Naslovna Blog Stranica 2732

Amazing “Amazing Grace”… Zaboravljeni nastup Arete Frenklin i film koji je oživeo snagu kraljice soula

Amazing Grace/Photo: printscren
Amazing Grace/Photo: printscren

Krajem 1971. godine, Horskom zajednicom Južne Kalifornije u Los Anđelesu pročule su se neverovatne vesti. Areta Frenklin dolazi u grad da snimi gospel album, a 25 članova ovog hora pevaće prateće vokale.

Grupu pevača predvodio je jedan od najznačajnijih gospel muzičara tog doba, prečasni Džejms Klivlend, a članovi su mahom poticali upravo iz Los Anđelesa.

– Prečasni je samo rekao: ‘Ti ideš na probu, i ti ideš na probu’ – priseća se Meri Hol, tada 22-godišnji alt. – Nisam mogla da verujem da se spremam da pevam sa Kraljicom soula. To je još uvek jedan od najboljih trenutaka u mom životu.

Taj trenutak – dve noći muzike i usklađivanja glasova pre nego što će se nastupiti uživo pred publikom u jednoj baptističkoj crkvi – odveo je do najprodavanije ploče Arete Frenklin u istoriji, “Amazing Grace”, koju su činili i aranžmani kultnih gospel pesama poput “How I Got Over” i “What a Friend We Have in Jesus”.

Sve donedavno ovo živo izvođenje, iako zabeleženo na snimku, bilo je malo poznato.

“Amazing Grace” sada je u ograničenom broju primeraka ponovo u prodaji, a fanovi konačno mogu da pogledaju nastup.

Areta je do 1971. godine već bila jedna od najvećih zvezda pop muzike, sa hitovima poput “Respect” i “Think”.

Čelnici kompanije Warner Bros., koji su Aretinu producentsku kuću Atlantic Record otkupili još 1967. godine, nadali su se da će film za gospel uraditi ono što je Woodstock učinio za pop muziku. Warner je režiju prepustio Sidniju Polaku.

Probe u Los Anđelesu su počele mesec dana ranije, a držao ih je Klivlend koji je Areti bio mentor kada je bila dete.

Areta, tada 29-godišnjakinja, trebalo je da dovede ritam sekciju iz Njujorka. Klivlend je zaposlio harizmatičnog 27-godišnjeg Aleksandera Hamiltona da diriguje horom.

Konačno izvođenje, kako se na Polakovim pažljivo ukomponovanim snimcima vidi, prštalo je od tuge i od radosti. Znoj i suze slivaju se niz Aretino lice. Klivlend jeca. Starije žene u redovima u transu.

Kada se pročulo da je Areta u gradu, isprva skromna publika od prve večeri sutradan se pretvorila u masu. Njen otac je požurio u Los Anđeles da zauzme mesto u prvom redu – ali i da održi govor.

Cenjena gospel pevačica Klara Vord sedela je pored njega u šljokičastoj haljini. Svratili su i Mik Džeger i Čarli Vots iz Stounsa.

Ali Polak i njegova ekipa napravili su grešku; u produkciji je učestvovalo mnogo ljudi, nisu se koristile klape, i snimak nije usklađen sa zvukom.

Tim je odustao od filma pre šest nedelja. Sa napretkom digitalnom tehnologije, producent Alan Eliot uspeo je da sinhronizuje snimak.

Iako se Areti nije dopao film i dugo se opirala objavljivanju, njena nećaka Sabrina Ovens ga je nedavno podržala.

– U trenutku kada sam videla film prvi put pre tri godine, znala sam da i drugi moraju da ga vide – kaže ona.

HL/Izvor: nedeljnik.ra

NEMA MILOSTI ZA STARE HEROJE… Jan Gilan poručio klincima: Budite hrabri, šokirajte nas, “obrišite pod” sa našom generacijom

Jan Gilan/Photo: Facebook@iangillanofficial
Jan Gilan/Photo: Facebook@iangillanofficial

Frontmen Deep Purple Jan Gilan podelio je svoj savet o tome kako mlađi umetnici mogu da dostignu istu dugovečnost kao i oni – ohrabrujući ih da se ne obaziru na heroje i da naprave sebi sopstveni prostor.

Gilan je govorio za NME na crvenom tepihu Ivorsa 2019. godine, gde je Deep Purple osvojio Međunarodnu nagradu za dostignuća.

Upitan da li sluša neke mlađe bendove, Gilan je odgovorio:

– Ne, držim se dalje od svega toga. I to iz dobrog razloga. Kada sam bio u njihovim godinama, odbio sam Frenka Sinatru, Binga Krosbija, Endija Vilijamsa i Dina Martina. Sad shvatam da su svi bili veliki umetnici, ali u to vreme, kao mladić, morate da “raščistite palubu”. Postoji, kad si mlad, neka vrsta pozitivnog psihološkog vandalizma koji se odvija u vama – rekao je legendarni pevač i nastavio:

– Sada sam u tom položaju. Moram da se povučem. Moj ujak je bio džez pijanista, i sećam se da, kad smo uradili “Deep Purple In Rock”, on je istrčao iz sobe vrišteći govoreći: “Ne mogu ništa da čujem, ne mogu da čujem nikakve instrumente”. Trljao sam rukama ruke i pomislio – “sjajno”. Uznemirio sam prethodnu generaciju i čoveka koga jako poštujem. Zato ne mislim da je ispravno da bilo šta komentarišem sada.

Gilan je dodao:

– Jedini savet koji mogu dati je da apsorbujete koliko god možete iz tako širokog spektra koji imate pred sobom. Ako ste u rock bendu i samo upijate Black Sabbath, Led Zeppelin i Deep Purple početke onda nećete imati mnogo slobode. Mi smo upijali sve, od Betovena i Šopena, do Džimija Hendriksa, DžomiMičel i Boba Dilana. Ako to uradite, to će vam dobar poslužiti do kraja karijere.

HL/Izvor: nme.com

Južnokorejski crnohumorni triler “Parazit” osvojio Zlatnu palmu u Kanu, Tarantino i sve njegove zvezde praznih ruku

Bong Joon-Hoo/Photo: YouTube printscreen
Bong Joon-Hoo/Photo: YouTube printscreen

Film “Parazit” južnokorejskog reditelja Bong Džon-hoa, osvojio je sinoć Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Kanu.

Crnohumorni triler govori o siromašnoj porodici koja se kao sluge ubacuje u mnogo bogatiju, a kritika ga je po premijeri obasipala pohvalama. Bong je tako postao prvim korejski reditelj kome je pripala glavna nagrada u Kanu, ali i drugi azijski za redom, budući da je prošle godine slavio Hirokazu Koreda iz Japana s filmom “Shoplifters”.

Kventin Tarantino i njegov “Once Upon a Time … in Hollywood” ostali su praznih ruku uprkos oduševljenju kritike, isto kao i Ken Louč koji je u prvim danima takmičenja s filmom “Sorry We Missed You” podigao mnogo prašine.

https://www.youtube.com/watch?v=b2amZXg7q9M

Nagrada Gran pri pripala je filmu “Atlantiks”, francusko-senegalske rediteljke Mati Diop. Ona je i prva žena afričkog porekla koja se našla u takmičarskoj konkurenciju ostvarenja u Kanu, prenosi AP.

Nagrada za najboljeg glumca otišla je u ruke Antonija Banderasa za ulogu u filmu Pedra Almodovara “Bol i slava”, dok je za najbolju glumicu proglašena Emili Bičem za ulogu u filmu “Mali Džo”.

https://www.youtube.com/watch?v=F9dq66KO9eQ

Belgijanci, braća Žan-Pjer i Luk Darden, osvojili su nagradu za najbolju režiju za ostvarenje “Mladi Ahmed”.

“Gavran iz Zaboka” doleće u Beograd…  J.R. August 9. juna u Spratu

J.R. August/Photo: facebook@JohnJohnRavenAugust
J.R. August/Photo: facebook@JohnJohnRavenAugust

Umetnik čiji impresivni i atmosferični koncerti ostavljaju publiku bez reči, poznati hrvatski kantautor J.R. August, nastupiće u klubu Sprat 9. juna.

– J.R. August je izmišljeni lik, deo ličnosti Nikole Vranića, nekad više, nekad manje… Nikola Vranić se bavi smišljanjem priča i melodija, a August kao jedan od njegovih likova ih izvodi na bini pred ljudima – objašnjava umetnik.

Bez sumnje jedan od najzanimljivijih predstavnika hrvatske ali i regionalne muzičke scene privukao je pažnju javnosti 2014. godine kada ga je nakon objavljivanja pesme “Man With The Magnificent Mind” primetio Coldplay uvrstivši ga na listu mladih muzičkih talenata. To je ujedno bio i prvi deo njegovog konceptualnog projekta, kvadrilogije pod nazivom “Change of Seasons”. Danas iza sebe ima pet EP izdanja: uz “Change of Seasons”, u poslednje četiri godine izdao je “Tea Party With Mr. Death”, “33”, “Tales From the Forest” i “Black Waters”, a pred njim je i novi studijski album „Dangerous Waters“.

Ovaj mladi umetnik, kompozitor, kantautor i multiinstrumentalista zanosnog i enigmatičnog stila, dolazi iz Zaboka. Odrastanje u malom mestu i njegova veza sa prirodom imali su snažan uticaj na njegov muzički senzibilitet – planine, šume i reke postaju gotovo opipljive dok se njegove lagane i graciozne note razvijaju pod svetlima bine, uz moćne tonove klavira. Bila bi blasfemija njegovu muziku svrstati u bilo koji žanr, treba se samo otvorenog uma i srca prepustiti njegovom svetu.

J.R. August već se u dva navrata družio sa beogradskom publikom, ali s nestrpljenjem čeka predstojeći nastup u Spratu.

– Radujem se dolasku u Beograd jer sam do sada samo dva puta svirao tamo, u Domu Omladine i u KC Gradu. Imam tu puno prijatelja i baš volim vajb grada – kaže ovaj umetnik i dodaje da ovog puta beogradska publika može da očekuje nešto intimniji nastup jer će na bini, pored njega, biti samo njegov saksofonista:

– Sviraćemo materijal sa mog predstojećeg albuma “Dangerous Waters”, ali i pesme s mojih prethodnih EP izdanja koje možete da čujete na YouTubeu. Vidimo se!

Ulaznice po ceni od 350 dinara u prodaji  su od ponedeljka, 27.maja, putem prodajne mreže Ticketvision. Na dan koncerta ulaznice će moći da se kupe po ceni od 500 dinara.

SHE’S NOT A PINBALL WIZARD… ali Kobejnovoj ćerki arkade su i dalje važnije od karijere

Frensis Bin Kobejn/Photo> facebook
Frensis Bin Kobejn/Photo> facebook

Frensis Bin Kobejn, ćerka Kurta Kobejna i Kortni Lav, podelila je novi video na svom Instagramovim storyju.

Frensis sepodstelika dobrog provoda sa svojim prijateljima Two Bit’s Retro Arcade, gde je dokazala svoju snagu.

https://www.youtube.com/watch?time_continue=3&v=gxQgiE2nmHQ

Takođe je podelila još jedan video snimak svoje igre na fliperu:

https://www.youtube.com/watch?time_continue=15&v=W9zxVmCnsHs

Pre nekoliko dana aukcijska kuća “Julien’s” objavila je na svom Twiter nalogu da je paporni tanjir za picu Kurta Kobejna prodat za više od 22.000 dolara,  a džemper koji je nosio na zadnjem foto sešnu pre samoubistva 1994. prodat je za 75.000 dolara.

Kad je o Frensis reč, nema nimalo sumnje da je talentovana za muziku, ali izgleda da je za sada privlače neke druge stvari.

Hit snimak iz Kana o kojem svi pričaju: Kamerman se malo zaneo…

Kventin Tarantino/YouTube printscreen
Kventin Tarantino/YouTube printscreen

Reditelj Kventin Tarantino premijerno je prikazao svoje poslednje ostvarenje “Bilo jednom u Holivudu” na Kanskom festivalu.

Film u kojem igraju holivudske face Leonardo Dikaprio i Bred Pit zaradio je stojeće ovacije nakon premijere.

Svetski mediji su preneli da je aplauz trajao sedam minuta, a svet je dobio priliku da vidi i kako je to izgledalo.

Ipak, snimak koji smo dobili ne prikazuje samo oduševljenu publiku – već nešto mnogo bolje i drugačije!

Naime, kamerman koji je imao tu čast da snimi ekipu filma posle premijere toliko se zaneo da im je svima unio kameru u lice.

Margo Robi se najbolje snašla, Leonardo nije znao gde da gleda, u plafon ili pod, a Bred Pit je želro samo da se skloni od njega. Ipak, rekacija Kventina Tarantina je istinski hit.

Pogledajte:

HL/Izvor: mondo.rs

 

Tramp baca nuklearnu bombu na Kinu, Angela Merkel je mrtva… Počela je politički najnekorektnija serija u istoriji TV

Years and Years/Photo: BBC promo
Years and Years/Photo: BBC promo

Tramp je pred istekom drugog mandata i baca nuklearnu bombu na Kinu, roboti pružaju seksualne usluge, ljudi svoje misli mogu aploudovati na “cloud”, a paralelno s tim nova serija “Godine i godine” prati jednu britansku porodicu od 2019. do 2034.

Ema Tompson u krupnom planu izgovara: “Zabole me k. za izbeglice iz Sirije”, a onda nekoliko trenutaka kasnije kaže: “Angela Merkel je mrtva i svima je laknulo što više nema te matore krave.”

Ne, do sada nismo gledali ovakvu seriju, zapravo niko nikada na televiziji nije imao petlju da napravi nešto slično. Englezi, tačnije autor serije Rasel Ti Dejvis svoju genijalnost nije naplatio samo novcem već i potpunom slobodom izraza. Ne znamo da li su producenti pokušali da ga cenzurišu, ali sigurni smo da su bili svesni da se radi o čoveku koji svoj talenat, velikodušnost, nesputanu radost 100 odsto prenosi u svoja televizijska remek dela, od uskrsnuća “Doctor Who” preko “A Very English Scandal” i sada “Years and Years”.

Nova BBC drama koja se emituje na HBO-u ima šest epizoda i prati sudbinu tri generacije jedne porodice iz Mančestera, u periodu od 15 godina. Pratimo živote braće i sestara, njihove dece i bake – tu je Stiven finansijski savetnik i porodični čovek, Danijel iz gradskog veća službe koji shvata da njegov suprug Ralf nije čovek s kojim je trebalo da stupi u brak, Rozi, samohrana mama u invalidskim kolicima i politička aktivistkinja Edit. Baka Mjuriel je tu da ih poveže i vrati u normalu. Gledalac vidi kako porodica preživljava period posle Bregzita, drugi mandat Donalda Trampa i uzdizanje Kine kao svetske sile.

Tih nekoliko godina ispred nas deca će nositi realne filtere preko lica, pa će za porodičnom večerom izgledati kao likovi iz crtanog filma, u Ukrajini ćemo imati novu izbegličku krizu, a kuće će imati robote koji u slučaju usamljenosti pružaju seksualne usluge.

U gomili tipično britanskog humora ipak provejava osećaj straha i nesigurnosti, iste koju imamo danas tražeći stablinost koja nikada ne dolazi. Glavni likovi ipak nalaze dozu optimizma i humora, jer to je univerzalni lek protiv ludila savremenog sveta.

Za seriju u kojoj je 15 godina sabijeno u šest sati, čini se da epizoda prođe dok trepneš i sve to zahvaljujući smislu za humor, karakterizaciji glavnih likova i dinamici radnje.

Ukoliko vam se učini da se na početku prve epizode ne dešava baš mnogo toga, osim što imate uvid u porodične živote nekih ljudi iz bliske budućnosti, sačekajte drugu trećinu jer tada kreće pravi haos. I onda ste već navučeni.

HL/Izvor: noizz.rs

Odosmo u staro gvožđe… Novinari roboti pišu sve bolje tekstove

0

Američka kompanija Primer već dugo razvija veštačku inteligenciju koja pisani format može da oblikuje kao čovek, tačnije novinar.

Ovaj složeni proces od nedavno uključuje i smišljanje prikladnog naslova “smišljenog” prema sadržaju samog članka i kako stvari stoje – sve su bolji u tome.

Podsetimo, veštačka inteligencija je do danas savladala zadatak sakupljanja podataka i pisanja kratkih izveštaja, ali nikad nije dostigla nivo kreativnosti koju imaju ljudski novinari.

Štaviše, svi naslovi koje su računari “naposali” bili su ili pogrešni ili nisu bili dovoljno atraktivni da čitaoce privuku da ih pročitaju.

Photo: pixabay. com
Photo: pixabay. com

Izvor: b92

Posle 50 godina… “Kosa” prvi put u Nišu na festivalu PozitivNI

Povodom obeležavanja 40 godina filma “Kosa” i 50 od premijernog izvođenja u Ateljeu 212, niška publika će prvi put imati priliku da uživa u kultnim numerama i replikama iz ovog dela.

Photo: Promo (PozitivNI festival)
Photo: Promo (PozitivNI festival)

Muzičko – scenski spektakl “Harmony and understanding” u produkciji festivala PozitivNI 30. maja od 21:00 čas u parku Čair izvešće blizu 100 niških muzičara, glumaca i umetnika.

Svi koji su gledali i vole film “Kosa” nemaju dilemu da je, ako ne najbolji mjuzikl ikada, onda svakako kultni. Jedinstven i neponovljiv – zbog muzike, zbog potrebe poistovećivanja sa buntom mladosti, zbog svake izgovorene reči, otpevanog stiha, zbog jasno izgovorenog stava protiv rata, zbog ljubavi kojom odiše, zbog moći “Harmony and understanding”!

– “Kosu” Miloša Formana posetiocima će, kao u njujorškom Cental parku, u godini jubileja dočarati grupa od blizu 100 niških umetnika, vrhunskih muzičara, pevača, glumaca, plesača… a brojni među njima, i sami su odrastali i voleli uz pesme iz “Kose” i kult koji film sa sobom nosi, tada i sada. Želimo da i oni rođeni u ovom milenijumu shvate sve to, a da se oni “malo” stariji prisete svega – rekao je organizator festivala Sebastijan Krstić.

Predstava “Kosa“ prvi put je u našoj zemlji izvedena 1969. u Atelje 212.

[infobox title=’Beogradska “Kosa” te davne 1969. godine… ‘]

Kosa/ Photo: arhiva.atelje212.rs
Kosa/ Photo: arhiva.atelje212.rs

Za prvo izvođenje “Kose” u Ateljeu 212 davne 1969. godine, glavni “krivci” bili su Mira Trailović i Zoran Ratković. Oni su pomenutu predstavu 1968. gledali na Brodveju. Nije im trebalo mnogo da postignu potrebne dogovore i potom povere Bori Ćosiću da je prevede i adaptira.

Rad na tadašnjoj beogradskoj “Kosi” trajao je oko osam meseci i odvijao se manje-više tajno, a ansambl je okupljao pedesetak učesnika. Dragan Nikolić igrao je Džordža Bergera, a Miša Janketić glavnog junaka Kloda Bukovskog.

Branko Milićević – Kockica je, sticajem okolnosti, igrao gotovo sve glavne muške uloge. Isprva kao izvođač songova umesto Miše Janketića, kasnije je bio i Klod Bukovski – zamenjivao je Dragana Nikolića dok je ovaj bio u vojsci, kao i Vulfa umesto Ljube Moljca.

Šili, bogatašicu zaljubljenu u provincijalca Kloda, odnosno glavnu žensku ulogu, igrala je Mirjana Peić, a Seka Sablić je igrala trudnu hipi-devojku Dženi koja ne zna čije dete nosi.

Kada joj je bilo samo 16 godina Nada Blam je zaigrala u “Kosi“ kao član plemena, a tri godine kasnije zamenjivala je Seku Sablić u ulozi Dženi. Glavne solo numere izvodio je Dušan Prelević.[/infobox]

– Ponosni smo i srećni što nam se ukazala prilika da radimo na ovakvom projektu. Takođe, osećamo i veliku odgovornost zbog toga što posle 50 godina od prvog izvođenja u Srbiji “Kosu“ donosimo u Niš. Ulažemo veliki trud i rad kako bismo posetiocima na najbolji način preneli emociju i poruku ovog vanvremenskog dela – poručio je Milan Srdanović, muzičar koji će u parku Čair kod kamenog mostića zajedno sa ostalim niškim umetnicima nastupiti 30. maja.

Ovaj muzičko – scenski spektakl nastao je u produkciji festivala PozitivNI, u saradnji sa Fakultetom umetnosti Niš, a uz podršku ambasade SAD u Srbiji, Turističke organizacije Niš i partnerstva sa Telenor fondacijom.

Ulaz na sve dane i programe festivala PozitivNI, otvoren je za sve posetioce.

 

Slobodan Kokan Popović (Zvuk ulice): Svaka različitost je bunt

Zvuk ulice/ Photo: Promo
Zvuk ulice/ Photo: Promo

Poznata beogradska “prednovotalasna” grupa Zvuk ulice nedavno se vratila na scenu i objavila svoj prvi album “Kao začaran” (Jugoton-CroatiaRecords), 40 godina pošto su kao klinci uzburkali prestoničke duhove svojim neobičnim i svežim pristupom rokenrolu.

Koncertna promocija albuma biće održana 31. maja u Klubu Doma omladine Beograda, a tim povodom Slobodan Kokan Popović, osnivač, kompozitor i bubnjar benda Zvuk ulice dao je intervju za sajt Doma omladine koji u celosti prenosimo.

Slobodan Kokan Popović/ Photo: Petar Popović
Slobodan Kokan Popović/ Photo: Petar Popović

Grupu Zvuk ulice osnovali ste 1976 godine. Kako vam sa ove distance izgleda tadašnji trenutak na našoj muzičkoj sceni?

– Ako govorimo konkretno o 1976. godini, meni se čini da su tada i pank i novi talas bili veoma malo prisutni, a da su scenom vladala velika mejnstrim imena kao na primer, Bijelo Dugme. Za nas lično, to je bila prelomna godina u kojoj smo počeli prelaz sa džez-roka na sirovu, ali veoma izražajnu novu muziku. To se desilo tako što smo oduševljeni pesmom “Sheena is a punk rocker” od Ramonesa, odlučili da je odmah uvrstimo u naš repertoar. U to vreme je repertoar bio amalgam svega i svačega; imali smo četvoromesečni ugovor sa ugostiteljskim preduzećem “Tri grozda” za nastupe u tek otvorenom restoranu na šestom spratu Beograđanke. To je bilo neverovatno vreme. Polako je već počelo da se oseća “ono nešto novo u vazduhu”. Svako ima slabu tačku na deceniju u kojoj se osećao kao da je “svet njegova ostriga”. Meni su to sedamdesete godine.

Iako bez objavljenog albuma, publika koja vas je slušala na koncertnim nastupima, brzo je Zvuk ulice proglasila za jedan od bendova koji su doneli “novi talas” na naše prostore. Šta mislite da vas je tada izdvojilo od drugih bendova?

– Od instrumentalne postave, do stila muzike i personalnog sastava. Mislim da nas je mnogo toga izdvajalo od trenda. Volim izreku – “Svaka različitost je bunt”. To je lako moglo da se primeni na nas, klince iz grupe Zvuk ulice. Možemo to da ilustrujemo numerom sa albuma “Amelia”. Ta pesma je nastala početkom 1977. godine, a snimljena je godinu dana kasnije. Ona je i danas drugačija.

Nije redak slučaj da se nekada popularni bendovi, koji su prestali sa radom, ponovo okupe posle nekoliko decenija, i nastave koncertnu aktivnost, svirajući stare hitove. Čini se da je jedan od razloga vašeg okupljanja bio i da “odužite dug” sami sebi i publici – da snimite debi album, što ste i ostvarili. Kakvim motivima ste bili vođeni kada ste odlučili da ponovo okupite Zvuk ulice i sa kakvim planovima ste se upustili u tu avanturu?

– Sami ste skoro sve rekli! Dodaću samo nešto malo o planovima: oni se ne obznanjuju ako ste odrasli na tome da treba da mislite jedno, pričate drugo, a radite nešto treće! Ali reći ću vam ovo – velika avantura definitivno jeste i to bez obzira koliko jesmo ili nismo “u žiži javnosti”!

Slobodan Kokan Popović/ Photo: Petar Popović
Slobodan Kokan Popović/ Photo: Petar Popović

Da li je album “Kao začaran” muzički odjek onog vremena, ili više slika toga što Zvuk ulice jeste danas, 40 godina stariji?

– Pre će biti ovo drugo. Definitivno ovo drugo. Moglo bi tu svašta da se doda, ali ostavimo to za neku drugu priliku.

Vlada Divljan bio je jedan od članova originalne postave benda,a njegova prerana smrt omela je nastavak vaše saradnje u ponovnom okupljanju. Kako pamtite Vladu, i koliko je saradnja koju ste ostvarili uticala na Zvuk ulice.

– Ja bih malo drugačije postavio stvar: koliko je naša saradnja u okviru Zvuka ulice uticala na kasniji Vladin rad, kao uostalom i na moj budući rad. O tome je, znate, Vlada Divljan dosta toga rekao, naročito u svojim kasnijim javnim razmišljanjima.
Vladu pamtim pre svega kao prefinjenog momka, i to je već neko kulturno “opšte mesto”, gde nije potrebno bilo šta naglašavati. Danas se dosta potencira ta neka bon-vivanska, šmekerska strana Vladine ličnosti. Zaboravlja se da je imao iskrenu akademsku strast jednog beskrajno znatiželjnog muzikologa.
Što se samog rada u tadašnjem Zvuku ulice tiče,većina pesama su bile moje kompozicije – ali se i tada nazirala Vladina inspiracija.
Dodao bih na kraju da su neke od naših “kasno-večernjih priča o svemu i svačemu”, mnogo godina kasnije, našle svoj odraz u nekim pesmama sa albuma “Kao začaran”. Pomenuću samo kompoziciju “Karakondžula”.

Dugo niste živeli u Srbiji, recite nam nešto više o tome čime ste se bavili u prethodnom periodu?

– Početak rada na albumu „Kao začaran“ se vremenski poklapa sa mojim povratkom iz Južne Afrike gde sam proveo preko dve decenije. Upravo je iskustvo “života u egzilu” uticalo da se Vlada i ja ponovo zbližimo, i donesemo odluku (zajedno sa Zdenkom) o obnovi Zvuka ulice.
Imao sam u Južnoj Africi retku sreću da nikada nisam došao u situaciju da potpuno zapostavim ni muziku ni slikarstvo. Bilo je perioda kada su mi to bili glavni izvori prihoda, naročito tokom poslednjih godina boravka.
Sve je počelo tako što sam izlagao akvarele u restoranu u kojem sam radio. Prodaja je, na sreću, veoma brzo krenula. Usledile su potom i brojne privatne narudžbe, kojih je potom, u većoj ili manjoj meri, uvek bilo.

Koncert sastava Zvuk ulice počinje u 21:00 čas, a ulaznice su u prodaji preko Ticket Vision mreže po ceni od 500 dinara.