Naslovna Blog Stranica 1033

Nišville Jazz Festival od danas do 13. avgusta… pred publikom Tricky, Ida Nilsen, Dubioza, Asian Dub Foundation…

Međunarodni Nišville Jaž Festival biće zvanično otvoren večeras i trajaće do 13. avgusta na više pozornica Niške tvrđave, a publiku će zabavljati svetske zvezde kao što su Tricky, Ida Nilsen, Asian Dub Foundation, Teodosii Spasov i mnogi drugi.

U toku je i pozorišni festival Nišville jazz theater koji je otvoren 4. avgusta, kao uvod u muzičku manifestaciju koja postoji gotovo tri decenije.

Fraktal u susret nastupu na festivalu Nišville 2023: Donećemo publici nešto zanimljivo i neočekivano

Na muzičkom festivalju Nišville će se predstaviti velika svetska i regionalna imena iz sveta džeza, ali i hip hopa.

Dubioza kolektiv Arsenal fest dan 3/Photo: Live production

Earth and Sky je najveća i najznačajnija pozornica Nišville Jazz Festivala, pozicionirana u samom srcu Tvrđave na njenom centralnom platou, i čine je dve bine na kojima se naizmenično smenjuje program Festivala.

Zato je specifična i jedinstvena u celom svetu, nigde na festivalima ne postoji ta vrsta koncepta i zamisli.

Dragomir Milenković Joga dobitnik nagrade Nišvila za životno delo

Prvog dana sviraće bugarsko-srpski bend SPICH Project Orchestra, Mauro Sigura Quartet with Luca Aquino (Italija), Dragomir Milenković Joga i Hazari feat.

Biće tu i Bata Kanda, Roberto Fonseca: La Gran Diversion (Kuba), BiH ska atrakcija Dubioza Kolektiv i bend Pulkes (Izrael).

Prateći program od 10. do 13 avgusta čine i filmske projekcije, promocije knjiga i Striporama – Međunarodni festival stripa i pop kulture.

Preminuo Siksto “Šugermen” Rodrigez, kultni muzičar s neverovatnom biografijom

Legendarni detroitski folk pevač Siksto Rodrigez preminuo je u 81. godini, objavila je stranica Sugarman.org, a prenosi Farout magazin.

Rodrigez je bio inspiracija za Oskarom nagrađeni dokumentarac “U potrazi za Šugermenom“ (Searching for Sugar Man) iz 2012. koji je pratio dvojicu Južnoafrikanaca koji su pokušali da saznaju da li su glasine o Rodrigezovoj smrti istinite.

Nepotrebno je reći da je par otkrio da je Rodriguez živ i zdrav i da mirno živi u Mičigenu. Tek kada je “Searching for Sugar Man” stigao ovaj izvanredni pevač i tekstopisac dobio je svetsko poštovanje koje je zaslužio.

Rođen je u Detroitu i objavio je nekoliko albuma tokom godina, od kojih je većina bila neuspešna u Sjedinjenim Državama, ali su sjajno prolazili u Južnoj Africi Sve do 2010-ih on nikada nije znao koliko su bili uspešni. U Južnoj Africi bio je veći od Elvisa.

Film otkriva da je uglavnom radio kao radnik svih tih godina dok je živeo skromnim životom u Detroitu. Kanalizovao je svoj politički duh kandidujući se za veće, gradonačelnika Detroita, pa čak i državnog poslanika.

– Opisujem sebe kao ‘muzičkog političara’ i to urbanog, a ne ruralnog – objasnio je Rodrigez.

Alis Kuper najavio novi album “Detroit Stories” obradom legendarne pesme benda The Velvet Underground

Bio je neraskidivo povezan sa siromašnim radnicima i nepravdama tog vremena. To je privuklo pokret protiv aparthejida u Južnoj Africi, gde je po popularnosti nadmašio čak i Rolling Stonese.

Kad je Rodrigez nekih 20 godina kasnije saznao za svoj status superzvezde, bio je to čaroban ponovni susret i za izvođača i za njegove obožavaoce. Rasprodao je niz južnoafričkih koncerata 90-ih.

Imao je nekoliko hitova, uključujući “I Wonder”, “The Establishment Blues”, “Hate Street Dialogue” i pesmu koja mu je poznata pod nadimkom “Sugar Man”.

Iako je ustalasao muzičku scenu Mičigena kasnih 1960-ih i ranih 70-ih, Rodrigez se nikada nije probio do nacionalne slave, uprkos tome što je objavio dvije izvanredne ploče, “Cold Fact” iz 1970. i “Coming from Reality” iz 1972.

Stivi Vonder dobio ulicu u Detroitu… ali ne običnu ulicu – aveniju!

Potpuno je restao da se bavi muzikom 1976 i posvetio se poslu s nekretninama kojimu je donosio skromnu zaradu.

Stiven “Sugar” Segerman, tvorac SugarMan.org , Rodrigezove službene web stranice, potvrdio je tužnu vest u sredu, 9. avgusta.

“Potvrdili smo s njegovom ćerkom Sandrom da je preminuo juče, 8. avgusta, u 17:30 po detroitskom vremenu”, stoji u objavi.

Urbane legende o rok zvezdama od kojih su većina samo to – urbane legende… ali ne baš sve

Segerman je dodao da je Rodrigez bio bolestan nekoliko meseci posle moždanog udara. Šugermen je napunio je 81 godinu u julu, proslavivši to trubute koncertom u svom rodnom gradu Detroitu.

– Bio je tamo neko vreme, ali nije bio u dobroj formi – prokomentarisao je Segerman, i dodao da je “veliki tribute koncert” bio uspešan.

Imagine Dragons objavili album i dokumentarac “Live in Vegas”…

Imagine Dragons objavili su novi “živi” album “Live in Vegas”. Album prati i istoimeni dokumentarni film u produkciji Hulu Originals. Novi album benda uključuje kompletnu set listu izvedenu u spomenutom dokumentarnom filmu.

Frontmen Imagine Dragons posle novog spota “Bones”: Stalno sanjam o tome kako da pobedim smrt…

“Live in Vegas” prati putovanje benda sve od skromnih početaka u njihovom rodnom gradu Las Vegasu do velikog koncerta na Allegiant stadionu koji bi mogao da se nazove trijumfom njihove dosadašnje karijere.

Film sadrži vrlo otvorene razgovore s članovima benda kao i snimke već spomenutog legendarnog koncerta u Las Vegasu koji je održan 10. septembra 2022. godine za vreme njihove Mercury turneje.

Imagine Dragons Live in Vegas, cover

“Live in Vegas” – spisak pesama:

My Life (Live in Vegas)
Believer (Live in Vegas)
Las Vegas, Our Home (Live in Vegas)
It’s Time (Live in Vegas)
I’m So Sorry (Live in Vegas)
Thunder (Live in Vegas)
Birds (Live in Vegas)
Follow You (Live in Vegas)
Lonely (Live in Vegas)
Natural (Live in Vegas)
Next to Me (Acoustic) (Live in Vegas)
I Bet My Life (Acoustic) (Live in Vegas)
One Day (Acoustic) (Live in Vegas)
Whatever It Takes (Live in Vegas)
Younger (Live in Vegas)
Sharks (Live in Vegas)
Enemy (Live in Vegas)
I’m Happy (Live in Vegas)
Demons (Live in Vegas)
On Top of the World (Live in Vegas)
Bones (Live in Vegas)
Radioactive (Live in Vegas)
Walking the Wire / My Life (Live in Vegas)

Hourino Prljavo kazalište objavilo spot za novi singl “Makni se”

Posle uspeha prvog singla “Stare navike” i spota u kome glavne uloge imaju Goran Bogdan i Iva Mihalić, Prljavci su odlučili da objave još jednu novu pesmu. I prateći spot, naravno,

Prljavo kazalište posle 9 godina ima novi singl… Ovo su – “Stare navike”

Jasenko Houra je prilikom izlaska pesme “Stare navike” izjavio:

– Pjesma je svojevrsna psihoanaliza. Pre gotovo deset godina puštali smo novu stvar. Uvek smo tandem, Ines Prajo i ja, ali konsultiramo se oko muzike, teksta, svega… ko god radi na njoj, svaki član benda je neizostavna karika, verujte, svaki kotačić u stvaranju je bitan.

Prljavo kazalište – Makni se

Pesma je, kako kažu ostali članovi grupe, osvrt na pandemijsko razdoblje, ali i refleksija na sve što se zbiva oko nas.

“Makni se”, naziv je za novi singl koji izlazi na digitalnim platformama 15. avgusta i koji može premijerno da se čuje na radiju Bravo! u izdanju IDM Music i Houra Grupe.

Ponovo radi Prljavo kazalište… Houra i Bodalec snimaju novi abum posle 10 godina, biće pun nostagije i psovki

Tekst pesme potpisuju Jasenko Houra i Ines Prajo, produkciju pesme Fedor Boić i aranžman Fedor Boić i Damir Lipošek. Bend radi na novom albumu pod radnim naslovom “Babylon Berlin” na kome bi trebalo da bude 12 pesama.

Pogledajte spot za “Makni se”:

Rundek i Ekipa “uzleteli” na koncertu u Čačku, na redu su Divčibare, Kanjiža, Beograd…

Darko Rundek i Ekipa održali su koncert na prvom muzičkom festivalu Uzlet održanom u Čačku.

Kako pišu tamošnji mediji, svi su nestrpljivo iščekivali koncert velikog Darka Rundeka i njegove Ekipe dodajući da su opravdali svaki odsvirani ton, svakim delom skoro pa savršene set liste: “Ruke”, “Bi mogo da mogu”, “Uzalud pitaš”…

Šta radi Darko Rundek u slobodno vreme? Pravi sapune…

Smenjivale su se stare i nove pesme, spore i brze… Od strastvene “Ay Carmela” i psihodelične “New world”, do melanholične “Put u sumrak” i egzotične “Makedo”.

Darko Rundek i Ekipa – Uzlet festival/Photo: Stefan Danilović

Kako sam Darko Rundek voli da kaže: “Ljudi ovde ne sviraju instrumente, već muziku”. Ti ljudi su, pored njega, Roko Crnić na bas gitari, saksofonistkinja Ana Kovačić, trubač Igor Pavlica, Silvio Bočić za bubnjevima i Miro Manojlović na udaraljkama i vibrafonu.

Za kraj ostavljen je “Šal od svile”, uz nedostajanje “Apokalipsa” koji će se, možda, čuti na nekom od narednih koncerata koji su zakazani širom Srbije.

Darko Rundek i Ekipa – Uzlet festival/Photo: Stefan Danilović

Posle Uzleta, Rundeka i Ekipu očekuju koncerti na Mountain Music Fest-u na Divčibarima 11. avgusta, a zatim 12. avgusta na festivalu Vetrenjača u Kanjiži. Beograđani će, kao i svake godine, uživati u magičnom prostoru uz magičnu muziku – 26. i 27. avgusta u Botaničkoj bašti Jevremovac.

Darko Rundek i Ekipa – Uzlet festival/Photo: Stefan Danilović

Tom prilikom na samom ulazu u Botaničku baštu posetioci će dobiti brendirane trajne plastične čaše. Na ovaj način Rundek, Ekipa i Long Play prave jedan mali korak u zaštiti životne sredine, ne koristeći jednokratne plastične čaše. Ovo je treća godina zaredom da posetioci Rundekovih koncerata u Botaničkoj bašti na poklon dobiju trajne ekološke čaše.

Lepe tradicije ne treba menjati… Rundek i Ekipa 26. i 27. avgusta u Botaničkoj bašti

Koncert na Zidiću… The OMY 11. avgusta na Platou Milana Mladenovića

Bend OMY održaće svoj prvi nastup na Tidiću, na Platou MIlana Mladenovića ispred Doma omladine u Beogradu, u petak 11. avgusta u 20 časova.

Bend The OMY nastao je 2016. godine i do pre godinu dana sedište je imao u Moskvi. Članovi ove grupe trenutno žive i rade u Beogradu, a njihov zvuk karakteriše eksperimentisanje različitim žanrovima, kao i nastupi uživo nabijeni energijom.

Iako relativno nov na sceni, bend je brzo zadobio simpatije publike mešavinom džez-kora, elektro-panka, hi-hopa, stonera, grind-kora i drugih stilova, a naročito svojim “divljim” i provokativnim nastupima koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Koncerti na Zidiću The OMY

The OMY će povesti publiku na svoju muzičku avanturu, u okviru koncertnog serijala na Zidiću Doma omladine Beograda, i pokazati zašto važe za fenomen savremene ruske muzičke scene i zvezde u usponu balkanskog muzičkog univerzuma.

Koncerti na Zidiću, koje Dom omladine Beograda od 2013. godine organizuje na Platou Milana Mladenovića, postali su jedan od omiljenih letnjih kulturnih programa za sve Beograđane i goste našeg glavnog grada. U jedanaestoj sezoni, nastavljamo da na otvorenoj sceni otkrivamo nove bendove i predstavljamo neke stare muzičke znance.

Oni su teškaši, dolaze iz Australije, zovu se Pizza Death i, naravno, pevaju o – pici

Budimo realni, pici je teško odoleti i ne krivimo Džoija iz Prijatelja što mu je stalno na umu, pored sendviča, ali jedan treš metal bend je dokazao da su prevazišli i njega.

Oni se zovu Pizza Death, dolaze iz Melburna, sviraju kombinaciju krosovera, treša i harkor panka po uzoru na 1980-e i potpuno su opsednuti picom.

Za sada imaju dva albuma, prvi je “Slice of Death”, a drugi je “Reign of the Anticrust” iz ove godine i, pogodili ste – sve pesme su o pici.

E sad, mi smo čuli da su neki bendovi opsednuti bradama, pa čak i Nedom Flandersom iz Simpsonovih, ali picom još nismo, mada, iako to nismo tražili, teško je odoleti im.

Doduše, njihova muzika nije za svakog i tako ovaj album, koji traje ukupno 27 minuta, donosi brze i tvrde rifove, furiozni gruv i sirovu energiju u stilu bendova Municipal Waste i Toxic Holocaust, a tu su i semplovi iz Simpsonovih i Saut Parka.

Na naslovnoj strani vidimo ogromno demonsko parče pica margarite koje je naizgled prizvao kult obožavatelja, dok smo na prethodnom imali picu sa kulenom koja uništava sve pred sobom.

Četvoročlani bend čine Kejn, Tim, Pat i Plonk, koji su za blog InEffectHardCore rekli:

– Kada pišemo pesme, obično im pristupimo tako što smislimo pošalicu na temu pice i napišemo pesmu oko toga.

Kada uzmemo u obzir da se neke od pesama zovu “Pasta of Muppets”, “Napalm Cheese” i “Tsunami of Salami”, deluje da se momci uopšte ne šale.

HL/ Izvor: loudersound.com

Ako stvarno postoji “ukleti film”, to je ovaj…

Dobitnik Oskara, Vilijam Fridkin preminuo je u ponedeljak ujutru u Los Anđelesu u 87. godini, a inače je bio najpoznatiji po filmovima “Francuska veza” i “Isterivač đavola” koje je režirao.

Film “Isterivač đavola” (The Exorcist) zasluženo nosi titulu najstrašnijeg horor filma svih vremena. Čak i u doba moderne tehnologije i fantastičnih specijalnih efekata, nijedan drugi film nije imao takav efekt na publiku koji ne jenjava ni nakon 40 godina.

Kad se horor film pretvori u pravi horor… Nesrećna sudbina glumaca iz filma u kojem su, umesto veštačkih, korišćeni pravi kosturi

Reditelj Vilijam Fridkin, na velike, a kasnije i male ekrane, doneo je priču nikad ranije viđenu i toliko strašnu da i danas postoje oni koji se ne usuđuju da pogledaju film. Film koji prikazuje priču mlade Regan koju je zaposeo demon, kao i borbu ljudi koji se trude da spase njenu dušu, krije jednako jezive tajne koje su se događale tokom snimanja i iza kulisa. Još je jezivije kada znate da se film zasniva na stvarnim događajima, osim što se u stvarnom životu radilo o dečaku kojeg su zaposeli demoni.

Prokletstvo filma “Nojeva barka”… Troje ljudi se udavilo, jedna osoba ostala bez noge, sve zato što su producenti imali “genijalnu” ideju

Kada je film počeo da se emituje u bioskopima, niko nije bio spreman na ono što ih je očekivalo. Ljudi su povraćali, padali u nesvest, glavom bez obzira bežali iz bioskopskih dvorana. Ekipe hitne pomoći imale su pune ruke posla. Posebno je zanimljiva bila premijera filma u Rimu. Nekoliko minuta pre premijere, nebo se otvorilo, nastao je pravi mali potop, a munje su parale nebo. Ljudi koji su došli da pogledaju film bili su mokri do gole kože i prilično prestravljeni, što od oluje što od filma. Oni koju su se zatekli u bioskopu te večeri tvrde da se tokom cele projekcije čuo jeziv zvuk koji je bio daleko glasniji od grmljavine.

Bio je to jedan od najopasnijih i najsmrtonosnijih filmova na kojem su članovi ekipe radili

Nije paranoja ni teorija zavere… stvarno postoje ukleti filmovi i serije. Trejlere gledate na sopstvenu odgovornost

U sceni u kojoj demonom zaposeta Regan svoju majku baca preko cele prostorije, glumica Elen Berstin je zadobila trajnu povredu kičme. U to doba specijalni efekti rađeni su mehanički. Elen je bila privezana za skrivene sajle koje su scenski radnici u datom trenutku povukli, nešto je krenulo po zlu i Elen je udarila o zid. Njen krik nije bio gluma, bio je stvaran krik bola. Elen nikada nije oprostila reditelju Vilijamu Fridkinu što nije prekinuo snimanje. Čak je scena uvrštena u finalnu verziju filma, jer je Fridkin zaključio da je vrlo autentična.

Nikad, ali baš nikad ne pevajte “My Way” na karaokama… Prokletstvo najpoznatije Sinatrine pesme

Mercedes Mekembridž ostala je u senci iako je njen doprinos filmu apsolutno neupitan. Mercedes je glumica koja je imala neverovatnu sposobnost da proizvodi više glasova odjednom, tako da je baš ona izabrana za glas demona koji je zaposeo Regan. Na odjavnoj špici filma njeno ime nije bilo prikazano i glumica je odlučila da tuži producente. Naknadno je greška ispravljena, ali do tada je i nju stiglo prokletstvo filma. Njen sin ubio je svoju suprugu, decu i na kraju sebe. Nakon nekog vremena Mercedes je primila njegovo oproštajno pismo.

Prokletstvo je pogađalo svaku osobu koja je na bilo koji način bila u vezi s filmom

Preminuo Vilijam Fridkin, čuveni režiser filmova “Francuska veza” i “Egzorcist”

Ekipa filma bila je prestravljena i konstantnim požarima koju su se pojavljivali na setu filma. Tokom noći kada na setu nije bilo nikog, rekviziti su se pomerali sami od sebe, a teška rasveta padala je sa plafona. Zbog toga su producenti filma bili prisiljeni da pozovu pravog sveštenika kako bi blagoslovio kako set, tako i ekipu.

Ipak najstrašnije od svega je činjenica da je čak 9 ljudi koji su imali veze s filmom izgubilo život. Tokom snimanja filma život je izgubio noćni čuvar. Ubrzo nakon njega umro je tehničar koji je bio zadužen za održavanje hladne komore u koju je bio smešten set Reganine sobe. Da, dah od hladnoće koji na filmu vidite je stvaran, set je bukvalno bio sagrađen u hladnjači.

Ajkule, patkice, kačketi i rum… Alestorm u Beogradu pokazao šta je dobra “piratska žurka”

Dosta ranije, pre otvaranja vrata, ispred KST-a se napravila ozbiljna gužva. Ljudi obučeni kao pirati, u najrazličitijim kostimima, sa nestrpljenjem su čekali u redu za ulaz na koncert Alestorma. Očekivano, rum se pio na svakom ćošku.

Vesela atmosfera započeta još ispred ulaza bila je otporna čak i na veliko kašnjenje.

Podrška škotskim metal piratima bio je bend Seljačka Buna, koji je svojim komičnim i energičnim pesmama dobro zagrejao publiku. Šutke su se dešavale od prve do poslednje pesme. Njihova najpoznatija pesma, “Devojka sa gotik nogama”, dobila je svakako najbolju reakciju kod publike.

Gumeni čekić na naduvavanje u publici i velika gumena patkica na bini značili su da na binu izlazi Alestorm.

Obučeni u svom prepoznatljivom stilu, sa kačketima, u kupaćim šorcevima i majicama bez rukava, doneli su novi talas energije, a koncert su otvorili pesmom “Keelhauled”. Već dovoljmo masovne šutke koje su se dešavale tokom predgrupe postale su još masovnije, tako da se na momente činilo da je apsolutno cela publika uključena.

Frontmen Kristofer Bous je najavljujući pesmu “Drink” naglasio da je došao da se napije i poželeo svima dobar provod na ovoj, kako ju je nazvao, piratskoj žurci.

Otvoren prostor i letnje vreme su svakako savršen ambijent za ovu vrstu muzike. Tokom pesme “Hangover” na bini im se pridružila i maskota – ajkula. Pored šutki, publika je praktikovala crowd surfing, pa čak i zajedničko veslanje, te je koncert delovao kao da se odvija pred milionskom publikom, na nekom svetskom festivalu.

Kristofer je pri jednom od kasnijih obraćanja rekao: “It’s never too much fun” i bio je apsolutno u pravu, jer je masa svakog trenutka tražila još.

Svojom odličnom komunikacijom i kontrolom publike, uspostavio je fenomenalnu energiju koja je trajala do samog kraja. Iako je poslednja pesma nakon što su se vratili na bis bila “Fucked With An Anchor”, činilo se da su se svi sprijateljili i zbližili upravo tu na koncertu, sudeći prema zagrljajima i konstantnom nazdravljanju.

Čim su odložili instrumente, svi članovi benda su sišli u publiku, da se pozdrave, fotkaju, prime poklone i zahvale na gostoprimstvu.

J. Ilić

Kobejn je uvek voleo autsajdere, ali samo zbog jednog benda je – plakao

Može da deluje kao oksimoron, ali uspeh Kurta Kobejna proizilazio je iz njegovog statusa autsajdera.

Kreirajući grandž muziku zasnovanu na biološkim slikama, nesvakidašnjim stavovima i temama, Nirvana je postigla uspeh zahvaljujući neumornoj umetničkoj predanosti Kobejna i njihovom tržišno prihvatljivom obliku metala.

On je očajno, netalentovano g***o… Tako je Kobejn reagovao kad je čuo da Bon Džovi želi da – “izgleda kao Nirvana”

Dok je Nirvana postizala svetski uspeh i Kobejn postao ikona grandža i jedna od najuticajnijih ličnosti alternativne muzike, frontmen je zadržao svoj status autsajdera. Iz tog razloga, interesovao se za muziku sebi sličnih. Poznat po obožavanju kućno snimljenih kaseta Danijela Džostona, muzičke nesposobnosti benda The Shaggs i agresivnog garažnog zvuka benda The Sonics, njegov ukus za muziku je bio istovremeno širok i specifičan.

Kad veruješ, ništa te ne može zaustaviti… Kurt Kobejn čistio toalete da bi finansirao Nirvanin prvi demo

U moru autsajderskih umetnika koje je Kobejn izjavio da voli, pevač je jednom prilikom istakao da je jedan od njih čak uspeo da ga rasplače. Tokom intervjua za Melody Maker 1992. godine, dok je preporučivao The Shaggs, The Wipers i Young Marble Giants, frontmen je podelio svoju ljubav prema japanskom pop-punk bendu pod imenom Shonen Knife.

Shonen Knife je osnovan početkom 1980-ih u Osaki i stvara muziku koja kombinuje obične, šaljive tekstove, simpatičnu estetiku i pop-punk gitare i bubnjeve. Kurt se seća da je, nakon što ih je slušao nedelju dana, počeo da plače. Uprkos njegovom bogatom iskustvu u autsajderskoj kulturi i underground muzici, bio je šokiran što je bend iz potpuno drugačije kulture mogao da izazove ovakav efekat na njega. Ovako je to objasnio:

– Jednostavno nisam mogao da verujem da tri osobe iz potpuno drugačije kulture mogu da napišu pesme tako dobre kao njihove. Jer nikada nisam čuo bilo koju drugu japansku muziku ili umetnika koji bi stvorio nešto dobro. Sve u vezi s njima je jednostavno preslatko. Siguran sam da sam bio dvostruko nervozniji zbog sastanka s njima nego što su oni bili zbog sastanka s nama.

Dejv Grol priznao: Naivno sam verovao Kurtu Kobejnu da retko koristi heroin, za mene je to bila droga za prostitutke i džankije iz mračnih sokaka…

Kobejn je bio toliko veliki fan tria da ih je zamolio da budu predgrupa Nirvani na evropskoj turneji 1991. godine i ponovo na turneji širom SAD dve godine kasnije. U trenutku kada im je Kobejn ponudio da budu predgrupa, Shonen Knife nisu ni znali ko je Nirvana. Međutim, bend još uvek nije izdao “Nevermind”, album koji će ih katapultirati u zvezde.

U intervjuu za Rolling Stone, pevačica, tekstopisac i gitaristkinja Noako Jamano objasnila je da je, nakon što je dobila ponudu, otišla do prodavnice ploča da kupi jedan od njihovih CD-ova. Iako je mislila da bi mogli biti “zastrašujući” zbog svoje estetike, turneja je izmenila njena očekivanja jer je saznala da su članovi benda svi “ljubazni” i “dobri”. Čak se seća kako im je Dejv Grol pomogao da postave bubnjeve.

Dejv Grol o pisanju autobigrafije: Sve je išlo lako, ali onda sam došao do smrti Kurta Kobejna…

Iako je Shonen Knife bio ravnodušan prema uspehu Nirvane, Kobejn i Grol su bili oduševljeni što su ih imali na turneji. Grol je rekao za MTV da je publika na početku bila “zbunjena”, ali da su je Shonen Knife ipak osvojili:

– Na svakom koncertu ljudi su bili skoro u suzama.

Kobejn nije bio izuzetak, dodajući:

– Bio sam emotivan sve vreme. Plakao sam svake večeri.

Shonen Knife i dalje snažno opstaju, objavivši svoj 24. album “Our Best Place” prošle godine. Nirvana je lansirala Shonen Knife u međunarodnu javnost, pružila zapadnim ljubiteljima muzike potpuno novi svet punka za istraživanje i ostavljala Kobejna sa suzama u očima svake noći.