
Jedan od najuspešnijih violinista današnjice, Nemanja Radulović, predstavio je svoj novi album “Bach”.

Nemanja se, kako kaže, ovim izdanjem vraća svojim korenima – odnosno Bahu. Kao što je slučaj sa mnogim drugim “klasičarima” – Nemanji je Bah ostao duboko usađen u najranije muzičke memorije. Kako je Bah od malena u Nemanjinom životu, ovakav odnos poistovećuje sa porodičnim. Kato novi album “Bach” jeste tretiran kao povratak korenima i porodici, ali uz to dodaje još jednu ključnu reč koja je bitna za njegovo razumevanje – lojalnost.
Na albumu je svoj doprinos dala i violinistkinja Tijana Milošević, sa kojom je Nemanja Radulović zajedno nastupao više puta tokom fakultetskih dana.
[accordion title=’Nemanja…’]

Nemanja Radulović je svoje studije započeo u Sarbrukenu, na Visokoj školi za muziku u klasi Džošue Epštajna. Studije je nastavio na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu u klasi Dejana Mihailovića. Sa samo 14 godina je primljen na Visoki nacionalni konzervatorijum za muziku u Parizu i to u klasi Patrisa Fontanaroze. Kasnije školovanje je nastavio u Nemačkoj – tačnije takođe u Sarbrukenu.[/accordion]
Na ovaj način sjajni violinista pokazuje svoju lojalnost, te je tu još jedan bitan stari saradnik, kompozitor Aleksandar Sedlar, koji je pripremio aranžmane – a prethodno je aranžirao “Fifth Season” (Spring in Japan) za Nemanjim prethodni projekat “Vivaldi“. [accordion title=’Bah…’] Johan Sebastijan Bah (1685-1750) potiče iz poznate dinastije muzičara iz Turingije (Thuringia), verovatno najbitnije muzičke dinastije u istoriji zapadne muzike. Tokom dva veka ‘stvorila’ je niz nadarenih muzičara, koje je Johan Sebastijan svojim neprikosnovenim talentom prosto gurnuo u zaborav.[/accordion]
Nemanja Radulović je na ovom albumu čak svirao i violu, a deonice na “svom” instrumentu svirao je na violini Đovanija Batiste Gvadanjinija iz 1765. godine, koja je u vlasništvu Fric Behrens Stiftung iz Hanovera.
Album “Bach“ je digitalno dostupan u Srbiji preko servisa Google Play i Deezer.
https://umrs.lnk.to/NemanjaRadulovicBACH


Danjan Čen i njena porodica takođe su imali teškoća tokom Kulturne revolucije. Dok su roditelji bili u diplomatskoj službi u inostranstvu, njena starija braća su bila u specijalnim logorima za diplomatsku decu u Kini. Knjiga “Šangajska princeza” na kineskom jeziku se i dalje doštampava, a do sada je prodato preko 900 000 primeraka ove knjige na kineskom jeziku. Verzija na engleskom jeziku, sa koga je prevedena na srpski, objavljena je 2010. godine. Danjan Čen je svojim knjigama pomogla povratku posebnog karaktera Šangaja, kao grada posebnih kulturoloških karakteristika, i stimulisala ne samo rast građanske svesti među stanovnicima Šangaja, nego i uticala na njihovo kulturno i obrazovno napredovanje. Poslednju deceniju, u organizaciji Šangajskog udruženja književnika, putuje svetom i svoja iskustva prenosi u knjige. Od 2014. Danjan Čen je u tri maha boravila u Srbiji, u organizaciji Turističke organizacije Srbije, posle čega je objavila više tekstova i dva kratka autorska filma o Srbiji i njenoj istoriji. Teme filmova su kult kneza Lazara i “Hazarski rečnik” Milorada Pavića, koji je bio njena velika književna inspiracija. Njena poslednja knjiga “Zemlja uhvaćenih snova” govori o Srbiji i na upravo završenom Sajmu knjiga u Šangaju bila je jedna od najzapaženijih knjiga.[/accordion]














