Naslovna Blog Stranica 2787

ANA ĆURČIN, PRVI PUT SAMA NA BINI, ZAGREJAĆE PUBLIKU PRED STILL CORNERS U AMERIKANI

Ana Ćurčin/Photo: Promo Charm Music
Ana Ćurčin/Photo: Promo Charm Music

Pre britanskog dream pop/synth pop benda Still Corners, za čiji koncert 7. maja u sali Amerikana Doma omladine Beograda vlada veliko interesovanje, nastupiće naša poznata kantautorka Ana Ćurčin.

Ana Ćurčin je rođena u Bagdadu, odrasla je u Moskvi, ali živi i radi u Beogradu. Njena muzika je nežna i moćna, tiha i melodična, bučna i ritmična, leluja kroz indie-rock i folk i koketira sa ambijentom i bluzom.

Aktivno svira od decembra 2012. godine, a njenu muziku publika je mogla da čuje u Srbiji, regionu i širom Evrope.

U januaru 2016. godine Ana Ćurčin objavila je svoj prvi studijski album pod nazivom “Sketches of Belonging”. U oktobru 2016. godine je zajedno sa bendom Stray Dogg održala koncert u Sava Centru, a 2017. su nastupali na Exit Festivalu. Početkom 2018. bili su jedini bend iz Srbije koji učestvuje na Festivalu Eurosonic Noorderslag u Holandiji.

Uz najpozivitnije kritike u domaćim, regionalnim i međunarodnim medijima, Ana Ćurčin je u sastavu Ana & The Changes odsvirala brojne koncerte u Srbiji i reginu tokom 2018. godine, a u oktobru i u Kulturnom Centru Srbije u Parizu. Na proleće 2019. godine će objaviti novi album pod naslovom “Differences”.

Na binu Doma omladine ova sjajna kantautorka 7. maja će izaći sama:

– Uvek je značajan događaj popeti se na binu Doma omladine. U maju će to za mene biti prvi put bez pratećeg benda, pošto ću u Amerikani nastupiti solo.

Svojom muzičkom magijom Ana će nas sigurno na pravi način uvesti u ostatak “sanjalačke” večeri koju će prvi put u Beogradu prirediti Still Corners:

– Radujem se da ću svojim nastupom otvoriti koncert ovog sjajnog britanskog dua koji nam donosi dream pop u beogradsko sivilo.

Ana Ćurčin/Photo: Marko Cvetković
Ana Ćurčin/Photo: Marko Cvetković

Still Corners je projekat koji zajedno realizuju Greg Hjuz i Tesa Marej, pod uticajima koji obuhvataju vanvremenske eksperimente Vangelisa, ekspanzivne i  filmske zvuke Enja Morikonea i glamurozni sint pop osamdesetih. Nakon EP-a  “Don’t Fall in Love / Wish”, kao i albuma “Creatures of an Hour”, “Strange Pleasures”  i “Dead Blue”, prošle godine su objavili i svoje četvrto studijsko izdanje “Slow Air”. Turneja kojom promovišu album “Slow Air” dovešće ih prvi put i u Beograd.

Za prvi koncert grupe Still Corners u Beogradu od samog početka vlada veliko interesovanje, te je ulaznica za koncert ostalo još sasvim malo. I to nije iznenađenje, na “sanjalačku” pop magiju ovog sastava se sve bolje reaguje širom Evrope i sveta, a reakcije publike na njihov dosadašnji rad govore u prilog činjenici da je pred grupom Still Corners svetla budućnost. Koncert u Beogradu odlična prilika da čujemo bend o kojem će se tek pričati.

Ulaznice za koncert, po ceni od 1.200 dinara mogu se kupiti putem prodajne mreže Ticket Visiona, kao i online na www.tickets.rs .

Izložba ilustracija Davida Vartabedijana “TOP 50” od 1. aprila u SKC-u

Poznati srpski ilustrator, dizajner i novinar David Vartabedijan predstaviće svojih 50 najdražih ilustracija na izložbi u Srećnoj galeriji SKC-a, od 1. do 12. aprila.

“TOP 50“ je naziv koji aludira na Top liste, a u ovom slučaju David predstavlja odabir  50 najdražih (od više od 320 objavljenih) ilustracija nastalih za potrebe rubrike “Hit Strana” koja se iz nedelje u nedelju sve do sredine januara 2019. godine, bavila aktuelnom domaćom i inostranom muzičkom scenom u najstarijem nedeljnom magazinu u Srbiji, Politikinom Zabavniku.

Izložba, plakat
Izložba, plakat

Za rubriku “Hit strana” David Vartabedijan je počeo da radi ilustracije krajem leta 2012. godine, a kompletno uređenje rubrike (tekst, ilustracja, odabir fotografija) preuzeo je od maja 2014.godine pa sve do sredine januara 2019.

Na ilustracijama u kombinovanoj tehnici u spoju crteža i tipografije predstavljeni su brojni domaći i inostrani muzičari kojima je autor izložbe posvetio prostor u okviru rubrike “Hit Strana”.

Džoni Keš, Ilustracija, David Vartabedijan
Džoni Keš, Ilustracija, David Vartabedijan

Rekli su o izložbi:

– Naziv izložbe aproprira naslove muzičkih top lista najslušanijih pesama vremena u kom su nastajale. Iščitavanjem asocijativne vrednosti kroz simbole i artefakte, David Vartabedijan je na postmodernistički način ilustrovao domaće i strane izvođače, čije je portrete objedinio sa tekstualnim i tipografskim izrazom. Taj izraz predstavlja delove tekstova pesama muzičara, koji su kroz vreme izmeštali ideološke granice. Analizom prikazanih entiteta u muzici, autor je pronikao u samu srž njihovih subjekata i prepoznavanja zastupljenih identiteta.
Na izložbi su prikazani portreti protagonista različitih muzičkih žanrova, koji su objedinili različite umetničke prakse – od lirske autentičnosti, preko likovne vizuelizacije zvuka, do implementacije elemenata teatra i filma unutar performansa. Ilustrovani rok muzičari predstavljaju autonomne figure određenog ideološkog začelja, prepoznatog kroz svojstvene pokrete, stav, stil i način ponašanja; izgradnjom tih elemenata, prikazane figure bivaju reprezentovane kao simboli određenog muzičkog žanra.
Jelena Pavičević, teoretičar umetnosti

– Vartabedijanove teme uvek obrađene do same kosti i podržane specifičnim, naglašeno individualnim odnosom prema klasičnim simbolima, kreću se nikada dovoljno ispitanim graničnim područjima buke, glamura, kempa, moderne mitologije, i svesno, ili ne – magije.
Aleksandar Žikić

– Spajajući u sebi crtačke osobenosti i jezik različitih medija, radovi Davida Vartabedijana odlikuju se onom buntovnošću alternativne kulture koja se izvorno vezuje za rokenrol, i koja je njegov očajnički vapaj u orvelovskoj zbilji današnjeg sveta.
Srđan Vučinić

GhostDanzig, Ilustracija, David Vartabedijan
GhostDanzig, Ilustracija, David Vartabedijan

 

Kit Flint ispraćen uz muziku i grmljavinu motora… “We love you Keith. Live forever.”

Kit Flint/Photo: facebook@keithflintofficial
Kit Flint/Photo: facebook@keithflintofficial

Pevač grupe Prodigy, Kit Flint, sahranjen je u petak u gradu Brejntri u istočnoj Engleskoj, uz oproštajnu žurku sa dens muzikom i grmljavinom motora, koje je Flint prosto obožavao, i kojoj je prisustvovalo nekoliko hiljada njegovih obožavalaca.

Pomen u crkvi održan je samo za Flintove prijatelje i članove porodice, a preostali članovi grupe Prodigy pozvali su prisutne na žurku organizovanu u njegovu čast.

 

Flint je pronađen mrtav u svom stanu u gradu Danmou u Engleskoj, nakon što je sebi oduzeo život. Istragom je utvrđeno da je do smrti došlo vešanjem.

On je imao veoma značajnu ulogu u stvaranju kredibiliteta dens i elektronske muzike u svetu.

Da li ste se uželeli najboljih stvari Maidena… RAINMAKER PONOVO U BEOGRADU I NOVOM SADU

Rainmaker/ Photo: AleX
Rainmaker/ Photo: AleX

Rainmaker, Iron Maiden tribute band se posle koncerata u Bosni vraća u Beograd i Novi Sad.  Bend će 5. aprila nastupiti u beogradskom klubu Atom Akademija, dok će 6. aprila nastupiti u novosadskom Gerila Baru u okviru prvog Monsters of Rock vikenda. 

Sastav je početkom godine nastupao u pomenutim klubovima, a ponovni koncerti realizuju se u okviru regionalne turneje koja nosi naziv “Legacy of the Beast”.

Rainmaker na svojim koncertima prolazi kroz ceo diskografski opus Iron Maidena, a kako saznajemo iz tabora benda, za predstojeće nastupe spremljen je novi set pesama. 

Posle Beograda i Novog Sada, bend će napraviti kraću pauzu, a turneju nastavljaju u maju svirkama u Lukavcu, Splitu i Mostaru.

 

DŽEGERU LEKARI ZABRANILI DA IDE NA TURNEJU… Stonsi morali da odlože koncerte u Americi

The Rolling Stones/Photo: printscreen
The Rolling Stones/Photo: printscreen

Legendarni bend The Rolling Stones odložiće početak najnovije turneje da bi frontmen Mik Džeger mogao da dobije medicinski tretman.

Bend je u subotu objavio da su Džegeru doktori rekli da “ne može da ide na turneju u ovom trenutku”, prenosi AP.

Nije bilo više detalja o Džegerovom zdravstvenom stanju.

Očekuje se da će Stonsi “No Filter” turneju započeti 20. aprila u Majamiju.

Džeger je u izjavi naveo da mu je žao što mora da razočara fanove, ali da se raduje što će se vratiti na binu čim bude mogao.

Promoteri putovanja AEG Prezents i Koncerts Vest savetuju one koji su kupili ulaznice da ih zadrže jer će važiti za nove datume koncerata.

HL/Izvor: Tanjug

SPOT KOJI JE PODELIO HRVATSKU: “Luka različitosti”… Itekako…

Port of Diversity/Photo: YouTube printscreen
Port of Diversity/Photo: YouTube printscreen

Samo nekoliko dana prošlo je od objave promotivnog spota Rijeka – European Capital of Culture koji je režirao Dalibor Matanić, a u ovom momentu na YouTube kanalu prednjače negativne ocene za isti.

Pod službenim nazivom “Port of diversity” (Luka različitosti) grad Rijeka 2020. godine postaje službena prestolnica evropske kulture. Promotivni spot, premijerno pušten u ponedeljak 25. marta, snimio je reditelj Dalibor Matanić.

Nošen idejom “Luke različitosti” Matanić se poigrao motivima supkultura i mladih sudarajući i spajajući suprotnosti na način kako smo to već navikli da očekujemo od jednog Leta 3 (koji je takođe postao zaštitni znak tog grada kad je u pitanju rok muzika), a sve je podloženo muzikom (takođe riječke) grupe Jonathan.

Port of Diversity/Photo: YouTube printscreen
Port of Diversity/Photo: YouTube printscreen

Ali, nije dugo trebalo da video spot postane kontroverzan.

Spot je pregledan skoro 90.000 puta, a negativnih ocena ima više od pozitivnih. Time je ova promotivna kampanja verojatno i jedina u istoriji izbora EPK koju je domaća javnost dočekala na nož.

Port of Diversity/Photo: YouTube printscreen
Port of Diversity/Photo: YouTube printscreen

Reakcije su potpuno podeljene, od onih koji prihvataju spot i njegovu ‘pomaknutost’ kao kulturni trademark Rijeke, koja odavno slovi i kao rokerski grad, do onih kontra mišljenja.

Oni koji ne prihvataju Matanićev spot imaju široki spektar kritika. Počevši od toga da je uzalud ulupano pola miliona kune (oko 67.000 evra), koje je po njihovim savetima trebalo usmeriti najugroženijim slojevima građana, do onih konzervativnijih pogleda koji su očekivali spot u smislu turističke razglednice na kojima bi trebalo da se vide, na primer, Riječki korzo ili Trsatska gradina, preko onih koji jednostavno ne vole grupu Jonathan ili im smeta pojavljivanje američkog astronauta, pa do radikalnih kritika onih koji ne podnose bilo kakve konotacije na LGBTQ populaciju u bilo kakoj korelaciji s Hrvatskom (makar se radilo o baletanu odevenom u balerinu).

Port of Diversity/Photo: YouTube printscreen
Port of Diversity/Photo: YouTube printscreen

Luka različitosti? Itekako. Potpuno suprotstavljenih različitosti.

HL/Izvor: ravnododna.com

The Cure primljeni u Rock & Roll Hall of Fame, sinoć na ceremoniji odsvirali čak pet svojih hitova

Photo: Promo (Exit)
Photo: Promo (Exit)

Rok giganti The Cure, koje ćemo ovoga leta gledati na Exitu, sinoć su primljeni u Rokenrol dvoranu slavnih, a na ceremoniji su odsvirali čak pet svojih hitova, uključujući „Lovesong“ i „Boys Don’t Cry“. Ovo priznanje je došlo posle čak 40 godina rada i isto toliko radijskih singlova, uz desetine miliona prodatih albuma širom planete, a nedavno je potvrđeno i da će legendarna grupa upravo ovog leta objaviti svoj prvi studijski album posle 11 godina.

Pored njih, sinoć je još šest izuzetnih muzičkih imena uvršteno u Rokenrol dvoranu slavnih na ceremoniji koja je održana u Barkli centru u Njujorku. Ova, po mnogima najveća počast u muzičkoj industriji ukazana je i legendarnim bendovima Def Leppard i Roxy Music, ali i grupama nešto novije generacije poput Radiohead i The Zombies. Na zlatne stranice muzičke istorije upisane su i čuvene pevačice, te ikone svog vremena Dženet Džekson i Stivi Niks.

 

Sam događaj bio je bogat poznatim muzičkim imenima koji su došli da iskažu poštovanje ikonama muzike, te je tako gitarista i tekstopisac benda Queen Brajan Mej govorio o rokerima Deff Leppard, grunge zvezda i frontmen Nine Inch Nailsa Trent Reznor predstavio je The Cure, a frontmen sastava Talking Heads Dejvid Birn bio je pravi izbor da predstavi ekscentrični Radiohead, koji su inspiraciju za ime dobili upravo od pesme Birnovog benda „Radio Head“ iz 1986.

Ovogodišnja ceremonija bila je istorijska zbog činjenice da je Stivi Niks postala prva žena koja je dva puta primljena u Rokenrol dvoranu slavnih, pošto je prethodno uvrštena među velikane 1998. godine kao deo sastava Fleetwood Mac. Zanimljivo je i da su Radiohead često isticali da im priznanja poput ovog nisu prioritet, te se postavljalo veliko pitanje da li će prihvatiti ovakvu čast i pojaviti se na ceremoniji, ali je se pokazalo da se prilika ulaska u Rokenrol dvoranu slavnih ne propušta.

Ovo priznanje smatra se jednom od najvećih potvrda veličine nekog umetnika i njegovog uticaja na modernu muziku, a ove godine prvi put je i publika učestvovala u izboru muzičara putem glasanja. Standardno pravilo jeste da mora da prođe 25 godina od izdanja prvog albuma benda ili izvođača, te su tako The Cure stekli pravo na mesto u dvorani slavnih 2004. godine, s obzirom na to da su na sceni debitovali sa izdanjem „Three Imaginary Boys“ 1979. godine, a Radiohead predvođen pevačem Tomom Jorkom svoju prvu šansu imali su prošle godine, pošto je njihovo debitantsko izdanje „Pablo Honey“ izdato 1993. godine.

BUNTOVNI GLAS GENERACIJE… Dead Kennedys slave četrdesetu godišnjicu trostrukim live albumom

Dead Kennedys/ Photo: AleX
Dead Kennedys/ Photo: AleX

Dead Kennedys će 26. aprila objaviti trostruki CD “DK40” kojim slave četrdesetu godišnjicu benda.

Album donosi snimke s tri koncerta od kojih su prva dva snimljena u decembru 1982. – jedan u Amsterdamu, a drugi u Minhenu. Poslednji disk donosi šesnaest pesama snimljenih na nastupu u San Francisku 1985. godine.

Bend je osnovan 1978. i objavili su četiri studijska albuma, kao i ploče uživo, kompilacije i EP izdanja. Glavni vokal i frontmen benda Dželo Biafra bend je napustio 1986. i nije se vratio u postavu nakon što su se ostali ponovno okupili u novom veku.

Ova tri diska podsećaju na bend u naponu snage, s Biafrinim besnim pankerskim tekstovima o bogatstvu i pohlepi političara.

ISTRAŽIVANJE TRAJALO 12 GODINA I DOKAZALO… Ljudi koji čitaju knjige žive duže

0
Knjige/Photo: Pixabay
Knjige/Photo: Pixabay

Nova studija objavljena u časopisu Social Science and Medicine pokazala je da ljudi koji čitaju knjige žive duže od ljudi koji to ne rade.

Istraživači sa američkog Univerziteta Jejl testirali su 3.635 učesnika starijih od 50 godina o njihovim navikama čitanja. Ispitanike su podelili u tri grupe – one koji ne čitaju, ljude koji čitaju manje od 3,5 sata sedmično i ljude koji čitaju više od 3,5 sata nedeljno.

Istraživači su pratili svaku grupu tokom čak 12 godina. Ljudi koji su najviše čitali bile su obrazovane žene s visokim primanjima.

Tokom istraživanja, ustanovljeno je kako su obe grupe čitača živele duže od onih koji ne čitaju knjige, prenosi portal Klix.ba.

Čitaoci koji su čitali više od 3,5 sata sedmično, živeli su punih 23 meseca duže od ljudi koji uopšte nisu čitali. Taj produženi životni vek primenjen je na sve ispitanike, bez obzira na faktore njihovog imovnog, obrazovnog ili zdravstvenog stanja.

Knjige/Photo: Pixabay
Knjige/Photo: Pixabay

Istraživači su stoga doneli zaključak da je životni vek moguće produžiti jednostavnom aktivnošću kao što je čitanje.

Kako pojašnjavaju stručnjaci, čitanje uključuje dva glavna kognitivna procesa – duboko čitanje i emocionalnu vezu.

Duboko čitanje je spor proces u kojem se čitalac bavi knjigom i nastoji je razumeti u svom kontekstu i u kontekstu spoljnog sveta.

Emocionalna veza je mesto gde čitalac saoseća s likovima, poboljšava društvenu percepciju i emocionalnu inteligenciju.

Ovi kognitivni procesi bili su vodilja istraživačima sa Univerziteta Jejl i korišćeni su kao markeri za njihovo istraživanje.

Iako izgleda da čitanje nudi prednost u pogledu preživljavanja, velike prednosti koje je potvrdilo ovo istraživanje jesu i manjak stresa i bolje ponašanje čitača.

IRSKI KANTAUTOR NA VRHU BILLBOARDOVE TOP LISTE… I to nije slučajno

Hozier/facebook@hoziermusic
Hozier/facebook@hoziermusic

Otkako se urušila prodaja “fizičkih” albuma, nezaisno od “renesanse” LP ploča koja je ipak specijalistička niša čemu se “poniranjem” bliži i CD, sve je teže ocenjivati nečiju popularnost. Naime, ukupna prodaja CD-ova u Americi pala je sa 500 miliona u 2007. godini na 141 milion primeraka u 2018. godini. Istovremeno, koncertni biznis u Americi dosegao je istorijski vrhunac od 8 milijardi dolara pa je sve važniji pokazatelj nečije popularnosti prihod od nastupa poput koncerta u londonskom Hyde Parku gde će u maju Dilan i Jang okupiti više od 50.000 ljudi po ceni od 75 do 335 funti.

Svakako, tu je i neizbežni YouTube na kome je pesma “Take Me To Church” daleko mlađeg irskog kantautora Hoziera u proteklih pet godina prikupila oko 266 miliona pregleda. U odnosu na tu cifru, tiraž Hozierovog istoimenog debi albuma od milion primeraka izgleda mizerno, ali u današnje vreme i to je “premija”.

Kao i podatak da je “Take Me To Church” imala 87 miliona preslušavanja na Spotifyju i time postala najslušanija pesma na tom servisu 2014. godine. Uzgred, glavni streaming servisi kroz pretplatu su prošle godine u Americi uprihodovali 2,5 milijardi dolara i to je moguće svetlo na kraju dugog mračnog tunela muzičke industrije čiji je globalni prihod od 16 milijardi dolara ipak 9 milijardi dolara niži nego 2002. godine. U taj kolaž valja uklopiti i trenutno prvo mjesto Hozierovog novog albuma “Wasteland, Baby!” na Billboardovoj listi najprodavanijih albuma u Americi, ma šta to u novcu značilo.

Hozier/facebook@hoziermusic
Hozier/facebook@hoziermusic

Zanimljivo, na britanskoj top-listi albuma dospeo je tek do šestog mesta i odmah pao iza “Divide” (2017) Eda Širana koji se već 106 nedelja dobro drži na istoj listi, a globalno je kroz “fizičko-virtualni” tiraž dosegao 13 miliona primeraka, što je pravo čudo za današnja vremena, pogotovo ako tome pridodamo 14 miliona primeraka njegovog drugog albuma “Multiply” (2014) i 5 miliona prvog “Plus” (2011). Ovo je važno jer kovrdžavi Širan i dugokosi Hozier okupljaju sličnu publiku, a obojica su i kantautori rođeni 1991. godine koji ukazuju da dobar deo mlade publike danas želi nešto drugačije od američkih repera, R&B i dance-pop pevačica, pokojeg pop pevača ili EDM DJ-eva.

Doduše, i Širan i Hozier paze da ostanu unutar konteksta današnje pop muzike, ali Hozier iskazuje i njoj imanentan socio-politički angažman. Tako se uz pomoć vremešne gospel-dive Mevis Stejpls u uvodnoj “Nina Cries Power” poziva na Ninu Simone, Bili Holidej, Kertisa Mejfilda, Vudija Gatrija, Boba Dilana, Džona Lenona, Džejmsa Brauna, Peti Smit, Džoni Mičel, Marvina Geja…

Sve u želji da nastavi sličnu misiju, pa i stilistiku njihovih protestnih pesama što je u osnovi bila i “Take Me To Church” u kojoj se pozabavio “toksičnošću ljubavnog odnosa” katoličke crkve i Irske. Uz zdrave poglede na svet i zabrinutost za njegovu sudbinu, svet koji posmatra ne više kao muzičar na ivici preživljavanja nego kao pop-rock zvezda, valja ceniti i što njegove pesme počivaju i na načelima gospela i soula, bluesa i folka uz koje ga je vaspitao otac bubnjar. A posredno i Van Morison. Konačno, lepo je videti takvog kantautora na vrhu top-lista, čak i ako je “Wasteland, Baby!” nešto slabiji od prvenca “Hozier”.

HL/Izvor: jutarnji.hr