ušetao nas drugar ogrnut belim vunenim gunjem… Ja sam mu izneo svoju ideju koja je uglavnom naišla na odobravanje od strane ljudi koji su bili tu sa nama i aktivno učestvovali u razgovoru. To su bili naši zajednički prijatelji, slikari, uspešni gradski advokati i poneki muzičar.

“Eto, to bi bila neka ideja… da se napravi svirka, da se malo zabavimo i okupimo. Znaš da inače dolazimo na tvoje svirke i da u njima svi uživamo…“, rekoh u nadi da ćemo uskoro doći do dela kada ćemo se dogovoriti i o honoraru. “Reci mi samo ima li još nešto što bi trebalo da uradimo, mi kao klub?”

“Da, da… može što da ne… dobra ideja.” odgovori on pomalo odsutno gledajući po lokalu. “A kad već pitaš, ima par sitnica koje bi trebalo promeniti.”

“Ajde da čujem… gledaćemo da izađemo u susret”. rekoh zadovoljno i skoro ushićeno radujući se što ćemo imati uskoro jedno lepo muzičko veče u hramu muzike.

“Pa vidi… akustika lokala i nije nešto posebno dobra…”

Ok, mislim se ja, znam da imamo jedan stakleni zid koji gleda na unutrašnji deo zgrade i znam da to nije najsrećnije rešenje, ali može da se reši relativno brzo i jeftino.

“Morale bi po zidovima da se okače somotske zavese…”

Pa… ajde ako bi moralo… mislim se opet u sebi. Razmišljam već gde bih mogao da nabavim materijal, ko bi ga iskrojio, kako bih ga kačio i na koji način bih te zavese mogao opet da upotrebim u budućnosti.

“OK, ajde da malo pogledam i da se organizujem…” rekoh mu u istom tonu kao i do tada.

“E da…”, nastavi drugar… “nije to dovoljno za dobru akustiku.”

“Hm…”, počeh da se češem po bradi… “pa reci, šta još treba da uradimo?”

“Vidiš ovaj pod…” nastavi on.

Gledam ja u pod i vidim savršeno praktičan pod od tankih mermernih pločica koje ne mogu da se pohabaju, lako se odavaju i prostoru sa niskim plafonom daju privid da nije toliko klaustrofobičan. Voleo sam taj pod… dosta smo se namučili da ga postavimo.

“Da?” upitno ga pogledah.

“E pa, on je najveći problem… on stvara probleme sa akustikom jer se zvuk odbija od njega. Imam ideju kako to da rešimo.”

U tom trenutku sam prvi put osetio da razgovor ne teče u smeru koji sam želeo… Kakav bre pod, kakva akustika… Pa treba samo jedna svirka da se odradi. Uskomešali su se i prisutni… ali su ćutali u iščekivanju nastavka.

“Da ti fino podigneš pod u celom lokalu i umesto njega postaviš daske… znaš onaj brodski pod, tako ga zovu. Znaš kakva će akustika u klubu da bude. Biće sjajno…”

Nakon toga je nastupila ona tupava, preduga i neprijatna “glasna tišina”… ja je tako zovem jer govori i viče više nego hiljadu reči. Svašta mi je prošlo kroz glavu… od toga da sam počeo da preispitujem sebe, da li sam dobro čuo, da li sam dobro razumeo i da li sam dovoljno inteligentan da shvatim kolosalne razmere ove genijalne ideje… pa sve do trenutka kada vidim sebe kako mu skačem za gušu i uz bujicu raznolikih psovki pokušavam da mu iščupam grkljan.

Uto me prekide… “Ej da… a imam ja i majstore koji to mogu da ti završe, pa da oprezno iscukaju sve plocice i da ti nađu tipa koji će da ih otkupi, pa za te pare da kupiš brodski pod…”

“Vidi, hvala ti na ponudi… javiću ti se. Hvala ti…” bilo je sve sto sam mogao da izustim. Okrenuo sam se i napustio skup. Pritisak u glavi kao u ekspres loncu, uši crvene kao da sam tog trenutka došao sa Igmanskog marša i knedla… ma kakva knedla – avokado u grlu!

Posle sam dobio informaciju da nikada nije svirao u klubovima gde je izlazio, da ne bi pokvario odnose sa menadžmentom i gostima… da je zaista mislio da Soul food-u treba takvo renoviranje, da je možda malo preterao. Trut i Vraća su me zvali da mi objasne da nije mislio nista loše, Moma me smirivao i govorio da se ne nerviram, ali sve što mi se motalo po glavi bilo je: “Pa majku mu Rambo, ili Ranko Amortizeru, ako ćemo po natpisu na vratima tvoje Lade… mogao si jednostavno da kažeš… Ili možda nisi…”