Bal pod maskama iz doba prohibicije uz Belgrade Dixieland Orchestra u Mikser Hausu
U jeku sezone maskenbala, u Mikser Hausu će se 28. oktobra održati jedinstveni događaj pod nazivom “Noć prohibicije”. Tematski maskenbal i koncert Belgrade Dixieland Orchestra vratiće publiku u vreme 20-tih i 30-tih godina prošlog veka.
Prvog događaj ove vrste u Beogradu oživeće duh kabarea, flaper devojaka, svinga i diksilenda, atmosferu filmskih klasika poput “Čikaga” i “Velikog Getsbija”, pa se i svi posetioci pozivaju da svoju odeću, šminku i modne detalje prilagode modi iz doba prohibicije (1919-1933).
Za muziku će ove vremeplovske večeri biti zadužen Belgrade Dixieland Orchestra jedini muzički sastav na Balkanu koji se isključivo bavi diksilend žanrom. Orkestar sastavljen od osam članova je osnovan 2001. godine, a od tada je stekao značajnu evropsku reputaciju, objavio 5 CD izdanja i održao preko 500 koncerata.

Kako bi vraćanje kroz vreme bilo potpuno autentično, samo će kostimiranim posetiocima biti dozvoljen ulaz na “Noć prohibicije”, a za najkreativnije i najoriginalnije kostime Mikser je pripremio i specijalne nagrade:
*Prva nagrada – vikend vožnja MINI automobilom i vikend za dvoje u Zornića Kuća
*Druga nagrada – dva kompleta ulaznica za novogodišnji maraton u Mikser Hausu (salsa veče 30. decembra, Love Revolution doček 31. decembra, KKN 1. januara i koncerti znenađenja 2. januara)
*Treća nagrada – poklon paket powered by HEINEKEN
Ulaznice za “Noć prohibicije” dostupne su u pretprodaji po ceni od 400 dinara, na blagajnama Gigs Tix-a, dok će na ulazu biti 600 dinara.
Li Konic i orkestar Big Bend na 19. Pančevačkom Jazz Festivalu

Li Konic, legenda i jedan od osnivača “cool” džeza, nastupiće sa orkestrom Big Bend Radio-televizije Srbije na 19. Pančevačkom Jazz Festivalu, 4. novembra, od 20.30 časova u Dvorani Kulturnog centra. Posle njih, od 22:00 časa, nastupiće zvezda evrospke džez scene Enriko Rava.

Li Konic, maestralni alt saksofonista, jedan od rodonačelnika “cool” džeza, na pragu svoje devedesete godine nastupa sa duplo mlađim muzičarima, aktivno svira na koncertima i izdaje albume, održavajući korak sa savremenom džez scenom. Zbog svega ovoga ne čudi veliko interesovanje koje vlada za njegov nastup sa Big Bend orkestrom na Pančevačkom Jazz Festivalu.

Enriko Rava je bard evropskog džeza, legenda, muzičar koji je revitalizovao svoju karijeru pažljivo birajući najbolje mlade italijanske džez muzičare koje će lansirati u orbitu, a koji će mu zauzvrat doneti “svežu krv” i nove muzičke ideje, u kreativnom spoju mladosti i iskustva. Kroz njegove sastave je prošao i jedan Stefano Bolani, da bi tokom poslednjih godina snimio par izuzetno kvalitetnih albuma sa trombonistom Đanlukom Petrelom, pijanistom Đovanijem Guidijem, basistom Gabrielom Evanđelistom i bubnjarem Fabriciom Sferom.
Generacija 5: Novi singl i novi pevač beogradskih rok legendi

Generacija 5 je jedan od bendova koji su ponikli na beogradskom asfaltu, sa uspešnom karijerom koja traje skoro 40 godina. Grupa je osnovana 1977. godine, sa idejom da svira i stvara muziku u maniru simfo-roka, da bi vremenom prerasli u rok bend. Godine 1978. objavljuju prvi singl za PGP RTB i od tada do danas traje bogata karijera koju su obeležili veliki hitovi kao što su: “Dolazim za pet minuta”, “Ti samo budi dovoljno daleko”, “Najjači ostaju”, “Ti i ja” …
Bend je u toku karijere menjao postave ali su u grupi od osnivanja Dragan Ilić – Ilke, klavijaturista i kompozitor, Dragan Jovanović, legendarni gitarista ovih prostora i Boban Đorđević, bubnjar i osnivač grupe. Početkom 1993. godine, bendu se pridružio basista, Miloš Stojisavljević – Cajger, koji je i ranije učestvovao u radu grupe i sa kojom je snimio drugi singl “Svemu dođe kraj”.

Na promociji novog singla “Opasna po život”, 2. novembra u 19:00 časova u Mikser Hausu, bend će da predstavi i novog pevača, mladog novosađanina Miloša Bajata koji im se pridružio u maju 2016. godine. Pesmu je komponovao Ilke, tekst je napisao Đule Van Gogh, a za novi zvuk Generacije 5 se pobrinuo mag produkcije Voja Aralica. Spot je režirao Hadži Aleksandar Đurović. Posle projekcije spota, Generacija 5 će odsvirati nekoliko pesama u unplugged verziji.
Novi zvuk kao i Milošev svež vokal otvoriće novo poglavlje u radu benda, pogotovo jer u narednoj godini Generaciju 5 očekuje proslava jubileja – 40 godina od osnivanja, koji će da obeleže serijom koncerata. Pesme koje su ostale da žive među svim generacijama, dobra i energična svirka uživo, kontakt sa publikom, ostaće i dalje glavne odrednice ovog legendarnog benda.
Omiljeni Biberov DJ Tay James na službenom after partiju koncerta godine
Dok se vojska fanova (čitaj: obožavateljki) Džastina Bibera priprema za dolazak u Zagreb i na prste broji dane do koncerta godine, stiže još jedna dobra vest. Posle velikog spektakla, višesatno uživanje u najvećim hitovima nastaviće se na službenom after partiju koncerta u zagrebačkom klubu The Best. Džastinov omiljeni di-džej Tay James dolazi u Hrvatsku gde će 9. novembra da nastupi u okviru programa RNB Confusion i na taj način publici dodatno obeleži “dan za pamćenje”.

Poznatom di-džeju će se za pultom pridružiti i rezidenti ovog popularnog klupskog programa, di-džej Em Bee i di-džej Sheko, a da bi to veče učinili zaista posebnim, organizatori su spremili još jedno veliko iznenađenje koje za sada ostaje tajna.

Film Branka Radakovića”Limunovo drvo” na festivalu u Makedoniji

Peti dugometražni dokumentarni film ”Limunovo drvo” proslavljenog multimedijalnog umetnika Branka Radakovića, posle velikog broja samostalnih projekcija, učešća na festivalima i osvojene tri nagrade, biće prikazani prvi put i u Makedoniji. Projekcija će biti održana 16. novembra na ovogodišnjem festivalu evropskog filma ”Cinedays”.
”Limunovo drvo” je film koji je svakako prevazišao okvire klasičnog standarda dokumentarizma, jer je postao opšte prihvaćeni hit u celoj regiji. Dobio je veliki broj pohvala i od publike i od kritičara, a kvalitet potvrđuje konstantnim učešćima na najvažnijim manifestacijama.
.
Film “Dunav u Srbiji – 588 utisaka” nagrađen 9. i 10. put na festivalima u Portugaliji i Francuskoj

Promotivni film Turističke organizacije Srbije, pod nazivom “Dunav u Srbiji – 588 utisaka”, nagrađen je po deveti i deseti put na festivalima u Portugaliji i Francuskoj, saopštila je ta organizacija.
Film je dobio nagradu na međunarodnim festivalima turističkog filma “Art&Tur”, u portugalskom gradu Vila Nova de Gaja, i na “Cannes Corporate Media & TV Awards 2016” u Kanu.

U 2016. godini, promotivni film “Dunav u Srbiji – 588 utisaka” je, kako se dodaje u saopštenju, ostvario zapažene uspehe na međunarodnim festivalima u Berlinu, Varšavi, Velikom Trnovu, Iru Fushi (Maldivi), Los Anđelesu, Međunarodnom festivalu turističkog i ekološkog filma “SILAFEST”, gde je dobio dva prestižna priznanja, i na Zagreb TOURFILM Festivalu.
Izvor: Tanjug.rs
Otvoren 32. Džez festival u Beogradu
Džez festival pod sloganom “Planeta Džez”, na kojem će se predstaviti 21 bend iz 17 ražličitih zemalja sveta, otvoren je 26. oktobra u Domu omladine Beograda, a trajaće do nedelje 30. oktobra.
Prvi koncert na ovogodišnjem 32. po redu Džez festivalu održao je kvartet Vlade Maričića, koji u svojim interpretacijama kombinuje između ostalih i romske i kubanske stilove.

U narednim danima publika će uživati u koncertima Tineke Postma kvarteta, hrvatske muzičarke Vesne Pisarović i gostiju sa severa (Danska i Norveška) – Horse orkestra.
Ove godine po prvi put, dve večeri, domaćin festivala biće i Sava Centar. Kako kažu organizatori, priznati umetnici iz sveta džeza, Avišai Kohen trio i Antonio Serano kvintet, predstaviće se 28. oktobra u Sava Centru, a 29. oktobra, Džek Didžonet trio u pratnji Ravija Koltranea i Meta Gerisona i gosti iz Amerike Aziza: Dejv Holand, Kris Poter, Lajonel Luk i Erik Harland.

Planetu Džez svečano je otvorio gradski menadžer Goran Vesić koji je u obraćanju novinarima rekao kako je ponasan na organizaciju festivala, koji će, prema njegovim rečima, biti najbolji do sad.
– Ono što nam je posebno zadovoljstvo jeste to što smo videli veliki broj mladih ljudi na otvaranju, što znači da se džez u Beogradu poštuje i sluša – istakao je Vesić.
Programski menadžer Džez festivala Dragan Ambrozić je saglasan da je ovogodišnji festival najbolji od kada se on organizuje i da je on postao, istakao je, vrhunski muzički događaj.

Otvaranju festivala je prisustvovao i dugogodišnji urednik emisije “Sav taj džez” Raša Petrović koji se prisetio najboljih koncerata i najzanimjivijih umetnika koji su učestvovali na dosadašnjim festivalima.
– Beogradski Džez festival je na listi velikih festivala u svetu, a to je velika stvar – izjavio je Petrović.
Gost otvaranja bio je i čuveni džez muzičar Milivoje Mića Marković, koga mnogi znaju po tome što je komponovao muziku za kultnu seriju “Otpisani”, a gradski menadžer Goran Vesić ga je proglasio doživotnim članom odbora festivala i počasnim građaninom Planete Džez.
Izvor: Tanjug.rs
Verovali ili ne, Pančevo je “planeta” sa koje je stigao Mali Princ

Na 61. Beogradskom sajmu knjiga organizovano je predavanje povodom 70 godina od prevođenja na srpski jezik kultne knjige “Mali princ” Antoana de Sent Egziperija. Na predavanju su deca mogla da čuju neke neobične podatke o jednoj od najpoznatijih dečjih knjiga kojom su i danas očarani i odrasli.
– “Mali princ” je preveden na više od 200 jezika i prodat u više od 80 miliona primeraka, i to je jedna od najprodavanijih knjiga na svetu – rekla je književnica Gordana Maletić, ali je dodala da bez obzira na planterani uspeh koji je postigla u svetu, njen put ka srcima čitalaca nije bio nimalo lak.
Ona je podsetila da je Egziperi rukopis bez uspeha nudio brojnim izdavačima, ne samo u Francuskoj već i u drugim zemljama Evrope, a onda je jednog dana stigao do Amerike, do Njujorka, gde ga je izdala izdavačka kuća braće Jovanović, doseljenika iz Pančeva, Harcourt brace Jovanovic.

Maletićeva je istakla da je to knjiga o dobroti, ljubavi i odgovornosti koja je postala uzor za razmišljanje i pisanje knjiga za decu, to je knjiga koja je u celom svetu ušla u lektiru, a Mali princ postao je veliki uzor i jedan od najsvetlijih likova u svetskoj književnosti za decu.
Deci se na predavanju obratio i dečji pisac Dejan Aleksić, dobitnik brojnih nagrada. Naveo je da mu je upravo ta knjiga bila uzor u pisanju jer je želeo da kod čitalaca ostavi isti utisak začuđujuće dobrog dela kao što je “Mali princ”.
– Dečje knjige imaju nekoliko zadataka – da poduče decu, da budu zabavne i duhovite, a sve je to “Mali princ” – rekao je Aleksić.
Antoan de Sent Egziperi rođen je u Lionu 29. juna 1900. godine. Bio je pisac i pilot. Poginuo je u Drugom svetskom ratu 1944. godine kada su ga iznad Sredozemnog mora oborili nemački avioni.
Objavio je nekoliko romana i pripovedaka, “Noćni let”, “Zemlja ljudi”, “Ratni pilot”, u kojima govori o veličini čoveka, snazi, želji za istinom i upoznavanju samog sebe i sveta u kojem živi. Najveću popularnost je stekao delom “Mali princ” u kojem na slikovit i originalan način govori o potrebi čoveka za bliskošću, prijateljstvom i ljubavlju.
Izvor: Tanjug.rs
Šejtanove sluge i krempita bez ruku
Malo je stvari na koje se za sve ove godine bavljenja novinarstvom nisam navikao. Na postoji definitivno ništa što može da me iznenadi, ali još ima stvari od kojih mi se okreće utroba. To je valjda dokaz da nisam sasvim otupeo. Ili barem tako volim da mislim.
U svakom od nas (verujte, osetio sam na sopstvenoj koži), čuči jedan mali šejtan koji jedva čeka da nam život namesti neku situaciju u kojoj ćemo pokazati pravo lice.
A posebno voli kad se nekom desi, namerna ili slučajna, popularnost.
Onda se on raspomami. I počne da raste, obilato hranjen sujetom, samoljubljem i ulizičkim bubašvabama, sve dok svog ubogog domaćina ne pretvori u zombija sposobnog samo da misli na jednu stvar – kako da svoju popularnost (koja se, btw, u Srbiji lažno predstavlja kao slava), zadrži što duže. I po svaku cenu. Jer, popularnost je moć. A moć je novac. A moć i novac su sve. Je l’ tako?
E sad, što tom šejtanu na radost, u tom procesu sve drugo prestaje da bude važno – porodica, stari prijatelji, poznanici… da ne govorim o komšijama, kasirkama, konobarima, novinarima… običnim ljudim sa “normalnim” životima i profesijama – to je čuvena “cena slave”. Kolateralna korist. Kato što svi oni, šejtanu fala, postaju “masa” čija je jedina svrha postojanja bezuslovno obožavanje i divljenje velikom NIKOM. Pardon, NEKOM.
Zapravo… brzi prsti su ponekad pametniji… NIKOM.

Jer, šejtan zna, ništa nije tako ukusna hrana za ego kao frape od tapšanja po ramenu preliven prividom svemoći. Navuče se čovek za tili čas. Opasna droga. Nenadmašna. Nenadjebiva.
Elem, ima i izuzetaka. Poneko se od tih izgubljenih megapopularnih duša sa svojim šejtanom i izbori. Češće ne. Pa onda, kad fanfare utihnu, reflektori se okrenu na drugu stranu a teška zavesa se spusti i sva godinama skupljena prašina u njoj prekrije sve ono za šta su mislili da su neizbrisivi tragovi (što se u jednom trenutku neminovno desi), šejtanove sluge suoče se sa stvarnim životom.
Pa opet glume da su najbolji ortaci onima na čiji su broj na dipsleju pravili blazirane face i odbijali pozive. Ponovo nalaze vremena za porodične ručkove nedeljom za koje od silnih obaveza nisu imali vremena. Uredno se javljaju komšijama i kasirkama. Čak ostave neki dinar više konobaru u lokalnom kafiću. A omiljeni sport im postaje da vuku za rukav one iste novinare koje su godinama odjebavali i smatrali nižom rasom da ih, kako je to jednom hirurški precizno definisao moj kolega Oliver, slikaju kako jedu krempitu bez ruku.
A šejtan u ekstazi.

