Novo poglavlje peripetija braće Galager upravo se otvorilo.
Liam Galagher stavio je bratu Noelu do znanja da mu je oprostio i sada traži ponovno okupljanje Oasisa. Bivši frontmen Oasisa u četvrtak je preko Twittera poručio da želi ponovno na okupu bend koji se, poslednji put, raspao 2009. godine.
“Zemlja Noelu, slušaj, čujem da sada radiš koncerte na kojima ljudi više ne mogu da konzumiraju alkohol, to je najbizarnija stvar koju si učinio do sada. Opraštam ti, a sada ajmo ponovno da okupimo BIG O (Oasis) i prestani da se zajebavaš, pića su na mene”.
A sve to stiglo je dan pošto je Liam optužio Noela da je ukleo englesku fudbalsku reprezentaciju izjavivši tokom koncerta u Scarborough Open Air Theatreu da se “fudbal ne vraća kući”.
Naravno, društvene mreže su posle Liamovog tvita eksplodirale i fanovi željno išcekuju Noelovu reakciju.
Još uvek je nejasno zašto se bend raspao te 2009. ali dve su se priče isprofilisale u mogući razlog. Jedna je Noelova, i druga, naravno, Liamova. Noel tvrdi da je napustio bend jer ga je Liam, iznerviran reakcijama publike, u backstageu pre koncerta na V Festivalu, “gađao raznim stvarima i mahao gitarom kao sekirom”, a Liam tvrdi da je uzrok raspada benda Noelova žena, koja ga je nagovorila da napusti bend.
Zagrebački bend Mašinko, koji uživa podršku velikana Hladnog piva i Dubioze kolektiv, objavio je novi video spot za singl “Veća lopata”.
Pesma je ujedno druga strana maxi singla čiji je prvi spot za pesmu “Punim plućima” već predstavljen.
– Nakon što je ‘Punim plućima’ dala jednu pesimističnu introspekciju kroz naš uobičajeni brzi ritam, ‘Veća lopata’ se u malo sporijem tempu prebacuje na nimalo vedrije teme – domaću ekonomiju i nezaposlenost uzrokovane prljavim poslovima koje gledamo već godinama u novinama, vestima i oko kontejnera po kojima kopaju nekad dostojanstveni radnici. ‘Veća lopata’ je priča jednog od njih, a spot nam pokazuje šta nam u ovakvom stanju stvari i preostaje- ističe Andrija Ražnatović, gitarista Mašinka, jednog od najpopularnijih punk rock bendova nove generacije.
Grupa Van Gogh je u sklopu 57. festivala kulture mladih, u prostoru Gurgusovačke kule u Knjaževcu, održala sjajan koncert pred pet hiljada rokenrolera svih generacija.
Raspoloženi Đule na početku koncerta pozvao je sve prisutne da zajedno sa bendom hukom postave “kamen temeljac kulturi”! Ređali su se brojni hitovi grupe, koje je publika horski ispratila od prvog do poslednjeg stiha.
Van Gogh/Photo: Promo
U pauzama snimanja svog novog, desetog po redu studijskog albuma, grupa je na svom zvaničom fb, instagram i tviter profilu objavila datume svojih sledećih koncertnih stanica na aktuelnoj letnjoj turneji: Despotovac, Vranje, Dimitrovgrad, Kozara, Pirot, Petrovac na Mlavi, Apatin, Đurđevo, Surdulica, Nikšić, Tuzla, Palić, Sarajevo itd…
Van Gogh/Photo: Promo
Nakon nastupa Rosin Marfin prvog i legendarnih Strenglersa drugog dana Beogradskog Bir Festa, 17.avgusta, grupa Van Gogh će se na radost posetilaca festivala, sa Inovejšn stejdža muzikom pokloniti publici.
Decenije rada, nagrade poput Oskara, Tonija, Gremija, Bilborda, Zlatnog globusa i na hiljade drugih priznanja, čine, pored neprolaznih hitova, karijeru Šer.
Ona priznaje da ima 72 godine i iznenađena je što je publika i dalje traži.
– Svaki put kada odam na turneju mislim da je to poslednji put i da ću se penzionisati, ali ljudi žele da dolaze na moje koncerte i dalje – kaže slavna američka pevačica i glumica.
Na meti je kritika da je preterala sa plastičnim operacijama, ali o tome ne govori.
– Ne pijem, ne pušim, ne drogiram se. To verovatno utiče na moj izgled. Imam majku od 92 godine koja je prelepa. Imamo dobre gene – kaže Šer.
Iako je modni i muzički kameleon, ona svoju karijeru ne gleda na taj način.
– Imala sam uspone i padove i ljudi kažu da stalno sebe iznova menjam iz korena, ali to nije tačno. Uvek sam bila ista osoba – objašnjava Šer.
Šer 2017./Photo: facebook@cher
Ima i zanimljiv osvrt na svoje uspehe.
– Nikad ne gledam nazad. To je moj posao. Jednom mi je Meril Strip rekla: Radiš posao ne da bi dobijala nagrade, već da uživaš u onome u čemu si dobra – kaže Šer ističući da joj je nagrada Kanskog fesivala za ulogu u filmu “Maska” možda najdraža.
Ispričala je i da ju je svojevremeno Barbra Strajsend pitala “Zašto radiš sve ovo”.
– Rekla sam joj da ću raditi dok mu se to bude sviđalo – ispričala je Šer koja i u osmoj deceniji radi zahtevne gimnastičke vežbe.
[infobox title=’Tramp radi protiv Amerike’]
Šer. Mamma Mia/Photo: Promo
Šer je vrlo otvorena kada je reč o kritikovanju predsednika SAD, Donalda Trampa. Ne voli ga i nema nijednu lepu reč da kaže o njemu. – Nisam verovala da ću biti živa da vidim da neki predsednik radi protiv Amerike – rekla je Šer za 1 News.[/infobox]
Kada je reč o majčinstvu, Šer sebe ne odvaja od drugih majki koje imaju posao.
– Teško je imati posao i biti majka. Uvek imate utisak da ste podeljeni na dve strane, ali morate da radite – kaže zvezda koja ovih dana promoviše drugi deo nastavka mjuzikla “Mama mia” u kojem glumi baku.
– Teško je danas raditi na filmu jer nema mnogo uloga za starije žene. Upala sam u čudnu kategoriju. Stara sam, ali ne izgledam kao da imam godine koje imam. Gde me staviti? – šali se Šer.
Američki pilot Adrijan Kronauer, čovek čiji su nastupi na vojnom radiju inspirisali lik Robina Vilijamsa u filmu “Dobro jutro, Vijetname” (Good Morning Vietnam), umro je u 80. godini
Porodica je potvrdila da je Kronauer umro u sredu, posle duge bolesti, u Trautvilu u Virdžiniji.
Tokom službe u američkom vazduhoplovstvu u Vijetnamu 1965. i 1966, Kronauer je svoju emisiju na Vojnom radiju počinjao sa “Doooooooooobro jutro, Vijetname”.
Robin Vilijams je tu rečenicu učinio slavnom u filmu iz 1987, uglavnom zasnovanom na vremenu koje je Kronauer proveo u Sajgonu.
Taj film je napravio otklon od drugih filmova o Vijetnamskom ratu koji su se fokusirali na krvavi realizam, poput Oskarom nagrađenog filma “Vod” (Platoon). Umesto toga, bavio se omladinom koja se šezdesetih godina borila protiv vojnog establišmenta.
– Bili smo jedina igra u gradu i morali ste da igrate po našim pravilima. Ali ja sam želeo da služim slušaocima – rekao je Kronauer agenciji AP 1987. godine.
Vrata banjalučke tvrđave Kastel su se po jedanaesti put otvorila da bi ugostila najveći regionalni festival demo bendova i u zvezde muzičke scene lansirala “neke nove klince”. Ovoga četvrtka, 19. jula, za svoje mesto među zvezdama se borilo 12 demo bendova, od kojih je čak sedam dobilo šansu da nastavi dalje u finale.
Čim se prvi takt začuo sa bine, moglo se naslutiti da će Demofest i u svojoj jedanaestoj godini potvrditi da su smelom novom zvuku potrebni samo pravi reflektori i prava publika. Devojke iz rep-elektro tandema Playground Hustle su veče otvorile žestokim nastupom koji je od prisutnih tražio samo jedno – da plešu kako one sviraju. Hiljade okupljenih Banjalučana ih nisu razočarale, već su dokazale da su publika uveliko uvežbana u bodrenju demo bendova.
Demofest/Photo: Promo, facebook
I premda je grad na Vrbasu bio spreman za svoj Demofest, ono što je ubrzo usledilo niko nije mogao da očekuje. Dolazeći kombijem iz 1919. godine, na binu je u stilu kročio vlaški pank i psajkogradska muzika “najstarijeg demo benda na svetu”. Nakon što je Hotel Makedonija uzavreloj masi poručio da “jedu dlake i neka pljušte flaše”, zahvalili su se banjalučkom ćevapu na postojanju i u bekstejdž otišli ostavivši iza sebe jedno veliko “šta se upravo desilo?”.
Vatra na Kastelu se naročito usplamsala na nastupu “metal boy benda” iz Novog Mesta, čija energija nikoga nije ostavila ravnodušnim, pa ni zahtevni stručni žiri. Osim vatrenoj energiji slovenačkog Captain Morgan’s Revenge, žiri je presudio da mesto u finalu pripada i virtuoznosti Monstruoza iz Sarajeva, čvrstom ritmu zagrebačke četvorke Fire in Cairo, kao i indie-pop kantautorstvu Olivere Popović iz Novog Sada.
Svoj put do titule najboljeg od najboljih su “prokrčile” i Biljke iz Bele Crkve, sastav koji čine četvorica braće od stričeva, a priliku da ide dalje dobio je i groovy pop zvuk beogradskog Herza, kao i minimalistički alternativni rok benda Vin Triste, takođe iz Beograda.
Demofest/Photo: Promo, facebook
Po proglašenju finalista, došao je red na Wolfram, koji je na Kastel stigao kako bi opravdao titulu trećeplasiranog benda na Demofestu X, te pred Banjalukom “odsvirao malo više od jedne pesme”. I premda je ova novosadska petorka prisutne pozdravila u svojstvu večnog demo benda, sigurno je da su sinoć dokazali da im je odavno mesto među velikima. Originalni spoj etno tradicije i tvrdog metal zvuka je na tvrđavi probudio atmosferu svojstvenu Demofestu, čiji intenzitet je iz pesme u pesmu samo rastao.
A noć je tek počinjala.
Četrdeset muzičara vojnog orkestra Srbije je potom umarširalo na binu, spremno da demonstrira snagu instrumentalne rapsodije. Ali, Serbian Army Orchestra ne nastupa sam, već uz neponovljivog balkanskog kameleona – Roberta Pešuta, nadaleko znanog pod sasvim pogođenim imenom Magnifico. Magnifikantno je i bilo – od momenta teatralnog izlaska pred publiku, preko vanvremenskih hitova “Hir aj kam, hir aj go” i “Pukni zoro”, sve do trena kada je publika telefonima obasjala vedro nebo nad tvrđavom.
Demofest, Magnifico: Photo: Promo
Po odlasku Magnifica sa užarene scene, rasplesana masa je, sa rukama u vazduhu i nogama u pokretu, dočekala Dječake, koji su već u prvim numerama aktivirali onu “funky kost u dupetu”. Do poslednje numere, Dječaci nisu dozvolili da se kosti umire, nego su hip-hop versovima do samog kraja upumpavali neopisivu količinu energije među zidine Kastela, dokazujući da su “fakat nikom slični, najjači”.
Pored takmičarskog i revijalnog dela programa, za posetioce je ponovo pušten u rad i Silent disko, koji ni ove godine nije izneverio. Tradicija je nastavljena i u kutku za Demofest venčanja, organizovanom u saradnji sa satiričnim veb-portalom 50nijansipive.com. Za one koji su hteli da isprave grešku od prošle godine, matičar je bio spreman i za Demofest razvode.
Drugi dan festivala donosi i drugu grupu polufinalista, ali i Tyger Lamb, Marka Louisa kao i Darka Rundeka & Ekipu kao revijalna imena. Kao i prve večeri, kapije tvrđave se otvaraju u 20 časova, a ulaz je slobodan sve do 21 čas. XI Demofest se održava pod pokroviteljstvom Banjalučke pivare i kompanije Huawei te pod budnim okom brojnih medijskih prijatelja, među kojima je ove godine, za dugogodišnju podršku festivalu te naročit doprinos demo sceni, nagrada uručena portalu mondo.ba.
Britanski rok i pop pevač Rod Stjuart izjavio je da će krajem septembra objaviti novi album “Blood Red Roses” koji smatra veoma ličnim albumom.
Stjuart (73) izdao je ove nedelje singl “Didn’t I” u kojem opisuje odnos sa sinom Šonom (37) koji je imao problema s drogom i alkoholom.
Pevač u pesmi navodi da je očigledno uzaludno pokušao da sina skrene s tog puta priznajući da je u mladosti i sam koristio kokain.
– Uvek sam govorio da albume snimam za prijatelje, ali ovog puta novi album nosi zaista lični pečat – rekao je pevač koji je prvi album izdao pre 50 godina.
Stjuart je bio član dve rok grupe Jeff Beck Group i Faces, potom je od 1975. ostvario uspešnu solo karijeru s hitovima “Maggie May”, “You Wear It Well”, “Do You Think I’m Sexy?” i ” Forever Young”.
Britanska kraljica Elizabeta Druga mu je 2016. dodelila titulu viteza.
Čester Benington prošle godine na današnji dan se obesio u svom stanu. Javnost je bila u šoku, ali ljudi bliski njemu znali su da je pevač imao velike probleme, borio se sa zavisnošću od alkohola i droge
Basista grupe Linkin Park, Dejv “Feniks” Farel objavio je otvoreno pismo koje je napisao svom pokojnom kolegi i prijatelju iz iste grupe, Česteru Beningtonu dan pre godišnjice pevačeve smrti. Pismo je pratila Česterova slika, a on je napisao:
“U prethodnih godinu dana nije prošao ni dan da nisam pomislio na tebe. Nedostaješ mi i još me boli što nisi ovde. Izabrao sam da ne govorim na tvom pomenu, jer nisam mogao adekvatno da opišem kako se osećam. Izabrao sam da ne govorim na Životnom koncertu u tvoju čast, zato što sam se borio da govorim bilo šta. I danas, godinu dana posle tvoje smrti, još se borim i pokušavam da na elokventan način izrazim ono što si mislio o svojoj porodici, prijateljima, fanovima i o meni…”
Preminuli pevač bio dobar prijatelj i sa pevačem grupe Soundgarden Krisom Kornelom, koji je izvršio samoubistvo 18. maja 2017. godine. Slučajnost je da je Kornel rođen 20. jula, dana kad se Berington ubio.
Dejv Farel, koji mu je takođe bio dobar prijatelj, nakon Beningtonove smrti javno je izjavljivao da je tužan.
– Podrazumeva se, protekle nedelje bilo mi je ekstremno teško. Ljubav i dobrota koju sam dobio od prijatelja i fanova širom sveta je neverovatna. Voleo bih da mogu da se zahvalim svakom ponaosob za vašu ljubav i podršku. Ogroman deo Česterovog nasleđa nosićemo u srcu kaa uspomenu. Bio je entuzijazista, razigran otac, pošten, strastven muzičar i odan prijatelj – naveo je basista posle gubitka velikog prijatelja.
Bend Linkin Park osnovan je 1996. godine i do sada je prodao više od 70 miliona albuma širom sveta, a osvojio je dve Gremi nagrade. Svetsku popularnost stekli su hitovima “Faint”, “In The End” and “Crawling”.
linkin Park/ Photo: Facebook @linkinpark
Njihov album “Meterora” bio je na vrhu Bilbordove liste albuma 2003. godine i smatra se najboljim indi-rok albumom svih vremena. Poslednji studijski album “One More Light” objavljen je u maju, nakon čega je Linkin Park krenuo na svetsku turneju.
Udovica pokojnog muzičara, Talida, sastavila je listu zvaničnih pomena za Čestera koje se obeležavaju širom sveta 20. jula.
Instagram ga je na svojoj popularnoj platformi Žmusic predstavio kao srpskog pop alhemičara, a Luke Black nam sada predstavlja svoje novo EP izdanje “Neoslavic”.
Luke je karijeru započeo 2015. godine kada je objavio svoj debi singl “D-Generation” i odmah postavio novi standard na muzičkoj sceni. Objavu singla “D-Generation” pratio je i prvi eksluzivni ugovor sa izdavačkom kućom Universal Music Serbia. Ubrzo je usledio i drugi singl “Holding On To Love”, koji se našao na “Thorns” EP-u, njegovom prvom EP izdanju.
Nakon uspeha “Thorns” izdanja, usledili su nastupi u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Beču, a kasnije i nastup u svetski poznatom klubu Berghain u Berlinu, kao i uspešna turneja u Kini gde je nastupao ispred fanova u Pekingu, Šangaju i Gvangžuu na potpuno oduševljenje lokalne publke.
Koncept “neoslavic” Luke otkriva izlaskom svog najuspešnijeg singla do sada “Demons” koji je u jednom trenutku bio kandidat za predstavnika Srbije na popularnom Eurovision takmičenju. O konceptu kaže da mu je na pamet pao kada mu je rečeno da ne izgleda kao da je sa Balkana, te da je hteo da kroz svoju muziku i vizuelni identitet istraži šta znači izgledati kao da si sa ovih prostora i kako to možemo definisati.
“Neoslavic” EP najavio je vatrenim nastupom u beogradskom klubu Elektropionir, a na njemu će se pored pesme “Demons” pojaviti i singlovi “Walpurgis Night” i “Olive Tree”, kao i dva eksluzivna remiksa pesme “Olive Tree” koje su radili španski producent Venza, sa kojim je Luke sarađivao na pesmi “Seek & Hide”, kao i Indigo, član FMJam ekipe i producent popularnog tria Frenkie, Kontra, Indigo.
Numere “Demons”, “Walpurgis Night” i “Olive Tree” imaju i svoje prateće spotove koji su usnimljeni nešto ranije, dok je za naslovnicu “Neoslavic” izdanja zaslužan mladi reditelj i fotograf – Kosta Đuraković (koji je režirao i spot za “Olive Tree” u decembru prošle godine).
Knjiga “Poslednja stanica Beograd” volšebni je brevijar polemičko-esejističkih tekstova na temu duhovne, moralne i arhitektonsko-urbanističke razgradnje Beograda devedesetih godina minulog veka koje je Bojan Bosiljčić, iz nedelje u nedelju, kazivao u “Metropolisu”, jednom od najdugovečnijih srpskih televizijskih kulturnih magazina.
Napori u okviru ciklusa ovih eseja bili su upravljeni ka Beogradu kao težišnoj tački u koju su se slivale sve negativne sile sveta: migracije, divlja gradnja, opšte srozavanje morala i svih etičkih normi. Taj vavilonski atribut, pored elementarne težine običnog života, Beogradu je dao kosmičku dimenziju postojanja i stavio ga u red sa svim mitskim i stvarnim gradovima u kojima se, bilo kad u istoriji, prevrtala sudbina naočigled njegovih stanovnika…
Photo: Promo
Onima koji su “Poslednju stanicu Beograd” gledali autor ovom knjigom nudi mogućnost rekapitulacije, a čitaocima koji nisu ni bili rođeni tada, a u međuvremenu ih je privukao neodoljivi šarm Beograda, nudi direktan uvid u blisku istoriju njihovog grada, koja je bolela, koja nije praštala, a koju smo morali da odživimo.
Tekstovi objedinjeni u ovoj knjizi bruje u istom tembru velegradske elegije za vrednostima i eteričnim osećanjem gradskosti koje smo, u naletu devedesetih, izgubili..