Američki glumac Ričard Raundtri, poznat po ulozi privatnog detektiva Afroamerikanca Džona Šafta u seriji filmova “Šaft” iz sedamdesetih godina, preminuo je u 81. godini od raka pankreasa, saopštio je njegov manadžer.
Raundtri je preminuo u svom domu u Los Anđelesu u utorak, objavio je Hollywood Reporter.
Ričard Raundtri/Photo: wikipedia.org
Njegov rad i karijera bili su prekretnica za dodeljivanje glavnih uloga u filmovima glumcima Afroamerikancima, ocenio je Variety.
Raundtri je takođe imao ulogu u revolucionarnoj televizijskoj drami ABC o ropstvu – “Koreni” 1977, preneo je Reuters, navodeći da je on nastavio da snima do kraja i da njegova tri projekta tek treba da budu prikazana.
Koncert hrvatskog violončeliste Stjepana Hausera pod nazivom Rebell With a Cello održan je 24. oktobra u Štark Areni pred nekoliko hiljada gledalaca koji su ispunili ceo parter i okolne tribine naše najveće hale.
Bio je to prvi solo koncert Hausera nakon razlaza sastava 2Cellos i od kolege takođe violončeliste Luke Šulića, a oproštajni koncert su zajednički održali u maju 2022. upravo na istom mestu u Beogradu.
U jednom potresnom segmentu Hauser je izuzetno emotivno prodrmao i rasplakao publiku kada je numeru “Hallelujah” posvetio Andriji Čikiću i ostaloj nastradaloj deci iz osnovne škole “Vladislav Ribnikar”.
Takodje, sasvim neočekivano, pred kraj koncerta na bini se pojavio i teniser Novak Đoković i oduševio sve prisutne.
Hauser u Areni/Photo: Live production
U kratkom susretu sa medijima neposredno pred koncert, muzičar je izjavio da nema tremu, da mu je ceo dan velika gužva sa protokom velikog broja ljudi oko realizacije nastupa, te da i nema vremena misliti na tremu, ali jeste veoma uzbuđen.
Hauser je napravio paralelu sebe na bini i sebe van pozornice.
– Istina, na stejdžu ja sam šoumen, volim da zabavim publiku, a onda u privatnom životu se povučem, udjem u neki mir. To je taj kontrast, velika razlika koja se oseća kod mene. Na bini je uvek veliki šou, puno njih u ansamblu, otkačimo se, ipak drugačije je kad to prođe – rekao je Hauser medijima.
Hrvatski muzičar je podsetio da je ovo njegova prva samostalna turneja te da mu je drago što ima povratak u beogradsku Štark Arenu, mada je sada premijerno kao solista.
– Tu sam da sviram za ljude, moju publiku, jer ona je meni najvažnija. U Beogradu mora biti življe uvek na bini, tako da sam ovde malo izmenio repertoar nego u nekim drugim svetskim gradovima – otkrio je Hauser.
Publika je Stjepana do sada gledala sa kolegom Lukom Šulićem kao 2Cellos na više prostora po Beogradu – Sava centar (dva puta), Štark Arena (dva puta), Donji grad Kalemegdana, i u Novom Sadu, na Exit festivalu.
Stjepan Hauser, Štark arena 2022/ Photo: Promo
– Volim uvek da šetam Beogradom, ali nažalost sada nisam imao prilike, zbog koncerta. Obožavam inače Beograd, osećam se kod vas kao na moru dok šetam pored reke. Čak se više osećam na moru u Beogradu nego kada sam na hrvatskom primorju – izjavio je violončelista.
Umetnik kaže da nije očekivao da će mu solo turneja biti ovoliko uspešna, te je po Evropi i svetu uglavnom rasprodao svoje koncerte.
– Muzika je najbolji izbor uvek, pravi lek za sve. Ljubav je pokretač svih nas u životu, da stvaramo remek dela, da sviramo što bolje koncerte – zaključio je Stjepan Hauser i odmah požurio da se spremi za koncert.
Svoj muzički program Hauser je započeo pregledom filmske muzike, te je odmah startovao sa kompozicijom “Now We Are Free” autora Hansa Cimera i Lise Žerard, iz čuvenog ostvarenja “Gladijator” (2000) Ridlija Skota.
Hauser u Areni/Photo: Live production
Vizuelno scenski nastup podrazumevao je gigantsko platno poput bioskopa na kome je kamera uhvatila Hausera uživo dok muzicira sa gudačkim ansamblom, trubačima i bubnjarom, uz emitovanje ranijih video spotova ovog muzičara.
Podsetimo, u njihovoj pauzi rada, Luka Šulić je već dolazio kao solista u Sava centar u februaru 2020. godine. Ipak, Luka je oduvek bio mirniji, povučeniji, sasvim drugačiji od razuzdanog ili neobuzdanog Hausera, koji je očigledno rodjeni šoumen i uživa u ulozi zabavljača.
Za popularnost očito je mamac upravo Hauser i sve ono što nose velike scene ove planete.
Repertoar je uključio i antologijsku temu iz gangsterske sage “Kum” (1972) na muziku Nina Rote, u režiji Frensisa Forda Kopole, prema istoimenom romanu Maria Puza, slavni mega mjuzikl “Fantom iz opere” (1986) kompozitora Endrua Lojda Vebera, decenijama hit na Brodveju (Njujork, SAD), i bioskopsko platno je prikazalo Hausera u tom spotu gde on nosi belu masku kao Fantom.
Hauser u Areni/Photo: Live production
– Dobro veče Beograde. Napokon je stigao i taj dan, moj prvi solo koncert u Beogradu, nadam se da nije poslednji. Isto se nadam da ćete ostati do kraja. Krenuli smo sa sporim pesmama, a onda ćemo kasnije sa brzim pa ćemo načisto poludeti. Sledeće tri pesme će još uvek biti spore i romantične, možda malo i da zaspite – najavio je šarmantno Hauser i odmah dodao da je sledeća numera njegova omiljena ikada.
– Čekajte, a koja nam je sledeća pesma? – duhovito u svom maniru je Hauser pitao bend, i kad je pogledao spisak numera za koncert, i shvatio koja je naredna, dodao – “zapravo ova mi je jedna od omiljenih pesama”.
Hauser je i dalje ostao u svetu sedme umetnosti te je odsvirao baladu “My Heart Will Go On” kanadske pevačice Selin Dion, za kultni film “Titanik” (1997) Džejmsa Kamerona, laureata 11 Oskara.
Hauser u Areni/Photo: Live production
– Da li vam se sviđa sve ovo do sada? Hajde, strpite se još malo, samo par sporih kompozicija, a onda ćemo da pravimo krš i lom – opipavao je Hauser brižljivo puls publike i sledeću pesmu – operski hit “Caruso” (1986) Luča Dala, najavio kao vrhunsku i medju najdražim numerama ikada.
Onda je usledio najtužniji i najemotuvniji trenutak večeri koji je publiku ostavio bez daha.
– Sledeća pesma… Ovde u Srbiji sigurno ima dosta talentovanih mladih muzičara, umetnika. Jedan od njih je bio i Andrija Čikić. I upravo narednu pesmu posvećujem malom Andriji i njegovim drugaricama iz škole – Hauser je prodrmao ovim rečima celu Štark Arenu kao podsetnik na užasnu tragediju od maja u OŠ “Vladislav Ribnikar”. Maleni Andrija Čikić je sa svojih 13 godina već bio talentovan kao pijanista, što je više puta istaknuto u medijima.
Čuvena kompozicija “Hallelujah” (1984) kanadskog pesnika i muzičara Leonarda Koena bila je posveta tragično nastradaloj deci kojima je Hauser tužno mahao ka nebu.
Hauser u Areni/Photo: Live production
Stjepan Hauser u rodnoj je Puli započeo osnovno muzičko obrazovanje, pohađao i završio Srednju muzičku školu “Ivan Maečić Ronjgov” u Rijeci, a dobitnik je više od 20 prvih nagrada na županijskim, državnim i međunarodnim takmičenjima. Medjutim, nikada nije mogao da se prilagodi klasici i da svira po pravilima koje su nametnuli njegovi profesori sa Muzičke akademije, sebe je video upravo kao popularnog artistu koji svira velike hitove na violončelu.
2Cellos za diskografsku kuću “Sony Masterworks“ objavio je sledeće albume – “2Cellos“ 2011), “In2ition“ (2013), “Celloverse“ (2015), “Score“ (2017), “Let There Be Cello“ (2018), “Dedicated“ (2021).
Solo albumi Stjepana Hausera su – “Song To The Moon“(2010), “Urban & Hauser“ (saradnja sa hrvatskim kolegom Damirom Urbanom, 2011), “Christopher Ball: Music for Cello“ (2011), “Nino Rota Centenary Album“ (2011), “Brahms, Beethoven & Bruch for Clarinet, Cello & Piano“ (2011), “Noć Nek’ Tiho Svira“ (2012), “Classic (with the London Symphony Orchestra) (2020), “Plays Morricone“ (with the Prague Symphony Orchestra), “The Player“ (2022).
Set lista koncerta sinoć je uključila i klasiku, jedan poseban valcer “Waltz No. 2” ruskog kompozitora Dmitrija Šostakoviča, kao i ples u ritmu tanga – delo “Libertango” argentinskog kompozitora Astora Pjacole, autora pravca “Novi tango”.
Nakon kompozicija iz TV serije “Igra prestola” (2011-2019) rumunskog autora Ramina Džavadija i filmskog serijala “Pirati sa Kariba” (2003) na muziku Hansa Cimera, zaokružena je posebna prva celina koncerta. Naravno, emitovao se i video spot u kome je Hauser kostimiran i našminkan kao pirat Džek Sperou, koga je u pet nastavaka igrao Džoni Dep.
Hauser u Areni/Photo: Live production
Energičan, strastven, dinamičan, Hauser je ispunio obećanje, u drugom delu koncerta doveo je na binu gitaristu, basistu i perkusionistu, te započeo snažno i glasno sa latino pop hitovima “Let’s Get Loud” (1999) glumice i pevačice Dženifer Lopez, “Livin’ La Vida Locca” (1999) Rikija Martina, “Despacito” (2017) Luisa Fonsija.
Zarazne melodije su razigrale publiku na velikom hitu “Sway” (1954) Dina Martina, kasnije (2003) Majkla Bublea, inače u originalu španska kompozicija (1953), da bi usledile kraljica pop muzike Madona i “La Isla Bonita” (1986) i pomalo zaboravljena kubansko-američka diva Glorija Estefan – dens hit “Conga” (1986).
Stjepan Hauser se naravno obraća i mlađoj publici tako da je namerno na listu stavio i pop atrakcije “Senorita” (2018) dueta Kamila Kabeljo – Šon Mendez i “Waka Waka” (2010) kolumbijske pop zvezde Šakire.
Svetski i naš teniser Novak Đoković veoma neočekivano se popeo na binu i uz zagrljaj sa Hauserom, malo je probao da svira saksofon uz odobravanje Stjepana i ogroman aplauz čitavog auditorijuma od nekoliko hiljada ljudi.
Hauser u Areni/Photo: Live production
Tako se muzičko putovanje, podeljeno u nekoliko setova, od klasične i filmske muzike, sve do roka i latino ritmova, polako bližilo kraju.
Hauser je podsetio publiku na “Gipsy Kings” i njihove vanvemenske hitove “Bamboleo” (1987) i “Volare” (1989) i onda je cela Arena pretvorena u podijum za igru.
Svi su plesali u ogromnoj hali, a Hauser se prošetao čitavim partnerom Štark Arene, slikao se i družio sa fanovima sve vreme svirajući vilončelo uz poneko davanje autograma.
Žurka se nastavila uz italijanski klasik “Bella Ciao”, sa produženom verzijom, i na samo jednom bisu čitav niz još rasplesanih latino hitova i klasika, čak je lista obuhvatila i odlomak legendarne pesme “No Woman No Cry” (1974) rege umetnika Boba Marlija sa Jamajke.
Time je završen visoko produkcioni koncert Rebel With a Cello Stjepana Hausera i njegovog ansambla, od puna dva sata.
Hauser u Areni/Photo: Live production
Do sada je Hauser osvojio publiku u Pragu, Budimpešti, Jerevanu, Baru, Atini, Limasolu, Bordou, Barseloni, Lisabonu, Dižonu, Cirihu, Milanu, Rimu, Firenci, Jesolu, a u Madridu u publici je bio i maestro Plasido Domingo.
Hauser nastavlja svoju turneju u Zagrebu, Minhenu, Amsterdamu, Berlinu, Beču, Krakovu, Gdanjsku, Oberhausenu, Antverpenu, Hamburgu, Mančesteru, Londonu, Parizu, Tel Avivu, Istanbulu.
Tokom intervjua s Sedilijom Vegom, 44-godišnja pevačica prisetila se događaja iz detinjstva koji su je doveli do predoziranja, koje se dogodilo samo nekoliko nedelja pre nego što je potpisala svoj prvi diskografski ugovor.
– Odrasla sam u kući u kojoj su svaki dan moji roditelji vrištali jedno na drugo, bacali stvari, mrzeli se. Drogirala sam se i prodavala sam drogu – rekla je P!nk. To je dovelo, kaže, do izbacivanja iz kuće i napuštanja srednje škole. Kaže da je potpuno skrenula s puta 1995. godine kad se predozirala. Tad je imala 16 godina.
– Bila sam na rave partyju i predozirala sam se. Bila sam na ekstaziju, anđeoskom prahu, metamfetaminu, svim mogućim drogama. A onda sam preterala. Bilo je previše – rekla je P!nk. Voditeljka je pitala da li je zamalo umrla, na šta je P!nk kratko rekla – “da”.
Kaže da joj je iskustvo blisko smrti bilo prekretnica. Prestala je da koristi teške droge i samo nekoliko nedelja kasnije dobila je svoj prvi diskografski ugovor. Inače, pevačica je godinama pričala o svojoj zloupotrebi droga u prošlosti. Još 2012. godine rekla je da nije bila u bolnici zbog predoziranja, ali da joj je to bio poziv na buđenje.
– Sećam se da sam ujutru ustala s poda – i to je bio poslednji put da sam ikada više dotakla drogu – ispričala je ranije.
Pioniri novog srpskog alternativnog zvuka i jedni od osnivača Hali Gali kolektiva, bend Vizelj, dolazi u Niš da demonstriraju svoju silovitu energiju koju su digli na potpuno novi nivo. Sa njima će, 27. oktobra u kultnom niškom klubu Feedback sa startom u 21 čas, nastupiti i KOIKOI, heroji međuprostora između undergrounda i mainsreama.
Vizelj i KoiKoi u Feedbacku
Ako ste bili na Vizelju do sada, znate šta vas očekuje, ako pak niste slušali ovaj bend uživo, obavezno dođite, ovo će biti nastup koji se ne zaboravlja. Neki ih znaju po hitovima poput: “Ne vidim te od dima” i “Novčanice”.
Neki ih vole zbog pesama poput “Nosoroga” i “Pustinje”, neki ih znaju zbog toga što su prvi mladi bend koji je išao na turneju po Velikoj Britaniji i Republici Irskoj. Mnogi ih vole jer su jedni od osnivača Hali Gali pokreta…
KOIKOI su Marko Grabež, Ivana Miljković, Emilija Đorđević, i Ivan Pavlović Gizmo – kreativci iz različitih vetrova lokalne scene sa jasnim zajedničkim ciljem stvaranja kvalitetnog indie rocka/popa, sa kojim odlučno popunjavaju prazninu među raskošem mainstreama i intimom undergrounda. Vrtoglavo brzo je postao istaknuto ime na razigranoj beogradskoj muzičkoj sceni.
OK Fest KoiKoi/Photo: AleX
Publici se prvi put predstavio 2019. godine na kompilaciji Hali Gali – platformi, koja udružuje novu generaciju muzičara i publike neopterećenih pripadnošču pojedinačnim muzičkim žanrovima.
U početku 2021. godine KOIKOI postaju novi član porodice Mr. Moonleeja, sa debitanskim albumom “Pozivi u stranu”. On predstavlja formu drugačijeg popa, koji je u isto vreme svileno blagozvučan i igrivo bučan, radijski senzibilan i rokerski silovit, a uvek pod velom hipnotičnog balkanskog melosa.
Gitarista britanske grupe Massive Attack Anđelo Bruskini preminuo je od raka pluća, saopštio je bend iz Bristola.
“Izuzetno briljantan i ekscentričan talenat. Nemoguće je opisati Anđelov doprinos opusu grupe Massive Attack. Srećni smo što smo delili život zajedno”, naveli su članovi bristolskog benda u saopštenju.
Anđelo Bruskini, koji je rođen u Bristolu, pridružio se čuvenom trip-hop bendu polovinom devedesetih. Najpre je bio angažovan dok su snimali kultni album “Mezzanine”, da bi ubrzo postao stalni član grupe.
RIP Angelo 🤍 A singularly brilliant & eccentric talent. Impossible to quantify your contribution to the Massive Attack canon. How lucky we were to share such a life together. pic.twitter.com/btSqYQnOoM
Pre nego što je počeo da svira gitaru u sastavu Massive Attack, koji je osnovan 1989. godine, Bruskini je svoirao i s drugim grupama, kao što su The Numbers, Rimshots i The Blue Aeroplane.
Muzičar je u julu, na društvenim mrežama, napisao da boluje od raka pluća, dodavši:
– Imao sam sjajan život, video sam svet mnogo puta, upoznao toliko divnih ljudi, ali vrata se polako zatvaraju i mislim da ću napisati knjigu…
Darko Rundek održaće 8. i 9. februara 2024. (20.30) u beogradskoj MTS dvorani dva koncerta sa Big Bendom RTS. Velikan regionalne scene će po prvi put nastupiti u Srbiji sa uglednim orkestrom koji slavi veliki jubilej – 75 godina postojanja.
Na beogradskim koncertima biće uživo predstavljen prošlogodišnji album “Darko Rundek i Jazz orkestar HRT-a – za vašu posljepodnevnu razonodu”.
Ovo izdanje je dobilo uglednu hrvatsku nagradu Porin za najbolji pop album u 2022. godini. U MTS dvorani čuće se novom ruhu i u raskošnim aranžmanima veliki Rundekovi hitovi, što iz perioda Haustora, što iz solo karijere, koje publika u Srbiji uvek euforično prihvata – “Bi mog’o da mogu”, “Ruke”, “Apokalipso”, “Ena”, “Šejn”, “Šal od svile”…
Rundek & Big Band RTS, plakat
Rundek sa zadovoljstvom ističe:
– Album je vrlo dobro primljen. Bio sam ugodno iznenađen pažnjom i priznanjima koje je dobio, jer je džez obično manje primećen žanr. Nisam nešto lud za nagradama, ali mi je drago da povremeno dobijem neku. One su znak da neko ceni to što radim.
– Vrlo sam radoznao i veselim se saradnji sa Big Bendom RTS-a. To je izvrstan orkestar sa mnogo dobrih solista. Veselim se takođe novoj vrsti susreta sa jedinstvenom beogradskom publikom. Naravno da je izazov svirati sa tako velikim muzičkim formacijama. Pri tome mi puno pomaže dobra saradnja sa dirigentom.
Na pitanje koliko će se ovaj koncert razlikovati od dosadašnjih, Rundek naglašava:
– Naravno da će se razlikovati, ipak sa mnom dolaze Igor Pavlica, stari koncertni drug u ulozi pratećeg vokala, trubača i sketera, i Maja Rivić poznata kao vokalna solistkinja Mimika Orkestra, da malo ublaže kontrast u odnosu na ono što se od mene obično može videti i čuti. Publika može očekivati puno zanimljivih i raznolikih pesama naslikanih bogatim i sjajnim bojama džez orkestra i elegantnog “croonera” u kojeg se uživljava moja malenkost.
Ulaznice za oba koncerta se mogu nabaviti putem servisa Tickets.rs i na blagajni MTS Dvorane, po ceni od 3.400, 2.900 i 2.500 dinara. Ulaznice će biti u prodaji od 24. oktobra.
Pariski muzej voštanih figura potvrdio je da će redizajnirati statuu Dvejna Džonsona posle brojnih kritika na društvenim mrežama ali i od samog glumca.
Voštana figura otkrivena je prošle sedmice u muzeju Grévin u Parizu nakon čega se našla na udaru kritika zbog sumnjive sličnosti sa Džonsonom. Najviše kritika odnosilo se na boju kože koja je svetlija od boje kože glumca čija je majka Samoanka a otac crnac iz Kanade. Stoga je muzej na Instagramu objavio “Naši umetnici već rade na popravljanju voštane figure Dvejna Džonsona. Uvek smo cenili vaše reakcije“.
Kada je figura prvi put otkrivena, iz muzeja su objavili kako se kipar suočio s brojnim izazovima kako bi uhvatio sličnost s Džonsonom.
– Timovi su otišli u teretane kako bi pronašli čovjeka koji se izgledom poklapa s neverovatnim dimenzijama The Rocka. Njegova tetovaža uzela je slikarima deset dana napornog rada i brojnih istraživanja.
U nedelju se i Dvejn Džonson oglasio na društvenim mrežama i to tako što je objavio video komičara Džejmsa Andre Džefersona Juniora koji se rugao voštanoj figuri.
“Znate The Rocka, onog tamonoputog Samoanca? Ovako Pariz misli da izgleda“, izjavio je Džeferson u videu. “Izgleda da The Rock nikada nije video sunce u svom životu. The Rock izgleda kao da je Dejvid Bekam. Izgleda kao da će The Rock postati deo kraljevske porodice. Jeste li ikada guglali njegovo ime? Izgleda kao da radi za H&R Block (poreska kompanija) ili tako nešto…“.
Uz taj objavljeni video na Instagramu, Džonson je napisao kako ga je stomak zaboleo od smeha i najavio je kako će zatražiti od muzeja da ponovo naprave voštanu figuru.
“Službeno, moji ljudi kontaktiraće naše prijatelje u Grevin muzeju u Parizu kako bi poradili na obnovi moje voštane figure u nekim bitnim detaljima počevši od boje moje kože”, napisao je Džonson dodajući “Sledeći put ću u Parizu svratiti do muzeja i popiti nešto sa samim sobom”.
U njemu se posle svojevrsne pauze od nepune decenije ponovo pojavljuje pevač i gitarista grupe, Goran Vasović.
– “Komadić koji nedostaje”’ predstavlja završni deo zamišljene ljubavne trilogije, koju čine još “Ti si sve” i “Jadransko more”. Pisana je u isto vreme kao i pomenute dve pesme, pa smo premijeru “Komadića” drage volje prepustili Zdenku Kolaru, čije izvođenje možete čuti na njegovom solo albumu “Superheroj”. No, želeo sam da snimim i našu verziju. O novom albumu još ne razmišljamo i nastavljamo dalje sa izdavanjem singlova. Kada ih skupimo dovoljno, najverovatnije ćemo ih sve onda objediniti na jednom mestu – izjavio je Goran Vasović povodom izlaska nove pesme i spota.
Pesma je snimana u Bečeju i Beogradu uz svesrdnu pomoć sastava Magic Bush, koji su osim instrumenata bili zaduženi i za prateće vokale. Sam video spot je delo Bečejca Aleksandra Marića, koji je i ranije bio autor spotova Eve Braun za pesme “Sve što gubiš sam ja” i “Dan posle”.
Spot za pesmu “Komadić koji nedostaje” dostupan je na službenom YouTube kanalu Eve Braun, a audio singl je dostupan i na digitalnim muzičkim servisima Spotify , Deezer i Bandcamp, u izdanju Midget Unit Recordsa.
Dve godine posle prvog muzičkog kratkometražnog filma “Dreams” kontrovreznog umetnika koji koristi pseudonim Alexander Kaschade, usledio je i njegov nastavak – “Chlorine Punk”, koji je objavljen 15. septembra.
Kako ne bismo rizikovali da nešto pogrešno protumačimo kad je o ovom muzičkom kratkometražnom filmu reč, prenosimo vam “izlaganje” samog autora koje će, verujemo, biti dovoljna pozivnica da pogledate ovo neobično ostvarenje:
– Svako ko se bavi umetnošću, pojedine žene ili muškarci postaju Pankeri. Međutim, da li umeju Pankeri da sanjaju? Svakako da im je dat taj izbor. Da li je to bežanje iz realnosti? Svakako. Stoga treba da se radujemo. Da li treba da slavimo lažne Svetove a pri tome da se molimo bez kajanja? Da zagrlimo Bolest i iz nje nešto pametno da uradimo. Da se pretvorimo u Zmiju a ne u Svinju. Histeriju svakako treba izostaviti, te treba više spavati. Slušati na digitalnoj išaranoj kaseti na kojoj piše “Electro Punk” ili kako su ga pre zvali “Synth Punk”. Takođe ovde imamo i ” Electro Jazz-a”… Otuda Hlor koji privremeno treba da se natopi na Jastuk. Jastuk, čovekov najbolji prijatelj. Pa da… Trebamo biti slabašni i odbaciti što više mase. Film se može gledati i horizontalno i naopačke. Malo više zgužvani i izmrcvareni. Film je snimljen s vremena na vreme posle Snova. Za “Trepet” je trebalo dosta provedenih sati sa talentovanom Ekipom. Zamisao je bila da igra samo Bekus, medjutim, onda su u ideju ušle Slađana i Danijela. Lica su bezvoljna, malokrvna i melanholična a ujedno fantastična za gledanje. Kao podrška tu ulazi svet ilustracija (Slikovnica) tako da sam bio u prijatnoj agoniji drugačije Muzike i razgovor drugih. Brujala mi je glava tako da sam u krevetu video siluete Placente, zdepaste izmenjene Kengure, mesnate crve na štangli… Korman za upravljanje svemirskog broda izgleda više nalik na cevast usisivač. Visiš a lice ti je pojedeno. Toliko bih imao da kažem o filmu “Chlorine Punk”, napisao je Kaschade.
Japanski pisac Haruki Murakami istakao je kako nije zabrinut zbog pojave veštačke inteligencije u književnosti.
Haruki Murakami je uveren da je ljudsko trradicionalno i sporo pisanje romana nadmoćno prema kompjuteru, tako da ga veštačka inteligencija ne plaši ni najmanje.
– Moja glava je puna grešaka, a ja pišem s tom glavom. Kada bi kompjuter imao toliko grešaka, raspao bi se – rekao je pisac u intervjuu za španske medije.
Murakami je najčitaniji japanski pisac, svestan je da se danas veštačka inteligencija koristi i previše, međutim, on i dalje veruje sporom donošenju inormacija.
– Ja verujem u moć priča i romana. Danas je verovatno jako sužena svetska populacija koja prihvata tako sporo slanje informacija. Možda ih je pet posto ili deset, ali ja verujem u snagu tih ljudi – izjavio je.
Inače, povod za njegov kratak intervju je bila španska nagrada, koju je primio treći put. Žiri nagrade Princeze od Asturije odao mu je priznanje zbog sposobnosti izražavanja važnih savremenih tema poput samoće, egzistencijalne neizvesnosti, dehumanizacije velikih gradova, terorizma i posvećenosti telu te što njegovi romani služe “poput mosta” između istočne i zapadne kulture.