Naslovna Blog Stranica 491

Ovako su se The Offspring zahvalili fanovima u Brazilu… Objavili novi pesmu – “Come To Brazil”

The Offspring su objavili zvanični lyrics video za pesmu “Come To Brazil”, kojom su odali počast njihovim vatrenim fanovima iz Brazila.

Pesmu je producirao Bob Rok (poznat po saradnji sa Metallicom i Aerosmithom), a ona je defitivino još jedan veliki hit sa njihovog predstojećeg albuma “Supercharged”, koji izlazi 11. oktobra.

– Svaki put kada najavimo nastup dobijemo brojne komentare od naših brazilskih fanova koji kažu “Dođite u Brazil!” i to nam se jako sviđa! Brazil je neverovatno mesto za sviranje, puno entuzijazma i strasti. Nadamo se da će naši brazilski fanovi ovu pesmu stvarno smatrati svojom – rekao je Dekster Holand, frontmen benda.

The Offspring o povratničkom singlu “Light It Up”: Liku u pesmi je prekipelo…

Pesma počinje teškim zvukom električne gitare i završava se zaraznim fudbalerskim skandiranjem, dok tekst govori o strasti brazilskih obožavalaca prema bendu. Stihovi poput “Nije važno koliko smo puta dolazili, opet nas žele nazad, letovi su dugi, ali oni neće stati dok ne dođemo u Brazil” dodatno ističu njihov poseban odnos sa brazilskom publikom.

Njihov nedavni hit broj 1. “Make It All Right” je postigao ogroman uspeh, zauzevši prvo mesto na Alternative Airplay Chartu, Active Rock Chartu i Billboardovoj Rock & Alternative listi.

Izdanje “Come To Brazil” je u Srbiji dostupno na servisima Spotify, Apple Music, Deezer, Tidal i YouTube Music, kao i širom sveta u svim digitalnim prodavnicama: https://umrs.lnk.to/TheOffspringComeToBrazil

Ovako izgleda spomen-soba Sonje Savić u selu Donja Gorevnica kod Čačka…

Septembar je mesec koji je, na neki način, obeležio lik i delo čuvene jugoslovenske umetnice Sonje Savić. Rođena je 15. septembra 1961. u Čačku, a preminula je 23. septembra 2008. u Beogradu.

U okviru Memorijala Nadežde Petrović u Čačku uvek je i “Sonjin septembar” koji na simboličan način povezuje dve umetnice koje su, svaka u svoje vreme, pomerale granice umetničkog izraza i inspirisale nove generacije umetnika.

Spomen-kuća Sonje Savić/Photo: RINA

Posebno mesto u čitavoj ovoj manifestaciji ima i selo Donja Gorevnica i zavičajna kuća Sonje Savić u kojoj se nalaze njeni lični predmeti.

Za one koji to možda nisu znali… “Debela devojka” Električnog orgazma je – Sonja Savić

– Cilj nam je da kroz sve te predmete prikažemo Sonjinu veličinu, uputimo posetioce na njeno vanvremensko postojanje. Naša misija je da prikažemo njen alternativni stil i film, zapravo čitavu tu alternativnu kulturu koju je predstavljala – rekao je za RINU Predrag Živković kustos umetničke galerije Nadežda Petrović.

Iz rodnog Čačka Sonja je otišla u Beograd kako bi se oprobala u glumi koju je najviše volela. Upisuje Fakultet dramskih umetnosti u klasi Minje Dedić, a zajedno sa njom u tom periodu glumu studiraju Zoran Cvijanović, Svetislаv Goncića, Žarko Laušević, Brаnimir Brstine i mnogi drugi.

Ovo je jedan mali i ružan grad, okrenuo mu je leđa… ovako je Sonja Savić govorila o Vdu, nestašnom duhu beogradskog novog talasa

Često je umela da kaže da gluma nije njen posao već njen život.

– U njenoj spomen sobi imamo njene lične predmete koje je koristila. Tu su njen kino-projektor, jedna mala kamerica, foto aparat, klavir i violina. Sonja je inače imala završenu i muzičku školu i zaista bila veliki umetnik i velika duša koja se retko sreće – kaže Živković.

HL/Izvor: RINA

Nenad Vasilić numerom “Bass Boogie” najavio album “Solo live”…

Naš priznati kontrabasista i kompozitor, Nenad Vasilić, objavio je pesmu “Bass Boogie” kojom najavljuje svoj petnaesti album.

Izdanje “Solo Live” u oktobru će objaviti nemačka diskografska kuća Galileo Music, a prvi singl je još jedna potvrda Vasilićevog nesvakidašnjeg poigravanja balkanskim ritmovima u oblasti džez muzike.

Nenad Vasilić Bass Boogie

U solo bas kompoziciji “Bass Boogie” Nenad Vasilić maestralno vlada nepravilnim ritmom u devet osmina, prelazeći iz straight funky bita u triolsko fraziranje, tipično za romsku i izvornu muziku južnog Balkana. Stalno kombinovanje perkusivne i tradicionalne tehnike sviranja kontrabasa još snažnije doprinosi atraktivnosti ovog solo bas performansa.

HL INTERVJU – Nenad Vasilić, svetska zvezda kontrabasa: Počeo sam da sviram zbog Baha i zbog bas linije pesme “Smoke On TheWater”

Pesmu prati i spot, za čiju realizaciju je zaslužna marketinška agencija LoboHouse:

Nenad Vasilić, koji živi više od 20 godina u Beču, izgradio je karijeru vrhunskog umetnika u evropskim džez krugovima, ali je i rado slušan umetnik u rodnoj Srbiji. Svoje autorske kompozicije, inspirisane balkanskim ritmovima, džezom i klasičnom muzikom, sa velikim uspehom izvodi u različitim sastavima – od dua do seksteta, kao i na solo nastupima.

Nenad Vasilić/Photo: Jovan Gojković

Muzika koju stvara u stalnoj je interakciji sa publikom, budući da ima preko 80 nastupa godišnje, na koncertnim scenama, festivalima i u klupskim prostorima: Porgy & Bess, ORF Vienna, Orpheum Graz, Sargfabrik Vienna, Beogradski džez festival, Jazzibar Kraljevo, Novosadski džez festival, Gorgona Zagreb, Valjevo Jazz Fest, Estam World Music Festival… Svoje znanje i umeće, od 2020. do 2024. delio je sa studentima, kao redovni profesor na berlinskom Džez institutu i šef Katedre za kontrabas.

Dag Oldrič, bivši gitarista bendova Dio i Whitesnake, na lečenju od raka, njegov sadašnji bend Dead Daisies ne prekida turneju

Dagu Oldriču, bivšem gitaristi bendova Dio i Whitesnake dijagnostikovan je rak grla.

Vest je otkrivena na društvenim mrežama Oldričevog trenutnog benda, Dead Daisies.

“Imamo neke grozne vesti koje bismo želeli da podelimo… Nažalost, Dagu je dijagnostikovan rak grla koji može da se leči i ove nedelje mora da se podvrgne operaciji”, napisao je ned na službenoj stranici. “Dakle, Dag neće biti dostupan za sledeće koncerte.

U poruci je najavljeno da će kolega iz Whitesnakea Reb Bič zameniti Oldriča na predstojećoj evropskoj turneji Dead Daisies.

“Molim vas, pridružite nam se u želji da Dag bude dobro i ima brz oporavak”, nastavio je bend. “Radujemo se što ćemo se uskoro vratiti na svenu”.

Oldričova duga rok karijera uključuje angažmane u mnogim značajnim grupama. Osamdesetih je svirao sa glam rok bendom Lion, pre nego što je kasnije imao kratak boravak u Hurricaneu.

Godine 2002. regrutovan je da se pridruži bendu Dio, zamenivši Krega Goldija. Godinu dana kasnije, pridružo se Whitesnakeu, gde je ostao više od decenije. Tokom svog mandata, Oldrič je učestvovao na dva studijska albuma Whitesnake “Good to Be Bad” (2008) i “Forevermore” (2011) — a takođe se pojavio na nekoliko live LP ploča grupe.

Godine 2015. Oldrič se pridružio nekadašnjem pevaču grupe Deep Purple Glenu Hjuzu na turneji po Evropi. Godinu dana kasnije, postao je član Dead Daisies, gde je ostao od tada.

Zanimljivo je da je njegova karijera mogla da krene drugačije. Godine 1981, kada je imao samo 18 godina, gitarista je prošao audiciju da zameni Ejsa Frilija u Kissu. Iako je nekoliko puta bio pozvan da džemuje sa bendom, mesto je na kraju popunio Vini Vinsent. Ipak, Oldrič je uvek cenio priliku da se oproba sa svojim idolima.

– Bila je to sjajna lekcija. I zaista me je ohrabrila – rekao je decenijama kasnije.

Putokaz ka boljem svetu… Održana 15. Noć istraživača

Oko 70.000 posetilaca uživalo je u naučnim avanturama u 15. Evropskoj noći istraživača, održanoj 27. septembra u 16 gradova Srbije pod sloganom “Pažnja! Nauka na putu”.

Više od 1000 istraživača izašlo je na ulice, trgove, obale reka, u parkove, muzeje i škole i kroz 294 besplatnih radionica, interaktivnih sadržaja i prezentacija pokazalo koliki je značaj nauke u našim životima i koliko je svakodnevno koristimo, čak i kada toga nismo svesni.

Na hiljade znatiželjnih mališana u Beogradu, Smederevu, Kragujevcu, Čačku, Kruševcu, Ranovcu, Zaječaru, Nišu, Pirotu, Leskovcu, Subotici, Mokrinu, Kikindi, Novom Sadu, Inđiji i Šapcu, imalo je priliku da, u neposrednom kontaktu sa naučnicima otključa magični svet saznanja.

Evropska noć istraživača/ Photo: Promo

Svečano otvaranje upriličeno je u Evropskoj kući u Beogradu, gde su se posetiocima obratili Nj. E. Emanuele Žiofre, ambasador i šef Delegacije Evropske unije u Republici Srbiji, dr Jelena Begović, ministar nauke, tehnološkog razvoja i inovacija i dr Jasmina Nestorović Živković, koordinator projekta Evropske noći istraživača ReFocuS FLOW.

Andrej Drobnjaković, ENI 2024/ Photo: Marko Risović

Specijalan gost bio je Andrej Drobnjaković, učenik Matematičke gimnazije u Beogradu, koji je ove godine na Stemko (StemCo) naučnoj olimpijadi u Sidneju osvojio svih pet zlatnih medalja (iz biologije, fizike, hemije, matematike i inženjerstva).

– Još od otkrića vatre čovek je postavljao sebi mnoga pitanja i upravo ga je ta radoznalost dovela od trenutka kada je bio ostavljen na milost prirodi, do toga da sarađuje s njom. A šta razlikuje jednog naučnika od običnog čoveka? To što se on za to znanje bori, na prirodu gleda s divljenjem i s motivacijom da svakoga dana uporno radi kako bi mu priroda šapnula samo mali deo onoga što je čini savršenom – izjavio je Drobnjaković i dodao:
– Nauka nam omogućava da u toj igri razumemo prečice i zamke, koje je upravo i čine zanimljivom. Iz tog razloga, koji god cilj da vam je u životu, ne možete uspeti bez poznavanja sveta u kom živimo – poručio je naš zlatni olimpijac u znanju.

Nj. E. Emanuele Žiofre, ENI 2024/ Photo: Marko Risović

Ambasador Emanuele Žiofre obratio se u ime Evropske unije, inicijatora Evropske noći istraživača. On je naveo da je prošle godine milion i po ljudi širom Starog kontinenta posetilo ovu manifestaciju. Sinoć je, sem u Srbiji, ona održana u još 24 zemlje Evrope.

– Nauka i inovacije nisu tu samo da podstaknu našu radoznalost, već i da podrže konkurentnost nacionalne ekonomije i šire, društva u celini, u cilju bolje budućnosti kao dela Evropske unije. Evropskoj uniji je drago da sredstva koja se troše na nauku, istraživanje i inovacije nisu posmatrana kao rashod, već ulaganje u budućnost nacionalne privrede i blagostanje njenih građana. Petnaestom Evropskom noći istraživača u Srbiji izvlačimo nauku malo više iz laboratorije i donosimo je ljudima da se začude njenim dostignućima, inspirišu karijere, buduće naučnike i otkrića – naveo je, između ostalog, Žiofre.

Jasmina Nestorović Živković, ENI 2024/ Photo: Marko Risović

Dr Jasmina Nestorović Živković rekla je da su naučnici izašli iz svojih laboratorija, sa instituta i univerziteta da prikažu najnovija otkrića i inspirišu posetioce, ali i da, zajedno s njima, potraže ispiraciju za neka nova istraživanja.

– Nauka nije samo profesija. Ona je strast, neugasiva radoznalost i želja da svet učinimo boljim mestom. Ovo je vaša prilika da se povežete s ljudima koji dele tu istu strast i da zajedno istražujete. Večeras znanje nije samo dostupno, ono je živo, uzbudljivo i nestrpljivo da ga preuzmete – kazala je dr Nestorović Živković.

Ove godine Svilajnac je učestvovao kao grad gost Noći istraživača koji je, specijalnim programom u Prirodnjačkom centru, najavio skoro otvaranje Naučnog kluba na ovoj lokaciji.

Evolucija 28. novembra stiže u Močvaru

Symphonic heavy metal grupa Evolucija iz Ćuprije održaće koncert 28. novembra u zagrbačkom klubu Močvara.

Gosti koncerta biće mladi alternativni rock sastav Moxie 8 iz Zagreba, pobednici Zječarske gitarijade po glasovima publike.

Moxie 8, Zaječarska gitarijada 2024/ Photo: AleX

A šta moze da očekuje publika koja dođe na svirku u Močvaru?
– Naša publika može da očekuje sirovu energiju, snažne rifove i neprekidnu struju adrenalina od početka do kraja. Sviramo sa strašću i želimo da svi u publici osete taj intenzitet. Volimo da stvaramo jedinstveno iskustvo za svaki nastup, tako da niko ne zna tačno šta sledi. Pozivamo sve ljubitelje roka da nam se pridruže te večeri i da zajedno stvorimo uzbudljivu i nezaboravnu atmosferu – poručila je ekipa Evolucije.

Koncert bendova Evolucija i Moxie, u organizaciji Vala kulture, počinje u 21:00 čas, a cena ulaznice u pretprodaji je10 €, na dan svirke iznosiće 12 €.

Photo: Promo

Objavljen prvi trejler za “Balerinu”, spin-of “Džona Vika”… Kijanu Rivs i Ana de Armas “kupili” fanove na keca

Objavljen je prvi trejler za akcioni film “Balerina”, spin-of planetarno popularne franšize “Džon Vik” u kojoj glumi Kijanu Rivs.

Glavnu ulogu u ovom ostvarenju igra Ana de Armas, koja se proslavila ulogom Merilin Monro u kontroverznom filmu “Plavuša”.

De Armas glumi balerinu koja uči kako da postane plaćeni ubica jer želi da se osveti ljudima koji su ubili njenu porodicu.

“John Wick 5” neće se snimati sledeće godine… ali će ga ipak biti… a glavni junak postaje “natprirodno biće koje ne može da umre” (?!)

Radnja filma odvija se između filmova “John Wick: Chapter 3 – Parabellum” i “John Wick: Chapter 4”.

Akcione sekvence iz trejlera su u skladu sa ostatkom franšize, što je oduševilo mnoge obožavaoce, a na kraju vidimo i Rivsa koji će imati sporednu ulogu u filmu.

Ana de Armas i ekipa filma “Blonde” tvrde da ih je proganjao duh Merilin Monro

Trejler već beleži milionske preglede na YouTubeu, a reakcije na ostalim društvenim mrežama su takođe pozitivne.

Samo jedan film Kijanua Rivsa zaradio je više od milijardu dolara… a nije ni “Matrix” ni “John Wick”

“Ana de Armas pojavila se na pet minuta u filmu ‘Nije vreme za umiranje’ i ukrala je svu pažnju. Drago mi je što je napokon dobila sopstveni akcioni film”,’Balerina’ izgleda odlično!!!”, “Ana de Armas i Kijanu. Spreman sam za ovo”,neki su od komentara.

Svetska premijera ovog ostvarenja zakazana je za 6. jun 2025. godine.

Ovo zvuči sve bolje… I sjajni Tim Rot u novom “Peaky Blinders” filmu

Tim Rot pridružuje se glumačkoj ekipi Netflix filma “Peaky Blinders”.

Britanski glumac pridružiće se Kilijanu Marfiju, Rebeki Ferguson i Bariju Koganu u iščekivanom dugometražnom nastavku serije nagrađene BAFTA nagradom, u režiji Toma Harpera.

Kilijan Marfi dobio “pojačanje” za spin-off film “Peaky Blinders”… angažovana i zvezda “Dine” i “Nemoguće misije”

Pojedinosti Rotove uloge drže se u tajnosti, kao i one Fergusona i Kigana. Poznato je da se oskarovac Marfi vraća kultnoj ulozi Tomija Šelbija, vođe istoimene gangsterske porodice iz Birmingema.

Epski nastavak višestruko nagrađivane sage napisao je tvorac serije, Stiven Najt. On je jedan od producenata, uz Karin Mandabah, Kilijana Marfija i Gaja Hileja.

Izvršni producenti su Tom Harper, David Kose, Džejmi Glejzbruk, Andru Voren i David Mason.

U stvari, Kilijan Marfi nije bio prvi izbor za glavnu ulogu u “Peaky Blindersima”… a onda je autoru poslao sms sa četiri reči

Film će biti snimljen u saradnji s BBC filmom, a radnja bi trebalo da bude smeštena u doba Drugoga svetskog rata.

Rot je osigurao nominaciju za najboljeg sporednog glumca za “Roba Roya” iz 1995. Glumio je u brojnim filmovima, a nazivaju ga miljenikom Kventina Tarantina.

Između ostalog, pojavio se u njegovim hitovima “Ulični psi”, “Petparačke priče” i “The Hateful Eight”.

Baby Lasagna održao prvi koncert u Amerikani, ne zna se ko je više “odlepio”, on ili publika…

Regionalna muzička zvezda i omiljeni izvođač evrovizijske publike, Baby Lasagna, sinoć je održao svoj prvi koncert pred beogradskom publikom u rasprodatom Domu omladine Beograda.

ečeras ga očekuje još jedan nastup, a vrata sale Amerikana otvaraju se u 20:15. Program započinje u 20:45 nastupom domaćeg indie rock benda Monohrom, dok će Baby Lasagna na binu izaći u 21:30.

Baby Lasagna – DOB 2024 – 01 – foto Nemanja Đorđević

Posle sinoćnjeg fenomenalnog koncerta, Baby Lasagna je na svom Instagram story-ju podelio oduševljenje beogradskom publikom: “Još uvek čujem urlanje vas dole! Ove sekunde smo sišli sa stejdža u Beogradu! Ovo je jedna od najglasnijih publika ikada! Morao sam sve vreme držati in ear jer sam sebe nisam čuo… Nemam glasa, nemam vazduha… hvala vam svima od srca, bilo je legendarno!”.

Nakon što su se slegli utisci, Baby Lasagna je na svom Instagram nalogu napisao; “Ovo je bilo 10 od 10′ – Matija Klaj, 19 – drummer. Bome i ja se slažem, hvala Beograd! ♥️”.

Poslednji kontingent ulaznica za večerašnji koncert je u prodaji na Efinity blagajnama Doma omladine Beograda, beogradske Arene i TC Rajićeva, kao i online na efinity.rs .

Sinoć je Baby Lasagna oduševio prepunu salu Amerikana izvodeći kompletan materijal sa nadolazećeg debi albuma “Demons and Mosquitos”. Već od prvih taktova publika je vrištala kao u najboljim danima Beatlesa, glasno pevala svaku pesmu i obasipala ga poklonima. U jednom trenutku obratio im se rečima: “Beograde, pa vi imate više energije od mene!”.

Koncert je otvorio još neobjavljenom pesmom “Hypocritical”, nakon čega je usledio njegov prvi singl “IG Boy”. Ređale su se numere poput “Good Boy Lasagna”, “Less Than Great”, nedavno objavljena “And I”, “Dopamin”, “Demons & Mosquitos”, aktuelni singl “Biggie Bom Bom”, “Again”, “Catch Me If You Can” i druge. Fanovi, od kojih su mnogi bili obučeni u Baby Lasagna merch, pevali su uglas sa njim tokom celog nastupa.

Baby Lasagna – DOB 2024 – 01 – foto Nemanja Đorđević

Baby Lasagna svoj prvi beogradski koncert zatvorio je izvođenjem globalnog hita i evrovizijske himne “Rim Tim Tagi Dim”, uz prepoznatljivu koreografiju koju je publika sa oduševljenjem pratila. Na bis je izveo dobro poznatu pesmu “Don’t Hate Yourself But Don’t Love Yourself”.

Nakon koncerta, Baby Lasagna je proveo vreme družeći se i fotografišući sa svojim najvernijim fanovima ispred Doma omladine Beograda.

Džoni Štulić “Sunčanu stranu Filigranskih pločnika” poslušao, pa po autorima i gostima “zapucao”… onako kako on ume

Branimir Džoni Štulić objavio na svom scribd nalogu novi tekst. što je odmah izazvalo veliku pažnju i dalje brojnih njegovih fanova, ali i onih koji smatraju da je legendarni muzičar “proplupao”.

U svakom slučaju njegove objave su uvek posebne i valja ih pročitati, šta god ko o njemu mislio. Jer, mnogo puta se pokazao da je bio u pravu… Ovog puta, Džoni je komentarisao podkast “Sunčana strana Filigranskih pločnika”.

Objavu prenosimo u celosti:

NEŠTO POVODOM SUNČANE STRANE FILIGRANSKIH PLOČNIKA

I tako mi je zaključiti ovu eulogiju

(hvalu, pohvalu, pričest, posmrtno slovo) primerom iz

Odiseje, naime, Banovićka je čista Kirka

(sem lepog pevanja, jer glas joj ide uz metlu, kao

veštici), i ne pripaziš li, časkom će te u svinju

pretvoriti, a onda ti je samo boga moliti

da se neki junak pojavi koji će je pritisnuti

da te oslobodi i ponovo u ljudsko obličje

povrati. Ipak neće biti lako naviku otresti.

Ko si, otkle si? Đe ti je grad, đe roditelji? Ma sve me

čudo drži što te ovaj napitak opčinio nije,

jer nijedan čovek još tome napitku ne odolje,

pošto ga popi i kroz zubnu ogradu pusti. Ne da se

um u grudma tvojim ničim zavesti. Jamačno si ti

Odisej prometni za koga mi vazda beše kaziva

zlatnoštapni Argoubica kako će iz Troje amo

u crnoj lađi doći. Nego, turider mač u korice

svoje, pa onda pođmo zajedno u ponjave moje,

da bi ležeći na njima ljubljeњu pristupili i

jedno se u drugo nezasićenim guštom uzdali.

O Kirka, kako možeš tražiti blag da ti budem,

kad mi jarane u dvorima pretvori u krmke,

a sad me ođe držiš, lukavstvo smišljaš veleć da

u ložnicu idem i na tvoj se popnem krevet, da

mi naudiš nagu, moju rabeć muškost i snagu.

Tako rekoh, a Kirka napolje iz sobe istrči,

držeći šibu u ruci, ona svinjcu vrata otvori,

i vanka ih prascima devetacima slične istera.

Tako oni pred njom stajahu, a ona između њih

idući svakoga od njih drugom vradžbinom namaže.

Džoni Štulić reagovao na doštampavanje albuma “Ravno do dna”: Kad te je*u, a ti barem uživaj…

Tad im čekinje s udova polete, koje im stvori

pogubna vradžbina prva, što dade im gospođa Kirka,

opet postanu љudi, doduše mlađahniji nego su

bili, ali puno lepši i veći za viđeti. Odmah

me prepoznaju i svaki mi ruku stisne. Od živog

plača se tresahu, oko njih dvori užasno ječahu…

Ima neki američki film, Frenk Sinatra glumi u

njemu mornara, radnja se događa dan pre napada

na Perl Harbor, dakle, noć pre toga napada, u subotu,

mornar dobiva voljno, pođe u mesto na provod,

sretne kurvu, provedu noć skupa, i sledećeg jutra

vrati se na brod taman da ga napad zatekne, tu on

pogine, a ona to jedva dočeka da postane

svetica i da promenivši adresu izađe iz

posla. Navedoh tu priču da predočim kako se to

događa u stvarnom životu, i pogotovo da se

obranim od svih tih koji se diče time da sam im

napravio pesmu – da me nisu sreli ne bi ni znali

da postoje. A može li se kriviti mladog mornara

što stupi na kopno protegnuti noge? Uostalom,

to mu je i dužnost bila, da ne zakržlja, jer kako će,

bude li oduzet, uspešno braniti tatkovinu?

Odslušah na glasovalnom Jamatu tu najavljenu

Sunčanu stranu Filigranskih pločnika, to jest skromnu

četverosatnu emisiju o Azri u kojoj su

sudjelovali Banovićka i Lajner, kao pozvani,

dok se Marino Pelajić odvaži na kratki posjet

u svojoj režiji, a telefonom se oglašavahu

Hrnjak i Dino Šaran. Najavljena kao istinska

svjedokinja zbivanja, Banovićka ne samo zadrži

sve prethodne laži, nego ih i dobrano podupla

novim delirijum tremensima. Uzevši u obzir

da s raspadom i stradanjem društva propadaju i

društvene ustanove – starački domovi, ludnice

i sirotišta – ne čudi što štićenici bauljaju

ulicama, posjećujući Jamat u srcu grada.

Štulić se ponovo javio da “sve lepo objasni”: Moja muzika je bila 100% moja, Leiner i Hrnjak su samo dolazili na gotovo – kao stare frajle

Voditelj tê emisije bješe gazda tog radija,

Emil Tedeski, novopečeni magnat i poduzetnik

i drugi najbogatiji čovjek Hrvatske (nije mi

jasno kako, ali budući je sve moguće, samo se

križam i ne sumnjam nimalo), koji me nazove prije

koju godinu poradi intervjua, ali mu rekoh,

“ča ti to triba,” pa ništa od toga ne bi, međutim,

on taj razgovor usnimi i pusti par odlomaka

koji se u dotičnoj emisiji pokažu najbolji.

I vuk sit i sve ovce na broju, nije li? Ipak ne

odolih pomisliti: vodiš li i svoj biznis, kao što

vodiš emisiju, jao si ga Atlantik Grupi, pa

i Trilaterali, čiji si član, boga ti. Pjesme pak

puštahu u skupinama po tri, tako da se srećom

manje pričalo nego slušalo, ali, u drugu ruku,

koristiše gramofonske ploče zbog izvornog zvuka,

pa to samo potvrdi dojam da su Glavan i Vrdoljak

bili u ocjenama mojih glazbenih pregnuća točni

proroci i vidioci dobrano prije svog vremena.

Osobno bjeh par puta toliko lažima izazvan,

a i nekolicinom omrznutih pjesama (svirahu

četrdeset četiri u toj emisiji), da bijah

na rubu toga njih nazvati i javno upitati,

“vidite li etiketu na sredini ploče oko

rupice, i što to na njoj piše” (da je zabranjena

radiodifuzija), ali se nekako obuzdah.

Otkrivena bista Branimira Štulića u Zagrebu, naravno da se javio Džoni: Kanibali seciraju mene, a misle na sebe…

Također, razbjesni me voditeljev sud kako su mi

pjesme kulturno dobro, te bih ga sigurno pozvao

da svoje poduzetništvo i bogatstvo preda isto

tako javnosti u ruke, da ga krmče kako im se

digne, a da njega zauzvrat otpošalju u gulag

na prevaspitavanje. No ustegne me meko srce.

A ovamo Pelajić iznese par točnih zapažanja,

iskreno svjedočeći, kanda na sudu: da imadoh

preko pedeset gotovih pjesama; da sam izgledao

(njemu, svježem brucošu) kao šezdesetogodišnjak,

imajući brkove i bradu (samo brkove); i

da su on i Juričić pjevali prateće vokale

na A šta da radim (zaboravivši reći i na prvom

albumu, dodatno Džimiju Matešiću iz potonje

Plave trave zaborava); kao i da očigledno,

sudeći po tome, ostadosmo u dobrim odnosima;

te da posjeduje neku snimku Azrinog nastupa s

Poletovog koncerta u Maloj sportskoj koju mrzi

poslušati (u čemu se s njim savršeno slažem).

Kaza da poslije tih pratećih vokala više nije

pratio što se (sa mnom) zbiva. Udo Barakuda, zbilja.

Lajner na pitanje, gaji li gorki okus (po imenu

pjesme) spram mene, gorko reče da sve stupnjeve prođe,

od Grofa do Kanibala (Rim daje, Rim uzima, čoče).

Hrnjak se ovog puta ne pohvali da su basevi

njegovi, dapače, Lajner izreče nešto u smislu

da nijesam znao svirati bubnjeve, ali da sam

Miši pokazivao na gitari bas linije. Šaran

iz Letu štuke dobro započne i poentira da sam

titoista, ali (budući je najviše govorio)

onda zastrani kod dijalektičkog materijalizma,

kao i kod folk utjecaja Dilana na mene, što je

da pukneš od smijeha, ako već ne da i ostaneš

bez daha. Bogumil ga načisto prekrdaši, vala!

Inače, tu se izrekla hrpa svakojakih tračeva

i besmislica, od voditeljskog nazivanja raznih

postava nultim, pa do mojeg odlaska, ili rađe

bijega zbog kritičara, u čemu je prednjačila

Kirka Banovićka koja je, naprosto, coprnica

čudovišna, a mimo toga patološka lažljivica.

No kad je pitaju gaji li i ona gorki okus,

pravda se da nema za to vremena, što je očito,

jer ne silazi s dalekovidnih i krugovalnih

o meni emisija, i to višesatnih, za što prima

hvalu od svojih snishodljivih vještičjih podanika.

I kako samo laže da je većina publike u

Kulušiću bila ženska, kad se na skandiranju čuje

muška, a tek da su bacale odjeću na binu – što se

nikad nije dogodilo. A o Meri Cetinić ne znam

ništa – da nju Ante pošalje u izvidnicu – pošto

Cetinić osamdeset prve nije bio u igri,

ali jest dvije godine potom – to mi je vajno da

vajnije ne može biti. Kakav je to izopačeni

um, tâ Kirka Banović! I također, nikad je nisam

vodio na snimanje Filigranskih pločnika; a za

Ninu Palinkaš je čula, pa je koristi kao dokaz

svoje prisnosti sa mnom – da je svuda bila i da mi

nije s nježnika silazila – premda koristih druge

u tê svrhe. Ona je čisti provokator koji u

moje ime skreće vodu na pogrešnu vodenicu;

niti se “punjena ptica” odnosilo na Tita, jer,

rekosmo, uvijek se oslanjah na Tita; niti se

Pavel odnosilo na Koču Popovića – vidi se

ko joj daje upute što da priča; niti je sa mnom

bila pri nastanku tê fotografije kod Džamije s

Filigranskih pločnika; a kamoli da se – neko pamti

svaki tren u godini – odnosilo na nju, to jest da je

ona tâ, bože sačuvaj! To su Dvori od Žada, ako

već ne i CIA. Ono što je dobro primijećeno

sa Srpkinjama, na primjer, Davorjankom i Jovankom,

Titovim družicama, je da obje bjehu nesnosne

svima oko Jože (jednodušno ih držahu zlim i

posesivnim ženama). Davorjanku, na primjer, htjedoše,

barem u Drvaru, zarad histerije upucati,

a Jovanka bi, obrnuto, poželjela u miru

sve oko sebe streljati. Kad se radi o moći i

vlasti, Srpkinje su i lavice i tigrice, jer se

milošću božjom vide kao pomazane kraljice

– za razliku od Kardeljeve Pepce koju svi listom

navođahu kao primjer dobre i čestite žene.

Štulić o svojoj bivšoj ljubavi: Pjesme sam sebi i za svoje potrebe radio, a ona je slučajno u kadar upala…

Sredinom sedamdesetih je Jovanka svu poslugu

istjerala, tako da je sâm načelnik bezbjednosti

spremao jela, ili su ih donosili iz obližnjih

ustanova; a jednom je Tiletu u biljarnici

pozlilo, te se na pod srušio i tri sata na njemu

proveo, a da niko za to nije znao, budući

Jovanka nije beknula – umalo da ko Staljin krepa.

Na Desetom kongresu, kad je Centralni komitet s

Jožom na čelu burnim pljeskom izabran, začuje se,

kad pljesak utihne, plač i lelek s mjesta đe Jovanka

sjeđaše, pa kongres, misleć da se o radosnim suzama

radi, gromotnim tapšanjem i to pozdravi, međutim,

pokaza se da je to zato što je nisu izabrali.

Zmije u crvenom opel “kadetu” i druge priče najveće ljubavi Džonija Štuliča…

Niti je ritam sekcija išta više od nje znala:

kod Mlinarića bješe ovakav postupak snimanja.

Budući se radilo o osmokanalnom studiju,

prvo se bubnjevi na dva kanala snimahu, te bih

odsviravši pjesmu s Lajnerom snimio i gitaru;

zatim bi on, ako ne bi bilo vokala, odlazio,

a ja bih nadodao drugu gitaru, pa onda bas,

našto bi i Hrnjak odlazio (uglavnom je tako

bilo, ali ne uvijek). Ja bih ostao i pjevao,

ili sola svirao, ili sa Sedakom radio,

ili miksao. Otud oni, van svojih dionica,

ništa ne znaju. Zato Hrnjak nema pojma u koje

dane je sniman Kulušić – to nije bio četvrti

dan, četvrtak, nego utorak i srijeda. I nije

bilo dogovoreno pet nastupa, već čitav tjedan,

ali Kulušić je za svaki slučaj (pokaže li se

kojim čudom moj prijedlog neuspješan) stavio

na plakate besplatnu Muzičku slušaonicu preko

vikenda. Ja sam posao oko svoje Azre vodio,

i niko drugi, osobito u Zagrebu, dok su mi

zastupnici vršioca dužnosti menadžera vanka

nastupe ugovarali. Ostali bi znali o tome

onoliko koliko bih nalazio shodno za reći.

Što se tiče Sedaka–Benčića, on je neosporno

obogatio ploču (najbolji glazbenik kojeg sam

ikada susreo), za što je najviše zaslužan Truli

koji ga je stalno meni preporučivao. Uzgred,

ko god je sa mnom svirao, najbolje bi u karijeri

odsvirao. Razlog? O dobrom se može sveđ dobro. Za tog

četverotjednog snimanja Pločnika, obojica ga,

Lajner i Hrnjak, viđeše samo jednom: Hrnjak prilikom

snimanja pjesme 32–956, a Lajner moguće

prigodom Kao ti i ja, mada nijesam siguran.

Većinu tih pjesama oko Pločnika (bezmalo sve)

imadoh otprije (nekima promijenih tekst), ali

otkako bijahu lakšeg tempa i ugođaja, nisu

bile predviđene za žive nastupe, već upravo

za ploču, i to poslednju, budući se vrijeme tê

postave bližilo kraju – odredih takvu satnicu.

Kirka Banovićka ništa o tome ne zna, što je ne

priječi da tim življe o neznanom laprda, jasno,

uz vještičji kikot ča joj otvara sva vrata, ili,

bolje rečeno, ona mene zloupotrebljava da

navuče prolaznike da joj uniđu stan, a onda,

zna se – dobivaju čekinje i odlaze u svinjce – san.

Velim to zato da kasnije ne bude kukanja, kao

– nije imao ko da nam kaže. No jednom predaleko

ode, spomenuvši oltar, ali brzo se ispravi,

jer sjeti se da je ni vjenčanje u crkvi od razvoda

ne spasi. Ta i kako bi, kad joj ništa nije sveto,

boga ti. A tek da mnjah kupiti kuću da bih s njom

familiju zasnovao (ni u ludilu), đe bi se

ona za me brinula i po potrebi me vozila,

kad i tu zamjenu s Husom (Lespolka i pojačalo

za starog Mercedesa) obavih samo zbog divotnih

kožnih sjedišta na kojima namjeravah, zatreba li,

prespavati, ako se, jer takav mi bješe posao,

nađem na ulici. A voziti sam znao, i to sasvim

dobro, ali satnica nastupa mi nije dopuštala

polaganje vozačkog ispita, bolje rečeno, nikad

nisam znao što donosi sutra, a kamoli da li ću

prditi u prašinu na istom mjestu još godinu

dana. I, uostalom, što će mi dozvole i kola,

kad su mi taksiji na svakom koraku. Što manje

s okolinom imaš, tim bolje živiš u sevdahu.

Moja roba, moj dućan… Branimir Džoni Štulić o lažima, krađi, karijeri i dugovima povodom reizdanja albuma “Ravno do dna”

Niti se ikome u ruke dajem, budući pjesnik

(barem za ovu priliku) nosi sve svoje sa sobom.

A sad mi je nešto reći o mojim, sukladno Lajneru,

producentskim sposobnostima vrijednim pokušaja.

Prvo, ja sam pristupao snimanjima kod Trulog na

kredit, znači na svoj rizik, đe bi se snimanje platilo

po obavljenom poslu, tako da se radilo u fušu,

drugim riječima, bijah podstanar i ništa oko

toga nisam mogao. Za snimanja Sunčane strane

u studiju je bio neki krš od bubnjeva (što se

čuje), kao i jedno malo desetvatno pojačalce,

pa je moćni sastav radio samo s deset posto

snage u poredbi sa živim nastupima (zbog jednog

sobička bend nije mogao zajedno punom parom

zasvirati), nadalje, jedino pojačalo (moje)

u sastavu bješe riknulo još prije prvog albuma,

a budući se stalno sviralo (svako selo imade

dva pojačala i bubnjeve), do ljetne se turneje,

osamdeset prve, ništa od opreme nije steklo.

Drugo, Truli je bio upravo nojsgejtove kupio

(uređaje protiv šuma), pa je na meni pokuse

vršio, uništivši mi zvuk (stanjiv ga i izoštriv),

ktome usnimi me u kontrafazi (sem dvije pjesme

koje snimi Petko Kantardžijev, inače, izvrstan

snimatelj). Kad sam Trulom rekao: “Kako si mogao

napraviti kontrafazu,” on mi pokaza na pult i

zavapi: “Pogleč kolko tu ima dugmadi! Kaj da delam?

Da prdnem u njih?” I tako to konča. Na svom vokmenu

nisam mogao čuti kontrafazu, jer se to kuži

jedino pri mono sviranju. No Pločnici su uspjeli.

Džoni Štulić pronašao novu platformu za svoju muziku… za sada, tu su koncerti iz Beograda ’81, Zagreba ’87. i Banjaluke ’90.

Međutim, i tog vokmena sam kupio tek poslije

završenog snimanja; i baš to mi je zadavalo

najveću teškoću za cijelo vrijeme mog boravka

u tim krajevima, naime, nijesam imao ni

prostora ni mogućnosti čuti o čemu se, zapravo,

tu radi. Živjeh bezmalo na ulici. Otud i ti

partizanski proboji; ktome je i fuš omiljen u

regiji, toliko da to prosto nije za vjerovati.

A Pločnici su uspjeli zato što Truli napokon

dođe k sebi, doduše, krš od bubnja je i dalje

postojao, ali obogaćen roto–tomovima,

dok ovamo bude odlična pedesetvatna Voksova

glava (tada smo već imali svoju opremu, ali

pred kraj se više nikom nije dalo zajebavati).

Ipak, najsmješnije od svega je (moramo shvatiti

da sam, osim prvog albuma, sve ostale albume

sredio na svoj poticaj – trošak se podrazumijeva,

jer i prvi album rezah u Njemačkoj od svog novca,

posudivši i vrativši tisuću maraka – koristeć

uspjeh i primoravajući Jugoton na objavu,

budući sam sprovodio kulturnu revoluciju)

da nevoljnog Škaricu (ča do tog času izda pet ploča

u deset mjeseci), premda mu pade sjekira u med,

tek Kao ti i ja otopli i na objavu albuma

privoli. Toliko je glazbeno i poslovno stručan

bio da je tek s Karanom zvijezde dosegnuo.

Otuda se medijski filistri zahvaljuju svima

i svakome, kao, na primjer, Kirki Banović, za ino

postojanje i plemenito poslanje. Kaže se da

svak po sebi svijet sudi, ili barem daje znanje

na ravnanje. Međutim, kad se pomiješaju visoko

i nisko, onda se klin klinom izbija, i opet smo

tamo đe smo, hoću reći, kako se oni samo dobro

furaju, pa to nije normalno. Jednom zgodom mi se

Sedak požali, osamdesetih, da za sviranje dobi

samo tristo maraka po pjesmi – ja ni centa, bejbi.

A ovamo Kirka Banović, gostujući u Rijeci,

ustvrdi da se na nju ljutim zato što nisam dobio

poglavlje u njezinoj bljuvotini (knjizi), premda me

razbacanog imade, i da je o meni nastojala

pisati samo dobro (i priznavši da je toga bilo).

Svejedno, kad se sluša (ili čita) ne samo nju, već

i, na primjer, Hrvoja Horvata (ča se žali da je

politički nekorektno viđeti u njemu Srboja

Srbića, unatoč tome što je uhvaćen s gaćama

na koljenima u lažima), ispada da bez Stidljive

ljubičice, Trobecovih krušnih peći, Smisla mašte

i još milion takvih genijalaca ne bi bilo

ni Novog vala, doduše, Srboje je nešto skromniji

(pošto ima električnu gitaru, pa naslućuje

odnos veličina ili pravo stanje stvari), ali

Kirka Banović skroz pređe na mi, bezmalo postade

Prva mama iz Afrike od koje poteknu sve rase

(na redaljci, dabome, jer kako bi moglo drukčije).

Ipak Banovićka ne sustaje. I dalje jezdi

pustinjskim krajolicima bivše Juge, te se

i na Raškim duhovnim svečanostima nađe

s Kronikom srećne prilike. Ovaj put uz Petra

Janjatovića kao sugovornika. Našlo se

dvoje mladih i se zemali. A početkom rujna

ima susret s Desetom gimnazijom. Zapravo,

na sceni bi se trebala zvat Boleslava, što je

ljupka skraćenica od bolesno lažljiva glava.

Džoni Štulić u svom elementu… Pročitajte njegovu novu tezu o “Istočnim i Zapadnim Srbima”

Ona je, u suštini, ciganka koja gata iz

kafinog taloga, a tako se i oblači, sve

u žarkim bojama, osobito kad posjećuje

Srbiju, kanda je dobro izučila duševnost

tih krajeva, ili je neko savjetuje što da

na se navlači, premda mislim da je tu drečavost

genetički naslijedila. Šteta što Perikla

više nema. Možda bi mu povjerovala, čuvši

kako babama ne pristoji mirisanje, vala!

Čerge pokraj nje idu, prazna duša tiho jeca,

ostala je samo prazna čaša – i dva propala

braka – srca koga slomi bol čemernog života.

Gatara, dakle, koja prodaje maglu guskama

u magli, kao što i zamrzivači nalaze

primjenu kod Eskima. Međutim, uklapa se u

sjajno ozračje bijelodugmetovskih propalih

balerina i kreštavih za pogrebe trubača.

zrasla si tulipan među ružama

hodala objema lijevim nogama

pritom se grinceka nerado odrekla

muži od zanata trgali ti vrata

bila si kak vrana među pajceki

vehni sad fijola a ne kao ranije

vlasi kak vrba tužno se rasule

A Kronika srećne prilike je toliko vjerno

opisana, koliko se i njene zrele usne,

debelim karminom našminkane, razlikuju od

blijedih i beskrvnih usana hude spodobe.

Izvor: Youtube.com@PETROVICPETAR/community/scribd.com/Azra Music)