Naslovna Blog Stranica 1636

Gitarista Rammsteina nije optimista: Prošlo je vreme stadionskih bendova, mi smo stari ljudi, a mladih nema…

Ričad Kruspe/Photo: YouTube printscreen
Ričad Kruspe/Photo: YouTube printscreen

Dani stadionskog roka se možda bliže kraju, barem u mislima gitariste Rammsteina i lidera benda Emigrate, Ričarda Kruspea. U nedavnom intervjuu za Summa Inferno u kojem se muzičar u početku žalio zbog nedostatka pobune u roku i metalu ovih dana, on je takođe podelio svoje mračne poglede za budućnost rok i metal grupa koje sviraju na stadionima.

– Rok muzika je nekada bila muzika kojom smo se svi bunili protiv svojih roditelja. Sećam se, kada sam bio mali, puštao sam rok muziku i moji roditelji su dolazili i govorili: ‘Možeš li to da utišaš?’ – rekao je Kruspe, a zatim dodao: – Danas, kada moja deca sviraju rok muziku, dođem i kažem: ‘Možete li da je pojačate?’ Dakle, pobuna u rok muzici je završena.

Gitarista Rammsteina Ričard Kruspe najavio album svog benda Emigrate, a gost mu je – Til Lindeman

Kako je intervju doveo do činjenice da prisustvo Rammsteina ili  Metallice na stadionu i dalje pokazuje da postoji publika za tešku buntovničku muziku, gitarista je dodao:

– Da, da, ali svi su kao dinosaurusi. Razmislite o tome, svi ti bendovi dinosaurusu su stari, mi smo stari ljudi. Mlada generacija, oni slušaju možda i rok, ali ih zanima i druga vrsta muzike.

Putinu u inat… Gitaristi Rammsteina u Moskvi javno prekršili ruski anti-LGBTQ zakon

Kruspe je zatim dodao da su dani rok i metal bendova kao “stadionskih bendova” skoro gotovi, navodeći:

– Drugi problem je što ti veliki bendovi – nema više novih, ne postoje. Uvek pričam o tim stadionskim bendovima – skoro je gotovo! Koji je poslednji stadionski bend koji poznaješ?

Iako Kruspe sumnja u budućnost rok i metal bendova koji sviraju na stadionima, to trenutno nije problem za Rammstein. Bend je rezervisao termine na stadionima u SAD i Evropi pre pandemije i konačno će dobiti priliku da ostvari te nastupe 2022. Pogledajte njihov raspored turneje i saznajte informacije o ulaznicama ovde.

HL/Izvor: loudwire.com

Zašto je Kijanu Rivs tajno boravio u Novom Sadu? Nije ni snimanje filma, ni Exit…

CYBERPUNK 2077 Kijanu Rivs/Photo: YouTube printscreen
CYBERPUNK 2077 Kijanu Rivs/Photo: YouTube printscreen

Glumac Kijanu Rivs u tajnosti je ovog leta posetio Novi Sad i to ne zbog snimanja filma.

Glumac je letos stigao u Novi Sad u želji da ostane neprimećen, a kako piše portal nsuzivo.rs, razlog je digitalizacija njegovog lica za potrebe jedne od najpopularnijih video-igara na svetu “Cyberpunk 2077”.

Ponovo pokazao kakva je faca… Kijanu Rivs celoj kaskaderskoj ekipi filma “John Wick 4” podelio “rolekse”

“Naime, jedna od razvojnih IT kompanija, iz Novog Sada prva je u svetu razvila tehnologiju za digitalizaciju ljudskog lika na osnovu snimljenih dinamičkih 3D podataka lica u pokretu. Oni su toliko dobri u tome što rade da su već nekoliko godina prepoznati u svetskoj IT industriji. Glumac je bio inkognito u vojvođanskoj prestonici jer ni kompanija a ni glumac nisu hteli da ih pompa i histerija koja bi nastala zbog popularnosti ometa u poslu digitalizacije njegovog lica. Mere predostrožnosti su bile velike da je jako mali broj ljudi uopšte i znao. Kijanu je bio smešten na tajnoj lokaciji“, navodi NS uživo.

Kijanu Rivs piše scenario za strip u kome je on glavni junak… Upozorenje – samo za odrasle

Novi Sad ispred San Franciska, Njujorka, Tokija, Berlina?

Da je neko pre desetak godina rekao da će Kijanu Rivs doći u Novi Sad jer je to grad u kome je započeta priča digitalizacije ljudskog obličja, pa je potpuno logično da pripreme za svoj film obavi u Srbijii, a ne u San Francisku, Njujorku, Tokiju ili Berlinu, verovatno bi ga svi čudno, a možda i podsmešljivo gledali.

KIJANU RIVS O SMRTI: Postoji jedna stvar za koju znamo da se dešava kad odemo…

Međutim, danas je ova nekada nezamisliva scena realnost, kao što je činjenica da se Novi Sad sve češće u javnosti pominje kao Silicijumska dolina ovog dela Evrope, a da ova titula nije laskanje najbolje pokazuju konkretni doprinosi svetskoj IT zajednici.

Novi Sad postao je sedište multinacionalnih kompanija i ubrzanim tehnološkim razvojem, odnosno rezultatom koji su dali domaći talenat, trud i dobre ekonomske mere države, pozicionirao se kao prava stanica za tehnološke gigante.

HL/Izvor: nsuzivo.rs

Dodelom nagrada završen 8. Japansko-srpski festival filma

Nagrada za najbolji kratki film u takmičarskom programu 8. Japansko-srpskog festivala filma na temu “Status” pripala je filmu “Echoes from a Bridge” Bilala Kavazoea.

Najbolji srpski film po oceni japanskog žirija je “Plava granica” Ivana Milosavljevića, dok je srpski žiri za najbolji japanski film proglasio “Tsurezure Kankan” autora Okadoa Takašija i Kedoina Jukija.

– Prvi put za osam godina, JSFF je imao petodnevni filmski program koji je ujedno bio i najsveobuhvatniji do sada. Devet dugometražnih i 32 kratkometražna ostvarenja prikazana su u  ugoslovenskoj kinoteci i Dvorani Kulturnog centra Beograda. Temom “Status” želeli smo da nastavimo dijalog između Srbije i Japana kojim otkrivamo sličnosti i razlike ove dve kulture i veoma smo srećni što je ta komunikacija u okviru ovog izdanja bila aktivnija. Sve je veća interakciju između reditelja i publike, kao i odnos publike prema sadržaju. Zahvaljujemo se svima koji su celokupan program učinili bogatijim i lepšim – izjavila je Jovana Stević suosnivač i direktorka JSFF-a za Srbijuosvrnuvši se na prateći program koji svake godine upotpunjuje Festival – izložbu ilustrovanih plakata jugoslovenskih filmova autora Stevana Aleksića i postera japanskih kultnih filmova iz fundusa Jugoslovenske kinoteke.

Miroslav Terzić, Jovana Stević/ Photo: Promo (JSFF)
Miroslav Terzić, Jovana Stević/ Photo: Promo (JSFF)

Selektori 8. JSFF bili su reditelj Marko Grba Singh i suosnivač Festivala Jakša Nikodijević, a o nagradama je odlučivao žiri u sastavu: Miroslav Terzić (reditelj), Micuko Nagai (rediteljka i filmska kritičarka) i Ivan Ikić (reditelj).

Miroslav Terzić saopštio je jednoglasnu odluku žirija, a zatim pročitao poruku Micuko Nagai koja je obrazložila da nije imala dilemu kada je odabrala film “Plava granica” za najbolji srpski “Status”.

– Istina je da iz godine u godinu teme koje obrađujemo kroz filmove napreduju paralelno s napredkom društva i tehnologije. Ali, ovaj film pokazuje da i kinematografija, takođe, mora da napreduje i da je tek tada delo kompletno – izjavila je Micuko.

Photo: Promo (JSFF)
Photo: Promo (JSFF)

U ime reditelja pobedničkog filma Bilala Kavazoea, nagradu je primio njegov kolega, autor filma “Dreams on Fire“ prikazanog u okviru dugometražnog revijalnog programa, Filip Meki, koji se zahvalio JSFF timu i publici na fantastičnom prijemu i pozitivnim reakcijama, naglasivši da se već prvog dana zaljubio u Beograd i ljude.

Nagrađeni reditelj Bilal Kavazoe poslao je video poruku u kojoj je istakao važnost platforme kulturne razmene kao što je Japansko-srpski festival filma, kao preko potreban doprinos svetu u ovo doba i zahvalio se čanovima žirija, JSFF timu i publici:
– Ovogodišnja tema “Status” je veoma uklopljiva i aktuelna za sve nas koji živimo u ovako speifičnom vremenu. Reč koja korespondira sa rečju “status“ na japanskom je “đotai“ što predstavlja promenu tokom vremena. Dakle, lični ili društveni status, to je ono što je promenljivo kroz vreme i može se promeniti na bolje.

Dobitnik nagrade za najbolji srpski film na temu “Status”, Ivan Mihajlović, zahvalio se selektorima, žiriju, Festivalu, publici i rekao:
– Stvarno je zadovoljstvo da u ovim vremenima imamo uživo projekcije i veoma mi je drago što ste prisutni večeras.

Japansko-srpski festival filma je manifestacija koja se i tokom ove dve godine trajanja pandemije održavala u planiranim terminima i fizičkom prostoru i time nastavila osmogodišnju tradiciju komparativnog formata kulturne razmene na određenu temu između Srbije i Japana.

Oglasila se konačno i pevačica koja je “pi…..” po fanu: Ja nisam skandal majstor, sve je bilo u ime umetnosti…

Sofija Urusta/Photo: instagram@sophiaurista
Sofija Urusta/Photo: instagram@sophiaurista

Pevačica koja je dospela u sve svetske medije zbog uriniranja na lice obožavatelja tokom nastupa oglasila se povodom događaja koji je zgrozio većinu ljudi, ali i oduševio sve one koji misle da je rokenrol potpuna sloboda.

POLICIJA PRIJAVILA PEVAČICU SOFIJU URISTU ZBOG URINIRANJA PO FANU NA KONCERTU…

Sofija Urista iz benda Brass Against izvela je neverovatan performanstokom nastupa zbog koga večini, barem sudeći prema komenarima, nije bilo baš prijatno, a reagovala je čak i policija Floride.

Ona je, kao što smo već pisali, nakon što je pozvala obožavaoca na scenu, Urista ga je zamolila da legne, a zatim je počela da spušta pantalone i da mu urinira po licu dok je pevala.

Sofija je sada objavila izjavu u kojoj se bavi bizarnim trenutkom i priznaje da je možda otišla predaleko “u ime umetnosti”.

“Uvek sam pomerala granice u muzici i na sceni. Te noći sam pomerila granice predaleko. Volim svoju porodicu, bend i fanove više od svega i znam da su neki bili povređeni ili uvređeni onim što sam uradila. Izvinjavam im se i želim da znaju da nisam htela da ih povredim”, napisala je i dodala:

“Ja nisam skandal umetnik. Uvek želim da muziku stavim na prvo mesto. Zahvalna sam za svu vašu ljubav i podršku”, napisalaje Urista.

HL/Izvor: chaoszine.net

 

Poslušajte pesmu “Lacrima“, novi singl grupe Boa II

Photo: Promo (Menart)
Photo: Promo (Menart)

– Ovo je pesma o generaciji koja je stasala osamdesetih. Iako odiše setom, za mene ima pozitivnu poruku jer, bez obzira na sistem, svako treba naći snagu u sebi – rekao je o novom singlu Mladen Puljiz.

Ovo je četvrti singl grupe Boa II, ali je ustvari njihova prva autorska pesma.

Boa II/ Photo: Promo (Menart)
Boa II/ Photo: Promo (Menart)

– Pesma “Lacrima” je stajala po strani dok me nije, početkom leta, nazvao Luka i predočio mi ideju za novi aranžman. Pesma je odjednom oživela, otišli smo u studio u Zadar kod našeg omiljenog producenta i saradnika Saše Miočića i finalno je snimili. Prateće vokale je otpevala Lukina sestra Martina Banić Peterlić i to je njena prva, ali sigurno ne i poslednja saradnja sa nama – rekao je Mladen Puljiz

Pesmu “Lacrima“ poslušajte u nastavku ili potražite na digitalnim servisima

Sestra Pola Stenlija nema baš dobro mišljenje o bratu: Sebično kopile, nadam se da će otići u pakao…

Pol Stenli/Photo: facebook@Paul Stanley
Pol Stenli/Photo: facebook@Paul Stanley

Nedavno je objavljena vest da je Vilijam Ajzen, otac legendarnog pevača KISS Pola Stenlija, umro u 101. godini. Stenli je na društvenim mrežama objavio dirljivo saopštenje o smrti njegovog oca.

Ali sada se Stenlijeva sestra Džulija Ejsen oglasila i ima nekoliko ne baš lepih reči za svog brata. Prema Džuliji, Stenli je uvek bio “egocentrični oportunista”.

– Moj brat Pol Stenli je oduvek bio oportunističko, sebično kopile. Oklevetao je celu našu porodicu u svojoj epskoj plačljivoj priči “Face the Music”, a nedavno je rekao da ga “nije briga da li je moj otac umro” – napisala je Džulija na Facebooku i nastavila:

My Brother Paul Stanley, has always been an opportunistic, self-serving bastard. He slandered our entire family in his…

Posted by Julia Eisen on Monday, November 8, 2021

– Moj otac Vilijam Ajzen, sa kojim sam bila veoma bliska, preminuo je juče u 12:19. Međutim, nisam bila obaveštena o tome sve do 18:00, kada sam pozvala bolnicu, jer me brat nije obavestio. Takođe je pokušao da okrene mog oca protiv mene, govoreći mu da planiram da ga zakinem za mnogo novca! Nadam se da će otići u pakao.

HL/Izvor: chaoszine.net

Priča o jednom koncertu, EP izdanju i o tome kako je Blankfile snimio spot za “Schadenfreude“

Blankfile/ Photo: Black Dot Production
Blankfile/ Photo: Black Dot Production

Godinu dana posle objavljivanja najboljeg izdanja benda (EP “Truth Be Sold”), posle svih nedaća, raznoraznih restrikcija, bolesti i zaključavanja, Blankfile ekipa je organizovala i koncertnu promociju tog izdanja.

I opet nisu mogli da to odrade kao “normalni“ ljudi, već su hazarderski organizovali događaj koji je bio osuđen na propast, a nije propao. I o tome su napravili spot.

Ako ste se prijavili na FB događaj namenjen koncertnoj promociji “Truth Be Sold“ izdanja, niste mogli puno da saznate o samom koncertu. Tek ako ste potvrdili direktno bendu da želite da dođete na taj koncert, tog 25. septembra dobili ste sms poruku sa teksom: “Danas je taj dan!“, vremenom kad i linkom GPS lokacije gde bi trebalo da se pojavite u navedeno vreme.

Da, Blankfile je organizovao koncertnu promociju svog najbitnijeg i najboljeg izdanja ikada – na lokaciji koja je bila nepoznata do samog dana koncerta. Svesno rizikujući da ih publika ne shvati ozbiljno i koncert bude polu ili potpuno prazan, momci nisu forsirali ni medijsku promociju, nije bilo plaćenih reklama, a ni postera po ulicama, o koncertu se spekulisalo u polu-inkognito atmosferi.

Znači, morao si da baš želiš da čuješ novi album benda uživo da bi tu priliku i dobio. I ispostavilo se da je Blankfile baš to i želeo. Da se pogleda u oči u oči sa istinom o “istini koju prodaje“, da još jednom krene putem kojim se ređe ide, i odigra hrabro do kraja. Pa, kud puklo da puklo!

I, bogami, puklo je! Ne u onom, ružnom smislu koncerata koji “pucaju“, scenarija na kakav smo, nažalost, navikli na srpskoj andergraund sceni, već apsolutno suprotnom. Pukla je bomba od svirke.

Blankfile/ Photo: Black Dot Production
Blankfile/ Photo: Black Dot Production

Klub je bio krcat, šetale su bele majice sa BFHC natpisima u 2-step ritmici, smenjivao se moš za mošom, sevali su  blicevi, šutke i singalongovi, “letele“ noge, ruke i pesma za pesmom.

Kad na sve dodamo uvodni roštilj i ambijent sa palmama, osećaj svih je bio da su od trenutka ulaska u klub odšetali od stega ovdašnjih uslova i vremena u kom živimo i, posle dužeg vremena, uživali.

Sat vremena svirke za pamćenje, poklon benda ekipi od srca, i s druge strane najbolja promocija kakvu su momci mogli da dobiju.

Sad je već svima jasno, BFHC je brend ispod kog bend i ekipa egzistiraju u savršenoj simbiozi, koja nema velike brojke, ali ima veliku strast, poštovanje i podršku.

Blankfile je, kako je započeo, tako i završio ovu hazardersku “partiju“, pa je dogovorio da se događaj kakav god on ispao snimi i od tog materijala napravi poslednji video za sagu “Truth Be Sold“.

Iza kamere je bio oprobani tim pod vođstvom Dušana Jaukovića, a pesma za koju je urađen video, možda i najveći hit sa izdanja – “Schadenfreude“.

Tako su i simbolično zaokružili video priču ovog izdanja – od “O4TF“ koji je bio spot bez aktera, preko “Dogs Will Bark“ gde je sam bend bio i jedini akter, pa “Blind Spot“ gde Petar okuplja ekipu i na kraju “Schadenfreude“ gde se svi sustiču na koncertu i zajedničkim snagama melju svaki minut večeri koje će se prepričavati.

Spot je verno preneo atmosferu, svaki kadar koji budete videli nije namešten, niti ponavljan, sve je išlo live i iskreno…s druge strane spot nije ni mogao da prenese baš i sve, već taman dovoljno da vas ubedi da za sledeći Blankfile događaj, ono, baš želite da dođete, gde god i kad god se on dešavao.

Uništen mural Borislavu Pekiću u Beogradu…

Borisalv pekić, mural/Photo: facebook printscreen
Borisalv pekić, mural/Photo: facebook printscreen

Mural je definitivno jedna od najčešće spominjanih reči prethodnih dana u Srbiji.

Podsetimo, nakon najave Inicijative mladih za ljudska prava da će prekrečiti mural posvećen Ratku Mladiću, Ministarstvo unutrašnjih poslova zabranilo je tu akciju.

Aktivistkinje Aida Ćorović i Jelena Jaćimović privedene su nakon što su bacile nekoliko jaja na mural Ratka Mladića, da bi dan kasnije Đorđo Žujović iz Socijaldemokratske partije Srbije bacio kreč na mural.

U Kruševcu osvanuo mural posvećen legendarnom basisti Nenadu Stefanoviću Japancu

Nakon toga grupa mladića oprala je kreč sa murala i od tada ga “čuvaju”.

Sada je u Beogradu pod naletom vandala stradao još jedan mural.

Ovoga puta reč je o muralu posvećenom srpskom pisacu i akademiku Borislavu Pekiću koji je nedavno oslikao umetnik Milan Milosavljević.

Preko murala je ispisana poruka: Smrt četnicima.

Borisalv pekić, mural/Photo: facebook printscreen
Borisalv pekić, mural/Photo: facebook printscreen

Borislav Pekić bio je akademik, demokrata, i pre svega jedan od najvažnijih srpskih pisaca 20. veka.

Iako je prvi roman objavio tek u 35. godini, Borislav Pekić ostao je zapamćen po romanu „Zlatno runo“ koji se često poredi sa najznačajnijim delima svetske književnosti.

Pekić je bio i istaknuti borac protiv komunističke vlasti.

Dragoljub Đuričić dobio mural u Beogradu… Zauvek zajedno na mestu odakle si nam davao podršku

Posle maturiranja, 1948. godine biva uhapšen kao pripadnik Saveza demokratske omladine Jugoslavije. Zbog kritika tadašnje vlasti Pekić biva osuđen na 15 godina zatvora.

Međutim, pomilovan je 1953. godine, nakon 5 godina provedenih u zatvoru. Baš u tim teškim trenucima rađaju se mnoge ideje koje će kasnije Pekić pretočiti u neka od najboljih književnih dela.

O zatvorskim danima Pekić kasnije pripoveda u knjizi “Godine koje su pojeli skakavci; uspomene iz zatvora ili antropopeja”.

Za roman “Hodočašće Arsenija Njegovana” Pekić je 1970. dobio prestižnu NIN-ovu nagradu.

Oskrnavljen mural Đorđa Balaševića u Novom Sadu

Nakon Pekićeve emigracije u London 1971, jugoslovenske vlasti su ga smatrale personom non grata i niz godina su osujećivali izdavanje njegovih dela u Jugoslaviji.

Godine 1989, zajedno sa još dvanaest intelektualaca obnovio je rad Demokratske stranke, da bi sledeće, 1990. godine, postao član Glavnog odbora, kao i jedan od urednika obnovljenog opozicionog lista “Demokratija”.

Pekić je 1991. godine bio kandidat Demokratske stranke za narodnog poslanika u Skupštini Republike Srbije u beogradskoj opštini Rakovica, kada je pobedio njegov protivkandidat Vojislav Šešelj.

Na mestu potpredsednika Srpskog PEN centra bio je od 1990. do 1992. godine, a bio je i član engleskog PEN centra.

Sjajan mural posvećen Nebojši Glogovcu na fasadi trospratnice…

Bio je dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti od 1985. godine, kao i član Krunskog saveta princa Aleksandra Karađorđevića 1992. godine.

Borislav Pekić je bio aktivan i na filmu. Neki od filmova čiji je scenarista i koscenarista bio su: “Valter brani Sarajevo”, “Vreme čuda”, “Dim”, “13. jul”.

Aktivan, kako kao autor tako i kao javna ličnost, do poslednjeg dana, Pekić je umro od raka pluća u svom domu u Londonu, 2. jula 1992. godine u 63. godini života. Kremiran je u Londonu, a njegova urna se nalazi u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Dela su mu prevedena na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, holandski, poljski, češki, slovački, mađarski, rumunski, retoromanski, makedonski, slovenački, albanski, grčki, švedski i ukrajinski.

HL/Izvor: luftika.rs

Eyesburn kreće na zimsku turneju

Eyesburn/ Photo: Promo (Panteon Promotions)
Eyesburn/ Photo: Promo (Panteon Promotions)

Beogradski crossover sastav Eyesburn odžaće nekoliko koncerta do kraja ove godine u okviru zimske turneje.

Publika će prvo imati priliku da ih vidi u subotu, 20. novembra u Zrenjaninu u klubu Mitraljez (cena ulaznice – 800 dinara).

Tokom decembra održaće koncerte u Smederevskoj Palanci (Punk Rock Cafe) , Novom Sadu (SKCNS Fabrika) i Požarevcu (klub KB), kao i specijalni koncert za Novu godinu.

Eyesburn već uveliko planira i koncerte za narednu godinu, kada se očekuje izlazak njihovog dugoočekivanog albuma “Troops of Light”.

Više informacija o samim nastupima možete videti na društvenim mrežama benda.

Oasis objavili nikad viđeni snimak “Wonderwalla” na Knebworthu

Oasis/Photo: press promo
Oasis/Photo: press promo

Juče je i službeno objavljen snimak izvedbe pesme “Wonderwall” legendarnog benda Oasis. Ova snimak prikazuje bend kako izvodi kultni hit na Knebworth festivalu gde su u dva dana nastupili pred 250.000 ljudi.

Noel Galager smislio kako da vrati Oasis: Ako Liam neće, sviraću s njegovim hologramom. On ionako nije stvaran lik…

Povodom 25. godišnjice od ta dva kultna koncerta, bend će objaviti dokumentarni film na Blu-ray-u. Dokumentarni film “Oasis Live at Knebworth 1996” službeno je prikazan u bioskopima širom sveta tokom septmbra ove godine i ubedljivo drži prvo mesto najgledanijih dokumentarnih filmova godine, a drži i prvo mesto po zaradi u toj kategoriji.

Više nema dileme, Oasis zvanično proglašeni za kraljeve britpopa… a evo ko je još u Top 10

Live album pod nazivom “Oasis Knebworth 1996” izlazi 19. novembra za diskografsku kuću Big Brother Records kao CD izdanje, trostruko vinilno izdanje kao i digitalno putem streaming platformi.

HL/Izvor: soundguardian.com