Naslovna Blog Stranica 2690

Londonska faza Discipline prvi put na vinilu… Stiže nam 13. aprila kao jedinstveno Record Store Day izdanje

Disciplin A Kitschme/ Photo: Facebook @disciplinAkitschme
Disciplin A Kitschme/ Photo: Facebook @disciplinAkitschme

Posle 20 godina od izdavanja, Mascom objavljuje albume iz londonske faze rada grupe Disciplin A Kitschme – na pločama.

Svaki od albuma biće objavljen kao dupli LP, sa posebnim inserterima koji su ilustrovani pripadajućim vizualima sa originalnih CD izdanja kao i fotografijama iz tog vremena i pločama upakovanim u crne folije.

Albumi će se pojaviti na tržištu na Svetski dan prodavnice ploča ( 13. april) kao globalno, jedinstveno Record Store Day izdanje.

Disciplina kičme specifična je pojava na ovim prostorima. Čitav novi talas sa početka osamdesetih krasio je entuzijazam i inovativnost koja se ogledala u tada hrabrim idejama, a generacija rok muzičara na prostoru bivše Jugoslavije grabila je ka novom vremenu, predvodeći sledbeniks zasićens klasičnim rokenrol izrazom.

Kojinu Disciplina mora se posmatrati kao fenomen koji je prerastao pomenuti talas i već u narednim koracima, od sredine osamdesetih pa do početka devedesetih prošlog veka, formirao sopstvenu kulturu, izraz, estetiku i vizuelni identitet.

Pored objavljenih albuma, svi ti detalji dokumentaristički su zabeleženi na kompilacijama “Ove ruke nisu male vol. 1-3”.

Disciplina kičme/ Photo: Promo
Disciplina kičme/ Photo: Promo

Tokom devedesetih svet prolazi kroz tehnološki preobražaj, kreativnost je u zaletu a industrijalizacija na vrhuncu. Muzički biznis prerasta sopstvene mogućnosti, a muzičari bivaju jasni u izrazu i kritici.

Ova sredina bila je izopštena iz većine navedenih trendova. Prolazeći kroz ratove i mrak, muzičari su se snalazili kako su znali ili umeli, ovde ili negde drugde.

Disciplin A Kitschme je bila Kojina reakcija na sve. Njegovo muzičko stvaralaštvo tokom boravka u Londonu bilo je izuzetno. Londonska faza Discipline bila je najplodnija u dotadašnjem radu benda i rezultirala je albumima koji su i dalje progresivni, vanserijski i senzacionalni.

– Bend je nekako preživeo sve nedaće koje su nas zadesile. Pronašao sam načina da oformim bend u Londonu pod imenom Disciplin A Kitschme, za mene je to bilo izuzetno važno. Pratio sam šta se u muzici dešava i naša ideja je bila da sviramo popularnu dens muziku na “živim” instrumentima. To je bio zaista pionirski potez. Bio sam apsolutno zadovoljan, što je važno ako ne i najvažnije, jer autor prvo mora biti zadovoljan svojim radom, tek onda može zadovoljiti druge – kaže Koja.

I Think I See My Self On CCTV sr

“I Think I See My Self On CCTV” prvi je album iz londonske trilogije, originalno objavljen 1996. godine. Pevačica Gofi Bebe, bubnjar Pit “Bit” Voren i Koja snimili su dobro poznate pesme Discipline, prepevane na engleski jezik – “Behind Nine Hills” (“Iza 9 brda”), “Oh Why?” (“Zašto”), “I’ve Got Those Teknicolor Eyes” (“Novac neće doći”), “Do Not” (“Nemoj”), “Have You Ever Heard Of Any Other Rhythm?”(“Da li ti znaš za neki drugi ritam?“).

Na albumu se našla i jedna nova pesma “Queueuing”, nastala na britanskom tlu.

– Taj album bio je zvučna bomba! Imao je zadatak da predstavi bend britanskom muzičkom establišmentu, a pre svega publici. Dosta sam se mučio tokom prepeva, odnosno prevoda pesama na engleski jezik. Prvenstveno zbog toga što sam celog života učio ruski jezik, od osnovne škole i dalje kroz život. Gofie mi je pomogla, bilo je teško prevesti pesme na engleski jezik, a zadržati njihovo inicijalno značenje. Trudili smo se da tekst na engleskom maksimalno prilagodimo i učinimo razumljivim – kaže Koja.

Heavy Bass Blues sr

“Heavy Bass Blues” objavljen je dve godine kasnije. Stavljen je još veći akcenat na Kojinu virtuoznost, a  album se i dalje delom oslanja na prepeve poznatih Disciplininih pesama uz nekoliko potpuno novih.

Kao uspešne izdvojile su se teme: “Ain’t No Reason”, “Tobacco Road” (obrada The Nashville Teens), “High-Temperature Man” (“Čovek sa visokom temperaturom”), “Heavy Bass Blues” a posebno mesto imala je “Buka u modi” odnosno “Noize In Fashion”.

– Drugi album je sadržao zvuke koji su oslikavali ono što se tamo na ulici dešavalo. Inače ceo moj boravak u Londonu bio je u tesnoj vezi sa svim događajima ovde. Nakon prvog albuma smo počeli redovnije da dolazimo u Beograd i da sviramo, što je okarakterisalo ceo taj period po završetku rata na prostorima biše Jugoslavije – prokomentarisao je Koja.

Refresh Your Sensis NOW! sr

“Refresh Your Senses, NOW!” objavljen je početkom novog milenijuma. Disciplin A Kitschme je imala novog bubnjara, tada vrlo mladog Wila Parkera.

Na završnom izdanju ove trilogije Koja se pozabavio svim tim tehnološkim napretkom, novom eksploatacijom i njenom ekspanizijom koja nimalo nije bila naivna. Svet je dobijao obrise kolektivne paranoje. Po tome se začeprkalo na primeru „kamera za bezbednost“ sa prvog albuma, dok je na “Refresh Your Senses, NOW!” Disciplin A Kitschme hrabro zavirila u mračne dubine novoosvojenog – sajber univerzuma.

– Taj album je “otišao u neku svoju sobicu”. Bio je mračan i drugačije produkcijski postavljen – priseća se Koja i dadaje:
– Predstavljao je i neku vrstu rezignacije. Mislim da se ni dan-danas nije desio bend poput Disciplin A Kitschme koji je toliko snažno i na tako radikalan način pristupio sviranju dens muzike na bas gitari i bubnju.

Sa sigurnošću možemo tvrditi da je reč o legatu, ultimativnom zvučnom zapisu jednog vremena, najproduktivnijoj fazi rada, najrevolucionarnijeg benda koji je ovaj prostor ikada izrodio u muzičkom smislu.

Kojina progresija i vizionarski pristup na ovim izdanjima potvrđena je njihovom višedecenijskom aktuelnošću i svežinom. Tom činjenicom se mali broj muzičara danas može pohvaliti.

Thievery Corporation 26. juna na Tašu

Thievery Corporation/ Photo: Jen Maler
Thievery Corporation/ Photo: Jen Maler

Svetska muzička atrakcija Thievery Corporation održaće veliki letnji koncert u Beogradu 26. juna na stadionu Tašmajdan.

Beograđane očekuje zvučni i plesni spektakl moćne, mnogoljudne live postave benda Thievery Corporation čiji je osnivač, producentski i autorski duo – Rob Garza i Erik Hilton, zaslužan za nastanak čitavog podžanra elektronske muzike oplemenjene zvukom regea, daba, hip-hopa, downtempa, indijskog trip-hopa i bosanove. Što se i čuje u pesmama “The Richest Man In Babylon”, “Sweet Tides”, “Lebanese Blonde”, “Until the Morning”, “Letter To the Editor”…

– Ponekad ljudi pretpostave da će to biti neki chill out, hotel loungey vibe. Ali onda kad dođu na naš nastup u stvarnosti dobiju nešto što poseduje energičnost i intenzitet. Nešto što ima dosta energije – objašnjava Garza koncertnu privlačnost i moć Thieveryija.

U svetu muzike ovaj američki sastav je fenomen za sebe. Kako drugačije objasniti planetarno uspešnu karijeru bez radijskih hitova, visokobudžetnih spotova i podrške velikih diskografskih kuća, a opet sa koncertima širom sveta, uz hedlajnerske nastupe na mega festivalima kao što su Coachella i Lollapalooza, kao i milionskim tiražima albuma i pregledima na YouTubeu?

Thievery Corporation/ Photo: Facebook @arsenalfest
Thievery Corporation/ Photo: Facebook @arsenalfest

Intenzivno muzičko istraživanje je suština Thievery Corporation projekta kog su Garza i Hilton započeli u Vašingtonu debi albumom “Sounds From the Thievery Hi-Fi” (1996), kada su ih pomalo povezivali sa svežom britanskom trip-hop scenom.

Na idućem “Mirror Conspiracy” (2000) vokalno su im pomogli i Bebel Gilberto i Pam Briker, a slede “The Richest Man in Babylon” (2002) i “The Cosmic Game” (2005), gde su im saradnici Peri Farel, Vejn Kojn i Dejvid Brn.

Kompilacija “Versions” (2006) donosi Thievery remikse pesama imena kakva su Sara Meklahlan, Astrud Gilberto,The Doors…

Iz želje da nadrastu reputaciju ambasadora downtempo scene, Garza i Hilton počeli su da “kuvaju” subverzivne snimke koji su odavali njihovu strast ka društvenom aktivizmu, a što se čuje na albumima “Radio Retaliation” (2008) i “Culture of Fear” (2011).

Posle odavanja počasti bosanova uticajima na “Saudade” (2014), Thievery Corporation su duboko zaronili u klasične rege i dab zvuke Jamajke na “The Temple of I & I.” (2017) i zatim na “Treasure from the Temple” (2018).

– Nikad nismo pokušavali da nađemo mesto u “muzičkoj industriji”. Počeli smo da stvaramo muziku u (klubu) Eighteenth Street Lounge sa slučajnim komadima muzičke opreme među gajbama sa pićem. Pristup muzici kao producentski duo dopustio nam je da se nikad ne osetimo ograničenima na samo jedan određen zvuk, pa smo prešli mnoge fascinantne muzičke predele – objašnjava Garza.

Ulaznice za koncert Thievery Corporation možete da nabavite po pretprodajnoj ceni od 2.000 dinara (odvojeni su parter i tribine) preko prodajne mreže Ticket Visiona.

ONI SU CRNI SRBI IZ AMERIKE… i na EXIT dolaze da repuju o rintanju, rakiji i Jokiću!

Black Serbs/Photo: Exit promo
Black Serbs/Photo: Exit promo

EXIT je nedavno fanove obradovao dugačkom listom ovogodišnjih hip-hop izvođača, uz dovoljno imena iz ovog muzičkog žanra da proglase svoj festival na Petrovaradinskoj tvrđavi od 4. do 7. jula.

Njih na glavnoj bini predvode jedan od najveštijih svetskih repera i aktivista Skepta, trap-jazz diva IAMDDB i tvorac jednog od najvećih hip-hop hitova Desiigner, dok će od ove godine na Exitu postojati i Cockta Beats, posebna hip-hop bina sa impresivnim spiskom regionalnih i lokalnih zvezda među kojima su Vojko V, Krešo Bengalka, Hazze, High5, Krankšvester, Vatra, Cake Boys, FAM, Klinac, Buntai i desetine drugih. Njima se sada pridružuje i krajnje unikatan fenomen na svetskoj muzičkoj sceni, američka grupa Black Serbs koja je kod nas za kratko vreme stekla brojne fanove. Ova originalna ekipa iz Čikaga, danas broji pet Amerikanaca među kojima je jedan član poreklom iz Srbije, a u pesmama vešto kombinuju srpski i engleski, bez obzira koji im je maternji jezik.

Publika ih je upoznala kao “Crne Srbe”, kolektiv koji je snimao humorističke YouTube klipove, na originalan način gradeći most između balkanskog i američkog mentaliteta, a izazvali su pravi zemljotres na domaćoj hip-hop sceni kada su počeli redom da objavljuju bengere poput “Srbija Do Tokija”, “Ballin Like Jokić”, “Rintam” i “Kako Hoćeš”. Njihove pesme već broje milionske preglede, a fanove su nedavno obradovali i novim materijalima među kojima su “Energija” i “Charged Up”. Ove visokoenergične numere, koje sami nazivaju “svemirskim pankom” jasno i glasno poručuju da se beskompromisni Black Serbs ne boje eksperimentisanja.

Bez dlake na jeziku, ne libe da se uhvate u koštac i sa teškim temama, te su pre nekoliko meseci objavili pesmu “Znam to nije lako” koja govori o depresiji i suicidnim mislima, a kako kažu, cilj numere je “apel za razgovor o unutrašnjim borbama”. Njihov album prvenac sa nestrpljenjem se očekuje, a iskren i originalan pristup ove ekipe nije ograničen samo na muziku, već i na modu i umetnost, te je jedan od članova sastava Jovan Crnović, poznatiji kao Jibri Bell, pokrenuo i urbanu robnu marku koja takođe ima predane fanove. Zarazni karakteri sastava Black Serbs jednako su zaslužni za veliki broj poštovalaca u Srbiji, te se na nestrpljenjem očekuje i njihov nastup na EXIT festivalu.

[infobox title=’Nestaju ulaznice sa 55% popusta – uskoro nove cene’]

EXIT Freedom/Photo: EXIT promo
EXIT Freedom/Photo: EXIT promo

Sve brže nestaje serija EXIT ulaznica po ceni od 6.490 dinara, koja i dalje donosi visokih 55% uštede u odnosu na finalnu cenu! Aktuelna cena ulaznica za prvi festivalski dan, kada nastupa The Cure, sada iznosi 2.990 dinara za parter i 4.990 dinara za FAN PIT. Trenutna cena GOLD VIP ulaznica za prvu noć je 12.000 dinara. Ulaznice za EXIT mogu se nabaviti preko zvanične stranice exitfest.org i putem prodajne mreže Gigs Tix, a na sajtu zvanične turističke agencije festivala, EXIT Trip, u prodaji su i turistički paketi koji obuhvataju ulaznicu, smeštaj i prevoz.[/infobox]

Čuveni japanski režiser Kazuo Hara stiže na Beldocs

Photo: Printscreen
Photo: Printscreen

Čuveni japanski dokumentarista Kazuo Hara i autor kultnog filma “Careva ogoljena vojska i dalje maršira” biće gost ovogodišnjeg Beldocs festivala, na kojem će biti priređena kompletna retrospektiva njegovih dokumentaraca.

Kazuo Hara/ Photo: Promo (Beldoks)
Kazuo Hara/ Photo: Promo (Beldoks)

Tokom njegove prve posete Srbiji, Hara će u Beogradu održati masterklas koji će biti svojevrsno putovanje kroz njegovo osvajanje autorske slobode.

Retrospektiva Harinih dostupnih dokumentarnih filmova broji pet dela: “Zbogom CP” (Goodbye CP) (1972), “Ekstremno privatni eros: Ljubavna pesma 1974” (Extreme Private Eros: Love Song 1974) (1974), “Careva ogoljena vojska i dalje maršira” (The Emperor’s Naked Army Marches On) (1987), “Posvećeni život” (A Dedicated Life) (1994) i “Azbestno selo u Japanu” (Sennan Asbestos Disaster) (2016), koji će prvi put biti prikazani u Srbiji.

Extreme private Eros/ Photo: Promo (Beldoks)
Extreme private Eros/ Photo: Promo (Beldoks)

“Zbogom CP” je dokumentarni film o grupi ljudi sa cerebralnom paralizom u Japanu, koja se suočava sa predrasudama okruženja ali i ličnim pitanjima: ko su oni, šta osećaju i kako gledaju na svoje živote?

U filmu “Ekstremno privatni eros: Ljubavna pesma 1974”, autor slika portret svoje bivše supruge Miuki Takede, koja ga je napustila i preselila se na Okinavu. Kroz prizmu ljubavnog trougla, reditelj prikazuje boli emotivnih odnosa , pa čak i – porođaj.

“Imperatorova ogoljena vojska i dalje maršira” je Harino remek delo o Japancu Kenzu Okazakiju, netipičnom veteranu Drugog svetskog rata, jednom od samo 30 preživelih pripadnika puka koji se kao okupacijska vojska borio u Novoj Gvineji.

On biva angažovan na otkrivanju zavere koju su njegovi sunarodnjaci počinili tokom rata, poput ubijanja saboraca, pa čak i kanibalizma. Ovaj jedinstven i neobičan (post)ratni dokumentarac je 1987. na Berlinaleu ovenčan nagradom “Caligari”, a u vreme premijere u Japanu izazvao je kontroverze i negodovanja tamošnjeg establišmenta.

“Posvećeni život” predstavlja intimni portret ekscentričnog pisca i scenariste Mitsuhare Inouea (1926-1992) tokom poslednjih meseci njegovog života, dok nije izgubio borbu sa rakom.

Dirljiv film beleži suštinu života pisca i “značaj” njegove smrti. U spisima i ličnoj biografiji, Inoue se igrao na granici između istine i fikcije, što je element kojim Hara razotkriva slojeve istina i laži o životu pisca.

U dokumentarcu “Azbestno selo u Japanu” reditelj slika napore nekadašnjih radnika fabrike azbesta u Osaki da na sudu dobiju japansku vladu, tražeći naknadu štete zbog narušenog zdravlja.

Beldocs će i ove godine nastaviti da kvalitetnim i premijernim programom izgrađuje i edukuje svoju publiku, nudeći sem domaće i međunarodnu selekciju, kao i brojne prateće programe. Neki od tih programa, poput muzičkih dokumentaraca ili biografskih, postali su omiljeni programi festivala.

Od 8. do 15. maja, na 11 gradskih lokacija, publiku Beldocsa očekuje više od stotinu naslova savremenog dokumentarnog filma.

Izvor: Beldocs promo

Večeras za Novosađane – Eyot u velikoj sali Studija M

Eyot/ Photo: Anton Pichur
Eyot/ Photo: Anton Pichur

Pobednici i gosti brojnih renomiranih svetskih džez festivala jedan od najoriginalnijih i najuspešnijih bendova savremene muzičke džez scene, EYOT, nastupa večeras u Velikoj sali Studia M, u Novom Sadu, od 20:00 časova.

Prihvaćeni od strane svetskih kritičara, publike i izdavačkih kuća, EYOT će novosadskoj publici predstaviti koncert izvan svih žanrovskih ograničenja.

Ovaj niški muzički sastav postigao je najteže u muzici: ima svoj zvuk, prepoznatljiv svuda u svetu. Negde između roka i džeza, klasične i ambijentalne muzike, impresionizma i eksperimenta, oni povezuju različite stilove u jake i kompaktne kompozicije naglašene emotivnosti.

Do sada su objavili četiri albuma – “Horizon” (Ninety and Nine Records/Constantinus, 2010), “Drifters” (Neuklang, 2013), “Similarity” (Ninety and Nine Records, 2014) i “Innate” (Ninety and Nine Records/ Metropolis Jazz, 2017) i nastupili u više od 20 zemalja širom sveta.

Eyot/ Photo: Zoran Radosavljević
Eyot/ Photo: Zoran Radosavljević

Sjajno prihvaćeni od publike i muzičke kritike, stekli su reputaciju jednog od najzanimljivijih evropskih instrumentalnih bendova u poslednjoj deceniji.

Njihovi koncerti uvek su izuzetan doživljaji: ispunjeni posebnom energijom koja slušaoca vodi daleko po horizontima naglašene osećajnosti.

EYOT je pobednik takmičenja Umbria Jazz Balkanic Windows 2009. godine, kao i MIDEM OFF Showcasea (Kan, Francuska), 2012. godine.

Učestvovali su na brojnim značajnim manifestacijama širom sveta, među kojima su Cully Jazz Festival (Švajcarska), Garana Jazz Festival (Rumunija), Dubai Jazz Festival (Ujedinjeni Arapski Emirati), DOK fest Munchen (Nemačka), Hong Kong International Jazz Festival (Hong Kong), Vicenza Jazz (Italija), Jarasum International Jazz Festival (Južna Koreja), kao i u klubovima u Londonu, Parizu, Cirihu, Berlinu, Jokohami, Moskvi, Šangaju…

EYOT su: Dejan Ilijić (klavir), Slađan Milenović (gitara), Marko Stojiljković (bas) i Miloš Vojvodić (bubnjevi).

Povodom deset godina rada benda, uskoro će biti objavljen “Koncert za prirodu” koji je snimljen uživo na vrhu Suve planine, na visini od 1500 m.

Ulaznice za koncert možete da nabavite na svim Gigstix prodajnim mestima po ceni od 800 dinara ili 1000 dinara na samom ulazu Studija M.

NJEGOVA GITARA MOŽE SVE… Malmstin najavio novi album obradom hita Beatlesa

Švedski muzičar i virtuoz na gitari Ingvi Malmstin, obradom čuvenog hita grupe Beatles “While My Guitar Gently Weeps”, najavio je svoj novi album pod nazivom “Blue Lightning”, čije objavljivanje se očekuje 29. marta.

Ingvi Malmstin/Photo: facebook@officialyngwiemalmsteen
Ingvi Malmstin/Photo: facebook@officialyngwiemalmsteen

Album, pored četiri autorske pesme, čiju muziku i tekst potpisuje Malmstin, sadrži obrade čuvenih rok klasika, pa se na njemu, između ostalih, mogu čuti “Smoke on the Water” i “Demon’ s Eye” grupe Deep Purple, Kleptonov “Forever Man”, “Jumping Jack Flash” grupe Rolling Stones, kao i Hendriksova “Purple Haze”, naravno u novom, svežem i prepoznatljivom stilu koji neguje ovaj umetnik.

Pored toga što predstavlja svojevrsni omaž rok klasicima, album je specifičan i po tome što ga je producirao sam Malmstin.

Kako se navodi na njegovom zvaničnom sajtu, rad u studiju, trajao je deset meseci, ali sa čestim prekidima zbog turneje koja je tekla paralelno sa snimanjem albuma.

– Kombinacija živih nastupa i rada u studiju, učinila je da album bude svež – naveo je muzičar.

HL/Izvor: mulj.net

CANE PRED KONCERT U BEOGRADU: Besmislenost je deo statičkog proračuna o kome govorim od svoje trinaeste…

0
Zoran Kostić Cane (Partibrejkers)/ Photo: AleX
Zoran Kostić Cane (Partibrejkers)/ Photo: AleX

Besmislenost je deo statičkog proračuna, o tome govorim više od 45 godina, poručuje frontmen Partibrejkersa.

U okviru Kontakt konferencije održaće se veliki broj tribina ali i koncerata. Između ostalog i koncert grupe Partibrejkers, 22. marta u Hali sportova. Zoran Kostić Cane, frontmen benda govorio je za Nedeljnik o koncertu u Hali sportova, stavovima, Vaterpolo klubu Partizan…

Od vašeg prvog nastupa u Hali sportova kada ste svirali kao predgrupa Ribljoj čorbi, prošlo je više od 30 godina. Kada povučete paralele, koje su sličnosti i razlike između tih Partibrejkersa i benda koji će izaći pred publiku 22. marta na istom mestu?
– To smo mi. To su, manje-više, iste pesme. To smo isti mi, Anton i ja, sa svim drugim momcima koji sviraju. Jedina razlika je to što si sve zahvalniji kako stariš. Zahvalniji si zbog toga što je sve postavljeno tako kako jeste. I zapravo to su iste stvari i iste poruke koje si slao i nekada, samo su u pitanju dva različita pola sa kojih ih posmatraš.

Partibrejkers/Photo: AleX
Partibrejkers/Photo: AleX

Rekli ste da ste tokom turneje koja se koncertom i završava uvideli da je publika željna rokenrola. Kako vidite transformaciju publike u pomenutom vremenskom vakuumu od tridesetak godina?
– Publika je željna da joj se neko obrati. Da na nju obrati pažnju. A moja je želja da ljudi koji dođu na koncert zadovolje svoje duhovne potrebe, da igraju i uživaju u pozitivnoj energiji. Zbog toga mi na nekim stvarima nikada ne insistiramo. Ko može da sluša to i oseća našu muziku, neka to i čini. Kod naše publike ne postoje mehaničke reakcije. Ona učestvuje u muzici. Na taj način nam odgovara na poruke koje mi odašiljemo i tako stvaramo harmoniju. To je upravo jedini način da se borimo protiv disharmonije koju nam stvara život. A stvara je stalnim pritiskom i borbom za egzistenciju. Upravo zbog toga ne želim da smetam svojoj publici kada ima priliku da radi ono što želi.

Šta danas znači biti poseban, slobodan i samo svoj? Može li uopšte značenje tih reči da se promeni u odnosu na društveni kontekst?
– Ta pesma ima nešto što je čini evergrinom. Za to je potrebno da postoji tekst koji je precizan i da iza stoji neka muzika, da je tu neki rif koji će je uvek činiti zelenom. Kada su još u pitanju i večne teme, kao što je to priča o slobodi i posebnosti, onda je jasno zbog čega se ta pesma i dalje sluša.
Sa druge strane, svaki čovek je kao i taj refren. Poseban, slobodan i samo svoj. Zbog toga mora da sledi svoju nit i ne prekida pupčanu vrpcu koja ga povezuje sa tim ko je on u stvari. Čovek mora ostati budan i pri sebi. I mora biti zahvalan nebesima. Neke stvari nisu objašnjive i ja ih ni sam ne razumem, a iza mene je dugogodišnji prosvetiteljski rad.

Priča o egzistencijalnoj borbi direktno se nadovezuje na jednu oblast kojoj ste posvetili posebnu pažnju. Šta je Vaterpolo klub Partizan gadno pojeo kad prolazi kroz ovakve probleme koji su ga zadesili?
– Održati se. Upravo u tome je stvar. Ne Vaterpolo klub Partizan, svi klubovi. Kada se zna koliko su radosti doneli. Mladi koji su tu. Mladi koji nemaju ni toplu vodu. Pa to je potpuno besmisleno.
Ta besmislenost je deo statičkog proračuna o kojem ja govorim od trinaeste, pa evo, sve do šezdesete.

HL/Izvor: nedeljnik

“Heartsongs for the Brave”… Fipa objavio debi album i podsetio kako se to radilo “nekad”

Filip Vlatković Fipa/Photo: cover
Filip Vlatković Fipa/Photo: cover

Novosadski kantautor, producent i jedan od pionira domaćeg amerikana zvuka Filip Vlatković, vraća se na scenu pod imenom FIPA, nakon nekoliko godina pauze, s prvim albumom – “Heartsongs for the Brave”.

Album je objavio pod sopstvenom etiketom Magnetix Records 21. marta i pored fizičkog izdanja, zahvaljujući digitalnoj distribuciji izdavačke kuće Kontra, naćiće se na svim streaming platformama na sledećem linku anlink.to/fipa. Projekat je takođe podržao i Sokoj, organizacija muzičkih autora Srbije.

Sniman na relaciji Novi Sad – Njujork, na albumu su učestvovali muzičari i ljudi koji iza sebe imaju saradnju sa velikanima američke indie i pop scene poput Neko Case, They Might Be Giants, City and Colour, Moby, Ryuichi Sakamoto, Thievery Corporation… Pesme su snimane kao u davnašnja vremena, na magnetofonsku traku i bez upotrebe modernih elektronskih instrumenata i sintisajzera.

Filip Vlatković Fipa/Photo: Ivan Dervisevic
Filip Vlatković Fipa/Photo: Ivan Dervisevic

Pod neskrivenim uticajima velikana kao što su Beatles i Beach Boys, ali nesumnjivo i modernih rock ikona kao što su Foo Fighters ili John Frusciante, Fipa stvara jedinstveni retro-alternativni pečat oličen u ličnoj interpretaciji indie rock muzike.

– Ideja je bila da predstavim svoja dosadašnja emotivna iskustva kroz fascinaciju kontrasta u svim aspektima današnjeg, modernog života – tako je ovaj album i glasan i tih, i srećan i tužan, vodeći vas i kroz grad i selo – naveo je Fipa.

Do sada su fanovi imali prilike da vide lo-fi spot za pesmu “Pick Me Up” koji je najavio album,  a FIPA u punom sastavu sa pratećim bendom priprema koncertnu promociju albuma u Novom Sadu i Beogradu, zajedno sa serijom manjih gostovanja po gradovima Vojvodine.

MAESTRO SANTANA SNIMIO 49 NOVIH PESAMA, INSPIRISANIH AFRIKOM… Ovo je prva od njih

Karlos Santana/Photo: facebook@carlossantana
Karlos Santana/Photo: facebook@carlossantana

Legendarni gitarista Karlos Santana predstavio je novi singl.

Reč je o pesmi “Los Invisibles”, na kojoj gostuje Buika. Producent je, naravno Rik Rubin.

Pesma se nalazi na albumu “Africa Speaks” koji je inspirisan afričkom muzikom, a tačan datum objave materijala još uvek nije poznat.

Rik je producent kompletnog novog albuma, koji je Santana snimio sa svojim osmočlanim bendom, u kojem bubnjeve svira Santanina supruga, Sindi Bekmen Santana.

Kao vokali na albumu se pojavljuju Buika i Laura Mvula, a snimljen je u studiju Rika Rubina.

Izdanje je snimljeno za deset dana, a za to vreme Karlos i ekipa su snimili neverovatnih 49 pesama.

HL/Izvor: muzickazona.ba

 

“Veštački se zvezde prave što pevaju kao fol, neke polugole krave ubijaju rokenrol”… Bora Čorba protiv “autotjunera”

Riblja čorba/Photo: @officialribljacorba
Riblja čorba/Photo: @officialribljacorba

Frontmen legendarne Riblje čorbe, Bora Đorđević, koji će uskoro obeležiti 40 godina karijere otkrio je šta misli o muzičarima koji pevaju na autotjun i da li folkeri i narodnjaci ugrožavaju rokere…

– Nas niko ne može da ugrozi. A nisu to folkeri i narodnjaci, to su neki hibridi. Kako da nazovem ljude koji se služe autotjunom? Pa i moja baba može da bude pevačica, i to izuzetno dobra. Dođeš, kažeš tri reči u mikrofon i onda ti mašina sve naštimuje. Imamo jednu pesmu, još je nismo objavili, ali govori o tome “veštački se zvezde prave što pevaju kao fol, neke polugole krave ubijaju rokenrol”.

https://www.youtube.com/watch?v=gYKZUDhboOA

HL/Izvor: Kurir Stars