Naslovna Blog Stranica 235

Metal Echoes in Dracula’s Courtyard, Guided by Rain Spirits… Headliner on the First Day of Rockstadt Extreme Festival

Once upon a time, there was a gothic church. And somewhere nearby – Count Dracula’s castle. Once upon a time, there was a town called Râșnov, at the foot of the church ruins, and in it – a festival.

Once upon a time, there was the year 2025, and with it, the last time Rockstadt Extreme Fest would be held at its old location. For those who’ve been waiting ten years, there’s only one chance left. The eleventh and final one.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The weather was pleasant, almost spring-like – the kind you only get in the Romanian mountains at the end of July. Around 2:30 p.m. (because when else would a metal festival begin?), as if someone from the ancient church ruins above whispered to the skies, the rain began to fall – and so started Rockstadt Extreme Fest.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Three stages, ruins, and endless forest. With that kind of setting, sunshine wouldn’t even make sense. There’s parking – for the first fifteen minutes. Boots are essential, though metalheads would wear them anyway. Dark outfits take on a whole new meaning when layered with colorful (sometimes even themed) rain ponchos. Some were determined – horns, costumes, hats, and chains stayed on, no matter what. Umbrellas, though much needed, remained closed – out of respect.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

There was makeup too – corpse paint like from a black metal band, though seemingly applied by a less skilled, childlike hand (that’s the spirit of the festival) – melting as soon as you took your first steps into the crowd. The only thing that charmingly clashed with all the metal, darkness, and Dracula vibes was a neon-pink ice cream stand. And a two-meter-tall person in knee-high boots, covered in studs from head to toe, holding that same ice cream cone and looking like the sweetest thing in the world.

So – boots, something to wear on your head, nerves of steel for the crowd, and a few layers (say, a T-shirt from one band and a hoodie from another), and you’ve got your survival kit.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The rain spirits, however, didn’t stick around forever. Just before Katatonia came on, the mud reached its final form, and the rain switched to intermittent mode. If catatonia is a psychiatric syndrome marked by abnormal movement and behavior, often linked to mental illness or melancholy – well, the band’s frontman, Jonas, is definitely none of that. And if you think this kind of band can’t be listened to in daylight – you’d be absolutely wrong.

– Are you having a great time? – Jonas asked. The crowd’s reply wasn’t enough.

– Are you, really? – he repeated, almost shyly. Yes, of course it was good.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

A new album and lineup changes, but as soon as “My Twin” began, it was the same old Katatonia. The crowd sang along in unison. And Jonas, who would probably blush at any moment – if only that didn’t ruin his metal frontman look.

– Are you gonna listen to Emperor? – he grinned – Me too.

Picks, drumsticks, setlists flew through the air. The security team stepped up, passing every record to the band to sign – and there were tears of joy all around.

After Katatonia came Zeal & Ardor. Not their first time at the festival, but for those who hadn’t heard them yet – there’s a good chance they became hardcore fans by the end of the set.

– If you want to sing along to anything, please do – another genuinely nice frontman.

Zeal and Ardor, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The rain spirits returned just in time – as the band announced (or rather politely requested) more aggressive tracks, a downpour erupted. After their most intense number, “Clawing Out,” they left the crowd in a changeover moment with a combo of “Holy Diver” and “I Write Sins Not Tragedies.” And since the beer lines were literally hundreds of meters long, your options were: the remix or the next stage.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

So – the new stage: Unprocessed, performing in Romania for the first time. Judging by the general reaction, it won’t be their last. German progressive metalcore. Or, if that’s not clear enough – Polyphianesque, just three years younger. They asked for more crowd surfers. A dozen people were carried overhead. They asked everyone to get down on the ground – no one stayed standing. This festival’s crowd obeys every command.

– You’re really living it up in the rain! – the bassist said. And he was right. A little wet, but pretty amazing.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

While the younger crowd (and some of the older folks – band members included) were pouring their hearts out at the side stage, the veterans – Mastodon – took over the main one, alongside fans of more traditional metal.

Since no one has really recovered from Ozzy’s death, they played “Supernaut” as a tribute. Because, as they said – without Ozzy, none of us would be here. Not them onstage, not us in the crowd.

Meanwhile, on the neighboring stage, a machine was being prepped – naturally, for Machine Head.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Somewhere in the crowd was a guy holding a sign: “Moshpit HERE.” He probably had no idea what that sign would unleash in just a few minutes.

The banner onstage read “Machine Fuck*ing Head.” The intro was “Bohemian Rhapsody.” No need to mention that no one stayed silent.

They opened with “Imperium” – fireworks, pyro, and brutal mosh pits. Bloody mosh pits.

God help you if you fall during one. Either you get trampled or you’re neck-deep in mud. They asked for “the biggest circle pit the festival has ever seen.” Just imagine.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

– Put your fists up and smash those hammers! – and if you’re wondering what hammers, one flew in from the stage: giant rubber ones. About twenty of them.

– To all of my beer drinkers on a Wednesday night! – Rob toasted. And then came another deadly pit.

If you were more into pagan deities and Danish folk metal, you caught Myrkur on the smaller stage. Ivy wrapped around the mic, fairy-like beauty, angelic voice.

– I don’t care what you believe in. You are gonna sing with me. – and we could only nod and follow the command: “Odin, Odin, Odin…”.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

If you remember the mud-drenched pits on the main stage – Coma brought something else: mosh pits on concrete, at the second stage. You got to choose – muddy or bloody knees. Wet, no doubt. Take your pick.

But they didn’t just bring next-level pits. They brought a whole new level of stage performance – including a pole dancer.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

With all the gear and energy you had, you survived day one. Twelve hours. Someone’s double shift. The festival goes on for four more days. Time to grab some cooling gel, so you don’t end up with a sore neck from the start.

Shazam was working overtime. If you went home on day one with a double-digit number of new song likes – you know what kind of festival this is.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

To close the day, Ozzy’s “Dreamer” played through the speakers – for all those whose childhood dreams came true on day one.

J. Ilić/HL

Metal u Drakulinom dvorištu, pod komandom kišnih duhova… Headliner na Rockstadt Extreme Festivalu, prvi dan

Bila jednom jedna gotička crkva. I negde u blizini, zamak grofa Drakule. Bio jednom jedan Rašnov u podnožju ruševina crkve, a u njemu jedan festival.

Bila jednom jedna 2025. godina, a sa njom i poslednji put da se Rockstadt Extreme Fest održava na staroj lokaciji. Onima koji deset godina čekaju, ostala je još samo jedna šansa. Jedanaesta i poslednja.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Vreme je bilo prijatno, prolećno, onakvo kakvo može biti među rumunskim planinama krajem jula. Negde oko pola tri (jer kad bi inače počinjao metal festival), neko iz crkve je poslao kišu i Rockstadt Extreme Fest je počeo.

Tri bine, ruševine i nedogledna šuma. Sa tim ambijentom, nikakvo sunce ne bi imalo smisla. Parkinga ima prvih petnaest minuta. Čizme su obavezne, mada bi njih metalci svakako nosili. Mračne odevne kombinacije dobijaju potpuno drugačiji smisao prekrivene šarenim (ponekad i tematskim) kabanicama.

Bilo je i onih odlučnih – rogovi, kostimi, kapice i lanci ostaju, bez obzira na sve. Kišobrani, iako preko potrebni, se ne otvaraju, iz pristojnosti. Bilo je i šminke – “corpse paint”, kao iz blek metal benda, ali onaj naslikan malo manje veštom, dečijom rukom (sve je to duh festivala), topio se sa prvim koracima u gužvi.

Jedino što je simpatično odudaralo od metala, crnine i Drakule, bio je drečavo roze štand za sladoled. I osoba od dva metra, u čizmama do kolena, prekrivena nitnama od glave do pete, koja sa tim istim sladoledom u rukama postaje najslađa na svetu. Znači, čizme, bilo šta što možete da stavite na glavu, čelični živci za gužvu i par slojeva odeće (na primer, majica jednog, a duks drugog benda) i imate opremu za preživljavanje.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Kišni duhovi, ipak, nisu bili neumorni. Pre nego što je krenula Katatonia, blato je poprimilo svoju finalnu formu, a kiša je ušla u naizmenični režim. Ako je katatonija psihijatrijski sindrom koji karakterišu abnormalnosti u kretanju i ponašanju, nešto što se vezuje za duševne bolesti ili melanholiju – pevač ovog benda, Jonas, to svakako nije. I ako mislite da ovakav bend ne može da se sluša po danu – apsolutno ste pogrešili.

– Are you having a great time – pitao je Jonas. Nije mu bio dovoljan odgovor publike.

– Are you, really? – kao da se postideo. Da, naravno da je bilo dobro.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Novi album i promena sastava, ali, čim su zasvirali “My Twin”, bila je to ona stara Katatonia. Sa njima, publika koja horski peva. I Jonas, koji bi svakog trenutka pocrveneo, samo kad mu to ne bi kvarilo izgled frontmena metal benda.

– Are you gonna listen to Emperor? – nasmejao se – Me too.

Letele su trzalice, palice, setliste. Obezbeđenje je ispoštovalo, dodali su bendu sve ploče na potpisivanje i eto ih suze radosnice.

Posle Katatonie, svirali su Zeal & Ardor. Nije im prvi put na ovom festivalu, ali ko ih do sada nije čuo, velika je šansa da će do sledećeg puta postati vatreni obožavalac.

– If you want to sing along to anything, please do – još jedan izuzetno fin frontmen.

Zeal and Ardor, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Kišni duhovi su ponovo proradili, taman kad je bend najavio agresivnije pesme (ili praciznije, zamolio da ih odsvira), krenula je provala oblaka. Posle najagresivnije, “Clawing Out”, ostavili su publiku u čejndžoveru, uz kombinaciju “Holy Diver” i “I Write Sins Not Tragedies”. I pošto se do piva nije moglo, jer su redovi bili dugački trocifren broj metara, opcije koje su se nudile bile su, ili remiks, ili nova bina.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Nova bina, dakle, Unprocessed, prvi put u Rumuniji. Sudeći po opštem utisku, sigurno ne i poslednji. Progresivni nemački metalkor. Ako nije dovoljno jasno, može se reći – Polifijanovići, svega tri godine mlađi. Tražili su što više crowd surfera. Desetak ljudi je nošeno na rukama. Tražili su da svi budu na podu. Niko nije ostao da stoji. Publika ovog festivala će ispoštovati svaku komandu.

– You’re really living it up in the rain! – rekao je basista. Poprilično dobro. Pomalo mokro, ali poprilično dobro.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Dok su na manjoj bini klinci (a i publika) ostavljali dušu, oni malo iskusniji, Mastodon, bili su na glavnoj bini. Zajedno sa ljubiteljima malo standardnijeg metala.

Budući da još uvek niko nije preboleo Ozijevu smrt, odsvirali su “Supernaut” kao omaž. Jer kako rekoše, bez Ozija, ne bi bilo ni nas. Ni njih na bini, ni nas u publici.

Za to vreme, na bini pored nicala je mašinerija namenjena za, logično, Maschine Head.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Bio je tu negde dečko za znakom “Moshpit HERE”. Verovatno nije bio svestan šta će taj znak da izazove, kroz samo nekoliko minuta.

Na bini je bila zavesa – “Maschine Fuck*ing Head”. Intro je bila “Bohemian Rhapsody”. Nema potrebe naznačiti da je niko, baš niko, nije prećutao.

Otvorili su pesmom “Imperium”, vatrometom, binskom pirotehnikom i šutkama. Krvavim šutkama.

I ne dao vam Bog da tokom šutke padnete. Ili vas gaze, ili ste u blatu do grla. A oni su tražili “najveći krug koji je festival ikada video”. Zamislite kako je to bilo.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

– Put your fists up and smash those hammers! – ako se pitate kakve čekiće, odgovor dolazi sa bine. Ogromne, gumene čekiće. Bilo ih je dvadesetak.

– To all of my beer dinkers on a Wednesday night! – nazdravio je Rob. I ponovo je usledila smrtonosna šutka.

Kome je bilo do prizivanja paganskih božanstava i danskog folk metala, slušao je Myrkur na manjoj bini. Imala je bršljan oko mikrofona, vilinsku lepotu i anđeoski glas.

– I don’t care what you believe in. You are gonna sing with me. – mogli smo samo da klimamo glavom i da na komandu pevamo “Odin, Odin, Odin…”.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Ako se sećate šutki na glavnoj bini, u blatu, Coma je donela novi nivo – šutke na betonu, na drugoj bini. Mogli ste da birate, blatnjava ili krvava kolena. Mokra sigurno. Od ova dva, šta vam je draže.

I ne samo da su doneli novi nivo atmosfere. Doneli su i novi nivo scenskog nastupa. Imali su plesačicu, jednu od onih koje igraju oko šipke.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Uz svu potrebnu opremu i energiju, preživeli ste prvi dan. Dvanaest sati. Nečiju duplu smenu. Festival traje još četiri dana. Gelove u ruke, da ne bude upala vrata na početku.

Shazam je radio punom parom. Kad prvog dana odete kući sa dvocifrenim brojem lajkovanih pesama, jasno vam je o kakvom festivalu se radi.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Za kraj, sa razglasa je zasvirao Ozijev “Dreamer”. Za sve one kojima su snovi iz detinjstva ispunjeni već prvog dana.

J. Ilić za HL

Bilo je – glasno i žestoko… Fear Factory i NIT u Dorćol Platzu (fotoreportaža)

Čekali smo ih punih 10 godina. Tada je bilo glasno i žestoko. A u utorak, 29. jula u Dorćol Platzu bilo je – glasno i žestoko.

Fear Factory, pioniri industrijal metala, konačno su se vratili u Beograd i pokazali da su i posle 35 godina na sceni i dalje u vrhunskoj formi.

NIT, Dorćol Platz/ Photo: AleX

Podrška na koncertu u Dorćol Platzu bio je domaći bend NIT (ex Ascend), prošlogodišnji pobednici Zaječarske gitarijede.

Oni su svojim (po našem ukusu prekratkim) setom propisno razdrmali publiku za američke metalce.

NIT

Fear Factory

Fear Factory, Dorćol Platz/ Photo: AleX
Fear Factory, Dorćol Platz/ Photo: AleX

Dokumentarni film “Treći svijet” o grupi Haustor… Srpska premijera u MTS Dvorani na jubilarnom Dok’n’Ritmu

Jubilarno, 10. izdanje festivala muzičkog dokumentarnog filma Dok’n’Ritam biće otvoreno srpskom premijerom filma o kultnoj grupi Haustor “Treći svijet”, u četvrtak, 25. septembra, u beogradskoj MTS Dvorani u 20 časova. 

“Treći svijet” nije klasična biografska priča, već filmska meditacija o kreativnom i ličnom odnosu dvojice osnivača zagrebačkog benda Haustor – Darka Rundeka i Srđana Sachera. Film istovremeno oživljava muzičku scenu bivše Jugoslavije i istražuje složeni dijalog dvojice kontrastnih autora, čiji je kreativni spoj 1984. godine iznedrio istoimeni album – “Treći svijet” – danas smatran jednim od najvažnijih izdanja ex-YU roka.

Kroz otvorene razgovore, bogatu arhivu i muzičke intervencije, film donosi i jedinstveno ponovno okupljanje benda u studiju, gde je rekonstruisana izgubljena dub verzija pesme “Treći svijet”.

Time je nastala nova verzija – dijalog između Haustora tada i sada – koja postaje emocionalno i simbolično srce filma i poetske magije kreativnog para glavnih junaka.

– Ovo je projekat koji je po mnogim kriterijumima – tematski, emocionalno i produkcijski – moj najličniji dosad. Film je rezultat višegodišnjeg rada – kaže reditelj i scenarista Arsen Oremović.

Ovaj film nije samo dokument o bendu, već slika ljudi, grada i ideje da je kreativnost često najbolji način da stvarnost postane podnošljivija – i čudesnija. Prikazuje kako su se magija svakodnevice i duh Zagreba pretočili u muziku, slike i tekstove koji su trajno obeležili prostor i vreme. Svetska premijera biće u avgustu na Sarajevo film festivalu.

Treći svijet, artwork

Srpska premijera na jubilarnom Dok’n’Ritmu

“Treći svijet” će u Srbiji premijerno biti prikazan na otvaranju jubilarnog, 10. izdanja festivala muzičkog dokumentarnog filma Dok’n’Ritam, u četvrtak, 25. septembra u MTS Dvorani u Beogradu, u 20 časova. Ograničen broj ulaznica za „Treći svijet“ dostupan je po promotivnoj ceni od 790 dinara na blagajni MTS Dvorane i onlajn na zvaničnom sajtu.

Rundek i Porto Morto oživeli kultnu pesmu Haustora…

Deseto izdanje Dok’n’Ritma biće održano od 25. do 28. septembra u Jugoslovenskoj kinoteci u Kosovskoj ulici, MTS Dvorani i na Dorćol platzu, kao i na tajnoj lokaciji koja će naknadno biti otkrivena.

Na Dok’n’Ritmu će, pored “Trećeg svijeta”, biti prikazano više od deset filmova iz sedam zemalja, od kojih su većina premijere. Tradicionalno, biće predstavljeni i dokumentarci u nastajanju, muzičke knjige i koncerti. Ceo program biće objavljen uskoro.

Haustor – Treći svijet, cover

O bendu Haustor

Haustor je zagrebački rok sastav aktivan od 1979. do 1990. godine, poznat po spoju različitih žanrova – rege, ska, afro, post pank, kao i po istaknutim tekstovima i bogatoj duvačkoj sekciji. Osnovali su ga Darko Rundek i Srđan Sacher, a debitovali su 1981. albumom “Haustor”. 

Posle razigranog hita “Moja prva ljubav”, ovo niko nije očekivao… Debi album Haustora bio je totalno iznenađenje za sve

Njihov drugi album “Treći svijet” (1984) predstavio je ambiciozniju zvučnu i poetsku viziju, koja je u početku naišla na nerazumevanje, ali je vremenom stekla kultni status. Nakon odlaska Sachera, Rundek nastavlja s bendom i objavljuje albume “Bolero” (1985) i “Tajni grad” (1988). Haustor se danas smatra jednim od ključnih i najuticajnijih bendova novog talasa.

Beograd surfovao sa Hydrom… Satrijani i Vaj slavili zvuk gitare u Luci Beograd (fotoreportaža)

Američki rok gitaristi Džo Satrijani i Stiv Vaj, zajedno pod imenom Satchvai, oduševili su u sredu uveče posetioce koncerta u Luci Beograd.

Na evropskoj turneji “Surfing with the Hydra”, Satrijani i Vaj doneli su u Beograd virtuzionu i nadahnutu svirku odabranih kompozicija iz višedecenijskih samostalnih karijera, kao i sa predstojećeg zajedničkog albuma.

Uvertira za koncert SatchVai Banda bio je solo nastup Neda Eveta na Fretless staklenoj električnoj gitari, koji je mnoge u ostavio bey daha, ali s nestrpljenjem se čekala “prava stvar”.

Koncert su Satrijani i Vaj otvorili zajedničkim singlom “I Wanna Play My Guitar”, gde je umesto Glena Hjuza u studiju, pevao uživo basista Marko Menoza, kao i instrumentalom “The Sea Of Emotion, Pt. 1”.

Vaj je pokazao svoje izuzetno umeće u “Zeus In Chains” i “Little Pretty”, da bi zajednički izveli “Ice Machine”.

SATCHVAI Band, Luka Beograd/ Photo: AleX

Prisutni su bili oduševljeni i prepoznatljivim Satrijanijevim kompozicijama “Flying In Blue Dream” i “Surfing With The Alien”, kao i u duetu odsviranom “Saharom”, dok je Vaj u “Teeth Of The Hydra” pokazao kako se koristi njegova legendarna gitara sa tri vrata.

SATCHVAI Band, Luka Beograd – set lista/ Photo: Anja Zelić

U pratnji i bubnjara Kenija Arnofa i gitariste Pita Torna, atmosferu su dodatno zakuvali uz Satrijanijev visokoenergetski “Satch Boogie”, očekivano virtuozni gitarski duel u “If I Could Fly” i Vajeva “For The Love Of God”.

SATCHVAI Band, Luka Beograd/ Photo: AleX

Zvaničan kraj koncerta stigao je sa Satrijanijevom “Always With Me, Always With You”, u kojoj se nadigravao sa Vajem i Tornom.

Na poziv oduševljenih posetilaca, usledio je bis sa odgovarajućom “Crowd Chant” i rasviravanjem klasika benda Steppenwolf “Born To Be Wild”.

Počnje peti, jubilarni Garden Fest, sav prihod od ulaznica ide u humanitarne svrhe, a sviraju Ateisti, Neredi, Zoster, Van Gogh…

Jedan od najvećih letnjih festivala u regionu, Tuborg Garden Fest, sutra po peti put, otvara kapije Ljetne bašte u Prijedoru od 19.30 časova.

Organizatori su odlučili da sav prihod od prodaje ulaznice od danas doniraju u humanitarne svrhe.

– Sav prihod od karata koje se kupe danas, sutra i u subotu doniraćemo Udruženju roditelja djece sa posebnim potrebama Neven, te pozivamo sve da dođu na Tuborg Garden fest, kupe karte, dobro se zabave, a ujedno budu humani. Podsjećamo, da smo još jednu humanitarnu akciju organizovali sredinom juna mjeseca, gdje smo 10% prihoda od svih prodatih ulaznica u određenom periodu namjenili za pomoć Udruženju Anemona iz Prijedora, za pomoć oboljelim od astme i hronične opstruktivne bolesti pluća – istakli su organizatori.

Garden Fest 2024/Photo: Tuborg Garden Fest PR tim

Sva prikupljena sredstva Udruženju Anemona i Udruženju Neven, biće uručena nakon završetka festivala.

Jednodnevna ulaznica po ceni od 30 KM i dvodnevna od 35 KM može da se kupi putem servisa Gigstix do sutra do 12 časova, kao i u Prijedoru u caffe baru “Teške boje”, “Downtown ulica na²”, pub i bilijar klubu “XXL”, “Woodstock” caffe baru i cvećari “Nataša”. Karte će biti u prodaji i na ulazu u Ljetnu baštu na dane festivala.

– Prijedor se probudio u festivalskom raspoloženju i spreman je da ugosti najveća muzička imena iz cijele regije. Muziku i ljeto ove godine raširenih ruku dočekujemo u samom centru grada, na bini Ljetne bašte. Pred nama su dvije večeri fenomenalnog raspoloženja. Očekuje nas odlična zabava – istakli su organizatori.

Tuborg Garden Fest – line up

Sutra, prve festivalske večeri, otvara banjalučka grupa Fjužna pruga, a potom će na velikoj bini Ljetne bašte zasvirati Savršeni marginalci, Atheist Rap, Kultur Shock i Ritam nereda.

Drugog dana festivala, sviraće lokalni bend b, a potom nastupaju Bad Copy, Bojana Vunturišević, Van Gogh i Zoster.

Zoster vas poziva na Garden fest: Festival gde se daje ljubav za ljubav

Predivan ambijent u Ljetnoj bašti, snažna muzička imena, sjajna produkcija i fantastičan provod samo su neki od razloga zašto posetiti ovogodišnji Tuborg Garden Fest.

Za publiku van Prijedora, besplatan i siguran prevoz do festivala i nazad obezbediće Željeznice Republike Srpske. Sve što je potrebno da uradite je da vašu kartu predočite na šalteru Željeznice. ⁣

Za više informacija posjetite www.gardenfest.net , kao i Facebook i Instagram stranice festivala.

– Okupite ekipu, posjetite Tuborg Garden Fest u Prijedoru i doživite najbolje momente vašeg ljeta. Ne propustite priliku da budete dio ove, sada već tradicionalne, muzičke priče. Dobrodošli – poručuju organizatori.

 

Buka iznutra ponekad je preglasna… nekonaj predstavila novu pesmu pod nazivom “Gluva”

Nova pesma koju zajedno sa video spotom predstavlja nekonaj nosi nayiv “Gluva” i sada je dostupna na svim striming platformama: https://bfan.link/gluva .

– Kako je prošlo izvesno vreme od mog prvenca Distanca — pesme koja nosi notu nostalgije i osvrće se unazad — shvatila sam da neke priče treba pustiti. Ne zato što nisu bile važne, već zato što buka iznutra s vremenom postane preglasna. U tom trenutku, “Gluva” mi je došla kao izlaz – rekla je nekonaj o novoj numeri.

Reč je o malom “klupskom ispraćaju” umetnice u svemu što je spremna da ostavi iza sebe, a refren takođe kaže: Ma pusti priču tu, samo mi treba da uđem u klub… jer svi su gluvi tu – treba mi da budem gluva ja za tebe”.

Ko je nekonaj i šta to ima da nam kaže…

To je i poruka cele pesme — dozvola da ogluviš za ono što više ne želiš da čuješ ili nosiš sa sobom. U spotu, nekonaj i njene drugarice slave, spremaju se za izlazak i puštaju sve i svakoga koga treba. nekonaj vas poziva da shvatite ovu pesmu kao poziv da uradite isto.

Još samo danas prijave bendova za Velikogradištansku gitarijadu..

Deveta Velikogradištanska gitarijada biće održana od 14. do 16. avgusta u gradskom parku u Velikom Gradištu.

U tri dana nastupaće 16 takmičarskih i 14 revijalnih bendova, među kojima su i Ritam nereda, Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, NBG, EKV tribjut i mnogi drugi. Prijave za takmičarske bendove otvorene su do 1. avgusta.

Odabrano 10 demo bendova za takmičarski program 58. Gitarijade u Zaječaru

I ove godine se bendovi iz Srbije i regiona, predstavljaju sa tri autorske numere. Za sve takmičare, predviđeni su i prigodni pokloni u vidu zahvalnice za učešće na gitarijadi, opreme za gitare, kao i bonovi za hranu i piće. Pored novčane nagrade za prva tri mesta, biće dodeljena i nagrada za najboljeg gitaristu (električna gitara), a pobednički bend dobija plasman na naredni BUNT Rok festival, kao i na majskoj Gitarijadi u Požarevcu.

Nagradni fond:

Prvo mesto: 50.000 dinara
Drugo mesto: 30.000 dinara
Treće mesto: 20.000 dinara

Mladi neafirmisani bendovi mogu da se prijave na mejl gitarijada.vg.prijave@gmail.com, a za prijavu je potrebno poslati tri autorske numere, kratku biografiju benda, imena i godište članova benda kao i kontakt telefon.

5 stvari koje niste (ili možda jeste) znali o najvećem heavy metal festivalu na svetu…

Vaken nije samo festival hevi metal muzike s blatom i pivom – to je zajednica, kultura i iskustvo u jednom. Počeo je juče, trajaće do 2. avgusta, a evo pet stvari koje treba znati o W:O:A.

1. Od provincijskog festivala do svetskog brenda

Wacken Open Air (W:O:A) je 1990. počeo kao minijaturni festival sa oko 800 rok fanova i nekoliko lokalnih hevi metal bendova. Održavao se u napuštenoj šljunkari na ivici sela Vaken u nemačkoj pokrajini Šlezvig-Holštajn.

Wacken_Promotion_1990

Danas je W:O:A jedan od najvećih i najpoznatijih hevi metal festivala na svetu. Svake godine u selo stiže oko 75.000 fanova iz više od 80 zemalja.

Zakazana premijera nastavka filma o najpoznatijem fiktivnom heavy metal bendu na svetu… a tu su i Pol Makartni i Elton Džon

Ulaznice se obično razgrabe za svega nekoliko sati, iako su iz godine u godinu sve skuplje – trenutno koštaju 333 evra. Festival je postao i prilično komercijalan. Ipak, Vaken je postao simbol globalnog jedinstva metal zajednice.

2. Selo koje postaje mali grad

Tokom festivalske nedelje, mirno selo se pretvara u pravi mali grad – sa oko 90.000 ljudi: fanovima, do 10.000 ljudi iz organizacije, pomagačima, stotinama muzičarki i muzičara, kao i novinarima iz celog sveta. Svake godine se iznova taj grad podiže na livadi – tamo gde inače pasu krave.

Na oko 240 hektara prostire se kompletna festivalska infrastruktura: više od 1.300 WC-kabina, stotine tuševa, ima sopstveno napajanje strujom i vodom, sistem za upravljanje otpadom, pa čak i malu policijsku stanicu. Tu su i mobilne ambulante, terenske kuhinje, šatl-busevi i razrađen saobraćajni sistem.

Sabaton_-_Wacken_Open_Air_2015-3451

Ni blato ih ne zaustavlja – a ono je već postalo legendarno. Tone krupnije drvene piljevine, ceo drenažni sistem i na kraju – lokalni farmeri s traktorima koji izvlače zaglavljena vozila. Sve to omogućava da festival funkcioniše čak i po lošem vremenu.

Blato je sastavni deo Vakena – ali sad je teren pokriven i sitnim drvenim otpadom i senomBlato je sastavni deo Vakena – ali sad je teren pokriven i sitnim drvenim otpadom i senom

Kako da postanete “diplomirani metalac”? Holandski univerzitet uveo smer za heavy metal

Samo je 2023. situacija izmakla kontroli: bilo je toliko blata da je 24.000 posetilaca moralo da se vrati kući. Zamalo da je festival bio otkazan.

3. Pivo iz cevovoda

Metalac bez piva? Nema šanse – pije se od jutra do mraka. A da šankovi nikad ne presuše, 2017. je postavljen pravi pravcati podzemni cevovod. Ogromni rezervoari povezani su s više točionika širom terena, a kroz cevi može da protekne i do 10.000 litara piva na sat. Manje kamiona, manje uništavanja terena – a piva uvek ima.

Ponuda hrane je raznolika: od kobasica i pomfrita, do veganskih falafela. Kamiončići s hranom raspoređeni su po celom terenu.

Wacken_Open_Air_2014_Main_Stages

Od 2022. uveden je i nov sistem plaćanja: festivalska narukvica ima čip koji se na više mesta može napuniti karticom ili mobilnim plaćanjem. Više nije moguće plaćanje kešom ili direktno karticom.

4. Više od metala – tematski svetovi

Naravno, u centru svega je metal – i to u svim svojim varijacijama. Na tri glavne bine, simbolično nazvane “Faster” “Harder” i “Louder”, (brže, tvrđe i glasnije) nastupaju najveće zvezde – ove 2025. godine to će, između ostalih, biti: Guns N’ Roses, Papa Roach, Machine Head i Gojira. Prostor ispred bina zove se “Infield”, ali svi ga zovu “sveta zemlja” ili “sveto polje”.

Tu je još i čitav svet doživljaja: u “Wackinger Village” možeš da sretneš mađioničare, viteze i bendove koji sviraju srednjovekovnu muziku. Hrana je drugačija nego na ostatku festivala – tu se služe prase i vo na ražnju, gulaši i supe, ali i srednjovekovne poslastice i pića poput medovine ili voćnih vina.

Neispričana istorija heavy metala… Osam epizoda nove dokumentarne serije “Into the Void” stiže na Hulu

“Wasteland” deluje kao da si upao u film “Pobesneli Maks”: plamenovi, olupine, šatorski barovi, sve kao posle apokalipse. Umetnička trupa Wasteland Warriors stvara paklenu atmosferu. I ovde je bina – ali sa industrial zvukom, mračnijim i agresivnijim.

A za one koji metal vole malo mrinije, tu je Beergarden – pivska oaza u kojoj nastupa Wacken Firefighters, lokalna grupa vatrogasaca koji sviraju duvačke verzije rok klasika. Sjajna zabava i osmeh su zagarantovani.

Uz sve to, Vaken ima i bine sa komedijom, “spoken word” nastupima, metal-jogom, rvanjem i filmskim projekcijama.

5. Heavy metal sa stavom: Vaken se angažuje

Festival Vaken ne vidi sebe samo kao muzički događaj, već i kao platformu za društveni i kulturni angažman. U središtu svega je Fondacija Vaken, osnovana 2009. Njena misija je da podrži mlade hevi metal i hard rok bendove širom sveta, bez obzira na to da li imaju ugovore s nekom izdavačkom kućom. Fondacija dodeljuje novac za snimanje albuma, turneje ili nabavku instrumenata. Novac dolazi od posetilaca i organizatora festivala.

Poseban značaj ima Wacken Metal Battle – takmičenje na kojem se mladi bendovi iz preko 30 zemalja bore za svoje mesto. Možda će da vas iznenadi, ali tu su učestvovali bendovi iz Trinidada i Tobaga, pa čak i iz Bocvane! Pobednici dobijaju šansu da zasviraju na jednoj od glavnih bina. Za mnoge je to prvi korak ka međunarodnoj karijeri.

Brus Dikinson: Svi veliki heavy metal bendovi su čista buržoazija… osim jednog

Tu je i Wacken Music Camp u kojem se svakog leta se okupljaju tinejdžeri iz cele Nemačke da pišu pesme, vežbaju i nastupaju uživo. Uz podršku profesionalaca, stvara se prostor za kreativnost – daleko od školskih klupa.

Pored toga, na festivalu se redovno organizuju i akcije davanja krvi, kampanje protiv raka krvi i edukacije o mentalnom zdravlju.

A ako ti zatreba kratka pauza od buke i gužve – možeš da svratiš u Metal Church, mali šator na festivalskom terenu, gde se vrše molitve, krštenja i razgovori.

Vaken time pokazuje: i glasna muzika može da pošalje tihe poruke. Jer, stav je sastavni deo hevi metala.

HL/Izvor: dw.com

Mama, He’s Come Home… U Birmingemu sahranjen Ozi Ozborn

Legendarni muzičar, frontmen grupe Black Sabbath Ozi Ozborn, sahranjen je u sredu, 30. jula, u Birmigemu.

Porodica je prethodnih dana pokušavala da detalje posljednjeg ispraćaja čuva u strogoj tajnosti, ali im to nije pošolo za rukom.

Hiljade obožavalaca okupilo se na ulicama Birmingema kako bi odalo poslednju počast Oziju.

Pogrebna kola frontmena grupe Blakk Sabbath prošla su gradom, dok su iza njih išli članovi porodice, a sahrana je održana u 13 časova po lokalnom vremenu.

Princ tame nama je bio Kralj dobrote… Da li se sećate kako je Ozi Ozborn pomogao Srbiji za vreme korone?

Povorka, koju je pratila muzička grupa Bostin Brass, zaustavila se ispred mosta i klupe posvećene grupi Black Sabbath, gde su se hiljade fanova okupljale još od prošle nedelje, kada je ikona hevi metala preminula u 76. godini, ostavljajući cveće i omaže, piše The Independent.

Sahrana Ozija Ozborna, screenshot YouTube

Vidno emotivna Šeron Ozborn, Ozijeva supruga i partnerka duže od 40 godina, bila je okružena svojom decom i najbližom porodicom dok su posmatrali omaže i ostavili svoj lični znak sećanja.

Događaj je privukao ogroman broj ljudi koji su želeli da se oproste od pionira hevi metala.

Gradsko veće Birmingema saopštilo je da je radilo “ubrzano” kako bi u saradnji sa porodicom Ozborn organizovalo dostojanstven i bezbedan javni događaj, pre nego što se održi privatna sahrana.