Prvi čovek nekadašnje Azre ponudio je pojašnjenje o svom odnosu s bivšim bubnjarom Borisom Leinerom koji je, da podsetimo, napravio skulpturu Branimira Štulića koja je u petak otkrivena u Tematskom parku rock and rolla u Zagrebu.
U istoj vesti na portalu Ravnododna se spominje i konstrukcija “kontroverznog odnosa”, na šta je Branimir Štulić odlučio da pošalje pojašnjenje o odnosima u Azri.
Otkrivena bista Branimira Štulića u Zagrebu, naravno da se javio Džoni: Kanibali seciraju mene, a misle na sebe…
“Naime, tu ništa od kontroverze nema. Doslovno sam ga napravio (Borisa Leinera, op. a.), nabavljao mu bubnjeve sve do sredine ’81., redovno ga plaćao, tražio mu smještaje, i postavljao mu sve ono što treba odbubnjati. Kad sam s tim prestao, postao je ono što i je, mrtva riba”, tvrdi Branimir Štulić.
Štulić o svojoj bivšoj ljubavi: Pjesme sam sebi i za svoje potrebe radio, a ona je slučajno u kadar upala…
U nastavku navodi:
“Moja muzika je bila 100% moja. A to vrijedi i za Hrnjaka. Svi basevi su moji. Hrnjak je jedino odsvirao fidbek na početku ‘Jablana’ na prvoj ploči (i to je uredno navedeno na poleđini). Za njega isto važi k’o i za Leinera (sem smještaja), doduše, imao je dobre bas gitare, ali bez pojačala, pa se vježbalo (ukupno tri mjeseca, dvaput tjedno po dva sata) na mojem pojačalu. Oni su samo dolazili na gotovo – kao stare frajle. Tek puno kasnije su prokljuvili što je sve to. Mimo toga ja sam cijeli posao plaćao. Oni bukvalno nemaju veze s ničim, sem ponekog slikanja. Kao onaj iz filharmonije (u kojoj su sve sami pročelnici na svojim odjelima) koji je tek po odlasku u penziju stavio ploču simfonije, koju je izvodio čitavog života, da bi čuo što se tu zapravo zbiva, jer nju je znao samo po četrdeset petom minutu, kad je triput udario po timpanima”.
Eto, sad je valjda sve jasno…
Ja ne nalazim da se iko iz svih mogucih Dilanovih i Kleptonovih postava toliko ubacuje u kadar kao ova dvojica (Hrnjak i Leiner), otud nimalo ne cudi ca je maestru prekipelo.