Grupa AmanZaman posle 11 godina ponovo će da nastupi u Nišu 18. maja u AKC Fuzz uz podršku lokalnog benda Mokri Jazz i novog sastava – Maktub.
AmanZaman je alternativni dub` n` roll bend nastao 2010. godine u Svilajncu, po ideji i inicijativi frontmena i kompozitora Danila Marinkovića.
Bend je do sada objavio četiri studijska izdanja “Samo neka Gori”, “Noć”, “Online” i “Steppaz” (EP, 2021).
Prvi singl “Lampica” osvojio je top listu Domaćica na MTV Adria, a album prvenac “Samo neka Gori” proglašen za 3. album godine 2011. po izboru publike.
AmanZaman ima i iza sebe dve samostalne velike turneje po Srbiji i regionu kao i nastupe na festivalima (EXIT, Beer Fest, Trenchtown festival).
Aktuelna postava radi na novom albumu “Vrt dobre nade/Eskapizam” čije se objavljivanje očekuje tokom ove godine.
Mokri Jazz je rock’n’roll bend iz Niša nastao krajem 2016. godine. Svirali su na Gradištanskoj gitarijadi, Balkanrock festivalu i širom Južne Srbije… višestruki povratnici na NiFest! festival stripa na kom su i prvi put zasvirali uživo 2017.
Mokri Jazz su: Pero Ševo (gitara, vokal), Milutin (bas, vokal), Maxa (gitara) i Pici (bubnjevi).
Maktub je novonastali bend iz Niša koji u svojoj autorskoj muzici koketira mešanjem grunge, punk i ambijentalnog zvuka.
Vrata kluba se otvaraju od 21:00 čas, a ulaznice su u pretprodaji u Komitet Pivari po ceni od 500 dinara dok će na ulazu koštati 700 dinara.
Album sadrži sedam pesama, dve su sa prvog albuma “Levo ili Desno” (“Abu Dabi” i “Nije valjda propast”), četiri sa drugog “Ništa nije strašno” (“Ostani još malo/Valhala”, “Problem”, “Ništa nije strašno” i “Šimpanza”), dok je “Moj duh” sa trećeg i dalje neobjavljenog izdanja…
Kako je i zašto nastao ovaj album? Poznato je da TTT vole da svojim pesmama u živom izvođenju daju neku novu dimenziju, neku novu vrstu života.
Zato su pripremajući se za nastup u KC Gradu ušli u studio, pojačani novim bubnjarem Igorom Kuzmanovićem (Neven, Nabod) i počeli sa stvaranjem novog zvuka.
Turbo Trans Turisti/ Photo: Konstantin Kondrukhov
Slučajno ili namerno, tu se sa svojom kamerom našao Vladislav Andrejević Dislav.
Šta je on zabeležio možete pogledati na Anderklas youtube kanalu, a o atmosferi koja je vladala u studiju dovoljno govori otkačeni naziv albuma: “Šta bre? Kontrolisani haos! Kome treba kontrola?”.
Omot albuma uradio je Pavle Trifunović. a pesme su dostupne na svim digitalnim platformama.
TTT sprema nešto potpuno novo za kraj godine, svakako podignuto na još viši energetski i izvođački nivo. Do tada slušajte ovaj sjajni live album.
Kultni reditelj Džordž Miler vraća nas u distopijski svet pustoši i ludila na točkovima, obogaćen neverovatnim kaskaderskim scenama i postapokaliptičnom dramom.
U ovoj epskoj avanturi, Anja Tejlor-Džoj oživljava mladu Furiozu, koja se hrabro suočava s nemilosrdnim izazovima opustošenog sveta. Uz Krisa Hemsvorta u ulozi zastrašujućeg antagoniste Dementusa, ovaj prednastavak slavne franšize “Mad Max” donosi priču o počecima neustrašive heroine. Radnja filma osvetljava početke omiljene ratnice, otkrivajući kako je preživela u svetu gde je vladavina sile jedini zakon.
Furiosa: Mad Max Saga, plakat
S povratkom proverene ekipe koja stoji iza “Pobesneli Maks: Autoput besa”, uključujući oskarovku montažerku Margaret Siksel i kompozitora Džanki XL-a, ovaj film obećava da će biti spektakl za sva čula. Uz impresivan vizuelni stil koji je postao zaštitni znak serijala, “Furioza” postavlja novi standard u žanru akcionih filmova.
Ovo je filmsko ostvarenje prepuno akcionih scena koje oduzimaju dah, dok istovremeno razotkriva emotivnu srž svojih likova, čineći „Furiozu“ jedinstvenom pričom o otporu protiv ugnjetavanja.
Dok se ceo svet raspada, mladu Furiouzu otima i odvodi horda bajkera predvođena ratnim vođom Dementusom. Prolazeći kroz Pustoš, nailaze na naselje Citadela kojom vlada Besmrtni Džo. Dok se dva Tiranina bore za prevlast, Furiouza mora da preživi mnoge izazove u Pustoši, dok pokušava da se vrati kući. Publika će biti svedok ne samo Furiozinog fizičkog petnaestogodišnjeg putovanja kroz pustoš, već i njene unutrašnje borbe za pronalazak svog identiteta i osećaja pripadnosti.
Furiosa: Mad Max Saga/Photo: JASIN BOLAND
Ovo remek-delo koje iznova definiše granice kinematografije, biće dostupno srpskoj publici u IMAX(R) i ostalim formatima u distribuciji Blitz filma pretpremijerno od 22. maja 2024.
Anja Tejlor-Džoj i Kris Hemsvort su glavne zvezde filma “Furioza: Pobesneli Maks saga”, remek-dela dobitnika Oskara genijalnog reditelja Džordža Milera. U dugo očekivanom povratku u distopijski svet koji je stvorio pre više od 40 godina s kultnim filmovima “Pobesneli Maks” Miler sada ponovo okreće stranicu sa potpuno novom i originalnom, akcionom avanturom koja će ispričati priču o nastanku legendarnog lika iz višestruko nagrađivanog globalnog hita “Pobesneli Maks: Autoput besa”. Novi film Warner Bros. Picturesa producirali su Miler i njegov dugogodišnji partner, producent i Oskarovac Dag Mičel.
Ako je onaj književni hit od pre koju deceniju glasio “Šta je muškarac bez brkova”, mi bismo mogli da odgovorimo na to – Šta je provod subotom uveče bez koncerta Brkova? Punk folk wellness velikani su bili rešeni da naprave najveći koncert za svoj 20. rođendan. I u tome itekako uspeli.
Svako ko je bio, na danas nepostojećem, splavu Olimpik 2010. na prvom koncertu ovog benda u Beogradu sigurno nije ni slutio da će 14 godina kasnije bend biti toliko veliki da će moći da napravi solo svirku na Kalemegdanu za više hiljada ljudi. Nije ni sam bend verovao u to i to su nam na koncertu upravo i saopštili.
Brkovi – koncert na Kalemegdanu/ Photo: Ivan Miladinovic
Sve je Brkovima išlo na ruku ove subote, lepo vreme, rapsoloženje među ljudima je bilo vidno, jer kako je ipak Šemso skoro izjavio – “Mi smo subota veče bend, bend za žurku i zezanje“. Nekoliko hiljada ljudi se okupilo na Donjem gradu Kalemegdana upravo zbog toga, željni žurke i zezanja. Velika bina, sjajno ozvučenje i osvetljenje za koje je bio zadužen sjajni Incredible Bob samo su bili taj posebni začin koji je ulepšao veče. Ipak u prvom planu je bio bend.
Petorka je izašla na binu nešto malo posle 21 sat, predvođeni frontmenom Šemsom 69 u nespojivoj kombinaciji šljokičave jakne i doneg dela trenerke, i uz prve taktove hita “Ja ne želim da budem ok“ nametnuli su jak tempo sa kojim nisu stali više od dva sata. Obradovala nas je sjajna fora kao na boks meču, gde na početku svake pesme, izlazi devojka sa velikim natpisom pesme koju će svirati. Tu se sva veza sa boksom prekida, jer nikakve agresije nije bilo i svi smo na kraju pobednici.
Brkovi – koncert na Kalemegdanu/ Photo: Ivan Miladinovic
Za 20 godina karijere nakupilo se hitova pa nas je bend prošetao kroz sve svoje faze. Od najranijih hitova do ovih sa kasnijih albuma. Sudeći po reakciji publike, nije to bilo mnogo bitno, jer su Brkovi bend sa hitovima i pesme se pevaju bilo one stare ili nove.
Pesme se ređaju kao na traci. Na “Cvjetalo je meni cvjeće“ izlazi prvi gost harmonikaš, Miloš Punišić, koji je svojim instrumentom začinio pank folk feštu.
Brkovi – koncert na Kalemegdanu/ Photo: Ivan Miladinovic
Nastavljaju se hitovi, “Bauštela“, “Ornela“, “Opasno se drogiram“, “Srećo laku noć“, “Mala“… Šemso prestaje da bude frontmen i postaje dirigent koji upravlja kako orkestorom iza sebe tako i hiljadama ljudi ispred sebe.
Da su bend velikih ekstrema dokazuju i kad na binu izvode Zvezdu Granda Miru Aleksić, sa kojom sviraju pesmu “A kada padne noć“. Bend je ove subote, a i ranije na svojim nastupima uvek naglašavao da su protiv lažnog moralisanja i pretvaranja zarad ubiranja poena kod kul ekipe. Oni su tu samo da naprave pravi štimung, ne birajući sredstva, bilo da su tvrdi rifovi ili narodne pevačice.
Brkovi – koncert na Kalemegdanu/ Photo: Ivan Miladinovic
Kako se flašica rakije ispred njega praznila, Šemso je bio sve pričljiviji. Pozdravljao je sve one koji ih nikad nisu podržavali, ali i one koji su od prvog dana tu. Podsetio se svih kul i urbanih gradskih scena koje su ih oduvek prozivale, a koje danas ne postoje, dok oni i dalje jašu u svom stilu. Sa druge strane, našalio se da oni koji su ih ignorisali, kad vidi dokle su došli, možda je bolje da su ih zatvorili.
Nastavljaju se hitovi, “Balkan Star“, “Bolje da sam s frendovima pio rujno vino“, “Hormon sreće“, “Više ni pankeri ne slušaju pank“ i za kraj regularnog dela koncerta obrada “Samo pijan mogu“. U originalu je izvodi Bane Bojanić, ali Brkovi su je odavno oteli od ovog polupoznatog narodnog pevača, ukrasili svojim aranžmanom i prisvojili, i sad je to himna Brkova.
Brkovi – koncert na Kalemegdanu/ Photo: Ivan Miladinovic
Za bis naravno još nekoliko hitova – “Seks i droga“, “Hoću da mi djete sluša narodnjake“ kao kruna ironije i ludila koji bend sve vreme nam predstavlja.
Jako je smešno kad bend može da te otera u tri lepe, a da ti to ne shvatiš kao uvredu. Brkovi su nas za kraj poslali, svojom hitom, u “Pi*du materinu“, završili koncert i otpočeli svoj novi period u životu – sledećih 20 godina benda.
Bend Brkovi su bez trunke foliranja isprašili odličan rokenrol koncert. Energija i buka su oduvek tu i to je jasno, ali je mnogo bitniji taj narodnjački sentiment koga se mnogi od nas plaše da prigrle. Bend je uspeo baš to da prevede na jezik gitara i panka, a koncert na Kalemegdanu je bio master klas te njihove ideje.
Pripremite se da doživite neverovatan nastup zvezde koja je osvojila srca širom sveta na Evroviziji 2024. Dinamični i talentovani Baby Lasagna, sa svojim jedinstvenim i upečatljivim rock zvukom uspeo je da postane apsolutni favorit evropske, ali i svetske publike.
Nakon što je osvojio ubedljivo najviše glasova evrovizijskih fanova i napustio veliku scenu kao pobednik ljudi, 10. jula stiže na Petrovaradinsku tvrđavu kako bi svojim drčnim gitarskim zvukom i prepoznatljivim plesnim pokretima otvorio 24. izdanje EXIT festivala. Nakon Konstraktinog virtuoznog nastupa na Tvrđavi 2022, Baby Lasagna je prvi izvođač iz regiona koji će biti headliner Exita.
– Jako smo ponosni što je neko iz našeg regiona pobedio među evrovizijskom publikom, pogotovo sa rock numerom, sjajno je videti da urbani zvuk dobija sve više mesta na Evroviziji – izjavio je osnivač i direktor EXIT festivala Dušan Kovačević.
Baby Lasagna, odnosno Marko Purišić, prvi put se pojavio u etru kao solo izvođač pre manje od godinu dana. Međutim, svojim učešćem na hrvatskom izboru za predstavnika na Evroviziji – Dora, gotovo odmah se čvrsto pozicionirao u muzičkom miljeu ne samo regiona, već i sveta. Od momenta kada je osvojio prvo mesto na Dori, do finala na Evroviziji, on je ostao ultimativni izbor gledalaca, što je u finalu i dokazano. Baby Lasagna je osvojio ubedljivo najviše glasova fanova ovog televizijskog spektakla, iz preko 100 zemalja sveta, i mada je stao na drugo mesto, otišao je iz Malmea kao beskompromisni pobednik publike.
Umaški kantautor ovog jula doneće svoj prepoznatljivi zvuk i na Glavnu binu EXIT festivala. Svojom zabavnom muzikom i satiričnim tekstovima duboko protkanim porukama o problemima sadašnjice Lasagna će protresti najveću binu na Tvrđavi. Pored evrovizijskog megahita, koji se našao u top 5 Global Spotify‘s Viral 50 liste, kao i na Top 50 Global listi, i broji preko 4 miliona pregleda na YouTube-u, Baby Lasagna ima još dve pesme „Don’t hate yourself, but don’t love yourself too much“, i „IG BOI“, singlove koji će se naći na njegovom debitantskom albumu „Demons & Mosquitos“. Pre nego što u julu zakorači na Exitovu najveću binu, rođeni Umažanin će prvo nastupiti u svom rodnom gradu kao jedan od headlinera na Sea Star festivalu u maju.
Markov nastup na Exitu označiće i jak start festivala uz gitarske rifove, dinamične bubnjeve i eksplozivnu energiju koju ovaj izvođač nosi sa sobom, a koja je u potpunosti sinonimna sa energijom tvrđave tokom četiri dana festivala.
Na ovogodišnji EXIT stižu i Tom Morello, Black Eyed Peas, Gucci Mane, Carl Cox, Alok, Oliver Tree, John Newman Hybrid DJ Set, Maceo Plex, Black Coffee, Ofenbach, Kenya Grace, Steve Angello, Cavalera, Bonobo DJ Set, Sara Landry, Klangkuenstler, Rudim3ntal i mnogi drugi.
Naredno izdanje EXIT festivala, sa temom EXIT Starseeds i sloganom „Probudimo naše supermoći zajedno“, biće održano od 11. do 14. jula 2024. na Petrovaradinskoj tvrđavi, uz nulti dan, 10. jul, rezervisan za posebni Starseeds Takeover performans na Tesla Universe bini.
Četvorodnevne ulaznice po promo ceni od 7.490 dinara i uz uštedu od 40% dostupne su ovde, kao i na Gigs Tix prodajnim mestima i online, dok se jednodnevne ulaznice mogu kupiti po ceni od 2.990 dinara i uštedu od 50%.
Sinoć su u Londonu dodeljene BAFTA televizijske nagrade za 2024. godinu.
Nagradu su ondnele serije: “Top Boy”, dramska; internacionalna serija: “Class Act” i mini/ograničena serija: “The Sixth Commandment”.
BAFTA nagradu za glavnu glumicu dobila je Sara Lankašir, za ostvarenje “Happy Valley”. Ona je sa mnogo emocija primila ovo priznanje rekavši:
– Veoma, veoma sam privilegovana što sam okružena ovim briljantnim glumcima, hvala BBC-ju što mi je dao ovu seriju – rekla je ona, prenosi Daily mail.
BAFTA nagradu za glavnog glumca dobio je Timoti Spol, takođe za “Happy Valley”. Nagradu za sporednu glumicu dobila je Džasmin Džonson, za seriju “Top Boy”.
Za najboljeg sporednog glumca proglašen je Metju Metfejden, za ostvarenje “Succession” (Sky Atlantic).
Ovo su ostale BAFTA nagrade za 2024. godinu:
Najbolja ženska uloga u komediji: Gbemisloa Ikumelo, Black Ops
Najbolja muška uloga u komediji: Mavan Rizvan, Juice
Najbolji scenario/komedija: Such Brave Girls
Najbolji nastup u industriji zabave: Joe Lycett, Late Night Lycett
Najbolji komičarski zabavni program: Rob & Romesh Vs … (Sky Max)
Najbolji zabavni program: Strictly Come Dancing.
Najbolji zabavni program/ iz realnog života: Celebrity race across the world
Najbolja serija o realnom životu: Lockerbie
Najbolji dokumentarac: Ellie Simmonds: Finding my secret family
Najbolji rijaliti: Squid Game: The Challenge
Najbolji specijalni program: White Nanny, Black Child
Najbolji prenos uživo: Eurovision Song Contest (2023), u ovoj kategoriji bio je i prenos koncerta povodom krunisanja Čarlsa III.
Kratak film: Mobility
Sportski program: Cheltenham Festival Day One
Najbolje informativno izveštavanje: Channel 4 News: Inside Gaza, Israel and Hamas at War
Grupa BendOver objavila je video singl pod nazivom “Poslednji ples“ sa izdanja “Zidovi prošlosti“(Multimedia Music).
– Ceo album je naparfemisan osećajem čovekove borbe sa samim sobom. A ova pesma je nekako direkt u bradu s propratnim krošeima – kazao je frontmen Miloš Buca Došić i dodao: – Verujem da će se mnogi pronaći u ovoj priči.
Spot za “Poslednji ples“ sniman je u Obrenovcu, a o njemu je ekipa benda izjavila: – Svojom radnjom ovaj video kroz metaforu prati unutrašnje nemire koji sa svih strana stiskaju stihoklepca.
BendOver/ Photo: Promo
BendOver je autorski bend iz Beograda koji neguje čist i čvrst zvuk rock’n’rolla a trenutnu postavu benda čine Miloš Došić – Buca (vokal, usna harmonika), Vladan Vučić – Vule (gitara, prateći vokal), Goran Pantić – Panta (gitara, prateći vokal), Ivan Đačić – Đakon Strasni (bas gitara, prateći vokal) i Boris Jerić (bubnjevi).
Kažu da njihova muzika najbolje dolazi do izražaja na bini, pa pozivaju sve one koji žele da se u to uvere, da budu na nekom od njihovih predstojećih nastupa.
Belgrade Beer Fest, jedan od najvećih muzičko-pivskih festivala u regionu, priprema se za veliko finale koje će obeležiti nastup YU grupe.
Zakazan za poslednji dan festivala, 23. juna, koncert YU grupe predstavljaće nezaboravan trenutak za sve ljubitelje rok muzike i podsetnik na značaj koji ovaj sastav ima na celokupnu regionalnu muzičku scenu.
YU grupa, Tašmajdan 2022/ Photo: AleX
YU grupa, Tašmajdan 2022/ Photo: AleX
YU grupa, Tašmajdan 2022/ Photo: AleX
Kao jedan od najuticajnijih bendova bivše Jugoslavije, YU Grupa je obeležila čitavu eru rokenrola svojim jedinstvenim zvukom i nezaboravnim hitovima, a njihov uticaj na razvoj i definisanje rok muzike na ovim prostorima smatra se jednim od najupečatljivijih.
Njihova muzika i posle više od pet decenija ostaje inspiracija mnogim generacijama, a predstojeći nastup na Belgrade Beer Festu, kako kažu, obeležiće energični gitarski rifovi, prepoznatljive vokalne linije i tekstove koji su ostavili dubok pečat na domaćoj muzičkoj sceni.
– Uvek je veliko zadovoljstvo nastupiti na bini Belgrade Beer Fest-a pred mnogobrojnom publikom. Ti nastupi se ubrajaju među dragocene i one koji se pamte. Hajmo još jednom da raspevamo Beograd, zajedno! – kazali su članovi legendarne grupe.
Ulaznice za ovogodišnji festival koji će biti održan od 20. do 23. juna u organizaciji Skymusica dostupne su putem sajta efinity.rs, aplikacije eFinity, na blagajnama Beogradske Arene i Doma omladine Beograda, kao i u TC Rajićeva (I sprat) i na više od 1000 Moj kiosk objekata širom zemlje.
Mi, sa Balkana, za skandinavske države često koristimo opis “tamo gore”. Prema tome, tamo gore, u Švedskoj, nezvanično pre 20, a zvanično pre 14 godina, nastao je Soen, bend koji se, malo po malo, sve više identifikovao kao progresivni metal.
Formirali su ga bubnjar Martin Lopez (Martin Lopez), koji je došao iz benda Opeth i pevač Džol Eklof (Joel Ekelöf). Stvorili su svojstven i prepoznatljiv zvuk, a od tada kroz svoju muziku filozofski istažuju kako sebe, tako i društvo. Danas, sa njima su još i basista Oleksi Kobel (Oleksii Kobel) i gitaristi Kodi Ford (Cody Ford) i Lars Olund (Lars Åhlund).
U septembru prošle godine, objavili su svoj šesti studijski album, “Memorial”. Krajem aprila, u vreme kratkog odmora posle turneje u Južnoj i svega nekoliko dana pre početka koncerata u Severnoj Americi, Džol je imao taman dovoljno vremena za razgovor, uz dva prekida signala i izvinjenje zbog promuklosti jer, kako kaže, “tamo gore” je sezona alergija.
Bend je nastao 2004. godine, ali ste zvanično izašli u javnost tek 2010. Šta se dešavalo u tih 6 godina?
– Martin je davne 2004. imao ideju o formiranju benda, tada je već počeo da stvara muziku. Onda, negde 2008. ili 2009. godine, Martin i ja smo se upoznali i tada je počelo da nastaje ono što je danas poznato kao Soen – Martinov ritmični metal koji kombinuje uz moj klin vokal. Ono što je postalo naše osnovno obeležje je nastalo tada, tako da je ta 2010. označila početak za nas dvojicu, tada smo odlučili kako ćemo se zvati i potpisali ugovor sa izdavačima.
A od 2010. do danas, kako bi ukratko opisao karijeru?
– Trud i rad. 14 godina vrednog, konstantnog rada. Kada smo počinjali, ljudi su mislili da smo supergrupa. Sa nama je svirao Stiv Di Đorđo (Sadus, Death, Megadeth, Testament), Martin je dugo svirao bubnjeve za Opeth, ja sam došao iz benda Willowtree. Ali, mi nikad nismo bili supergrupa, nikad nismo imali tu ideju. Hteli smo nešto naše, počeli smo od nule i sada smo tu gde smo. Srećan sam zbog toga, ali da budem iskren, rad je morao da se isplati. Ipak nema besplatnih ručkova na ovoj planeti, sve mora da se zaradi.
Džol Eklof – Soen/Photo: Jeremy Saffer
Martin je jednom opisao vašu muziku kao melodičnu, tvrdu i drugačiju od svega ostalog. Postoji li nešto što bi dodao na taj opis, uzimajući u obzir novi album?
– Tvrđe je nego pre, sada je to tradicionalni, pravi metal. Tokom godina, uvek smo našom muzikom odavali počast klasičnom metalu. Danas se prog metal bendovi odvajaju od svojih korena i odlaze sve više u nešto drugo, u džez. Ja obožavam progresivni rok, ali ne želim da ga spajam sa džezom, nego sa metalom. To je put kojim želim da idem. Osećam se kao kod kuće na metal festivalu, među tim fanovima. Prema tome, takvu muziku i stvaramo.
Rekli ste jednom da kao bend ne volite da se ponavljate, uvek se trudite da napredujete i donesete nešto novo u zvuk. Postoji li ipak neka esencija, način rada ili bilo šta što ostaje uvek isto, bez obzira na to koliko se menjate?
– Mislim da se od albuma do albuma razvijalo ono nešto što je Soen. Nešto što ljudi sami prepoznaju kao naše, čim čuju neku od pesama. Nisam siguran šta je to.
Skoro pa se postideo na tvrdnju da su to “nešto njihovo” upravo neverovatne tehničke sposobnosti, i dodao:
– Misliš? Pa, uvek smo obraćali jako puno pažnje na muzikalnost. A svi članovi benda su zaista tehnički izvanredni, uvek nam je to bilo važno.
Ponekad vas ljudi upoređuju sa bendovima kao što su Tool ili Opeth. Šta mislite o tome? Da li ponekad i sami sebi zaličite na neki bend, ili vam se češće desi da dok stvarate novu muziku pomislite – “ovo zvuči kao mi, kao Soen”?
– Na početku, ljudi su hteli da nas povežu sa nečim. Kada se pojavi novi bend, publika mora nekako da opiše kako on zvuči. Sada, posle toliko godina, mislim da ljudi više nemaju potrebu za tim. Imamo dosta uticaja, ali ipak smo sve to mi.
Kada je reč o vašoj muzici, čiji koncept varira od albuma do albuma, važno je preneti adekvatnu atmosferu o odmah, na prvi pogled. Ilustracije na omotima vaših albuma to odlično rade. Kako ih birate?
– U isto vreme, to je i lako i veoma teško. Ne biramo omot sve dok album nije pri kraju, tada se naslućuje atmosfera koju će on imati. Lako zamislimo u glavi šta želimo, zajedno razmišljamo o tome, gledamo različite fotografije i biramo. Zamisliti je lako, teško je pronaći pravu stvar. Ali, na kraju uvek se nađe nešto što nam savršeno odgovara.
Prilično ste zauzeti, tek što ste završili jedan deo koncerata, već je vreme za sledeći. Kako ide turneja za sad, da li ste već umorni ili ste još uvek uzbuđeni?
– Lično, rekao bih da se prilično radujem koncertu u Srbiji. Posebno jer tamo nikada nismo bili.
Pa, ako je tako, kako zamišljaš Srbiju, imaš li neke pretpostavke?
– Zamišljam kao da je sve potpuno ludo.
Novi Sad zaista ima neverovatnu alternativnu scenu i brojnu, strastvenu publiku koja živi za dobre svirke.
– To je fenomenalno. Obožavam srpsku tradicionalnu muziku i znam kako izgledaju ti koncerti, teško da ćemo moći da priđemo tom doživljaju (smeh). Takođe, ponekad upoznajemo srpske obožavaoce koji dolaze u inostranstvo da nas čuju. Stvarno su strastveni.
Ako voliš tradicionalnu srpsku muziku, ima li šanse da Soen provuče kroz neke nove pesme nešto od toga?
– Bilo bi fantastično! Ne bih se kladio na to, ali nikad se ne zna. Energija koju balkanska muzika ima je slična energiji koju ima pank, to mi se najviše sviđa. Ali, zašto da ne? Lars odlično svira saksofon, nije baš slično kao vaši duvački instrumenti ali, pretpostavljam da bi mogao da nauči.
Šta očekuješ od naše publike?
– Bili smo sad u Južnoj Americi, energija koju smo tamo dobili bila je neverovatna. Nadam se da će i u Srbiji moći da se postigne tako nešto. Najbolje svirke su one na kojima se poklapaju energija benda i publike.
Možda nismo toliko brojni kao publika u Čileu ili Argentini, ali ne sumnjam da ćemo imati energiju kao da nas je trostruko više.
– To je upravo ono što želim da vidim!
Rekao si jednom da je album “Tellurian” prilično introspektivan, filozofski, dok je “Lykaia” zasnovana na ličnom iskustvu. Dakle, o čemu je “Memorial”?
– To sam ja rekao (smeh)? Ali da, albumi “Tellurian” i “Cognitive” su dosta filozofski. Na albumu “Lykaia” smo se igrali sa analognim zvukom, dok smo za “Lotus” još više prišli progresivnom metalu. “Imperial” je još više metal od toga, dok je “Memorial” naš najtvrđi album do sada. Sa godinama, postajemo sve više “metal”. Uz to, ekstrovertniji smo, pokušavamo da kažemo nešto. Sve ono što se dešava oko nas nije baš najbolje, a mi našim pesama pokušavamo da prenesmo poruku – ne možemo samo da sedimo i ne radimo ništa.
Verujem da publika razume ono što hoćete da kažete, posebno uz unapređen zvuk. Svi su oduševljeni time, posebno gitarskim deonicama. Ipak, kako ste se vi osećali dok ste stvarali te novine? Da li ste ponekad bili nesigurni ili ste odmah znali da je to to?
– Ponekad, iz nesigurnosti nastaju najkomplikovanije stvari, kako biste se pokazali što bolje pred ljudima, iz nekog straha. Stvar je u tome, kada ste “pravi muzičar”, a usudio bih se to da kažem za nas – svi smo veoma vešti u onome što radimo, obraćamo pažnju na tehniku, možemo da se snađemo u mnogo žanrova, znamo mnogo o muzici. Znači, kada ste “pravi muzičar”, imate dovoljno samopouzdanja da znate da će i one jednostavnije stvari zvučati odlično, jer imate podlogu da to uradite kako treba.
Da li ste očekivali od pesme “Violence” toliki uspeh?
– “Violence” je prilično jasna pesma, to je numera koju i mi obožavamo. Odlična je. Neki bendovi bi se verovatno plašili da je objave. Kada osetite u stomaku da vam se pesma dopada, treba da je objavite, to je moj stav. Odatle dolazi to samopouzdanje. Imamo dovoljno iskustva da nas nije strah da objavimo muziku u koju verujemo, ne brinemo mnogo o kritikama. To je, na kraju, samo muzika. Sviđa mi se “Violence” – objaviću je.
Uprkos svom pomenutom samopouzdanju, na komentar kako se u njihovoj muzici jasno vidi koliko i sami veruju u to, te da publika to uvek prepoznaje, Džol se skoro pa stidljivo zahvalio, uz iskren osmeh.
Nije bilo toliko solaža pre. Ko je zaslužan za njihovo nastajanje?
– Pa Kodi, naravno. Zašto? Zato što je nenormalno dobar gitarista. Sama činjenica da je toliko dobar budi u nama želju da se on što više čuje u pesmama.
Da li album “Memorial”, uz sve rečeno, širi željenu poruku na pravi način? Da li stiže do pravih ljudi?
– Definitivno. Ljudi shvataju poruku, a ona je mračna, moćna i iskrena. Kombinuje mračne teme sa muzikom koja popravlja raspoloženje. To je verovatno ono što se publici najviše sviđa. Atmosfera na koncertu s tim pesmama je uvek odlična, pa iako se radi o teškim i veoma važnim temama, publika može da oseti pozitivnu energiju iz toga. Takođe, naša filozofija je da ako želimo da uspemo, moramo da ostavimo dušu na bini i da govorimo u pesmama o onome do čega nam je stalo. Iskrenost je najvažnija.
Pretpostavljam da je ta iskrenost privukla još mnogo novih obožavaoca.
– Verujem da je tako, postoji veliki broj mladih ljudi koji tek otrkivaju metal i slušaju nas. Volim da vidim mladu publiku, u teksas prslucima sa mnoštvom bedževa. Fantastično je.
Ako već govorimo o publici, vi se veoma trudite da budete povezani sa obožavaocima, putem društvenih mreža na različite načine. Koliko je danas teško dopreti do publike?
– Uh, ne znam. Sve je to sjajno, radimo šta možemo. Mi smo ipak samo običan bend. Verovatno bismo mogli i bolje od ovoga. Ja se ne razumem u to, uvek se nadam da ćemo se ljudima dopasti uživo i da će nastaviti da nas slušaju. Ponosan sam na ono što sviram i voleo bih da sviram to pred što više ljudi. Nikada ne bih pravio kompromis, nikada ne bih stvarao za nekog drugog.
Šta misliš o progresivnom metalu danas? Da li bendovi ostaju pri sebi, ili “sviraju za nekog drugog”?
– Postoje jako dobri bendovi, kao što je na primer Sleep Token, oni sviraju odlične stvari. Nisam ljubitelj bendova koji ulaze u progresivni metal samo da bi se hvalili svojim tehničkim umećem. “Vidite me, vidite kako sam talentovan” – pogrešno je. Ne želim to da vidim, ne želim da se mladi bendovi gube u tome. Fokus uvek treba da bude na muzici i muzikalnosti. Ako je samo reč o hvaljenju, tu nema prave emocije, nije stvarno.
Soen/Photo: Jeremy Saffer
Jeste li svesni uticaja koji vi kao bend ostavljate na mlađe bendove? U neku ruku, vi stvarate modernu metal istoriju.
– Nismo toliko, sve dok nam neko ne kaže da je inspirisan našom muzikom. To je najveći kompliment koji možemo da dobijemo. Tada postanemo svesniji, na kraku krajeva, to je ono zbog čega i radimo sve ovo – da inspirišemo druge. To je najveće dostignuće jednog muzičara.
Između vaših albuma obično ima dve godine razmaka, samo jednom se desilo da se album čekao tri godine. Možemo li onda da očekujemo novi album u 2025. godini?
– Apsolutno. Trenutno smo na jako dobrom mestu, posebno što se tiče kreativnosti. Zabavljamo se više nego ikada.
Koliko vremena imate da mislite o tome i stvarate novi materijal tokom turneje?
– Uvek ima vremena da se o tome razmišlja, ali nema vremena za pisanje. Ali, verujem u nas, taj novi album će se desiti uskoro.
Vreme nam polako ističe, a svirka u Srbiji je za oko 6 meseci (15. pktobar, SKCNS Fabrika). Za kraj, imaš li neke pretpostavke šta bi moglo da se desi do tada, šta bi moglo da se promeni? Da možemo u oktobru, ako se sretnemo, da vidimo koliko si bio u pravu.
– U mojim godinama, a ja sam prilično mator (smeh), od aprila do oktobra ima otprilike nedelju dana, takav je subjektivni osećaj. Šalu na stranu, do tada ćemo svirati u Americi, na festivalima i po Evropi. Bićemo mnogo zauzeti. Nisam siguran koliko slobodnog vremena ćemo imati da bi se desile neke promene pre svirke u Novom Sadu, ali videćemo.
Do oktobra, sigurno je da će sve alergije biti završene. U Novom Sadu, možda i ostali članovi zavole tradicionalnu srpsku muziku. Za dve, eventualno tri godine, Lars možda i nauči da svira trubu ili frulu, pa će se na novom albumu naći nešto što ćemo prepoznati kao svoje. Za šest meseci, verovatno ne može toliko toga da se promeni, ali jedno obećanje može da se ispuni. Sve dok je Džol (a i ostali sa njim), pun ovog skromnog samopouzdanja, bićemo glasniji od bilo kog velikog koncerta. Ipak, “pravi muzičari”, zaslužuju i pravu publiku.
Brus Springstin odao je počast preminulom Šejnu Mekgouanu obradom klasika The Poguesa. U nedelju uveče, Springstin je nastupio u Nowlan Parku u Kilkeniju u Irskoj.
Kako bi nastup započeli na poseban način, Springstin i The E Street Band otvorili su set obradom pesme The Poguesa “A Rainy Night In Soho”.
Springstinova posveta Mekgouenu njegovo je najnovije javno iskazivanje poštovanja prema pokojnom frontmenu Poguesa. U maju prošle godine Springstin je iznenadio bolesnog Šejna posetom pre nastupa u Dablinu.
The Boss je Mekgouenu krajem prošle godine nakon njegove smrti napisao: “Šejn je bio jedan od mojih najdražih autora svih vremena”, nastavio je. “Strast i duboki intenzitet njegove muzike i tekstova uporediv je sa svim onim najboljim u rock and roll kanonu”.
Podelio je i sećanja na posljednji put kada je video pevača u aublinu. “Imao sam sreću da provedem malo vremena sa Šejnom i njegovom ljupkom suprugom Viktorijom poslednji put kad smo bili u Dablinu”, napisao je. “Bio je jako bolestan, ali još uvek prisutan srcem i duhom. Njegova muzika je bezvremenska i večna. Ne znam za nas ostale, ali Šejnove pesme će se pevati za 100 godina”.