Naslovna Blog Stranica 188

Prljavo kazalište nas vodi u “crno bijeli svijet” 28. avgusta na Ušću…

Kultni zagrebački sastav Prljavo kazalište, nastupiće 28. avgusta na Ušću.

Prljavo kazalište spada među najznačajnije rok bendove sa ovih prostora. Karijeru su započeli pod uticajem panka i novog talasa, ali su se vremenom razvili u jedan od najmelodičnijih i najemotivnijih rok sastava koji je iznedrio brojne generacijske himne.

Napred – u prošlost… Prljavo kazalište (Bogović/Fileš) objavilo singl “17 ti je godina tek – remake”

Njihove pesme, kao što su “Subotom uveče”, “Na posljednjoj tramvajskoj stanici”, “Sretno dijete”, “Mi plešemo”, “Crno bijeli svijet”, “Ako tražiš nekoga”, “Ne zovi mama doktora”, “Tu noć kad si se udavala”, “Sve je lako kad si mlad”, “Kiše jesenje”… ostavile su dubok trag u muzičkoj istoriji regiona.

Prljavo kazalište, BBF

Prljavo kazalište i Beograd imaju dugu i posebnu vezu. Svaki njihov nastup ovde pun je emocija, a ovog avgusta nas čeka pravo rokenrol slavlje uz Davorina Bogovića i Tihomira Fileša i njihovo “prljavije” Prljavo kazalište.

Ono što ovogodišnji Beer Fest dodatno izdvaja jeste novi festivalski koncept – impresivan muzički program, nikad impozantnija bina, produkcija koja pomera standarde u regionalnoj entertainment industriji, ali i iznenađenje za sve posetioce: BESPLATNO PIVO tokom svih festivalskih večeri.

Bajaga će ipak svirati u Hrvatskoj… Pred koncert u Puli poručio: Ne zanima me politika, samo nam je ljubav potrebna

Posle zabrane koncerata u Hrvatskoj o kojima se proteklih meseci mnogo pisalo, Momčilo Bajagić Bajaga će sa svojim Instruktorima večeras nastupiti Malom rimskom teatru ispod Kaštela u Puli.

Da podsetimo, ove godine, zbog negodovanja dela javnosti, iznenada su otkazani njegovi koncerti u Sisku i Solinu.

Organizator pulskog koncerta, agencija Incognito Agency, jasno je stala iza izvođača, najavivši oštru reakciju u slučaju bilo kakvog spominjanja nasilja.

Bajaga o otkazivanju koncerata u Hrvatskoj: Niti sam pokušao da shvatim, niti mogu da razumem…

Sam Bajaga ne želi da komentariše ovakve situacije.

– Nikada nisam nailazio na zabrane. Nikada se nisam bavio politikom, niti me ona zanima. Samim tim, apsolutno ne razumem šta se dešava – izjavio je za portal Istra24.

Na pitanje kojim stihom bi pozvaoi publiku na koncert pod Kaštelom, Bajaga nije imao dilemu:

– Dragoj publici iz Istre poručujem – samo nam je ljubav potrebna!

Džastin Timberlejk otkrio da ima tešku bolest…

Pevač Džastin Tiberlejk otkrio je da mu je dijagnostikovana teška bolest, prenose svetski mediji.

Kako se navodi, lekari su mu dijagnostikovali Lajmsku bolest.

– Osim drugih stvari, borim se sa nekim zdravstvenim problemima, i dijagnostikovana mi je Lajmska bolest – što ne govorim da biste se loše osećali zbog mene – već da bacim malo svetla na ono s čime sam se suočavao iza kulisa – napisao je Timberlejk na Instagramu.

Džastin Timberlejk objavio novi album “Everything I Thought It Was”

– Ako ste iskusili ovu bolest ili poznajete nekoga ko jeste – onda to znate: živeti s ovim može biti neumoljivo oslabljujuće, kako mentalno, tako i fizički.

Avril Lavinj se izborila s lajmskom bolešću i vraća se na scenu… ako je to uopšte ona

Nastavio je, otkrivajući da je bio “šokiran” kada je prvi put čuo da boluje od teške bolesti, koja se prenosi sa krpelja na ljude, ali mu je to pomoglo da razume zašto je osećao “ogromnu količinu nervnog bola” i “ludi umor ili mučninu” dok je bio na sceni.

– Suočio sam se sa ličnom odlukom – napisao je pevač. – Da li da prestanem sa turnejom? Ili, da nastavim i pronađem rešenje. Odlučio sam da radost koju mi donosi nastup daleko prevazilazi prolazni stres koji je moje telo osećalo. Jako sam srećan što sam nastavio.

Metal Echoes in Dracula’s Courtyard, Guided by Rain Spirits… Headliner on the First Day of Rockstadt Extreme Festival

Once upon a time, there was a gothic church. And somewhere nearby – Count Dracula’s castle. Once upon a time, there was a town called Râșnov, at the foot of the church ruins, and in it – a festival.

Once upon a time, there was the year 2025, and with it, the last time Rockstadt Extreme Fest would be held at its old location. For those who’ve been waiting ten years, there’s only one chance left. The eleventh and final one.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The weather was pleasant, almost spring-like – the kind you only get in the Romanian mountains at the end of July. Around 2:30 p.m. (because when else would a metal festival begin?), as if someone from the ancient church ruins above whispered to the skies, the rain began to fall – and so started Rockstadt Extreme Fest.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Three stages, ruins, and endless forest. With that kind of setting, sunshine wouldn’t even make sense. There’s parking – for the first fifteen minutes. Boots are essential, though metalheads would wear them anyway. Dark outfits take on a whole new meaning when layered with colorful (sometimes even themed) rain ponchos. Some were determined – horns, costumes, hats, and chains stayed on, no matter what. Umbrellas, though much needed, remained closed – out of respect.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

There was makeup too – corpse paint like from a black metal band, though seemingly applied by a less skilled, childlike hand (that’s the spirit of the festival) – melting as soon as you took your first steps into the crowd. The only thing that charmingly clashed with all the metal, darkness, and Dracula vibes was a neon-pink ice cream stand. And a two-meter-tall person in knee-high boots, covered in studs from head to toe, holding that same ice cream cone and looking like the sweetest thing in the world.

So – boots, something to wear on your head, nerves of steel for the crowd, and a few layers (say, a T-shirt from one band and a hoodie from another), and you’ve got your survival kit.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The rain spirits, however, didn’t stick around forever. Just before Katatonia came on, the mud reached its final form, and the rain switched to intermittent mode. If catatonia is a psychiatric syndrome marked by abnormal movement and behavior, often linked to mental illness or melancholy – well, the band’s frontman, Jonas, is definitely none of that. And if you think this kind of band can’t be listened to in daylight – you’d be absolutely wrong.

– Are you having a great time? – Jonas asked. The crowd’s reply wasn’t enough.

– Are you, really? – he repeated, almost shyly. Yes, of course it was good.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

A new album and lineup changes, but as soon as “My Twin” began, it was the same old Katatonia. The crowd sang along in unison. And Jonas, who would probably blush at any moment – if only that didn’t ruin his metal frontman look.

– Are you gonna listen to Emperor? – he grinned – Me too.

Picks, drumsticks, setlists flew through the air. The security team stepped up, passing every record to the band to sign – and there were tears of joy all around.

After Katatonia came Zeal & Ardor. Not their first time at the festival, but for those who hadn’t heard them yet – there’s a good chance they became hardcore fans by the end of the set.

– If you want to sing along to anything, please do – another genuinely nice frontman.

Zeal and Ardor, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

The rain spirits returned just in time – as the band announced (or rather politely requested) more aggressive tracks, a downpour erupted. After their most intense number, “Clawing Out,” they left the crowd in a changeover moment with a combo of “Holy Diver” and “I Write Sins Not Tragedies.” And since the beer lines were literally hundreds of meters long, your options were: the remix or the next stage.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

So – the new stage: Unprocessed, performing in Romania for the first time. Judging by the general reaction, it won’t be their last. German progressive metalcore. Or, if that’s not clear enough – Polyphianesque, just three years younger. They asked for more crowd surfers. A dozen people were carried overhead. They asked everyone to get down on the ground – no one stayed standing. This festival’s crowd obeys every command.

– You’re really living it up in the rain! – the bassist said. And he was right. A little wet, but pretty amazing.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

While the younger crowd (and some of the older folks – band members included) were pouring their hearts out at the side stage, the veterans – Mastodon – took over the main one, alongside fans of more traditional metal.

Since no one has really recovered from Ozzy’s death, they played “Supernaut” as a tribute. Because, as they said – without Ozzy, none of us would be here. Not them onstage, not us in the crowd.

Meanwhile, on the neighboring stage, a machine was being prepped – naturally, for Machine Head.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Somewhere in the crowd was a guy holding a sign: “Moshpit HERE.” He probably had no idea what that sign would unleash in just a few minutes.

The banner onstage read “Machine Fuck*ing Head.” The intro was “Bohemian Rhapsody.” No need to mention that no one stayed silent.

They opened with “Imperium” – fireworks, pyro, and brutal mosh pits. Bloody mosh pits.

God help you if you fall during one. Either you get trampled or you’re neck-deep in mud. They asked for “the biggest circle pit the festival has ever seen.” Just imagine.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

– Put your fists up and smash those hammers! – and if you’re wondering what hammers, one flew in from the stage: giant rubber ones. About twenty of them.

– To all of my beer drinkers on a Wednesday night! – Rob toasted. And then came another deadly pit.

If you were more into pagan deities and Danish folk metal, you caught Myrkur on the smaller stage. Ivy wrapped around the mic, fairy-like beauty, angelic voice.

– I don’t care what you believe in. You are gonna sing with me. – and we could only nod and follow the command: “Odin, Odin, Odin…”.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

If you remember the mud-drenched pits on the main stage – Coma brought something else: mosh pits on concrete, at the second stage. You got to choose – muddy or bloody knees. Wet, no doubt. Take your pick.

But they didn’t just bring next-level pits. They brought a whole new level of stage performance – including a pole dancer.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

With all the gear and energy you had, you survived day one. Twelve hours. Someone’s double shift. The festival goes on for four more days. Time to grab some cooling gel, so you don’t end up with a sore neck from the start.

Shazam was working overtime. If you went home on day one with a double-digit number of new song likes – you know what kind of festival this is.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

To close the day, Ozzy’s “Dreamer” played through the speakers – for all those whose childhood dreams came true on day one.

J. Ilić/HL

Metal u Drakulinom dvorištu, pod komandom kišnih duhova… Headliner na Rockstadt Extreme Festivalu, prvi dan

Bila jednom jedna gotička crkva. I negde u blizini, zamak grofa Drakule. Bio jednom jedan Rašnov u podnožju ruševina crkve, a u njemu jedan festival.

Bila jednom jedna 2025. godina, a sa njom i poslednji put da se Rockstadt Extreme Fest održava na staroj lokaciji. Onima koji deset godina čekaju, ostala je još samo jedna šansa. Jedanaesta i poslednja.

Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Vreme je bilo prijatno, prolećno, onakvo kakvo može biti među rumunskim planinama krajem jula. Negde oko pola tri (jer kad bi inače počinjao metal festival), neko iz crkve je poslao kišu i Rockstadt Extreme Fest je počeo.

Tri bine, ruševine i nedogledna šuma. Sa tim ambijentom, nikakvo sunce ne bi imalo smisla. Parkinga ima prvih petnaest minuta. Čizme su obavezne, mada bi njih metalci svakako nosili. Mračne odevne kombinacije dobijaju potpuno drugačiji smisao prekrivene šarenim (ponekad i tematskim) kabanicama.

Bilo je i onih odlučnih – rogovi, kostimi, kapice i lanci ostaju, bez obzira na sve. Kišobrani, iako preko potrebni, se ne otvaraju, iz pristojnosti. Bilo je i šminke – “corpse paint”, kao iz blek metal benda, ali onaj naslikan malo manje veštom, dečijom rukom (sve je to duh festivala), topio se sa prvim koracima u gužvi.

Jedino što je simpatično odudaralo od metala, crnine i Drakule, bio je drečavo roze štand za sladoled. I osoba od dva metra, u čizmama do kolena, prekrivena nitnama od glave do pete, koja sa tim istim sladoledom u rukama postaje najslađa na svetu. Znači, čizme, bilo šta što možete da stavite na glavu, čelični živci za gužvu i par slojeva odeće (na primer, majica jednog, a duks drugog benda) i imate opremu za preživljavanje.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Kišni duhovi, ipak, nisu bili neumorni. Pre nego što je krenula Katatonia, blato je poprimilo svoju finalnu formu, a kiša je ušla u naizmenični režim. Ako je katatonija psihijatrijski sindrom koji karakterišu abnormalnosti u kretanju i ponašanju, nešto što se vezuje za duševne bolesti ili melanholiju – pevač ovog benda, Jonas, to svakako nije. I ako mislite da ovakav bend ne može da se sluša po danu – apsolutno ste pogrešili.

– Are you having a great time – pitao je Jonas. Nije mu bio dovoljan odgovor publike.

– Are you, really? – kao da se postideo. Da, naravno da je bilo dobro.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Novi album i promena sastava, ali, čim su zasvirali “My Twin”, bila je to ona stara Katatonia. Sa njima, publika koja horski peva. I Jonas, koji bi svakog trenutka pocrveneo, samo kad mu to ne bi kvarilo izgled frontmena metal benda.

– Are you gonna listen to Emperor? – nasmejao se – Me too.

Letele su trzalice, palice, setliste. Obezbeđenje je ispoštovalo, dodali su bendu sve ploče na potpisivanje i eto ih suze radosnice.

Posle Katatonie, svirali su Zeal & Ardor. Nije im prvi put na ovom festivalu, ali ko ih do sada nije čuo, velika je šansa da će do sledećeg puta postati vatreni obožavalac.

– If you want to sing along to anything, please do – još jedan izuzetno fin frontmen.

Zeal and Ardor, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Kišni duhovi su ponovo proradili, taman kad je bend najavio agresivnije pesme (ili praciznije, zamolio da ih odsvira), krenula je provala oblaka. Posle najagresivnije, “Clawing Out”, ostavili su publiku u čejndžoveru, uz kombinaciju “Holy Diver” i “I Write Sins Not Tragedies”. I pošto se do piva nije moglo, jer su redovi bili dugački trocifren broj metara, opcije koje su se nudile bile su, ili remiks, ili nova bina.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Nova bina, dakle, Unprocessed, prvi put u Rumuniji. Sudeći po opštem utisku, sigurno ne i poslednji. Progresivni nemački metalkor. Ako nije dovoljno jasno, može se reći – Polifijanovići, svega tri godine mlađi. Tražili su što više crowd surfera. Desetak ljudi je nošeno na rukama. Tražili su da svi budu na podu. Niko nije ostao da stoji. Publika ovog festivala će ispoštovati svaku komandu.

– You’re really living it up in the rain! – rekao je basista. Poprilično dobro. Pomalo mokro, ali poprilično dobro.

Unproccessed, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Dok su na manjoj bini klinci (a i publika) ostavljali dušu, oni malo iskusniji, Mastodon, bili su na glavnoj bini. Zajedno sa ljubiteljima malo standardnijeg metala.

Budući da još uvek niko nije preboleo Ozijevu smrt, odsvirali su “Supernaut” kao omaž. Jer kako rekoše, bez Ozija, ne bi bilo ni nas. Ni njih na bini, ni nas u publici.

Za to vreme, na bini pored nicala je mašinerija namenjena za, logično, Maschine Head.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Bio je tu negde dečko za znakom “Moshpit HERE”. Verovatno nije bio svestan šta će taj znak da izazove, kroz samo nekoliko minuta.

Na bini je bila zavesa – “Maschine Fuck*ing Head”. Intro je bila “Bohemian Rhapsody”. Nema potrebe naznačiti da je niko, baš niko, nije prećutao.

Otvorili su pesmom “Imperium”, vatrometom, binskom pirotehnikom i šutkama. Krvavim šutkama.

I ne dao vam Bog da tokom šutke padnete. Ili vas gaze, ili ste u blatu do grla. A oni su tražili “najveći krug koji je festival ikada video”. Zamislite kako je to bilo.

Machinhead, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

– Put your fists up and smash those hammers! – ako se pitate kakve čekiće, odgovor dolazi sa bine. Ogromne, gumene čekiće. Bilo ih je dvadesetak.

– To all of my beer dinkers on a Wednesday night! – nazdravio je Rob. I ponovo je usledila smrtonosna šutka.

Kome je bilo do prizivanja paganskih božanstava i danskog folk metala, slušao je Myrkur na manjoj bini. Imala je bršljan oko mikrofona, vilinsku lepotu i anđeoski glas.

– I don’t care what you believe in. You are gonna sing with me. – mogli smo samo da klimamo glavom i da na komandu pevamo “Odin, Odin, Odin…”.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Ako se sećate šutki na glavnoj bini, u blatu, Coma je donela novi nivo – šutke na betonu, na drugoj bini. Mogli ste da birate, blatnjava ili krvava kolena. Mokra sigurno. Od ova dva, šta vam je draže.

I ne samo da su doneli novi nivo atmosfere. Doneli su i novi nivo scenskog nastupa. Imali su plesačicu, jednu od onih koje igraju oko šipke.

Mykur, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Uz svu potrebnu opremu i energiju, preživeli ste prvi dan. Dvanaest sati. Nečiju duplu smenu. Festival traje još četiri dana. Gelove u ruke, da ne bude upala vrata na početku.

Shazam je radio punom parom. Kad prvog dana odete kući sa dvocifrenim brojem lajkovanih pesama, jasno vam je o kakvom festivalu se radi.

Katatonia, Rockstadt/ Photo: Jelena Ilić

Za kraj, sa razglasa je zasvirao Ozijev “Dreamer”. Za sve one kojima su snovi iz detinjstva ispunjeni već prvog dana.

J. Ilić za HL

Bilo je – glasno i žestoko… Fear Factory i NIT u Dorćol Platzu (fotoreportaža)

Čekali smo ih punih 10 godina. Tada je bilo glasno i žestoko. A u utorak, 29. jula u Dorćol Platzu bilo je – glasno i žestoko.

Fear Factory, pioniri industrijal metala, konačno su se vratili u Beograd i pokazali da su i posle 35 godina na sceni i dalje u vrhunskoj formi.

NIT, Dorćol Platz/ Photo: AleX

Podrška na koncertu u Dorćol Platzu bio je domaći bend NIT (ex Ascend), prošlogodišnji pobednici Zaječarske gitarijede.

Oni su svojim (po našem ukusu prekratkim) setom propisno razdrmali publiku za američke metalce.

NIT

Fear Factory

Fear Factory, Dorćol Platz/ Photo: AleX
Fear Factory, Dorćol Platz/ Photo: AleX

Dokumentarni film “Treći svijet” o grupi Haustor… Srpska premijera u MTS Dvorani na jubilarnom Dok’n’Ritmu

Jubilarno, 10. izdanje festivala muzičkog dokumentarnog filma Dok’n’Ritam biće otvoreno srpskom premijerom filma o kultnoj grupi Haustor “Treći svijet”, u četvrtak, 25. septembra, u beogradskoj MTS Dvorani u 20 časova. 

“Treći svijet” nije klasična biografska priča, već filmska meditacija o kreativnom i ličnom odnosu dvojice osnivača zagrebačkog benda Haustor – Darka Rundeka i Srđana Sachera. Film istovremeno oživljava muzičku scenu bivše Jugoslavije i istražuje složeni dijalog dvojice kontrastnih autora, čiji je kreativni spoj 1984. godine iznedrio istoimeni album – “Treći svijet” – danas smatran jednim od najvažnijih izdanja ex-YU roka.

Kroz otvorene razgovore, bogatu arhivu i muzičke intervencije, film donosi i jedinstveno ponovno okupljanje benda u studiju, gde je rekonstruisana izgubljena dub verzija pesme “Treći svijet”.

Time je nastala nova verzija – dijalog između Haustora tada i sada – koja postaje emocionalno i simbolično srce filma i poetske magije kreativnog para glavnih junaka.

– Ovo je projekat koji je po mnogim kriterijumima – tematski, emocionalno i produkcijski – moj najličniji dosad. Film je rezultat višegodišnjeg rada – kaže reditelj i scenarista Arsen Oremović.

Ovaj film nije samo dokument o bendu, već slika ljudi, grada i ideje da je kreativnost često najbolji način da stvarnost postane podnošljivija – i čudesnija. Prikazuje kako su se magija svakodnevice i duh Zagreba pretočili u muziku, slike i tekstove koji su trajno obeležili prostor i vreme. Svetska premijera biće u avgustu na Sarajevo film festivalu.

Treći svijet, artwork

Srpska premijera na jubilarnom Dok’n’Ritmu

“Treći svijet” će u Srbiji premijerno biti prikazan na otvaranju jubilarnog, 10. izdanja festivala muzičkog dokumentarnog filma Dok’n’Ritam, u četvrtak, 25. septembra u MTS Dvorani u Beogradu, u 20 časova. Ograničen broj ulaznica za „Treći svijet“ dostupan je po promotivnoj ceni od 790 dinara na blagajni MTS Dvorane i onlajn na zvaničnom sajtu.

Rundek i Porto Morto oživeli kultnu pesmu Haustora…

Deseto izdanje Dok’n’Ritma biće održano od 25. do 28. septembra u Jugoslovenskoj kinoteci u Kosovskoj ulici, MTS Dvorani i na Dorćol platzu, kao i na tajnoj lokaciji koja će naknadno biti otkrivena.

Na Dok’n’Ritmu će, pored “Trećeg svijeta”, biti prikazano više od deset filmova iz sedam zemalja, od kojih su većina premijere. Tradicionalno, biće predstavljeni i dokumentarci u nastajanju, muzičke knjige i koncerti. Ceo program biće objavljen uskoro.

Haustor – Treći svijet, cover

O bendu Haustor

Haustor je zagrebački rok sastav aktivan od 1979. do 1990. godine, poznat po spoju različitih žanrova – rege, ska, afro, post pank, kao i po istaknutim tekstovima i bogatoj duvačkoj sekciji. Osnovali su ga Darko Rundek i Srđan Sacher, a debitovali su 1981. albumom “Haustor”. 

Posle razigranog hita “Moja prva ljubav”, ovo niko nije očekivao… Debi album Haustora bio je totalno iznenađenje za sve

Njihov drugi album “Treći svijet” (1984) predstavio je ambiciozniju zvučnu i poetsku viziju, koja je u početku naišla na nerazumevanje, ali je vremenom stekla kultni status. Nakon odlaska Sachera, Rundek nastavlja s bendom i objavljuje albume “Bolero” (1985) i “Tajni grad” (1988). Haustor se danas smatra jednim od ključnih i najuticajnijih bendova novog talasa.

Beograd surfovao sa Hydrom… Satrijani i Vaj slavili zvuk gitare u Luci Beograd (fotoreportaža)

Američki rok gitaristi Džo Satrijani i Stiv Vaj, zajedno pod imenom Satchvai, oduševili su u sredu uveče posetioce koncerta u Luci Beograd.

Na evropskoj turneji “Surfing with the Hydra”, Satrijani i Vaj doneli su u Beograd virtuzionu i nadahnutu svirku odabranih kompozicija iz višedecenijskih samostalnih karijera, kao i sa predstojećeg zajedničkog albuma.

Uvertira za koncert SatchVai Banda bio je solo nastup Neda Eveta na Fretless staklenoj električnoj gitari, koji je mnoge u ostavio bey daha, ali s nestrpljenjem se čekala “prava stvar”.

Koncert su Satrijani i Vaj otvorili zajedničkim singlom “I Wanna Play My Guitar”, gde je umesto Glena Hjuza u studiju, pevao uživo basista Marko Menoza, kao i instrumentalom “The Sea Of Emotion, Pt. 1”.

Vaj je pokazao svoje izuzetno umeće u “Zeus In Chains” i “Little Pretty”, da bi zajednički izveli “Ice Machine”.

SATCHVAI Band, Luka Beograd/ Photo: AleX

Prisutni su bili oduševljeni i prepoznatljivim Satrijanijevim kompozicijama “Flying In Blue Dream” i “Surfing With The Alien”, kao i u duetu odsviranom “Saharom”, dok je Vaj u “Teeth Of The Hydra” pokazao kako se koristi njegova legendarna gitara sa tri vrata.

SATCHVAI Band, Luka Beograd – set lista/ Photo: Anja Zelić

U pratnji i bubnjara Kenija Arnofa i gitariste Pita Torna, atmosferu su dodatno zakuvali uz Satrijanijev visokoenergetski “Satch Boogie”, očekivano virtuozni gitarski duel u “If I Could Fly” i Vajeva “For The Love Of God”.

SATCHVAI Band, Luka Beograd/ Photo: AleX

Zvaničan kraj koncerta stigao je sa Satrijanijevom “Always With Me, Always With You”, u kojoj se nadigravao sa Vajem i Tornom.

Na poziv oduševljenih posetilaca, usledio je bis sa odgovarajućom “Crowd Chant” i rasviravanjem klasika benda Steppenwolf “Born To Be Wild”.

Počnje peti, jubilarni Garden Fest, sav prihod od ulaznica ide u humanitarne svrhe, a sviraju Ateisti, Neredi, Zoster, Van Gogh…

Jedan od najvećih letnjih festivala u regionu, Tuborg Garden Fest, sutra po peti put, otvara kapije Ljetne bašte u Prijedoru od 19.30 časova.

Organizatori su odlučili da sav prihod od prodaje ulaznice od danas doniraju u humanitarne svrhe.

– Sav prihod od karata koje se kupe danas, sutra i u subotu doniraćemo Udruženju roditelja djece sa posebnim potrebama Neven, te pozivamo sve da dođu na Tuborg Garden fest, kupe karte, dobro se zabave, a ujedno budu humani. Podsjećamo, da smo još jednu humanitarnu akciju organizovali sredinom juna mjeseca, gdje smo 10% prihoda od svih prodatih ulaznica u određenom periodu namjenili za pomoć Udruženju Anemona iz Prijedora, za pomoć oboljelim od astme i hronične opstruktivne bolesti pluća – istakli su organizatori.

Garden Fest 2024/Photo: Tuborg Garden Fest PR tim

Sva prikupljena sredstva Udruženju Anemona i Udruženju Neven, biće uručena nakon završetka festivala.

Jednodnevna ulaznica po ceni od 30 KM i dvodnevna od 35 KM može da se kupi putem servisa Gigstix do sutra do 12 časova, kao i u Prijedoru u caffe baru “Teške boje”, “Downtown ulica na²”, pub i bilijar klubu “XXL”, “Woodstock” caffe baru i cvećari “Nataša”. Karte će biti u prodaji i na ulazu u Ljetnu baštu na dane festivala.

– Prijedor se probudio u festivalskom raspoloženju i spreman je da ugosti najveća muzička imena iz cijele regije. Muziku i ljeto ove godine raširenih ruku dočekujemo u samom centru grada, na bini Ljetne bašte. Pred nama su dvije večeri fenomenalnog raspoloženja. Očekuje nas odlična zabava – istakli su organizatori.

Tuborg Garden Fest – line up

Sutra, prve festivalske večeri, otvara banjalučka grupa Fjužna pruga, a potom će na velikoj bini Ljetne bašte zasvirati Savršeni marginalci, Atheist Rap, Kultur Shock i Ritam nereda.

Drugog dana festivala, sviraće lokalni bend b, a potom nastupaju Bad Copy, Bojana Vunturišević, Van Gogh i Zoster.

Zoster vas poziva na Garden fest: Festival gde se daje ljubav za ljubav

Predivan ambijent u Ljetnoj bašti, snažna muzička imena, sjajna produkcija i fantastičan provod samo su neki od razloga zašto posetiti ovogodišnji Tuborg Garden Fest.

Za publiku van Prijedora, besplatan i siguran prevoz do festivala i nazad obezbediće Željeznice Republike Srpske. Sve što je potrebno da uradite je da vašu kartu predočite na šalteru Željeznice. ⁣

Za više informacija posjetite www.gardenfest.net , kao i Facebook i Instagram stranice festivala.

– Okupite ekipu, posjetite Tuborg Garden Fest u Prijedoru i doživite najbolje momente vašeg ljeta. Ne propustite priliku da budete dio ove, sada već tradicionalne, muzičke priče. Dobrodošli – poručuju organizatori.

 

Buka iznutra ponekad je preglasna… nekonaj predstavila novu pesmu pod nazivom “Gluva”

Nova pesma koju zajedno sa video spotom predstavlja nekonaj nosi nayiv “Gluva” i sada je dostupna na svim striming platformama: https://bfan.link/gluva .

– Kako je prošlo izvesno vreme od mog prvenca Distanca — pesme koja nosi notu nostalgije i osvrće se unazad — shvatila sam da neke priče treba pustiti. Ne zato što nisu bile važne, već zato što buka iznutra s vremenom postane preglasna. U tom trenutku, “Gluva” mi je došla kao izlaz – rekla je nekonaj o novoj numeri.

Reč je o malom “klupskom ispraćaju” umetnice u svemu što je spremna da ostavi iza sebe, a refren takođe kaže: Ma pusti priču tu, samo mi treba da uđem u klub… jer svi su gluvi tu – treba mi da budem gluva ja za tebe”.

Ko je nekonaj i šta to ima da nam kaže…

To je i poruka cele pesme — dozvola da ogluviš za ono što više ne želiš da čuješ ili nosiš sa sobom. U spotu, nekonaj i njene drugarice slave, spremaju se za izlazak i puštaju sve i svakoga koga treba. nekonaj vas poziva da shvatite ovu pesmu kao poziv da uradite isto.