Prilog za istoriju mutnih radnji na ex-YU rock sceni… ili, kako je jedna suštinski sjajna ideja – otišla dođavola

0
899
Oglasi
Kongres rock majstora/Photo: kupindo
Kongres rock majstora/Photo: kupindo

Ovo danas ne bi moglo da se dogodi… ili, barem, teško bi se dogodilo. Ali, te 1975. godine, na današnji dan, u zagrebačkom Domu sportova održan je poseban događaj – koncert nazvan “Kongres jugoslovenskih rock gitarista”, još poznatiji kao “Kongres rock majstora”.

Organizovao ga je tadašnji menadžer Bijelog dugmeta, Vladimir Mihaljek Miha, koji je i smislio ovu ideju – da se na jedinstven način, nakon nastupa uživo, proglase najbolji gitaristi domaćeg rocka. Nastupili su Goran Bregović (Bijelo dugme), Krešimir Šoštar (Nirvana), Veseli Oršolić (Had), Želimir Kovačević – Pes (poznati zagrebački gitarista iz 60-ih, jedno vreme član Zlatnih akorda), Radomir Mihailović – Točak (Smak), Vedran Božić (Time), Josip Boček (Korni grupa) i Miodrag Bata Kostić (YU grupa).

KAD SMO BILI MLADI I RADOSNI… OBJAVLJEN ALBUM SA NEOBIČNIM OBRADAMA EX-YU POP/ROCK HITOVA 80-IH

Ideja jeste bila dobra, ali je njena realizacija izazvala neke sumnje. Već je sam izbor kandidata diskutabilan, jer među njima nije bilo jednog od najboljih rock gitarista na ovim prostorima ikad, Slobodana Bode Kovačevića iz Indexa, kao ni Jurice Pađena (tada u Grupi 220), odličnog Danijela Kocijančića iz Boomeranga, Zorana Božinovića iz Pop mašine ili Ismeta Kurtovića iz Drugog načina, a svi su bili cenjeni instrumentalisti.

Kongres rock majstora/Photo: kupindo
Kongres rock majstora/Photo: kupindo

Sporan je bio i rezultat glasanja. Za četvoricu najboljih izabrani su Bregović, Božić, Boček i Kostić i, mada kvalitet ni jednog od njih nije upitan, nikada nisu demantovane glasine da je ukupni pobednik ustvari bio Radomir Mihailović Točak, kojeg, eto, u društvu najboljih nije bilo. Pored toga, govorilo se da je menadžer Mihaljek sve organizovao samo radi promocije Bijelog dugmeta, čije poslove je počeo da vodi nekoliko meseci ranije, zbog čega je jedino Goran Bregović morao da bude izabran među najbolje.

R. M. TOČAK: DA BI ČOVEK DOŠAO DO USPEHA, PRVO MORA DA DOĐE DO SEBE

A zašto su proglašena baš četvorica, a ne, recimo, trojica, kako je uglavnom uobičajeno? Od početka je sve zamišljeno i kao diskografski projekat u saradnji s Jugotonom, a četiri izvođača su jedini mogući broj da se objavi dvostruki album sa po jednom stranom ploče za svakoga pojedinačno. Dakle, ubrzo posle koncerta album je i snimljen, a četvorka je krenula na mini-turneju po republičkim centrima, kada je na koncertima sve gitariste pratila YU grupa. Zbog nje je prolongirana turneja Bijelog dugmeta kojom su promovisali debitantski albuma i započela je tek 4. aprila koncertom u Mariboru.

GUARDIAN POSVETIO ČLANAK MUZICI U EX-YU… ILI ZAŠTO JE KENDRIK LAMAR “POKRAO” JUGOSLOVENSKU GRUPU SEPTEMBER

Zanimljivost je i da je u “Džuboksovom” godišnjem izboru najboljih ostvarenja od 1976. do 1982. godine, dakle čak šest puta uzastopno, za najboljeg gitaristu Jugoslavije biran  R. M. Točak, sve do pojave Vlatka Stefanovskog, koji je u dva naredna izbora preuzeo ovu titulu. “Džuboks” je 1984. ugašen, a da Goran Bregović nikada u glasanju njegovih čitaoca nije proglašen gitaristom godine.

Oglasi

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite vaš komntar!
Unesi svoje ime