Muzičar Rambo Amadeus je po dolasku u Beograd odabrao Dorćol za svoj kraj (ili je Dorćol odabrao njega).
Za više od 30 godina umetnik iz Herceg Novog prigrlio je ovaj kraj kao svoj i postao pravi Dorćolac.
Zato nije čudno što je rado pristao da za Headliner razgovara o promenama koje neumitno dolaze, a koje se mnogim lokalcima i ne sviđaju previše – ali i da napiše prve članove “Dorćolskog Ustava”.
Šta tebi znači Dorćol?
– Dorćol je romantičan kraj u Beogradu, gdje jedni sa drugima žive ljudi različitih socijalnih miljea, podsjeća na djelove Pariza svojom opuštenom atmosferom. Dorćol ima dugu i interesatnu istoriju, puno priča je satkano među tim starim kućama.
Da li sebe smatraš Dorćolcem, iako si Novljanin, i šta taj “epitet” podrazumeva?
– Eh, mogu ja da se smatram Dorćolcem koliko hoću, Dorćolac se postaje tek kad vas komšije koji su rođeni tu prihvate kao svog. Nadam se da je tako, 30 godina sam proveo tu, djeca su mi i rođena i odrasla na Dorćolu. U Mehaničarskoj radnji Race Kurtovića i Limarskoj radioni kod pokojnog Mukija, kao i kod Gorana obućara na Keju proveo sam puno slobodnog vremena, radije nego po kafićima.
Kako se pravilno kaže – DorĆol ili DorČol 😉
– Dort Yol na Turskom znači raskrsnica, ili 4 puta. To je sadašnja Raskrsnica Dubrovačke, koja se nastavlja na Kralja Petra, i Dušanove.
Pravilno je reći onako kako to stari Dorćolci izgovaraju.
Rambo Amadeus: Kada bih ja objavio na Facebooku da je zemlja ravna ploča…
Ima li još mesta za kreativce i “ludake” na današnjem Dorćolu, ili su ih isterali skupi kvadrati i “co-working” prostori?
– Sve je manje prostora, trka za profitom je slijepa za romantiku, najviše mi je žao pozorišta “Kosmodrom” koje je u jednoj od napuštenih, oronulih zgrada u Solunskoj ulici funkcionisalo, okupljalo mlade umjetnike.
Atmosfera je bila neviđena, uz šporet na drva, predstave su se odigravale tako što je publika sjedela okolo, po podu ili na nekim improvizovanim hoklicama, dok su glumci preskakali publiku i igrali predstave bukvalno publici pred nosom.
Šta bi rekao urbanim planerima koji pokušavaju da od Dorćola naprave “smart city”?
– Prostorno planiranje kao struka nadglasana je trkom za profitom.
Profit je taj koji vodi kolo, pa je besmisleno išta govoriti. Pritisak kapitala je ogroman
I u Njujorku je Vorholov umjetnički centar poslije 25 godina morao da se rasformira, zbog pritiska investitora. Profit je teško zaustaviti, on bukvalno jede sve pred sobom, i ima beskrajan apetit.
Planerima bih rekao – da ako već moraju da grade, ako stvarno žele da stvari budu SMARTH, a ne DUMP, da ulice vrate pješacima, koje su automobili oteli.
Kako ti se sviđa ideja luksuznog “zabranjenog grada”, opasanog zidom od 8 metara, koji je planiran na mestu Stare marine?
– Obala Dunava pripada svim građanima, pa ne vjerujem da će se neko opasivati zidom, bez veze da se bacaju pare, jer će onog dana kad se počne primjenjivati zakon, morati da se ruši.
Rambo Amadeus objavio novu pesmu “U stara dobra vremena” i totalno retro spot…
Kada bi morao da napišeš Ustav Dorćola sa samo 3 člana, šta bi u njemu pisalo?
1. Svaki stanovnik Dorćola treba dnevno da provede bar sat vremena na ulici, u dokolici, u socijalizaciji sa komšijama. Da iznese kafu ili pivo iz kuće, i da sa komšijama kulira na ulici, na klupi, na zidiću, jer druženje ne smije da zavisi od toga imamo li novaca za sve skuplje dorćolske kafiće ili nemamo.
2. Svaki stanar na Dorćolu treba na svojoj terasi da uzgaja biljke, ne mora da bude cvijeće, može i paradajz, paprika, začini, jer bi ti zeleni balkoni, baš kao u čuvenoj Nici, dali fantastičnu atmosferu.
3. Svaki Stanovnik Dorćola automobil treba da upotrebljava samo kad putuje negdje van grada, a kroz gradsko jezgro da ide pješke ili biciklom.
Nisam bio nikad u Njujorku, ali prijatelji mi kažu da se rođeni Njujorčanin prepoznaje po tome što živi i radi na 20 minuta hoda i rijetko sjeda u auto.
A.S.I. za HL
