Arnold Švarceneger je postao najskuplji lični trener u Americi jer je trenirao 2 ekipe od kojih je svaka za vođeno vežbanje platila – 150.000 dolara, mada sve to za prilično human cilj.
Švarceneger je “priznao” da sada naplaćuje 150.000 dolara po treningu u svojoj omiljenoj teretani koja se nalazi u Kaliforniji. Ove nedelje je imao priliku da trenira s dve grupe i svaka je došla do spomenutog iznosa, ali sve to je bilo s dobrim ciljem.
Dve grupe platile su spomenute iznose na aukciji u okviru humanitarne akcije “After-School All-Stars” koju je Arnold osnovao pre 30 godina kako bi pomogao školarcima širom zemlje.
U okviru akcije ljudi su donirali 5,2 miliona dolara, od čega je 1,75 miliona došlo od aukcije. Osim treninga, Arnold je na aukciji prodavao odeću, umetnine i vožnju u svom tenku.
Gosti su platili 50 hiljada dolara po glavi da prisustvuju događaju. Pojavili su se i Silvester Stalone, Deni Devito, zajedno s glumcima Arnoldove nove Netflixove serije, “Fubar”.
Nedavno su Arnold i “After-School All-Stars” program pomogli da se otvori školski program u Uvaldeu u Teksasu, to je bilo na zahtev grada, a trebalo je samo 45 dana da program bude spreman za pomoć deci u aktivnostima posle škole.
Poznati glumac, Džoni Dep se ove subote našao u Njujorku i družio se sa fanovima, a tom pilikom je pokazao i kako izgleda bez brade po kojoj su ga godinama unazad prepoznavali.
Glumac koji je najprepoznatljiviji po ulozi Džeka Speroua iz filma “Pirati s Kariba”, je na turneji sa prijateljem rokerom Džefom Bekom, a njih dvojica su naišli na sjajan prijem ispred Kapital pozorišta u Njujorku.
Dep se pojavio u svom tipičnom rokerskom izdanju, noseći par plavih reflektujućih sunčanih naočara i plavu kapu. Međutim, ono što je privuklo pažnju kod ovog izdanja je što se Dep pojavio bez prepoznatljivih brkova i brade. I fanovi nisu baš oduševljeni.
Brada je bila upečatljivi deo izgleda njegovog lika iz filma “Pirati sa Kariba”, pa je ova promena prilično iznenadila fanove.Zanimljivo je da je neke podsetio na balkanske muzičare.
Koncert na kom će muzika dostići čak 120 decibela navešće nas da preispitamo kako sve možemo da osetimo muziku i da li je čulo sluha zapravo jedino?
Odgovor nam donosi novi programski luk u okviru Evropske prestonice kulture “Druga? Evropa” i to na nesvakidašnjem nastupu poznatog bečkog klasično-eksperimentalnog sastava Black Page Orchestra, u petak, 14. oktobra u Gradskoj koncertnoj dvorani u Novom Sadu, sa početkom u 20 časova.
Pored muzike, biće projektovani video radovi, a jedna kompozicija će se svirati na frekvenciji za koju će publici trebati štitnici za uši. Poenta te kompozicije je da se osete vibracije po telu. Ceo koncert je zbog video radova a posebno kompozicije br. 1 pristupačan osobama sa oštećenjem sluha. Ulaz na koncert je slobodan.
Black Page Orchestra/Photo: Igor Ripak
Ansambl donosi spajanje klasičnog instrumentalnog sastava sa snažnom energijom uz podršku elektronske muzike i video projekcija. Sve kompozicije na programu biće srpske premijere i dela su kompozitorki i kompozitora: Matijasa Kranebitera (Austrija), Ojvinda Torvunda (Norveška), Mirele Ivičević (Hrvatska), Kristofera Resija (Austrija), Ane Gnjatović (Srbija) i Maje Bosnić (Srbija).
Pored poznatog nastupa u podmoričkoj bazi na ostrvu Vis, gde su izveli Štokhauzenovu kompoziciju “Mikrofonie I” u svom repertoaru Black Page Orchestra sadrži kompozicije čuvenih stvaralaca 20. veka, kao i najaktuelnija dela naručena posebno za ovaj ansambl tokom prethodnih nekoliko godina. Tako je i kompozicija Maje Bosnić – ((mno.go)) za ozvučeni ansambl, video, živu elektroniku i štitnike za uši (2021), nastala kao posebna porudžbina Black Page Orchestra i premijerno je bila izvedene na festivalu Muzikprotokol u Gracu, a potom u Bečkoj koncertnoj dvorani Muzikferain (Musikverein Wien).
Black Page Orchestra/Photo: Igor Ripak
Postavku muzičkih izvođača koji će gostovati u Srbiji čine: Elena Gabrijeli – flauta, Jukiko Kren – klarinet i saksofon, Samuel Toro Perez – električna gitara, Alfredo Ovales – klavir i klavijature, Igro Gros – perkusije, Rafal Zaleh – violina i viola, Leo Morelo – violončelo i Matijas Kranebiter – elektronika.
Programski luk „Druga? Evropa“ biće veliko finale Evropske prestonice kulture koji će od 7. oktobra do 27. novembra pokrenuti pitanja dominantnih vrednosti u evropskoj kulturi i umetnosti i dovesti do otkrivanja drugačijih, alternativnih, marginalizovanih, manjinskih i buntovnih izraza.
Detaljan program Evropske prestonice kulture i sve informacije u vezi sa projektom možete pronaći na sajtu projekta novisad2022.rs.
Posle četiri godine pauze Brkovi su prošlog vikenda još jednom oduševili beogradsku publiku na koncertu u Hangaru Luke Beograd.
Prostor je bio preplavljen fenomenalnom energijom “brkatih momaka” koji su od koncertne večeri napravili pravi pank-folk-wellness spektakl i još jednom pokazali zašto su jedna od najvećih koncertnih atrakcija u regionu.
Koncert je otvoren atraktivnim gostujućom tačkom Travolte iz Borča Grede koji je svojim polučasovnim nastupom pripremio publiku za Šemsu i ekipum a potom je bend doslovno oduvao publiku naletom energije već pri prvim tonovima numere “Više ni pankeri ne slušaju pank”.
Brkovi, Hangar/ Marko Ristić @zamrznutitonovi
Brkovi, Hangar/ Marko Ristić @zamrznutitonovi
Brkovi, Hangar/ Marko Ristić @zamrznutitonovi
Brkovi, Hangar/ Marko Ristić @zamrznutitonovi
Brkovi, Hangar/ Marko Ristić @zamrznutitonovi
Brkovi, Hangar/ Marko Ristić @zamrznutitonovi
Specijalni gost koncerta bio je paraolimpijac poznatiji kao Tommy koji je svojom šarmantnom pojavom i scenskim nastupom dodatno upotpunio nastup Brkova.
Bio je ovo sjajan nastavak turneje “Novo (Ne)normalno” koju su Brkovi počeli ovog proleća iz Minhena, a ono što smo mogli da saznamo od frontmena benda posle koncerta, jeste da se za beogradsku publiku priprema poseban nastup povodom velikog jubileja:
– U 2024. godini bend slavi 20 godina postojanja i zato planiramo da priredimo koncert dostojan tog uspeha i uspomena koje su za nama. Ono što mogu da obećam jeste da ćemo se potruditi da ovim koncertom opravdamo očekivanja naše publike i obeležimo dve decenije dobrog provoda na sceni uz naše najveće poštovaoce, našu vernu publiku – izjavio je Shamso 69, frontmen Brkova.
Dablinska post punk i noise rock četvorka objavila je treći album pod nazivom “Most Normal” (Rough Trade Records), ali prvi pod novim imenom kao Gilla Band.
Za prvi album kao Gilla Band, dablinska ekipa- ponovo je iscrtala sopstvenu paradigmu. “Most Normal” je kaleidoskopski spektar buke stavljen u službu iskvarenih pop pesama, avant-punk vožnja rolerkosterom pod uticajem FX specijalnih efekata i pasaža futurističkog plesnog nihilizma.
Pandemija je sprečila Gilla Band da predstave novi materijal uživo, ali je takođe “spalila” i svaku ideju o krajnjem vremenskom roku za novi album.
Bili su slobodni da petljaju u dokolici, da prepisuju, svedu i ponovo kreiraju numere koje su iznedrili – da, kako to kaže bubnjar Adam Fokner: – Razdvojimo stvari i kao: Hajde da probamo ovo. Mogli bismo da isprobamo svaku divlju ideju.
Grupa je takođe pala pod čari modernog hip-hopa, “gde postoji zaista teška produkcija i oni se petljaju sa numerama sve vreme“, kako je rekao basista Danijel Foks.
Most Normal, album cover
– Ti hip-hop albumi bi mogli da budu zaista dobro producirani, gotovo laki za slušanje – nadovezao se gitarista Alan Dugan i dodao: – Ali onda bi interesovanje brzo prešlo na nešto drugo. To se činilo kao zabavan smer kojim bismo mogli da krenemo, bio je to definitivno uticaj. Postojao je svesni napor da ovog puta budemo više direktni, bilo da je reč o stihovima ili muzici ili produkciji – da sve bude mnogo više “ovde” i da se oseti više pop i da zaista pokušamo da se petljamo i nekako podrijemo sa tom idejom.
Zajednička nit koja spaja ambiciozne avant-punk oblike albuma “Most Normal” je frontmen Dara Kili. Kroz ceo album, on je antagonističko prisustvo, divljeg laveža, urnebesan, uznemirujući, brbljajući o mazanju ribe lubrikantom ili oblačenju u odeću koja je za đubre, što mora da nosi farmerke koje su bile spuštene:
– Bilo sramotno moje odrastanje, nemogućnost da priuštim izgled koji sam želeo i što moram da nosim svu staru odeću mog brata, poput širokih zvoncara koje nisu ni blizu mog članka – kazao je Dara.
Rezultat je album koji je svojeglav i uvek inspirativan, gde ništa nije onako kako izgleda. Poznati zvuci isplivavaju na površinu, samo da bi se uvrnuli u neočekivanim pravcima.
Čuvena francuska šansonjerka, Edit Pjaf postala je poznata po realističkim pesmama o stvarnosti turobnog života niže klase – prostitutki, prosjaka i mornara željnih ljubavi.
Njena karijera cvetala je i tokom nemačke okupacije Pariza, zbog čega je svojevremeno proglašena izdajnicom i kolaboracionistkinjom, dok je ona sama kasnije tvrdila da je sarađivala sa Pokretom otpora.
Postala je međunarodno poznata posle rata gostujući po Evropi, Sjedinjenim Državama i Južnoj Americi. Njena najpoznatija pesma “La vie en rose” napisana je 1945. godine, a pevačica je dobila Grammy Hall of Fame nagradu 1998. godine.
Svetsku slavu stekla je u čuvenoj pariskoj dvorani Olympia gde je održala nekoliko serija koncerata. Tamo je prvi put nastupila sa numerom “Non, je ne regrette rien”, koju je posvetila francuskoj Legiji stranaca.
Preživela je tri teške saobraćajne nesreće posle kojih je postala zavisnica od alkohola i morfijuma. Umrla je od raka jetre 10. oktobra 1963. u 47. godini, a sahranjena je na čuvenom groblju Per Lašez.
Nadbiskup pariske katoličke crkve zabranio je masi da se okupi na groblju zbog načina na koji je živela i proglasio je “kategoričkom grešnicom”, onemogućivši joj pogrebnu misu.
I pored toga više od 100.000 poštovalaca izašlo je na ulice tokom njenog pogreba, što je navodno prvi put od kraja Drugog svetskog rata u potpunosti zaustavilo saobraćaj u Parizu.
Prema njenom turbulentnom životu snimljen je film “Život u ružičastom” (La vie en Rose) iz 2007. godine, u kojem je igrala francuska glumica Marion Kotijar, koja je za ovu ulogu dobila Oskara.
Zamislite “Twin Peaks sreće Srećne ljude” koncertno veče koje se dogodi jednom i nikada više.
Veče sa hedlajnerom koji svuda gde svira začara sve i to uz horsko pevanje, trans i osećaj da ste gledali i slušali nešto veliko.
Sa domaćom podrškom koja je nova, lepa i drugačija i koja samo što je počela sa live nastupima. I na sve to, lajnap zaokružuje jedna posebna multimedijalna umetnica, čiji nastupi su neponovljivi i emotivni.
E, takvo veče vas očekuje u KC Grad u nedelju 16. oktobra, a za vas će da sviraju makedonski 21 Vek iz Skoplja, francusko-srpski bend Pardon My French i Dodola, Amerikanka koja živi i radi u Beogradu više od 15 godina.
21 Vek je bend iz Skopja, a sastoji se od tri već poznata lica makedonske underground scene okupljena oko benda Bernays Propaganda – Vaska Atanasovskog na vokalu, Radeta Jordanovskog na basu i Denija Krsteva na gitari i pratećim vokalima (ХАХАХА, FxPxOx i My Tear).
21 Vek do sada je objavio tri albuma i mnoštvo genijalnih singlova.
Pardon My French/Photo: press promo
Pardon my french je francusko-srpski alternativni rock bend iz Beograda. Njihovu muziku je možda najlakše opisati rečima da noise-rock violina vodi dijalog s gitarom koja oscilira između ritma i basa, uz posebno efektan set bubnjeva.
Ono što se događa na sceni prilično je maglovito, ali to je verovatno zbog francuskih uticaja.
Dodola je Kejti Voznički, autsajder multimedialna umetnica rođena u Klivlendu koja živi i radi u Beogradu od 2007. godine.
Dodola je kantaurski art-pop. Twin Peaks + Kejt Buš + T.L.C. + Devo. Pesme su emotivne, zarazne i često melonkolične, sa toplim analognim sintovima i njenim jedinstvenim glasom.
Ulaznice će se prodavati na dan koncerta na ulazu u klub po ceni od 600 dinara.
Jesenje “Lice iza Muzike“ je neko za koga se kaže da je jedan od onih pouzdanih u muzičkom biznisu. Kada potražite podatke o Nikoli Jovanoviću, ono što vas očekuje jeste pre svega – dugo skrolovanje. I ne tako lak odgovor na pitanje – KO i ŠTA je sve, zapravo on?
Nikola je medijski i muzički multitasker koji (re)definiše značenje pojmova “muzički“ i “biznis“ čineći ih u zbiru mnogo širim, sadržajnijim i obimnijim. Uz to je i Supertata, Ninin životni saborac i partner, savesni sportista (aktivan ili pasivan, ali nepokolebljiv!), predani borac za nova društveno-kulturološka jutra i bolje sutra…
Kada je reč o multitaskingu, kako sam tvrdi – previše ga je svestan. I sanja o tome da ima samo jedan posao gde na kraju dana o istom neće razmišljati. Ali uzalud!
Ipak Nikola se trudi da što manje multitaskuje jer ističe da mu prilično otežava produktivnost: – Užasno je kad krenete jednu stvar, pa se setite druge, pa treće, pa četvrte, pa se vratite na prvu. I onda prođe dan i ne budete zadovoljni učnikom jer niste uradili jednu stvar već ste započeli deset koje niste završili, tako da sam sve više poklonik da se ne radi multitasking – već da se radi na listi prioriteta prema danu.
[accordion title=’Marija. M. Karan’]
Marija M. Karan i Nikola Jovanović/ Photo: AleX
Marija M. Karan – Music & Masmedia Multitasker nekadašnji je muzički urednik nacionalnog komercijalnog radija Roadstar (Hit music fm), radijski autor i voditelj, voice-over, muzički PR, koncertni promoter, urednik i organizator programa u Muzičkoj omladini Beograd. Školovani je muzički i masmedijski kritičar.
Završila je muzičku školu”Josip Slavenski”, diplomirala etnomuzikologiju na Fakultetu muzičke umetnosti, a doktorske studije finalizovala je na odseku Teorija umetnosti i medija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Bila je muzički i odgovorni urednik na radiju, a glas je, osim sjajnim radio emisijama, pozajmjivala i za brojne reklame.
Kao novinar napisala je mnoge britke tekstove, posebno na muzičke teme, a kao PR sarađivala je sa nekim od najtalentovanijih muzičara sa ovih prostora. Od samog starta portala Headliner.rs na našoj je strani.
Tokom 2019. godine Marija je stekla titulu doktora nauka iz oblasti teorije umetnosti i medija na Interdisciplinarnim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu. Objavljuje naučne radove iz oblasti teorije umetnosti i medija i učestvuje na domaćim i međunarodnim skupovima i konferencijama.
Svoje iskustvo stečeno u praksi, nadograđeno kredibilitetom doktora nauka iz oblasti teorije medija, a u kontekstu muzike, Marija prenosi svoje znanje studentima osnovnih, master i doktorskih akademskjih studija u okviru predmeta “Muzika i Mediji“ i “Menadžment medija i muzičke produkcije“ na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu kao i na predmetu “Uvod u teoriju medija“ na Interdisciplinardnim master akademskim studijama Univerziteta umetnosti u Beogradu[/accordion]
Važno je napomenuti da Nikola Jovanović iza sebe ima, itekako pomena vredno, formalno školovanje. Pohađao je III beogradsku gimnaziju, muzički se opismenio u školi Josip Slavenski, dok je master diplomu stekao iz oblasti dizajna zvuka i muzičke produkcije na Akademiji umetnosti (BK).
O tome koliko mu je značajno opšte i stručno muzičkog i produkciono obrazovanje kaže: – Bilo kakvo muzičko obrazovanje i iskustvo pomaže jer sam u dnevnom kontaktu sa ljudima kojima je muzika zanimanje i možda meni lično pomaže da mogu da sagledam u određenim projektima koje radim širu sliku. Ali i pored formalnog obrazovanja smatram da je radno iskustvo presudno i da se malo obraća pažnja na praksu i razvijanje konkretnih veština. Lično smatram da je taj momenat praktičnog znanja nešto što u našem obrazovanju jako fali. A dugo mi je trebalo da shvatim i da su neuspesi ok i da je promena ok. I često citiram Milana Mladenovića: Kako da ostanem isti? Kako da sačuvam sebe od promene? Samo putem promene…trebalo mi je dosta vremena da razumem ovu pesmu, ali kada je jednom prodrla do srži, život mi više nije bio isti.
U svet medija i muzike ušao je kao novinar i muzički saradnik, popularne, urbane, muzičke beogradske televizije TV Metropolis. Bio je autor emisija Muzičke vesti, ABC, Obrati pažnju, Spin. Svakodnevno je uređivao muzičku playlistu i bio odgovoran za sadržaj veb stranice “TV Metropolis“.
Nikola Jovanović/ Photo: AleX
Svoje prve korake na masmedijima Nikola Jovanović opisuje kao svojevrsni mladalački izazov, prisećajući se male plate, ali i idealnog prostora za rad sa terasom koja gleda na ceo grad, višesatnog sedenja u montaži, noćnog rada kada se uzimaju izjave i intervjui pre i posle koncerata…
– Sećam se brige svojih roditelja jer počinjem da radim, a nisam završio studije i njihove bojazni da kad kreneš da radiš – od studija nema ništa. Metropolis je bio odlično iskustvo, imao je uvek super ekipu. Naučio sam o osnovama televizijskog novinarstva, dobio prostor da napredujem, da se izrazim i opet da otkrivam šta volim, a šta ne. Takođe, puno mi je pomogao u razbijanju treme od koje patim, koja je jedan od razloga zbog kojeg sam i odustao od muzičke škole i nastupa pred publikom. Radio sam sa profesionalcima poput Kesića, Galeba, te kolega vrhunskih snimatelja, montažera, reditelja… Većina je i danas vrlo cenjena i tražena u svom poslu.
Deo svakodnevice Nikole Jovanovića je i– društveni aktivizam. Bio je član Glocal Youth Parliament i predstavnik Grada Beograda. Ova nevladina organizacija posvećena je izgradnji mira i saradnji grada sa gradovima, posebno u konfliktnim i postkonfliktnim područjima.
Bio je koordinator projekta izgradnje mira European Rails of Peace koji je uključivao mlade sa Kosova, Srbije i Bosne i Hercegovine, organizovao izložbu fotografija od grada do grada (Priština, Sarajevo, Beograd), organizovano simultano emitovanje koncerta We Are The Future između Srbije i Kosova uz učešće legendarnog Kvinsija Džonsa, predstavljao Grad Beograd i Glocal forum na međunarodnim konferencijama u Italiji, SAD, Turskoj, Španiji, Rusiji…
I danas je glasni i jasni, predavni borac za zaštitu životne sredine, za bolje, pristojnije, uređenije, funkcionalnije drušvo i vladavinu zakona, reda i prava. A o govoreći o tome da li je i koliko društveni aktivizam “donkihotovska borba sa vetrenjačama“ i kako da društvo postane svesnije, aktivnije u borbi za svoja osnovna prava za normalniji, bolji život Nikola kaže:
– Uvek mora da postoji neka skupina koja je spremna, u nekoj oblasti, da žrtvuje vreme i sebe ustalom za određene ideale. I takvi ljudi su oni koji vuku ovu planetu na bolje. I meni se dopada što mlađe generacije nemjau više toleranciju za gluposti koja im se serviraju, niti toleranciju za stvari koje smo mi trpeli. Ono što me je izluđivalo je ćuti i trpi jer uvek može gore. Imam nultu toleranciju na nepravdu, neću i ne želim da trpim stvari koje se dešavaju oko nas, jer se dešavaju svima nama. Nemam više odgovor na pitanje kako da društvo postane svesnije. Priznajem da i sam često padam u tu vrstu letargije i odustajanja i aktivnog razmišljanja kome ću da se zamerim, ko će koje probleme da mi i na koji način pravi. Na sve to moraš da budeš spreman čim sa određenim mišljenjem ili stavom istupiš u javni prostor. Žao mi je samo što se upravo zbog ovakvih pritisaka dosta dobar deo ljudi sklonio jer veruju da više ništa ne mogu da promene. A i ne pomaže nam broj ljudi koji su pokazali da su potkupljivi. Malo sam i sam napravi otklon od generalnog aktivizima i to nekako zauzdao u prostoru svog posla i onoga čime se ja bavim.
Nikola Jovanović/ Photo: AleX
Svoje profesionalne veštine Nikola Jovanović od 2007. godine stiče i u oblasti odnosa sa javnošću, muzičke i koncertne promocije, organizacije, produkcije, marketinga i menadžmenta. Bio je PR menadžer Supernatural festivala, Jelen Pivo Live festivala; izvrši producent i marketing menadžer koncertne agencije i izdavačke kuće Odličan hrčak gde se bavio produkcijom koncerata, promocijom albuma, turneja, festivala i specijalnih događaja brojnih etabliranih bendova: Partibrejkers, Disciplina Kitschme, Darkvood Dub, Repetitor, Kanda Kodža i Nebojša…
Učestvovao je u produkciji više od 300 emisija, koncerata, korporativnih događaja i festivala, uključujući nastupe: The Stooges, Sepultura, Ian Brown, Gang of Four, The Lemonheads, Tipe O Negative , Heavi Trash, Echo & the Bunnimen…
Stečeno iskustvo Nikola nadalje nadograđuje intenzivnim, predanim angažovanjem na poziciji Talent and Music manager MTV Adria za region Balkana. Vešto i znalački je skoro deceniju vodio muzički sektor, razvijao program i strategije za muzičke talente; kreirao je i nadgledao programsku i muzičku politiku svih MTV Adria kanala – MTV Hrvatska, Slovenija, Srbija i Vh1 Adria.
Inventivnim programskim i marketinškim akcijama, te uspostavljanjem odličnih poslovnih odnosa sa muzičarima, profesionalcima iz javnog života regiona, koncertnim promoterima, agencijama, izdavačkim i medijskim kućama visoko je pozicionirao balkanski ogranak čuvenog MTV-a: – U trenutku kad sam došao na MTV, što se desilo sasvim slučajno, imao sam neviđeni elan da probam da promenim stvari, ali onda shvatiš i da tvoji prioriteti nisu prioriteti nekoga u New York-u, ili dođeš do pitanja budžeta. MTV mi jeste omogućio da neke stvari promenimo i da ja lično svašta naučim. Ušao sam u jedan novi, korporativni svet, u kome postoje pravila, počeo da ozbiljnije učim o autorskim pravima, kako detaljnije funkcioniše muzička industrija. I naravno bio sam svestan odgovornosti. Zvonomir Đukić Đule mi je tu rekao jednu bitnu rečenicu, a to je da će te svako kriviti za njihov uspeh ili neuspeh. I stvarno je bilo tako. Mi smo se trudili da u nekim svojim okvirima budemo otvoreni za muzičare, da ima raznovrsnog materijala, da damo mnogima šansu. Mislim da smo ponovo u regionu uticali na povećanje video produkcije. Sa druge strane nama je MTV stigao kasno i mi smo se pogubili u tome, ostali smo između nekih naših želja kako je taj MTV trebao da izgleda da smo ga imali 20 godina manje i šta je on danas i šta se od nas zahteva od korpooracije, a šta uopšte današnji klinci žele.
Tokom 2013. godine Nikola Jovanović sa grupom medijskih i muzičkih profesionalaca osniva izdavačku kuću Lampshade Media. Sa preko 300 izdanja u nekoliko prvih godina i 129 balkanskih umetnika u zastupstvu Lampshade Media je postala najbrže rastuća izdavačka kuća u Srbiji. Međunarodno Udruženje nezavisnih muzičkih kompanija (IMPALA) istaklo je Lamphade kao jednu od najinspirativnijih mladih nezavisnih izdavača u Evropi u protekloj deceniji.
Paralelno sa svojim aktivnostima u izdavačkoj kući Nikola Jovanović iskustvo i znanje je prenosio i kao marketing menadžer, ali i gostujući predavač obrazovne institucije SAE Institue Belgrade. Organizacije koncerata, produkcija i dizajn zvuka, autorski ugovori, prihodi i prava autora, muzički menadžment, live music industrija, muzika u digitalnoj sferi – samo su neke od oblasti i tema koje je Nikola Jovanović obrađivao sa budućim profesionalcima u okviru kursa “muzički biznis“ .
Kao vrstan profesionalac i nesebični saradnik u sferi muzičkog biznisa Nikola Jovanović ne samo da sam drži predavanja, konsultuje, već i organizuje tribine i konferencije koje su usmerene upravo ka razmeni iskustva i znanja: – Ne vidim poentu u tome da posedujete neko znanje, a da ga ne delite dalje. To već imamo decenijama i posledice toga vidimo danas, na primer koliko autori malo znaju o autorskim i srodnim pravima, sistemu koji ne funcioniše i muzičkoj industriji koja je maltene na začetku. Uvek sam davao kontakte, uvek sam preporučivao ljude i nastaviću da ono što znam i što naučim da prenesem dalje. Suština je u tome da mora da se napravi sistem u kome će svima da bude dobro a ne samo pojedincima. Kada je pojedincima dobro, i kada oni znaju više od recimo članova organizacije, onda je tu uvek prisutna zloupotreba i moći i informacija i svvega. Benefit mora da bude u tome da se napravi fer i proporcionalan sistem u kome ako ne svima, većini mora da bude dobro. Mislim da je edukacija polazna osnova svega, da znate odakle potiču vaša prava i vaše obaveze. Šta se sme, a šta ne. I da napravimo sistem u kome će kreativni ljudi moći da žive od svog rada, gde im to neće biti hobi već profesija. Ljudi su deo problema ili rešenja. I mora da se desi smena generacija koje će stvari da poslože malo drugačije nego što je to sada slučaj. Ovde se ljudi drže u neznanju da bi se držali u mraku. Što manje znaš, manje ćeš da se buniš. Što manje znaš, manje ćeš da tražiš. Tako smo došli i do te čuvene parole kako u muzici nema novca. To je apsolutna neistina. Na primer ako ne znaš šta su fonogramska prava i da ona postoje, kako ćeš da tražiš da ti ona budu isplaćena?
Nikola Jovanović/ Photo: AleX
Nikola Jovanović je i prvi čovek firme KONTRA – nekada web magazina za pop kulturu, agencije za menadžment, konsalting i PR, a danas – sve to kao izdavačka kuća uz digitalnu distribuciju muzike: – Kontra se menjala samnom. I prati moja interesovanja koja su različita. Kontra me sad prati i u Universal Music. Dosta se promenilo kako Kontra radi, zbog novih ljudi i nove energije koju oni sa sobom donose i unose. Danas je Kontra više okrenuta menadžmentu, ali ne samo u onom smislu da radimo koncerte ili zakazujemo koncerte. Nas zanima menadžment na način na koji se radi u svetu – da nekome vodimo karijeru, sagledavamo celu sliku, stvari postavljamo strateški i svakog izvođača vodimo kao malu firmu. Danas su tu: Buč Kesidi, Iva Lorens, Retrospektiva, Vizelj, Ivica, Luka Rajić, Marko Mandić i mnogi drugi. Zaboraviću nekoga pa će se naljutiti… Kontra je svakako sada deo Virgin Music Label & Artist Services.
Pored toga što je menadžer i “duhovni otac“ novoj generaciji inventnivnih muzičara Nikola je član i upravnog odbora Zadužbine Milana Mladenovića: – Moja ideja vodilja je tu bila da se na neki način odužim Milanu jer mi je njegova muzika intimno vrlo bitna i nešto što je meni promenilo život. S vetrom uz lice mi je najbolji jugoslovenski album svih vremena. Ovo je način da dodirnem taj deo zvezdane prašine, jer nisam bio Milanov savremenik, nisam uspeo da budem na nekom EKV koncertu kao dete i muziku EKV sam otkrio par godina pošto Milan više nije bio sa nama. Gledam na ovo kao na društveno-odgovorni rad jer Milan ne pripada Zadužbini, ni porodici, ni prijateljima. Milan pripada svima koji mogu da se identifikuju sa muzikom i njegovim pesmama. Voleo bih da kažem da Milanove pesme ne rezonuju sa današnjim vremenom, jer bi to značilo da smo napravili određeni otklon od stvari o kojima je pevao. Ali ako poslušate neke od pesama, naročito poslednje albume, videćete da je situacija ista kao u vreme u kome je milan stvarao. Da ne govorimo da je napisao neke od najlepših ljubavnih pesama na ovim prostorima. Misllim da će muzika i pesme EKV-a i dalje živeti dugo i da su upisane u balkanski DNK generacijama.
Iz svega do sada navedenog i istaknutog, kao neospornog muzičkog stručnjaka i vrhunskog biznis menadžera Universal Music Western Balkans početkom 2022. godine imenovao je Nikolu Jovanovića potpredsednikom Virgin Music Label & Artist Services za Zapadni Balkan, i šefom odseka za društvene odnose. Njegova funkcija je, dakle, dvojaka i podrazumeva potpisivanje novih izdavača i izvođača uz premium servis digitalne distribucije u okviru Virgin Music Label:
– Ono što im konkretno omogućujemo su transparentni i fer uslovi i rad sa najvećom izdavačkom kućom na planeti, po svim indstrijskim svetskim standardima kao i korišćenje istih alata i pristup svim benefitima koje Universal Music ima i servise koji su dostupni svetskim zvezdama sa kojima radimo i na isti način se tretiraju domaći projekti koje radimo. Takve uspehe već imamo sa Konstraktom ili sa kompletnim katalogom Balkatona, Zicer Inc., sa kojima sarađujemo po pitanju digitalnog plasmana muzike. Naš cilj je da primenjujemo svetske standarde, da pomeramo načine na koji se posao ovde do sada radio, da predvodimo i guramo industriju i na kraju dana našim klijentima obezbedimo veće prihode. Universal ima veliko isustvo u plasmanu muzike, ima odličnu i direktnu saradnju i ugovore sa svim digitalnim servisima u svetu, i timove ljudi što u regionu što širom planete, koji u svakom trenutku mogu da odgovore na izazove ili potrebe klijenata. I razlika koja vidimo u vođenju naših klijenata u odnosu na pre je velika. Sa druge strane, bavim se svim organizacijama u regionu koje se bave ostvarivanjem autorskih i srodnih prava. Širom regiona imamo primere i uspešnih organizacija, imamo i primere loše prakse koja mora da se menja. I na ovom polju smo vrlo aktivni. Insisitriaćemo na primeni svih svetskih standarda jer samo tako smatramo da nosiocima prava možemo da bezbedimo jednake, fer i poštene uslove, kao i veću naplatu i poštovanje autorskih prava. Za nas ovo nije pitanje forme već pitanje suštine, oko koga ne može da bude kompromisa i koji će odrediti dalje tok razvoja muzičke industrije regiona, da li hoćemo u svetsku ligu ili ćemo da ostanemo zatvoreni u svojo čauri. Dosta smo napora od januara, od kad sam došao u Universal uložili u radu sa kolektivnim organizacijama i to nisu promene koje će biti vidljive preko noći, ali mislim da su one na putu i da će kada se dese biti tektonske.
Šezdesetih godina prošlog veka Nikola Karaklajić, muzički urednik Radio Beograda, svojim je nepokolebljivim, predanim, sugestivnim radom i autoritetom osvetlio put muzičarima i žanru koji tada nije bio mejnstrim.
Govorio je kako je “muzika sjajan most da se mladima priča o različitim stvarima“. Čini se da danas baš Nikola Jovanović svojim stavom i delovanjem predvodi i intenzivno, već godinama, svim resursima, podržava čitavu generaciju smelih, mladih ljudi sa muzičkom vizijom, storytelling-om, upečatljivim stilom i jako dobrom komunikacijom sa publikom.
Na tom putu, Nikola Jovanović jedan je od onih koji redefinišu mejnstrim muzičku scenu: – Ne mislim da je muzika stala osamdesetih i devedesetih. I smatram da mi moramo da napravimo generacije novih muzičara koji će zameniti Bajagu, Riblju Čorbu, Van Gogh, Parni Valjak… jer ko će naslediti ove izvođače. Kada za 10 godina budemo u fazonu e pa nema ko da nam nastupi na Beer Festu tada je kasno da kažemo trebaju nam novi bendovi. Ima talenotvanih mladih ljudi, ima talenovanih bendova, čak i ako nam se muzika ne sviđa ne možemo da kažemo da muzike nema. I želim da mladima dam šansu onako kako mi to nikad nismo imali. To je razlog što radimo sa puno mladih bendova. Lično mislim da je to i izazov, jer lako je raditi nekoga sa karijerom od 20, 30 godina koga svi znaju. Ti projekti se rade sami od sebe. Napraviti novo ime na sceni je mnogo teže, ali i izazovnije. Međutim i satisfakcija je veća jer znaš da si ti to sam uradio, bez ičije pomoći. Navikao na potenjivački stav i volim da se dokažem kada niko u nas ne veruje!
Lice iza Muzike, Nikola Jovanović jasno je eklatantan primer mladima kako se gradi solidna, respektabilna karijera u muzičkom biznisu. Korak po korak, strpljivo i smelo, uz dosta vere u sebe, ali i spremnosti na konstantno učenje, usavršavanje i – promene.
Talentovani i mladi hrvatski kantautor, multi-instrumentalista i producent – ERIC predstavio je novu autorsku pesmu pod nazivom “Feel You Close“.
Radi se o duetu sa muzičarkom Ivanom Kindl koja je ovom saradnjom, u sklopu proslave 20 godina diskografske karijere, prvi put na zvaničnom izdanju zapevala i na engleskom jeziku.
– Pesma je nastala u rekordno kratkom vremenu – praktično u samo dva dana. Potpuno spontano, dok smo kolega Noa Tubić i ja u mom studiju radili na muzičkom i aranžmanskom oblikovanju, dolazio je tekst, a čim smo iza sebe imali završenu verziju shvatili smo da bi bila idealna za duet. Odlučio sam da saradnju ponudim Ivani Kindl koja je jedan od najboljih vokala na našim prostorima i šire, a ona je, na moju veliku sreću i čast, pristala – rekao je ERIC o novom izdanju.
Zadovoljna saradnjom, Ivana je otkrila da joj se ostvarila želja jer je i sama, slušajući album “I Am Eric“, razmišljala o potencijalnom radu sa umetnikom.
Uz punu podršku mladom kolegi, dodaje kako joj je veoma drago što ga publika neverovatno dobro prihvata i kako je već u susret prvom singlu, danas uspešnom izdanju “Reci Mi“/ Tell Me, jednostavno predosetila da ERICA čeka veliki uspeh.
Beogradska grupa repetitor, jedan od najznačajnijih domaćih bendova nove generacije, objavio je vinilno reizdanje svog debi albuma “Sve što vidim je prvi put”.
Tim povodom grupa se oglasila na Facebook stranici, saopštenjem koje prenosimo u celosti:
Pred vama je nešto što dugo spremamo, reizdanje na ploči našeg prvog albuma “Sve što vidim je prvi put” koji je izašao pre 14 godina, 30. oktobra 2008.
Mnogo toga je trebalo da se poklopi da taj album bude onakav kakav je. Producent Boris Mladenović iz grupe Jarboli nas je mesec dana intezivno spremao za snimanje na probama u Bigzu, “mučio” nas sa vežbanjem uz metronom i njemu dugujemo puno za zvuk, usviranost i snalaženje u prvom susretu sa profesionalnim studiom. Jer mi smo i sada, a kamoli tada u studiju pomalo kao životinje u kavezu u zoo vrtu. 🙂
Na festivalu Art & Music u Puli 2007, osvojili smo kao prvu nagradu snimanje u studiju Partyzan, gde smo snimili polovinu pesama, a druga polovina je snimljena u studiju Digimedia u Beogradu, na Slaviji.
Repetitor – Sve što vidim je prvi put, cover
Ekipa iz Popboksa predvođena Ivanom Marinkovićem i Acom Pavlićem je verovala u nas i dali su nam da besplatno snimamo u novom studiju koji su otvorili. Imali smo uslove koje nikad ne bi da nije bilo scene, publike koja nas je od početka podržala i širila glas i dobrih ljudi koji su taj glas čuli i pomogli.
Pored Borisa kao producenta, u Puli je snimatelj bio Ivo Lorencin a u Beogradu Goran Crevar, dok je omot dizajnirala Katarina Šoškić.
U pretprodaji po ceni od 2300 din na www.antishop.rs