Naslovna Blog Stranica 32

Poznata satnica za Dying Fetus i Rivers of Nihil 4. avgusta u Bašti KST

Leto za Hengovanje ne može da prođe bez malo ekstremnijih žanrova i zato se ovaj avgust otvara death metal svirkom Dying Fetus u Bašti KST.

Ovim velikanima žanra na bini će se u ponedeljak, 4. avgusta, pridružiti Rivers of Nihil, za koje se takođe ispostavilo da imaju veliku bazu fanova u Srbiji, sudeći po velikom interesovanju za ovaj koncert.

Ovo će im biti jedini koncert u regionu, a u Katakombe baru (Knez Miletina 45, Dorćol) održaće se i zvanični warm-up pre koncerta od 15:00 časova uz bogatu metal tombolu.

Satnica:
– 21:00 – Ulaz
– 21:20 – Rivers of Nihil
– 22:20 – Dying Fetus

Dying Fetus/Rivers of Nihil, vizual

Dying Fetus je američki death metal bend osnovan 1991. godine u Merilendu. Poznati su po tehnički zahtevnoj muzici, brutalnim rifovima i kombinaciji growl i scream vokala.

Njihov stil objedinjuje elemente brutal death metala, grindcore-a i slam metala, često sa politički nabijenim i društveno angažovanim tekstovima. Osnivači benda bili su Džon Galager i Džejson Neterton, a tokom godina došlo je do brojnih promena u postavi. Galager je jedini stalni član (vokal, gitara) koji predvodi bend do danas.

Album “Destroy the Opposition” (2000) smatra se prekretnicom i jednim od ključnih ostvarenja u modernom death metalu.

Bend je poznat po energičnim live nastupima i vernoj bazi fanova širom sveta. Njihova muzika je kompleksna i agresivna, ali precizno izvedena, što ih svrstava među tehnički najpotkovanije bendove u žanru.

Dying Fetus ostaje jedan od najuticajnijih bendova ekstremne metal scene, beskompromisno dosledan svom brutalnom zvuku, a na koncertu u Beogradu promovisaže aktuelno izdanje “Make Them Beg For Death” iz 2023.

Rivers of Nihil/ Photo: Promo (via Hangtime Agency)

Rivers of Nihil je progresivni death metal bend iz Redinga, Pensilvanija, osnovan 2009. godine.

Bend je poznat po kombinaciji tehničkog death metala s atmosferičnim, ambijentalnim i progresivnim elementima. Prvi put su skrenuli pažnju šire publike debi albumom “The Conscious Seed of Light” iz 2013.

Njihov najhvaljeniji album, “Where Owls Know My Name” (2018), donosi saksofon, čiste vokale i introspektivne teme, čime su pomerili granice žanra.

Tematski, svaki od prva četiri albuma predstavlja jedno godišnje doba, stvarajući konceptualnu celinu.

Bend čine visoko tehnički potkovani muzičari, a u središtu njihovog izraza je virtuozna gitara, kompleksna ritam sekcija i bogata produkcija. Njihova muzika istražuje teme prolaznosti, prirode i ličnog rasta.

Poznati su i po snažnim i emotivnim nastupima uživo. Rivers of Nihil su se kroz godine profilisali kao jedan od najinovativnijih bendova u savremenoj death metal sceni.

U Bašti KST promovisaće peti album, “Rivers of Nihil”.

Leto za Hengovanje biće završeno koncertom nemačkih velikana Blind Guardiana 24. avgusta u Luci Beograd, a sa njima će zasvirati i Kryn, modern metalci iz Rijeke.

Pretprodajna cena ulaznica je 3700 dinara i mogu se kupiti preko Gigstixa, a ako ih ostane na dan koncerta, koštaće 4200 dinara.

Fizičke ulaznice dostupne su i u Katakombe baru. Early bird ulaznice rasprodate su za samo jedan dan.

Simply The Best vikend u Kuli… Golden Tina – Tribute to Tina Turner 2. avgusta ispred Sport Stars Caffea

Kula će ovog vikenda biti u znaku energije, strasti i bezvremenskih hitova, jer će u subotu, 2. avgusta, na velikoj bini ispred Sport Stars Caffea da nastupi Golden Tina (Tina Turner tribute band).

Posle serije nastupa širom Evrope, Golden Tina nastavlja letnju turneju i donosi publici u Kuli nezaboravan doživljaj.

Sedmočlani bend, predvođen moćnim vokalom Julijane Vincan, oživljava najveće hitove rok kraljice uz izvanredne muzičare, vrhunske aranžmane, koreografije, kostime i energiju koja osvaja publiku već u prvih nekoliko taktova.

Golden Tina/ Photo: Ognen Acevski

– Svaki koncert je posebna priča, ali Kula ima poseban značaj – radujemo se susretu sa publikom i obećavamo nezaboravno veče ispunjeno Tininim najvećim hitovima, emocijama i pravim rok zvukom. Dođite da zajedno pevamo i plešemo uz pesme koje su obeležile generacije – izjavila je Julijana Vincan i dodala je da joj je velika čast da ima priliku da “uđe u cipele” kraljice roka i prenese njeno stvaralaštvo i energiju i novim generacijama.

Ne propustite priliku da zajedno sa bendom Golden Tina – Tribute To Tina Turner otpevate “Simply The Best”, “Proud Mary”, “What’s Love Got To Do With It”…

Koncert ispred Sport Stars Caffea počinje u 21:00 čas, a ulaz je slobodan.

Sve mi daj… Ksenija Kuljača predstavila novi video singl

Numera “Sve mi daj” sa drugog studijskog albuma (“Igre gladnih ljubavi”) kantautorke Ksenije Kuljače, nastala je u 15 minuta i u jednom potezu.

Punoća zvuka u pesmi se postigla svedenijim aranžmanom. Bubanj i bas se slažu uz pređene kilometre točkova a gitarske teme se “lepe” za topli letnji vazduh.

Ksenija Kuljača predstavila novi video singl “Marko Polo”

Kompozitori i aranžeri ove pesme su Ksenija Kuljača i Sloba Dragović. Za prateći zadužen je bio Bojan Stevanović (Studio Kan i Lingus).

Rasel Krou kao jedan od najvećih ratnih zločinaca u istoriji… Pogledajte trejler za film “Nirnberg”

Pojavio se prvi tizer istorijske drame “Nirnberg” u kojoj Rasel Krou svedoči na sudu kao najbliži Hitlerov saradnik.

Prvi kadrovi filma “Nirnberg” prikazuju Rasela Kroua na suđenju za zločine Trećeg rajha. On igra ulogu jednog od najbližih Hitlerovih saradnika, jednog od najvećih ratnih zločinaca u istoriji – Hermana Geringa.

Nirnberg, promo

Radnja se fokusira na sukob između vojnog psihijatra Daglasa Kelija (Rami Malek) i Geringa (Krou), koji je bio zatvoren nakon pada nacističkog režima. Ovo nije samo ispitivanje, već psihološki dvoboj. Gering, bivši rajhmaršal i šef Luftvafea, harizmatičan je i opasan, ali previše zna o zločinima nacističke Nemačke.

Prvi trejler za rimejk “Gorštaka”… Mogu li Rasel Krou i Henri Kavil da nadmaše Šona Konerija i Kristofera Lamberta?

Kelijev zadatak je da shvati da li je Gering sposoban da se pojavi pred sudom. A glavni saveznički tužilac, Robert Džekson (Majkl Šenon), želi da ga pozove kao svedoka. Ali, to je rizično – Gering može da okrene tribunal u svoju korist.

U tizeru se nagoveštava da “Nirnberg” nije film samo o sudu, već o onima koji “poseduju istinu”. Upravo ta ideja nagoveštava da, iako je film o prošlosti, oseća se kao da govorimo o nečemu mnogo bližem sadašnjosti.

Nirnberg, promo

Tizer počinje u istom zatvoru u kojem su držani nacistički lideri. Saveznici pokušavaju da iznude priznanje. Leo Vudal igra lik koji postavlja jednostavno, ali teško pitanje: kako je čovečanstvo uopšte dozvolilo Holokaust?

Film je režirao Džejms Vanderbilt, scenarista filma “Neverovatni Spajdermen 2”. Ovo je njegovo drugo rediteljsko delo nakon biografske drame “Istina”.

Kakva je ovo čudna kombinacija u novom spotu: Pearl Jam, Rasel Krou i Zucchero

Ostvarenje “Nirnberg” zasnovano je na dokumentarnoj knjizi Džeka El-Haja “Nacista i psihijatar”, koja opisuje pokušaje američkog psihijatra Daglasa Kelija da shvati da li su nacistički lideri dovoljno zdravoumni da bi se suočili sa sudom.

Glumačka ekipa uključuje dobitnike Oskara i nominovane za tu prestižnu nagradu. Tu su Rasel Krou, Rami Malek, Majkl Šenon, Ričard E. Grant, Leo Vudal, Džon Slateri, Kolin Henks, Lidija Pekam, Ren Šmit..

Premijera filma biće 7. novembra, a pre toga će biti predstavljen na Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (4-14. septembar). Stilski, “Nirnberg” se poredi sa scenarijima Arona Sorkina – mnoštvo dijaloga, sudskih bitki, psihološke napetosti.

Ovo je luuudo… Britanska Kraljevska garda svira “Paranoid” u čast Ozija

Garda kralja Čarlsa odala je počast Oziju Ozbornu, i to na kakav način.

Snimak koji su fanovi podijelili na TikToku prikazuje kako orkestar Coldstream Garde izvodi “Paranoid” grupe Black Sabbath tokom ceremonije smene straže ispred Bakingemske palate.

Mama, He’s Come Home… U Birmingemu sahranjen Ozi Ozborn

“Ovo je neverovatno. Prvi put posle 15 godina da sam ponosan na ovu zemlju”, napisao je jedan korisnik ispod videa.

“Ovo je prava britanskost”, dodao je drugi.

@about.london

The Band of the Coldstream Guards perform “Paranoid” by Black Sabbath at Changing of the Guard today. RIP to Ozzy Osbourne the “Prince of Darkness” #guard #kingsguard #ozzyosbourne #blacksabbath #paranoid #heavymetal #rockband #london #buckinghampalace #fyp

♬ original sound – about.london

Smotra straže (Changing of the Guard) je kraljevska ceremonija tokom koje aktivni vojnici koji su bili na dužnosti menjaju mesto sa sljedećom smenom, pri čemu se “Stara straža” i “Nova straža” smenjuju uz pratnju muzike koju izvodi vojni orkestar.

Straža je odala počast preminulom rok muzičaru iz grupe Black Sabbath na dan njegove pogrebne povorke u Birmingemu, gde su se mase ljudi okupile duž ulica, u prizoru koji je podsećao na javno tugovanje povodom smrti nekog člana kraljevske porodice.

Prljavo kazalište nas vodi u “crno bijeli svijet” 28. avgusta na Ušću…

Kultni zagrebački sastav Prljavo kazalište, nastupiće 28. avgusta na Ušću.

Prljavo kazalište spada među najznačajnije rok bendove sa ovih prostora. Karijeru su započeli pod uticajem panka i novog talasa, ali su se vremenom razvili u jedan od najmelodičnijih i najemotivnijih rok sastava koji je iznedrio brojne generacijske himne.

Napred – u prošlost… Prljavo kazalište (Bogović/Fileš) objavilo singl “17 ti je godina tek – remake”

Njihove pesme, kao što su “Subotom uveče”, “Na posljednjoj tramvajskoj stanici”, “Sretno dijete”, “Mi plešemo”, “Crno bijeli svijet”, “Ako tražiš nekoga”, “Ne zovi mama doktora”, “Tu noć kad si se udavala”, “Sve je lako kad si mlad”, “Kiše jesenje”… ostavile su dubok trag u muzičkoj istoriji regiona.

Prljavo kazalište, BBF

Prljavo kazalište i Beograd imaju dugu i posebnu vezu. Svaki njihov nastup ovde pun je emocija, a ovog avgusta nas čeka pravo rokenrol slavlje uz Davorina Bogovića i Tihomira Fileša i njihovo “prljavije” Prljavo kazalište.

Ono što ovogodišnji Beer Fest dodatno izdvaja jeste novi festivalski koncept – impresivan muzički program, nikad impozantnija bina, produkcija koja pomera standarde u regionalnoj entertainment industriji, ali i iznenađenje za sve posetioce: BESPLATNO PIVO tokom svih festivalskih večeri.

Bajaga će ipak svirati u Hrvatskoj… Pred koncert u Puli poručio: Ne zanima me politika, samo nam je ljubav potrebna

Posle zabrane koncerata u Hrvatskoj o kojima se proteklih meseci mnogo pisalo, Momčilo Bajagić Bajaga će sa svojim Instruktorima večeras nastupiti Malom rimskom teatru ispod Kaštela u Puli.

Da podsetimo, ove godine, zbog negodovanja dela javnosti, iznenada su otkazani njegovi koncerti u Sisku i Solinu.

Organizator pulskog koncerta, agencija Incognito Agency, jasno je stala iza izvođača, najavivši oštru reakciju u slučaju bilo kakvog spominjanja nasilja.

Bajaga o otkazivanju koncerata u Hrvatskoj: Niti sam pokušao da shvatim, niti mogu da razumem…

Sam Bajaga ne želi da komentariše ovakve situacije.

– Nikada nisam nailazio na zabrane. Nikada se nisam bavio politikom, niti me ona zanima. Samim tim, apsolutno ne razumem šta se dešava – izjavio je za portal Istra24.

Na pitanje kojim stihom bi pozvaoi publiku na koncert pod Kaštelom, Bajaga nije imao dilemu:

– Dragoj publici iz Istre poručujem – samo nam je ljubav potrebna!

Džastin Timberlejk otkrio da ima tešku bolest…

Pevač Džastin Tiberlejk otkrio je da mu je dijagnostikovana teška bolest, prenose svetski mediji.

Kako se navodi, lekari su mu dijagnostikovali Lajmsku bolest.

– Osim drugih stvari, borim se sa nekim zdravstvenim problemima, i dijagnostikovana mi je Lajmska bolest – što ne govorim da biste se loše osećali zbog mene – već da bacim malo svetla na ono s čime sam se suočavao iza kulisa – napisao je Timberlejk na Instagramu.

Džastin Timberlejk objavio novi album “Everything I Thought It Was”

– Ako ste iskusili ovu bolest ili poznajete nekoga ko jeste – onda to znate: živeti s ovim može biti neumoljivo oslabljujuće, kako mentalno, tako i fizički.

Avril Lavinj se izborila s lajmskom bolešću i vraća se na scenu… ako je to uopšte ona

Nastavio je, otkrivajući da je bio “šokiran” kada je prvi put čuo da boluje od teške bolesti, koja se prenosi sa krpelja na ljude, ali mu je to pomoglo da razume zašto je osećao “ogromnu količinu nervnog bola” i “ludi umor ili mučninu” dok je bio na sceni.

– Suočio sam se sa ličnom odlukom – napisao je pevač. – Da li da prestanem sa turnejom? Ili, da nastavim i pronađem rešenje. Odlučio sam da radost koju mi donosi nastup daleko prevazilazi prolazni stres koji je moje telo osećalo. Jako sam srećan što sam nastavio.

Metal Echoes in Dracula’s Courtyard, Guided by Rain Spirits… Headliner on the First Day of Rockstadt Extreme Festival

Once upon a time, there was a gothic church. And somewhere nearby – Count Dracula’s castle. Once upon a time, there was a town called Râșnov, at the foot of the church ruins, and in it – a festival.

Once upon a time, there was the year 2025, and with it, the last time Rockstadt Extreme Fest would be held at its old location. For those who’ve been waiting ten years, there’s only one chance left. The eleventh and final one.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The weather was pleasant, almost spring-like – the kind you only get in the Romanian mountains at the end of July. Around 2:30 p.m. (because when else would a metal festival begin?), as if someone from the ancient church ruins above whispered to the skies, the rain began to fall – and so started Rockstadt Extreme Fest.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Three stages, ruins, and endless forest. With that kind of setting, sunshine wouldn’t even make sense. There’s parking – for the first fifteen minutes. Boots are essential, though metalheads would wear them anyway. Dark outfits take on a whole new meaning when layered with colorful (sometimes even themed) rain ponchos. Some were determined – horns, costumes, hats, and chains stayed on, no matter what. Umbrellas, though much needed, remained closed – out of respect.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

There was makeup too – corpse paint like from a black metal band, though seemingly applied by a less skilled, childlike hand (that’s the spirit of the festival) – melting as soon as you took your first steps into the crowd. The only thing that charmingly clashed with all the metal, darkness, and Dracula vibes was a neon-pink ice cream stand. And a two-meter-tall person in knee-high boots, covered in studs from head to toe, holding that same ice cream cone and looking like the sweetest thing in the world.

So – boots, something to wear on your head, nerves of steel for the crowd, and a few layers (say, a T-shirt from one band and a hoodie from another), and you’ve got your survival kit.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The rain spirits, however, didn’t stick around forever. Just before Katatonia came on, the mud reached its final form, and the rain switched to intermittent mode. If catatonia is a psychiatric syndrome marked by abnormal movement and behavior, often linked to mental illness or melancholy – well, the band’s frontman, Jonas, is definitely none of that. And if you think this kind of band can’t be listened to in daylight – you’d be absolutely wrong.

– Are you having a great time? – Jonas asked. The crowd’s reply wasn’t enough.

– Are you, really? – he repeated, almost shyly. Yes, of course it was good.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

A new album and lineup changes, but as soon as “My Twin” began, it was the same old Katatonia. The crowd sang along in unison. And Jonas, who would probably blush at any moment – if only that didn’t ruin his metal frontman look.

– Are you gonna listen to Emperor? – he grinned – Me too.

Picks, drumsticks, setlists flew through the air. The security team stepped up, passing every record to the band to sign – and there were tears of joy all around.

After Katatonia came Zeal & Ardor. Not their first time at the festival, but for those who hadn’t heard them yet – there’s a good chance they became hardcore fans by the end of the set.

– If you want to sing along to anything, please do – another genuinely nice frontman.

Zeal and Ardor, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The rain spirits returned just in time – as the band announced (or rather politely requested) more aggressive tracks, a downpour erupted. After their most intense number, “Clawing Out,” they left the crowd in a changeover moment with a combo of “Holy Diver” and “I Write Sins Not Tragedies.” And since the beer lines were literally hundreds of meters long, your options were: the remix or the next stage.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

So – the new stage: Unprocessed, performing in Romania for the first time. Judging by the general reaction, it won’t be their last. German progressive metalcore. Or, if that’s not clear enough – Polyphianesque, just three years younger. They asked for more crowd surfers. A dozen people were carried overhead. They asked everyone to get down on the ground – no one stayed standing. This festival’s crowd obeys every command.

– You’re really living it up in the rain! – the bassist said. And he was right. A little wet, but pretty amazing.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

While the younger crowd (and some of the older folks – band members included) were pouring their hearts out at the side stage, the veterans – Mastodon – took over the main one, alongside fans of more traditional metal.

Since no one has really recovered from Ozzy’s death, they played “Supernaut” as a tribute. Because, as they said – without Ozzy, none of us would be here. Not them onstage, not us in the crowd.

Meanwhile, on the neighboring stage, a machine was being prepped – naturally, for Machine Head.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Somewhere in the crowd was a guy holding a sign: “Moshpit HERE.” He probably had no idea what that sign would unleash in just a few minutes.

The banner onstage read “Machine Fuck*ing Head.” The intro was “Bohemian Rhapsody.” No need to mention that no one stayed silent.

They opened with “Imperium” – fireworks, pyro, and brutal mosh pits. Bloody mosh pits.

God help you if you fall during one. Either you get trampled or you’re neck-deep in mud. They asked for “the biggest circle pit the festival has ever seen.” Just imagine.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

– Put your fists up and smash those hammers! – and if you’re wondering what hammers, one flew in from the stage: giant rubber ones. About twenty of them.

– To all of my beer drinkers on a Wednesday night! – Rob toasted. And then came another deadly pit.

If you were more into pagan deities and Danish folk metal, you caught Myrkur on the smaller stage. Ivy wrapped around the mic, fairy-like beauty, angelic voice.

– I don’t care what you believe in. You are gonna sing with me. – and we could only nod and follow the command: “Odin, Odin, Odin…”.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

If you remember the mud-drenched pits on the main stage – Coma brought something else: mosh pits on concrete, at the second stage. You got to choose – muddy or bloody knees. Wet, no doubt. Take your pick.

But they didn’t just bring next-level pits. They brought a whole new level of stage performance – including a pole dancer.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

With all the gear and energy you had, you survived day one. Twelve hours. Someone’s double shift. The festival goes on for four more days. Time to grab some cooling gel, so you don’t end up with a sore neck from the start.

Shazam was working overtime. If you went home on day one with a double-digit number of new song likes – you know what kind of festival this is.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

To close the day, Ozzy’s “Dreamer” played through the speakers – for all those whose childhood dreams came true on day one.

J. Ilić/HL

Metal u Drakulinom dvorištu, pod komandom kišnih duhova… Headliner na Rockstadt Extreme Festivalu, prvi dan

Bila jednom jedna gotička crkva. I negde u blizini, zamak grofa Drakule. Bio jednom jedan Rašnov u podnožju ruševina crkve, a u njemu jedan festival.

Bila jednom jedna 2025. godina, a sa njom i poslednji put da se Rockstadt Extreme Fest održava na staroj lokaciji. Onima koji deset godina čekaju, ostala je još samo jedna šansa. Jedanaesta i poslednja.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Vreme je bilo prijatno, prolećno, onakvo kakvo može biti među rumunskim planinama krajem jula. Negde oko pola tri (jer kad bi inače počinjao metal festival), neko iz crkve je poslao kišu i Rockstadt Extreme Fest je počeo.

Tri bine, ruševine i nedogledna šuma. Sa tim ambijentom, nikakvo sunce ne bi imalo smisla. Parkinga ima prvih petnaest minuta. Čizme su obavezne, mada bi njih metalci svakako nosili. Mračne odevne kombinacije dobijaju potpuno drugačiji smisao prekrivene šarenim (ponekad i tematskim) kabanicama.

Bilo je i onih odlučnih – rogovi, kostimi, kapice i lanci ostaju, bez obzira na sve. Kišobrani, iako preko potrebni, se ne otvaraju, iz pristojnosti. Bilo je i šminke – “corpse paint”, kao iz blek metal benda, ali onaj naslikan malo manje veštom, dečijom rukom (sve je to duh festivala), topio se sa prvim koracima u gužvi.

Jedino što je simpatično odudaralo od metala, crnine i Drakule, bio je drečavo roze štand za sladoled. I osoba od dva metra, u čizmama do kolena, prekrivena nitnama od glave do pete, koja sa tim istim sladoledom u rukama postaje najslađa na svetu. Znači, čizme, bilo šta što možete da stavite na glavu, čelični živci za gužvu i par slojeva odeće (na primer, majica jednog, a duks drugog benda) i imate opremu za preživljavanje.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Kišni duhovi, ipak, nisu bili neumorni. Pre nego što je krenula Katatonia, blato je poprimilo svoju finalnu formu, a kiša je ušla u naizmenični režim. Ako je katatonija psihijatrijski sindrom koji karakterišu abnormalnosti u kretanju i ponašanju, nešto što se vezuje za duševne bolesti ili melanholiju – pevač ovog benda, Jonas, to svakako nije. I ako mislite da ovakav bend ne može da se sluša po danu – apsolutno ste pogrešili.

– Are you having a great time – pitao je Jonas. Nije mu bio dovoljan odgovor publike.

– Are you, really? – kao da se postideo. Da, naravno da je bilo dobro.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Novi album i promena sastava, ali, čim su zasvirali “My Twin”, bila je to ona stara Katatonia. Sa njima, publika koja horski peva. I Jonas, koji bi svakog trenutka pocrveneo, samo kad mu to ne bi kvarilo izgled frontmena metal benda.

– Are you gonna listen to Emperor? – nasmejao se – Me too.

Letele su trzalice, palice, setliste. Obezbeđenje je ispoštovalo, dodali su bendu sve ploče na potpisivanje i eto ih suze radosnice.

Posle Katatonie, svirali su Zeal & Ardor. Nije im prvi put na ovom festivalu, ali ko ih do sada nije čuo, velika je šansa da će do sledećeg puta postati vatreni obožavalac.

– If you want to sing along to anything, please do – još jedan izuzetno fin frontmen.

Zeal and Ardor, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Kišni duhovi su ponovo proradili, taman kad je bend najavio agresivnije pesme (ili praciznije, zamolio da ih odsvira), krenula je provala oblaka. Posle najagresivnije, “Clawing Out”, ostavili su publiku u čejndžoveru, uz kombinaciju “Holy Diver” i “I Write Sins Not Tragedies”. I pošto se do piva nije moglo, jer su redovi bili dugački trocifren broj metara, opcije koje su se nudile bile su, ili remiks, ili nova bina.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Nova bina, dakle, Unprocessed, prvi put u Rumuniji. Sudeći po opštem utisku, sigurno ne i poslednji. Progresivni nemački metalkor. Ako nije dovoljno jasno, može se reći – Polifijanovići, svega tri godine mlađi. Tražili su što više crowd surfera. Desetak ljudi je nošeno na rukama. Tražili su da svi budu na podu. Niko nije ostao da stoji. Publika ovog festivala će ispoštovati svaku komandu.

– You’re really living it up in the rain! – rekao je basista. Poprilično dobro. Pomalo mokro, ali poprilično dobro.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Dok su na manjoj bini klinci (a i publika) ostavljali dušu, oni malo iskusniji, Mastodon, bili su na glavnoj bini. Zajedno sa ljubiteljima malo standardnijeg metala.

Budući da još uvek niko nije preboleo Ozijevu smrt, odsvirali su “Supernaut” kao omaž. Jer kako rekoše, bez Ozija, ne bi bilo ni nas. Ni njih na bini, ni nas u publici.

Za to vreme, na bini pored nicala je mašinerija namenjena za, logično, Maschine Head.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Bio je tu negde dečko za znakom “Moshpit HERE”. Verovatno nije bio svestan šta će taj znak da izazove, kroz samo nekoliko minuta.

Na bini je bila zavesa – “Maschine Fuck*ing Head”. Intro je bila “Bohemian Rhapsody”. Nema potrebe naznačiti da je niko, baš niko, nije prećutao.

Otvorili su pesmom “Imperium”, vatrometom, binskom pirotehnikom i šutkama. Krvavim šutkama.

I ne dao vam Bog da tokom šutke padnete. Ili vas gaze, ili ste u blatu do grla. A oni su tražili “najveći krug koji je festival ikada video”. Zamislite kako je to bilo.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

– Put your fists up and smash those hammers! – ako se pitate kakve čekiće, odgovor dolazi sa bine. Ogromne, gumene čekiće. Bilo ih je dvadesetak.

– To all of my beer dinkers on a Wednesday night! – nazdravio je Rob. I ponovo je usledila smrtonosna šutka.

Kome je bilo do prizivanja paganskih božanstava i danskog folk metala, slušao je Myrkur na manjoj bini. Imala je bršljan oko mikrofona, vilinsku lepotu i anđeoski glas.

– I don’t care what you believe in. You are gonna sing with me. – mogli smo samo da klimamo glavom i da na komandu pevamo “Odin, Odin, Odin…”.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Ako se sećate šutki na glavnoj bini, u blatu, Coma je donela novi nivo – šutke na betonu, na drugoj bini. Mogli ste da birate, blatnjava ili krvava kolena. Mokra sigurno. Od ova dva, šta vam je draže.

I ne samo da su doneli novi nivo atmosfere. Doneli su i novi nivo scenskog nastupa. Imali su plesačicu, jednu od onih koje igraju oko šipke.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Uz svu potrebnu opremu i energiju, preživeli ste prvi dan. Dvanaest sati. Nečiju duplu smenu. Festival traje još četiri dana. Gelove u ruke, da ne bude upala vrata na početku.

Shazam je radio punom parom. Kad prvog dana odete kući sa dvocifrenim brojem lajkovanih pesama, jasno vam je o kakvom festivalu se radi.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Za kraj, sa razglasa je zasvirao Ozijev “Dreamer”. Za sve one kojima su snovi iz detinjstva ispunjeni već prvog dana.

J. Ilić za HL