Pod sloganom “Novo vreme, novi svet” od četvrtka, 29. oktobra počinje deveto izdanje filmskog festivala GoetheFEST.
Do 4. novembra, Online bioskop Moj OFF biće domaćin istaknute filmske manifestacije, u okviru čijeg programa će biti prikazano sedam filmova, od kojih će šest ostvrenja imati domaću premijeru.
Svi filmovi će biti prikazani besplatno na onlajn platformi mojoff.net i biti dostupni za gledanje tokom 24 sata od vremena navedenog u programu.
Berlin Aleksanderplac/ Photo: Promo
Festival će, u četvrtak 29. oktobra u 18:00 časova, otvoriti ostvarenje “Berlin Aleksanderplac”, nemačkog reditelja avganistanskog porekla Burhana Kurbanija. Film je na nominovan u čak 11 kategorija za Nemačke filmske nagrade.
Radi se o novoj adaptaciji jednog od najznačajnijih romana nemačke moderne iz 1929. godine – “Berlin Aleksanderplac” Alfreda Deblina, u kojoj autor otvara mnoga važna pitanja na temu migracija, rasizma i modernog ropstva.
Glavni protagonista je Franc Biberkopf, afrički migrant iz Gvineje Bisao, koji se obreo u berlinskom parku Hazenhajde, poznatom po dilovanju droge i u noćima berlinskih klubova natopljenih demonskim simbolima kapitalizma.
Čas nemačkog/ Photo: Georges Pauly (promo, MCF)
Tokom vikenda 31. oktobra u 18:00 časova, biće prikazano ostvarenje “Čas nemačkog”, adaptacija istoimenog romana nemačkog pisca Zigfrida Lenca u režiji Kristijana Švohova i po scenariju njegove majke Hajde.
Kao univerzalna parabola o tome šta fašizam može da učini pojedincu, porodici i zajedništvu, dok će nedelja, prvi dan novembra, biti rezervisana za prikazivanje filma “Audicija” rediteljke Ine Vajse i grandiozne Nine Hos u glavnoj ulozi.
Za završetak festivala, u sredu 4. novembra u 18:00 časova na programu je film “Časovi persijskog“ Vadima Perelmana, kanadsko-američkog reditelja ukrajinskog porekla u rusko-nemačko-beloruskoj koprodukciji, premijerno prikazanog na Berlinalu.
Inspirisan istinitim događajima, film preispituje teme sećanja, pamćenja, identiteta, povezanosti jezika i identiteta, i moći prilagođavanja.
Jedan od zanimljivih elemenata filma je izmišljeni farsi jezik kome maestralnog Larsa Ajdingera uči argentinski glumac Nahuel Perez Biscayart.
Časovi persijskog/ Photo: Promo (Dunav Film Fest)
GoetheFEST održava se od 2012. godine i predstavlja presek savremene nemačke kinematografije iz aktuelne godine.
Program je tradicionalno okrenut nagrađivanim i najboljim ostvarenjima sa čuvenog Berlinala, jednog od najznačajnijih svetskih festivala autorskog filma.
Stand up komedija Srđana Jovanovića – “Mikrofonija“, biće izvedena na sceni Kulturnog centra Čukarica u četvrtak, 29. oktobra.
O običnim, svakodnevnim stvarima iz drugog ugla i prvog lica, o bitnim i nebitnim temama, zajedničkim problemima i ličnim stavovima…
Šta nas čeka od rođenja do penzije? Kako se snaći u potrošačkom društvu? Naš put ka Evropi i sve prepreke, saveti za dug i srećan život i još mnogo toga….
Početak predstave je u 20:00 časova, a cena ulaznice iznosi 400 dinara.
Photo: Promo
Srđan Jovanović rođen je 1979. godine u Beogradu. Diplomirao je glumu 2000. na Akademiji umetnosti BK.
Pozorišno iskustvo stekao je igrajući u Ateljeu 212, Pozorištu na Terazijama, Bitef teatru i Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
Dobitnik je brojnih priznanja: nagrada za najboljeg mladog glumca na festivalu “Dani komedije“ u Jagodini 2001, nagrada “Ljuba Moljac“ za najboljeg stand up komičara na Festivalu monodrame u Zemunu 2013, nagrada za najboljeg komičara – Stand up Adria awards Skopje 2014.
Ne želim da govorim o stihovima jer sam želeo da uhvatim i kažem nešto što je skoro neizrecivo. To ne može da se opiše. “American Pie” je autobiografska pesma, kaže kantautor Don Meklin. Međutim, ipak otkriva da pesma ne opisuje samo trenutak kada je čuo za smrt svojih rokenrol idola u avionskoj nesreći, nego govori i o drugim tragedijama u njegovom životu. – Nikada nisam bio srećan – navodi on.
Badi Holi, autor nekih od hitova ranog rokenrola poput “Peggy Sue”, “That’ll Be The Day” ili “Words of Love”, revoltiran time što njegova turneja po Americi znači pre svega hladne, neudobne autobuse između dve sale za svirke, odlučio je u jednom trenutku da iznajmi mali avion da njega i još dvojicu muzičara, Džej Pi Ričardsona, poznatijeg kao Big Boper sa pesmom “Chantilly Lace”, i autora hitova “La Bamba” i “Donna” Ričija Valensa, preveze iz Klir Lejka u Ajovi u Murhed u Minesoti. Nikada tamo nisu stigli. Avion se srušio i trojica pionira rokenrola poginula su tog 3. februara 1959. godine zajedno sa pilotom Rodžerom Pitersonom. Sa njima je na turneji bio i Dion Demući, vokal sastava Dion and the Belmonts, a legenda kaže da je, pošto je avionu bilo samo tri mesta uz pilota, kockom odlučeno da on mora autobusom.
Don Meklin imao je tada nepunih 15 godina, raznosio je novine po kraju, učio je da svira gitaru i upijao je rokenrol, posebno pesme Badija Holija. U jednim od novina pisalo je da je njegov heroj mrtav.
Don Meklin/Photo: facebook@DonMcLean
“American Pie” je odmah po objavljivanju 1971. postala hit. Pogibija trojice pionira rokenrola od tada je često u (popularnoj) kulturi opisivana kao “dan kada je muzika umrla”. Tema je shvaćena je kao “gubitak nevinosti rane rokenrol generacije” i “opraštanje od američkog sna nakon ubistva Kenedija”, ali se dugo raspravljalo o značenju drugih stihova u toj osam i po minuta dugoj pesmi. Meklin je odbijao da otkrije značenja pojedinih stihova, ali je njegov nedavni intervju za britanski Guardian bacio novo svetlo na njih. Kantautor iz drugog ešalona dugokosih muzičkih zvezda sa gitarom, danas u svojoj 76. godini živi u Palm Dezertu u Kaliforniji, gde mu dim iz i dalje neukrotivih požara puni pluća, i razmišlja o prolaznosti i smrtnosti.
Malo nakon što je čuo za avionsku nesreću te 1959, Donu Meklinu je umro otac i to pred njegovim očima. Dugo je, kaže, zbog toga osećao krivicu, zato što je nekoliko dana pre toga imao neku vrstu “predskazanja” i prepričao ga je svojoj baki, uveren da će se to zaista i dogoditi.
– Video sam kako je izgledao. Pozeleneo je. Nisam znao šta ću da radim bez njega. Bio je kralj, gazda. Znao je sve. Plakao sam dve godine. Krivio sam sebe – priča Don Meklin.
Šta se zapravo otkriva u pesmi “American Pie” u “danu kada je muzika umrla”, pita se novinar Rob Voker, ko je “Mis Američke pite”, ko je taj “šaljivdžija koji je pevao za kraljicu i kralja u kaputu pozajmljenom od Džejmsa Dina”, govori li pesma o ratu u Vijetnamu, društvenim promenana, Elvisu, Dilanu, Kenediju, Bitlsima i Stonsima, Martinu Luteru Kingu, halucinogenima, Čarlsu Mensonu, Anđelima pakla, bogu i đavolu?
Don Meklin/Photo: facebook@DonMcLean
Odgovor zna možda samo Don Meklin. A on kaže: “Koga je briga za to”. On lepotu te pesme vidi u kompoziciji, a ne u rečima: to je savršen spoj folka, rokenrola i staromodnog popa. – Nikome to nisam rekao 50 godina – kaže autor.
Ali novinar nije odustajao, uporno ga pitajući za značenje reči.
– Značile su da nikada više neću morati da radim – izbegava Don Meklin odgovor uz osmeh. Ali se onda ponovo vraća u detinjstvo, pre nego što će mu umreti otac, u nešto što naziva “jezivom, ružnom tajnom” i priča o svojoj 15 godina starijoj sestri.
– Bila je alkoholičarka, zavisnica od droge i klošarka koja mi je uništila detinjstvo. Nismo mogli da pričamo o njoj jer nismo mogli da prevalimo preko usta istinu o tome šta joj se dešavalo. To je bilo katastrofa videti. Bila je uvek tako okovana time. Užasno je bilo – priča muzičar.
Povremeno bi se, kaže sredila, otišla od kuće, ali se ponovo vraćala sva u haosu. I to se dešavalo uvek iznova. Čak i sad se uznemiri kad priča o tome.
– Zato sam tužan, rekao bih. Sve su moje stvari o gubitku i određenom psihičkom bolu. Nikada nisam bio srećan – kaže kantautor uz uzdah. [infobox title=’Tog dana kad je muzika umrla’]
“Davno, davno je bilo to / ali sećam se kako je / muzika iz mene mamila osmehe / I znao sam da bih ako dobijem šansu / mogao da nateram ljude da plešu / i možda bi bili srećni bar na čas”, pevao je on 1971. godine u pesmi “American Pie”. I odmah potom u stihovima je opisao trenutak kada je čuo za smrt trojice muzičara. “Ne sećam se da li sam plakao / dok sam čitao o njegovoj mladoj udovici / ali nešto me duboko dirnulo iznutra / tog dana kada je muzika umrla”.[/infobox]
Pesma ima na trenutke poletan ritam, ali malo šta ima radosnog u “American Pie”, sva je lišena nade, primećuje Voker, čak i pred kraj, kada se govori o “ponovnom rođenju”.
– Nisu se stvari kretale u tom smeru. Nisam video da se stvari u Americi poboljšavaju idejno ili politički. Sve je uporno išlo nizbrdo, pa tako i muzika – kaže Meklin.
Priča i da je mrzeo to što odrasta u maloj kući u imućnijem kraju Nju Rošel u Njujorku. Diskriminacije je bilo u vezi sa svim, kaže.
– Ako niste vozili dobra kola, ako niste imali dovoljno novca, ako niste nosili dobre cipele. Mrzeo sam te jeb… – navodi.
Sam početak pesme “American Pie” se odnosi na smrt Badija Holija, potvrđuje autor.
– Pogodili ste u centar. Mislim, to jeste tačno. Zato ne želim da govorim o stihovima jer sam želeo da uhvatim i kažem nešto što je skoro neizrecivo. To ne može da se opiše. ‘American Pie’ je autobiografska pesma – navodi Meklin.
Kaže i da su aluzije iz polja kulture njegove interne šale, podbadanje nekih od velikih imena tog vremena.
– Bila je to prosto ideja da odaberem neka od imena sa kojima su ljudi mogli da se poistovete: različiti umetnici, ono što su radili, šta su uradili. Zabavljao sam se svim tim – priča kantautor.
Uglavnom se misli da je “šaljivdžija” u pesmi Bob Dilan, koji je ukrao slavu Elvisu kao “novi mesija” i da Meklin peva o tome u stihovima: “I dok je kralj držao glavu dole / šaljivdžija ukrao njegovu krunu od trnja”. Upitan šta misli o tome, Dilan je u jednom intervjuu pre nekoliko godina rekao: “Da, ‘American Pie’, kakva je to pesma… Šaljivdžija? Naravno, šaljivdžija je napisao ‘Masters of War’, ‘A Hard Rain’s a-Gonna Fall’, ‘It’s Alright, Ma’ – baš šaljivdžija. Mislim da govori o nekom drugom. Pitajte njega”. I Voker je i pitao Meklina.
– Ne mogu to da kažem. Ali bi on bio vraški dobar šaljivdžija, zar ne? – kaže Meklin i dodaje da ga je isto pitao i Dilanov sin Džejkob, pa ni njemu nije rekao.
Don Meklin/Photo: facebook@DonMcLean
Meklin posle priča i o tome kako namerava da većinu svojih stvari rasproda na aukciji pre nego što umre, da ne bi ostavio to nekome drugom.
– Uvek sam znao kuda sam se zaputio – dodaje. Tvrdi i da retko čita medijske napise o njemu, bilo da su oni dobri ili loši. Taj trenutak iskoristio je novinar Guardiana da ga pita i za hapšenje i optužbe njegove bivše supruge za nasilje u porodici od pre nekoliko godina. Meklin je tada priznao krivicu i platio je kaznu, iako je njegov advokat rekao da je kantautor to uradio samo zato da bi sačuvao privatnost svoje porodice. Njegova sad već bivša supruga potom je govorila o nasilju u porodici i pokrenula organizaciju “Pronaći svoj glas”. Govoreći o tome, ona je rekla i da su se “sva ta ljubavna pisma koja joj je 30 godina slao svakog meseca pretvorila u pepeo”.
– Mogu iskreno da kažem da je moja bivša supruga najgora osoba koju sam ikada sreo. Niko sa njom ne može da se uporedi – kaže Meklin.
Pesmu “American Pie” na prvo mesto top lista ponovo je 2000. godine dovela Madona svojom obradom. Za 2021. godinu se, povodom pola veka od kako je snimljena, priprema istoimeni mjuzikl na Brodveju, kao i knjiga za decu.
Na zidu Meklinove kuće okačena je slika na kojoj su Klerk Gjebl, Montgomeri Klift i Merilin Monro iz filma “Neprilagođeni”, na kojoj izgledaju, primećuje novinar, kao da su ubijeni.
– Tako se i ja osećam, zahvaljujući svemu što je donela ‘American Pie’. A kad napišete pesmu koju zna svako na planeti, ne bi trebalo da zbog toga budete ogorčeni – zaključuje Meklin.
Meklin je, uz mnoštvo drugih pesama napisao i vanvremensku “Vincent (Starry, Starry Night)” inspirisan Van Gogovim delom, a indirektno je zaslužan za još jedan evergrin: “Killig Me Softly”, koja je proslavila Robertu Flek. Mladić koji na početku prebira po gitari i bolu Roberte Flek i “peva njen život kroz svoje reči” je Don Meklin. Stihove za tu pesmu napisali su Norman Gimbel i kantautorka Lori Liberman, nakon što je ona videla Meklina jedne večeri na nastupu, one godine kada je napisana “American Pie”.
U završnici osmog koncertnog serijala Džez za DŽ, u subotu 31. oktobra, u DOB-u (sala Amerikana) nastupiće neki od najtalentovanijih domaćih mladih džez nada, studenti Katedre za džez i popularnu muziku na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu.
Ovaj nastup biće i ekskluzivna promocija prvog CD-a studentskih kompozicija i aranžmana, pod nazivom “Mozaik”, u izdanju Fakulteta muzičke umetnosti.
Photo: Promo
Satnica: – 12:00 časova (hol ispred Amerikane) Promocija CD-a “Mozaik” Učestvuju: Vladimir Nikolov (šef Katedre za džez i popularnu muziku FMU), Vojislav Pantić (džez kritičar) i studenti FMU
– 13 časova (sala Amerikana) Bojan Cvetković Kvartet Vokalni kvartet MING Ikigai Collective + Luka Ignjatović
Photo: Promo
Objavljivanje studentskih radova na nosačima zvuka ima dugu istoriju. Najbolji primer je serija albuma koje je pre više od pola veka izdavao koledž Berkli u Bostonu, a unutar koje danas prepoznajemo brojne umetnike koji su kasnije postali zvezde džeza.
Kao u slučaju nastupa studenata u okviru džez festivala u Beogradu ili Pančevu, ili posebno organizovanih javnih časova koji ohrabruju studente u susretu sa publikom, tako ih snimanje i objavljivanje školskih zvučnih zapisa na vreme priprema za sopstveni autorski rad po završetku studija.
– Kroz džez odsek FMU prolaze studenti sa različitim pozadinama i senzibilitetima, ali ih sve spaja vizija o muzici sa strastvenim nabojom ritma, savremene harmonije i sa dosetljivom improvizacijom – kaže Vladimir Nikolov, šef Katedre za džez i popularnu muziku i dodaje: – Svako ima svog uzora, ali je cilj da ti uzori postanu samo deo puta ka nalaženju svog glasa. Mentori odseka su tu da podrže celu tu ideju, ali i da usmere na pravi put svakog autora ponaosob, ne samo kolektivno. Raznolikost ideja i senzibiliteta, ali i ujedinjenost u istoj viziji rodila je i ovo izdanje i njegov naslov, “Mozaik”.
Vladimir Nikolov/ Photo: Aleksandar Angelovski
Luka Ignjatović/ Photo: Facebook/ Luka Ignjatovic
Aleksandar Cvetković/ Photo: AleX
Dragan Ćalina Quartet (Art Avlija 2020)/ Photo: AleX
Fakultet muzičke umetnosti (FMU) je osnovan 1937. godine, kao Muzička akademija sa sedam odseka, da bi u međuvremenu prerasla u instituciju koja danas, na osnovnim i Master akademskim studijama organizuje nastavu na 17 studijskih programa.
Od školske 2011/2012. godine FMU je nosilac TEMPUS projekta, kojim se uvodi interdisciplinarnost u muzičke studije u zemljama Zapadnog Balkana u skladu sa evropskim standardima.
Ovaj projekat je omogućio osnivanje Katedre za džez i popularnu muziku (2012), nakon višedecenijskih narora.
Njeni članovi su Vladimir Nikolov (šef katedre), Aleksandar Cvetković (šef odseka), Luka lgnjatović, Dragan Ćalina, Vesna Petković, Novak Mijović, Vanja Kevrešan, Sava Miletić, lvan llić, Milan Nikolić i Anđelko Stupar.
Kao gostujući profesori do sada su angažovani brojni istaknuti džez umetnici, među kojima su Džonatan Krajsberg, Bojan Zulfikarpašić, Mišel Hendriks, Simon Rihter, Stjepko Gut, Kristin i lngrid Jensen.
Dejvid Duhovni, glumac koga se TV gledaoci najviše sećaju po ulogama u serijama “Dosije X” i “Californication” u januaru je radio na svom trećem studijskom albumu, nasledniku albuma “Every Third Thought” iz 2018. godine. Već tada je novinarima Rolling Stonea predstavio pjesmu “Layin’ on the Tracks” u kojoj lamentira o sudbini Amerike u rukama “glupog narandžastog čoveka s jeftinom crvenom kapom”.
Od tada se o pesmi nije više ništa čulo sve do danas kada je Duhovni objavio u želji da i on da doprinos predizbornoj atmosferi u SAD, svakako u nadi da će Donald Tramp izgubiti.
Devet meseci posle života u karantinu u Njujorku, Dejvid je o pesmi izjavio:
– Napisao sam je zajedno s kolegom iz benda Kolinom Lijem pre godinu dana. Žao mi je što je pesma ispala proročanska. Ona nije direktan komentar koji se odnosi na neki određeni događaj ili akciju. Ona je poput fotografije mog stanja uma i onoga što sam u tom trenutku doživeo kao stanje uma nacije. U tom smeru ide njen tekst, ali i u smeru kojim otkrivam koliko volim “Ohio” Nila Janga – rekao je Duhovni.
Na krilima prethodnoga singla “Kvar”, Ida Prester donosi novu, intrigantnu pesmu “Luda”, kao svojevrsni nastavak.
– Ovo je pjesma o nedostajanju, iščekivanju i strasti. Cijela godina nam je takva, život je stao, čekamo dobre vijesti. Ljudi – ludite, vičite, grizite, lomite se pa ponovo lijepite… sve je to normalno. Samo se beskrajno, nerazumno i punim srcem zaljubite ove jeseni. I lakše ćemo proći kroz ovu čudnu zimu 2020. – kaže Ida.
Iako bismo mogli reći da je 2020. godina poprilično luda, ona je za Idu vrlo plodonosna. Objavila je pet singlova – “Šansa”, “Minuta”, “Dodir”, “Kvar” i “Luda” – od kojih zadnja četiri u ovoj godini. Sve singlove Ida je objavila pod svojom samostalnom diskografskom etiketom, čime Prester odvažno utabava svoj put među nezavisnim diskografima.
Ida Prester/ Photo: Promo
Pesma “Luda” napisana je u suradnji sa zagrebačkim electro pop dvojcem pocket palma. Njihova saradnja počela je još na remixu pesme “Minuta”, a nastavila se na singlu “Dodir”, nastalom tijekom karantina.
Singl “Luda” prati spot, koji su uradili stalni Idini saradnici – Vladimir Miladinović Piki (kamera) i Marko Ćerketa (art direkcija).
– Kako je ova pjesma na neki način nastavak singla Kvar, odlučili smo zadržati neke elemente iz tog spota. Prvenstveno je publika zapazila kostim, u “Ludoj” izrađen od drugih boja i materijala. Taj model sada u ekipi zovemo “Ida odijelo”. Autentičan, prepoznatljiv, decentno sexy… baš kako bi i Idu samu opisali – kazao je Marko Ćerketa.
Pre tačno 20 godina, 26. oktobra 2000. godine, srušeno je drvo na Novom Zelandu o kome su pevali U2 u svojoj pesmi “One Tree Hill” s albuma “The Joshua Tree”. Pesma je bila inspirisana tragičnom smrću ‘roadieja’ grupe Grega Kerola.
“One Tree Hill” je u martu 1988. objavljena kao četvrti singl s albuma na Novom Zelandu i u Australiji, dok je “In God God” objavljen je kao četvrti singl u Severnoj Americi. Izdanje je zauzelo prvo mesto na listi novozelandskih singlova, završavajući 1988. kao drugi najuspešniji hit u zemlji.
[infobox title=’One Tree Hill’]
One Tree Hill. wikipedia.org
Kada je Okland osnovan kao kolonijalni grad, drvo je stajalo na vrhu brda u blizini. Originalno drvo posekao je neki doseljenik 1852. godine, iz hira ili za iogrev, nikada nije dokazano. 1870-ih je kao zamena posađen bor, tačlnije nekoliko njjih, ali je samojedan uspeo da ostane u okruženju koje za borove nije prirodno. Preostalo stablo kasnije su dva puta napali motornim testerama aktivisti Māora kako bi skrenuli pažnju na nepravde koje je vlada Novog Zelanda nanijela Maorima. Prvi napad dogodio se 28. oktobra 1994. na godišnjicu Deklaracije o neyavisnosti 1835. Drugi napad 5. septembra 2000. toliko je oštetio drvo da mu nije bilo spasa i zbog toga je uklonjeno 26. oktobra zbog rizika od urušavanja. Motorna testera korišćena u prvom napadu kasnije je stavljena na prodaju na popularnom novozelandskom aukcijskom sajtu TradeMe 2007. godine, ali je povučena posle žalbi korisnika. Kasnije je prodata na eBayu ui sada je u zbirci Muzeja Novog Zelanda Te Papa Tongarewa.[/infobox]
Pesma je napisana u znak sećanja na Grega Kerola, Novozelanđanina s kojim se bend prvi put sreo u Oklandu tokom nezaboravne turneje “Fire” 1984. Postao je vrlo blizak prijatelj s pevačem Bonom, a kasnije je radio kao roadie za grupu. Kerol je stradao u julu 1986. u motociklističkoj nesreći u Dablinu. Posle njegove sahrane na Novom Zelandu, Bono je sećanje na njega napisao stihove za “One Tree Hill”. Tekst odražava Bonove misli na sahrani i tokom njegove prve noći na Novom Zelandu kad ga je Kerol odveo na “One Tree Hill” kod Oklanda. Vokal je snimljen u jednom tejku, jer se Bono osećao nesposobnim da je otpeva i drugi put.
Kritičari su bili oduševljeni, ali je bend nije svirao na turneji “Joshua Tree” 1987. godine zbog toga što se Bono plašio emocija dok je bude pevao. Kasnije je pevaop samo povremeno, da bi tokom “Joshua Tree Toura” 2017. i 2019. u znak sećanja na 30. godišnjicu albuma, na svakom nastupu bend izvodio “One Tree Hill”.
Tri beogradska benda – Lipov Loud, Sharks, Snakes & Planes i Remedy, sviraće za svoje autorske materijale u petak, 30. oktobra od 20:00 časova u KC Gradu.
Lipov Loud je garažna rok četvorka sa Zvezdare koja će kao predgrupa publici predstaviti materijal spremljen za prvo autorsko izdanje.
Sharks, Snakes & Planes je post-grunge atrakcija i bend koji ove godine slavi deset godina postojanja.
Na svirci u KC Gradu promovisaće svoj novi singl pod nazivom “Rđavi obarač”.
Nemanja Kojić/ Photo: AleX
Remedy, all star crew na čelu sa Nemanjom Kojićem (Hornsman Coyote), ovom prilikom publici će svirati numere sa albuma prvenca “Ethiopian Mountains” u izdanju Ammonite Records.
Cena ulaznice iznosi 500 dinara. Broj mesta je ograničen. Koncert će biti održan uz poštovanje epidemioloških mera