Naslovna Blog Stranica 2495

Kori Fildmen opasno prodrmao kavez… U dokumentarcu tvrdi: Pedofilija je najveći problem Hollywooda

Kori Fildmen/Photo: YouTube printscreen
Kori Fildmen/Photo: YouTube printscreen

Kori Fidmen, nekadašnja tinejdžerska zvezda osamdesetih poznat po ulogama u filmovima “Gremlini”, “Goonies” i “Ostani uz mene”, u intervjuu za britanski The Guardian izjavio je kako je “pedofilija najveći problem Hollywooda”.

Fildmen i dalje tvrdi kako su on i Kori Hajm, njegov najbolji prijatelj iz tih vremena, bili seksualno iskorišćavani. Obojica su bili velike glumačke nade, obojica su kao punoletni postali sve manje zanimljivi Hollywoodu, počeli su da se drogiraju, a njihova koleginica Alison Arngrim izjavila je kako se tada pričalo da dvojicu Korija drogiraju i zatim seksualno iskoriščavaju. I dok je Fildmen 1995. prestao da se drogira, Hajm se nikada nije očistio i umro je pre 10 godina.

Fildmen već duže vreme najavljuje da će u dokumentarnom filmu “Truth: The Rape of the Two Coreys” objaviti istinu, naročito u delu u kojem govori da je 1986. godine, na snimanju filma “Lucas”, Korija Hajma silovala visoko pozicionirana osoba iz Hollywooda.

Fildmen je taj dokumentarac režirao, producirao i napisao scenario, ali tvrdi da se premijera neprestano odlaže zbog problema s osiguranjem. U tom film, kaže Fildmen, ne samo da će otkriti imena ljudi koji su silovali njega i Hajma već će i dokazati da je postojala zavera kako bi se silovatelji zaštitili.

https://www.youtube.com/watch?v=x8yhyvOGFRc

– Nitko ne želi da ganja loše momke – rekao je Fildmen n za The Guardian pokazujući brojne e-mailove u kojima advokati odbijaju da mu daju pristup policijskim izveštajima i video snimcima iz tih vremena.

Fildmen je već objavio imena nekih pedofila koji su njega i Hajma seksualno napastvovali. Tako je u svojoj autobiografskoj knjizi “Choreography” objavio ime Rona Krajmsona, što je bio pseudonim za Džona Grisoma, nebitnog glumca koji je u osamdesetima glumio u dva filma s Fildmenom, a kasnije je osuđen zbog pedofilije. Rekao je i da ga je seksualno iskorišćavao Marti Vajs, nekadašnji menadžer mladih glumačkih talenata, koji je 2012. godine osuđen za šest meseci zatvora zbog pedofilije. Treća osoba koju je označio bio je Alfi Hofman, vlasnik kluba u kojem su se organizovale zabave za klince mlađe od 16 godina, a njegov otac radio je za velike filmske kompanije i to kao osoba koja bira glumce za filmove.

Majka Korija Hajma slaže se s tim da je njen sin bio seksualno iskorišćavan ali se čudi zašto Fildmen već nije objavio imena velikih holivudskihigrača upletenih u pedofiliju. Fildmen je na to odgovorio da će objaviti ta imena u filmu kako bi mu film bio gledan.

https://www.youtube.com/watch?v=J0_Pr1Gp53Q&feature=emb_title

HL/Izvor: nacional.hr

Nemoguća misija Metallice… Kirk Hemet objasnio zašto je propao pokušaj benda da zaustavi pirateriju na internetu

Kirk Hemet / Photo: Facebook @kirkHammeett
Kirk Hemet / Photo: Facebook @kirkHammeett

Gitarista Metallice Kirk Hemet smatra da bend nije “napravio razliku” tužbom protiv Napstera 2000. godine, i da je piraterija “stvar” koja se prosto desila.

Hemet je o ovom slučaju govorio tokom gostovanja na podkastu Let There Be Talk, prenosi plejer.net.

Da podsetimo, tužba Metallice protiv Napstera bila je prva pravna borba nekog izvođača protiv file sharing kompanije. Slučaj je rezultirao brisanjem 300.000 naloga sa Napstera i velikim besom među fanovima benda.

– Tada su nam ljudi govorili da ćemo za 20 godina, kada se osvrnemo unazad, moći da kažemo “Dođavola, uradili smo ispravnu stvar!”, ali da li smo zaista napravili razliku? Ne, nismo napravili razliku. Desilo se. Nismo to mogli da zaustavimo jer je bilo veće od bilo koga od nas, desio se trend koji je usisao čitavu je*enu muzičku industriju – naveo je Hemet.

Prema njegovim rečima, ispostavilo se da nema načina da se zaustavi deljenje fajlova.

– Ono što se desilo je sasvim ljudski. Mnogo je zgodnije samo uzeti muziku, a mnogo manje zgodno jeste da platiš za nju. I to je to. Za mene je to bio faktor koji je uticao na napredak. Došli smo u epohu kada je jedini način da muzičar zaradi – da svira – objasnio je Hemet i dodao da je ipak i dosta onih koji ne sviraju zaista nego samo pritisnu “play” dugme.

– Na sreću, dosta je i onih koji zaista sviraju svoje instrumente i imaju bendove i uspevaju da prežive. I to je super, jer razdvaja one koji ovo zaista žele da rade od onih koji samo žele da poziraju – konstatovao je gitarista Metallice.

HL/Izvor: Ultimate Guitar

Šta bi sve uradili za slavu… 5 Seconds of Summer snimili spot za “No Shame”

5 Seconds of Summer/Photo: YouTube printscreen
5 Seconds of Summer/Photo: YouTube printscreen

Australijski pop-rock bend 5 Seconds of Summer objavio je novi singl sa pratećim spotom. Radila ga je Hana Luks Dejvis, a u njemu vidimo članove benda u različim situacijama u kojima svašte rade zarad malo slave. Radnja spota prati tekst pesme “No Shame”.

Luk Hemings tako pravi sopstvenu lažnu sahranu, dok je basista u čudnoj verziji američkog sna iz pedesetih sa belom ogradom oko kuće sa ženom i dvoje dece. Ostatak spota muzičari provode u sobi čiji su svi zidovi presvučeni leopard dizajnom.

 “No Shame” je treći singl, nakon “Easier” i “Teeth”, kojim bend najavljuje album “Calm”. On je najavljen za 27. mart.

HL/Izvor: mjuznews.com

Supergrupa za tri svirke… Priča o Band of Gypsys, bendu u kojem Džimi Hendriks ustvari nije ni želeo da svira

 

Band of Gypsys/Photo: pinterest.com
Band of Gypsys/Photo: pinterest.com

Godine 1969. Džimi Hendriks je bio pod pritiskom svog menadžera i diskografske kuće kako bi što pre snimio naslednika svog neverovatno uspešnog albuma ”Electric Ladyland” iz 1968.

Tako je nastao “Band of Gypsys”, prvi live album Džimija Hendriksa i prvi bez njegove originalne grupe Jimi Hendrix Experience, a istovremeno je poslednje autentično izdanje objavljeno pre smrti legendarnog gitariste u septembru 1970, što ga čini vrlo posebnim u njegovom opus.

Snimljen je na dva uzastopna nastupa u njujorškom Fillmore Eastu, 31. 12. 1969. i 1. januara 1970. s Biljem Koksom na basu i Badijem Majlsom na bubnjevima, što je postava nazivana – Band of Gypsys. Album, koji sadrži prethodno neobjavljene pesme, kombinuje elemente funk i rhythm and blues elemenata s hard rockom i jammingom, što je pristup koji je kasnije postao osnova funk rocka.

Band of Gypsys/Photo: pinterest.com
Band of Gypsys, poslednji nastup/Photo: pinterest.com

Među novim pesmama tu su “Lover Man”, “Hear My Train A Comin’”, “Izabella”, “Bleeding Heart”, “Stepping Stone”, “Message to Love” i “Machine Gun” (antiratna tema koja se oslanja na Hendriksove ranije blues aspiracije, ali uključuje nove pristupe gitarskoj improvizaciji i tonskim efektima).

Odmah posle snimanja albuma, trio je počeo da uvežbava set pesama za četiri planirana koncerta, a 28. januara 1970. odigrao se treći – i poslednji nastup Band of Gypsys.

Nastupili su na festivalu u Madison Square Gardenu u korist odbora protiv vijetnamskog rata, pod nazivom “Zimski festival za mir”. Američki blues gitaristaDžomi Vinter bio je u bekstejdžu pre koncerta i prisetio se:

– Hendriks je ušao spuštene glave, seo sam na kauč i stavio glavu u ruke… Nije se pomakao dok nije došlo vreme za nastup.

Minut posle pojave Gypsysa na pozornici, Hendriks je vulgarnim rečima odgovorio ženi koja je glasno zahtevala da sviraju “Foxy Lady”. Potom je počeo da svira “Earth Blues” pre nego što je rekao publici:

– To se događa kada se zemlja je*e sa svemirom.

Trenutak kasnije, on je nakratko seo za bubanj, pre nego što je bez reči napustio pozornicu.

I Majls i Noel Riding (basista Experiencea) kasnije su izjavili da je Hendriksov menadžer Majkl Džeferi davao gitaristi LSD pre nastupa. Majls je verovao da je to učinio sa željom da sabotira trenutni bend i dovede do povratka originalnog Jimi Hendrix Experience. Džeferi je otpustio Majlsa posle nastupa i Koks je odustao, što je okončalo epizodu Band of Gypsys.

HL/Izvor: glas.ba

Nije gotovo dok god je keš u igri… Liam Galagher: Oasis će se vratiti da bismo uzeli pare, ali samo ako bude “50/50”. Neću Noelove koske…

Noel i Liam Galager/Photo: Facebook
Noel i Liam Galager/Photo: Facebook

Liam Galagher još jednom je progovorio o svojim očekivanjima u vezi ponovnog okupljanja benda Oasis i pomirenju s bratom Noelom.

U novom intervjuu za Rolling Stone, Liam je rekao da on i Noel treba “da ponovo postanu prijatelji” i da zajedno rade “50/50“ kako bi bilo kakvo ponovno okupljanje uspelo.

– Mislim da ćemo se vratiti zbog novca i samo da napravimo turneju… moramo ponovo da postanemo prijatelji, znate na šta mislim? Ako ponovo postanemo prijatelji, to će biti najbolja stvar još od “hleba na kriške” – rekao je Liam i dodao:

– Ali, ako to učinimo, a da opet ne budemo prijatelji, mislim da bi to bio je*eni gubitak vremena. Ako se to dogodi, biće 50/50, verujte mi. Čini mi se da Noel misli da će mi baciti kost, znate na šta mislim? Neće mi bacati je*enu kost. Biće 50/50, a ja ću birati ko će biti u bendu, jer ako misli da se pridružim High Flying Birds, a da taj bend naziva Oasis, mora da zna šta to sa sobom nosi.

Inače, u intervjuu je Liam još jednom pomenuo i Noelov “povratnički” solo materijal.

– Sigurno je mislio da će izaći i postati novi Pol Makartni i puniti stadione. O, pa to je je*eni odmetnik… Znate na šta mislim? – rekao je Liam i nastavio:

– Ako želiš da radiš solo ploču, radi, ja ti nisam ni mama ni tata, ali nemoj da mene zbog toga baciš pod autobus. Samo se okreni i idi. Ne pokušavaj da izazivaš scene, čoveče, znajući da ću se je*eno boriti. Ako želiš da napraviš svoje malo sranje, idi i učini to, ali nemoj da pričaš okolo da sam ja neko strašno je*eno čudovište sa kojim radiš, znate na šta mislim? Ja sam kul lik.

Ranije ove nedelje, bivši frontmen Oasis izjavio je je da je njegov brat Noel odbio 100 miliona funti za ponovno ujedinjenje kultnog benda Mančestera.

POSLEDNJI EKSER U KOVČEGU OASISA… NOEL ODBIO 100 MILIONA FUNTI DA SE POMIRI S BRATOM I OPET OKUPI BEND

Evo zašto treba rasturiti sistem… Ovaj govor Hoakina Finiksa već nedelju dana drma filmsku industriju

Hoakin Finiks/Photo: peta.org
Hoakin Finiks/Photo: peta.org

Sada je već skoro izvesno… Hoakin Finiks će dobiti Oskara. Do sada je ove godine svojio svaku nagradu koja se osvojiti može: Zlatni globus, Nagradu kritike, SAG. I Baftu. Ali na stranu činjenica da je svaka od tih nagrada i više nego zaslužena za ulogu koju je odigrao u filmu “Džoker”, ono što ga izdvaja od ostalih jeste ono što govori kada dobije priliku za to. I tu može jedino da se poredi sa Mišel Viljams koja svoje vreme na pozornici na dodelama nagrada koristi na smišljen, iskren i direktan način da pokrene razgovor o temama koje su joj bitne.

I nemojmo se zavarati: filmska industrija ne želi da čuje te stvari. Hej, ni mi sami na kraju krajeva ne želimo da čujemo te stvari. Hoćemo da sve ostane divno upakovano, u šarenom balonu iluzija koji se nikada neće raspršiti. I retki su umetnici koji se usude da uzmu iglu u ruke i učine upravo to. I čak ako vam industrija dozvoli da u toku nekoliko minuta koje imate za svoj govor i kažete šta želite, ubaciće vam posle vremenskog ograničenja muziku kao znak da ste prekoračili zadatu satnicu i da treba da skratite priču bez obzira na to koliko je bitna tema o kojoj ste pričali. Upravo to se Žoakinu desilo na Zlatnim globusima, i ne sumnjajte ni za tren da će muzika za prekid zasvirati i na njegovom govoru na Oskarima (ako ga bude).

Englezi su nekako druga priča, posebna priča. Pored Hoakina bilo je tu još nekih ljudi koji su na dodeli Bafta nagrada Britancima lupili poslovični šamar ali su oni u fazonu: zaslužili smo, dobrodošli nam opet. Tako je kada je primao nagradu za Najbolji adaptirani scenario, Taika Vaititi (prezenteri nagrade su pročitali samo ime filma, verovatno jer ne umeju da pročitaju ime reditelja, čime se nadovezujemo dole na Hoakina) izjavio: “Dolazim iz kolonija. Ovo mora da je teško za vas. Odnosim vaše zlato nazad kući. Gde pripada.” Hej! Usudite se i pričajte na televiziji da ste u 21. veku i dalje zemlja koja poseduje kolonije!

I to nas dovodi do nagrade za Najbolju mušku ulogu. Dobitnik: Hoakin Finiks. Govor: rasizam u filmskoj industriji.

Opet je iskoristio momenat u kom ga slušaju milioni ljudi da priča o onome što ga tišti. Da započne razgovor o temama koje su bitne. Publika je bila mukla, tiha, muva se mogla čuti (da je kojim slučajem neka letela u publici). I ono što ovaj govor o sistematskom rasizmu odvaja od drugih jeste činjenica da dolazi od belca koji priznaje da je on deo problema. A to je pravi početak.

Čula su se odmah mišljenja da, ako ima taj stav, onda treba da bojkotuje i dodele nagrada. Ali se vraćamo nazad na onaj šamar: pozvani ste, pojavite se, kažete šta imate bez ikakvih ustručavanja. Zašto da ostanete nemi i pasivni ako imate šansu da kažete šta mislite, da podelite mišljenje koje će možda promeniti tuđe.

– Mnoge moje kolege koji su fantastični glumci nemaju priliku da budu nominovani. Šaljemo ljudima crne kože veoma jasnu poruku “ovde ste nepoželjni”. Moramo da se potrudimo kako bismo razumeli sistemski rasizam. To je dužnost ljudi koji su stvorili sistem ugnjetavanja i koji imaju korist od njega – dužnost tih ljudi jeste da taj sistem rasture. A to smo mi.

To što na dodelama nagrada, u retkim trenucima kada nešto osvoje, čujete crnce koji govore o rasizmu jeste stvar koju uzimate zdravo za gotovo isto kao i kada kada gej umetnici govore o LGBTQ pravima. Ali kada jedan belac (u 2020. godini!) govori i obraća se većini ljudi u prostoriji koji su u njegovoj (beloj) koži i upozorava ih da su oni deo problema od kog je sve počelo i odakle i promena treba da krene – onda je muk kao posledica i logična reakcija. Jer je Hoakin podigao veliko ogledalo i svi prisutni u svojim večernjim haljinama i smokinzima morali su da se pogledaju u njemu i shvate do koje mere im se ne dopada ono što vide.

HL/Izvor: buro247.rs

Može li muzikom da se manipuliše našim raspoloženjem? Naučnici kažu – da!

Muzika, slušanje muzike/Photo: tapeciarnia.p
Muzika, slušanje muzike/Photo: tapeciarnia.p

Istraživanja pokazuju da muzika koju slušamo može direktno da utiče na naše raspoloženje, ali nije nam bilo neophodno istraživanje kako bismo to saznali. Već znamo da nas tužne pesme čine tužnim, dok nas vesele pesme usrećuju. Agresivna muzika čak može i da nas naljuti, piše Music News.

Skoro svaki muzički žanr ima mogućnost da promeni naše raspoloženje pa čak i promeni našu percepciju o trenutnoj situaciji ili okruženju. Niko to ne razume bolje od najvećih svetskih filmskih stvaralaca.

Oni su majstori u iznuđivanju željenog raspoloženja ili osećaja kod publike, koristeći se pravim muzičkim deonicama u pravo vreme; deonicama koje su odlična dopuna vizuelnim impulsima. Drugim rečima, dobro osmišljeni zvučni zapis može da nam ugradi željenu atmosferu ili raspoloženje određenog lika ili scene, i navede nas na smeh, suze ili bes.

Uklanjanjem muzike, menja se i urisak o scenama. Da biste se u to uverili, zašto ne biste pustili svoj omiljeni romantični ili horor film i premotali na omiljenu scenu koju prati odgovarajuća muzika. Prvo gledajte tu scenu s uključenim zvukom, a zatim ponovo s isključenim zvukom i videćete kako se atmosfera potpuno gubi ili barem menja ako sceni oduzmete muziku.

Muzički žanr koji posebno utiče na promenu našeg raspoloženja je blues. Zapravo, i sam naziv ovog žanra utemeljen je na raspoloženju. Imati blues stari je sleng za tugu ili depresiju zbog čega su tužne ili depresivne teme zaštitni znak svakog blues muzičara. Blueseri pevaju o temama kao što su nesreća, glavobolja, depresija, patnja, nevolja, tuga, tama, brige, omalovažavanje, pustoš, jad, melanholija, očaj i slamanje srca.

To ne znači da će se, ako slušate blues, vaše raspoloženje tako drastično promeniti i da ćete odmah postati depresivni i pokušati da skočite s mosta. Verojatno ćete samo zapasti u zamišljenije raspoloženje, bićete skloniji analiziranju i filozofiji, znatno više nego da slušate neku ritmičnu veselu melodiju.

Drugim rečima, blues ne mora slušaoce obavezno da natera da se osete snuždeno ili depresivno, već može da ih podstakne da dosegnu sopstvene emocije. Kod ljudi koji već jesu tužni ili pomalo snuždeni, blues (kao i mnogi drugi muzički žanrovi) može biti katarzičan ili oslobađajući. Ali, blues ima svoje vreme i mesto, što znači da nije najprikladnija muzika za sve situacije ili lokacije.

Da li ste ikada primetili, na primer, kako je muzika u liftovima obično uzbudljiva i kako je daleko od tužne ili depresivne kakvu možete da čujete na drugim mestima? Naravno, ideja je da se putnici u liftu smire i raspoloženje im se podigne, posebno oni putnici koji imaju strah od liftova ili zatvorenog prostora.

Takođe, retko ćete pronaći liftove u kojima svira blues, death metal ili Leonard Koen jer postoji mnogo više “veselih” muzičkih pravaca koji mogu da usreće putnike. Doduše, ako se lift pokvari i ljudi ostanu zarobljeni u njemu, nijedna vrsta muzike, bez obzira koliko bila optimistična, neće mnogo popraviti raspoloženje.

Slično tome, većinu svečanih večeri prati klasična muzika jer se radi o žanru koji je pogodan intelektualnim, formalnim ili ceremonijalnim okupljanjima i kao takav poboljšava opšte raspoloženje. Dodavanjem repa, heavy metala ili panka verovatno bi se postigao suprotan učinak i to bi rezultiralo padom raspoloženja.

Način na koji muzika može da izmeni ili promeni naše raspoloženje koristi se u raznim industrijama, uključujući i online kockarnice. Za najbolji primer ove teze ne morate da tražite dalje od njihovih slot automata. Slotovi su obično bučniji od predškolske ustanove u vreme odmora, i za to postoji dobar razlog. Njihovi zvučni učinci i muzika dizajnirani su da bombarduju naša čula u kombinaciji sa svetlosnim efektima i živopisnom grafikom – da bi nas privukli i održali u dobrom raspoloženju, tako da stalno “hranimo” mašinu novcem.

Dakle, muzika = raspoloženje. Prostor za manipulaciju – otvoren.

https://www.youtube.com/watch?v=9nvwUwqo6O8

HL/Izvor: index.hr

Što smo se nadali, nadali… Jan Anderson neće da okupi originalni Jethro Tull

Jethro Tull/Photo: facebook@officialjethro tull
Jethro Tull/Photo: facebook@officialjethro tull

U intervjuu za Classic Rock magazin, Jan Anderson je rekao da se oseća neprijatno oko ideje da ponovno okupi Jethro Tull i da za to ima mnogo razloga.

Rekao je da bi na pozornici bila “velika gužva” i nastavio:

– U mnogo slučajeva stari članovi benda više ne sviraju i nisu svirali mnogo godina. To zna da bude škakljivo. Ideja okupljanja starog benda uvek mi je bila čudna zato što se postavlja pitanje o kojoj postavi govorimo. Odabrati neke ljude, a druge izostaviti bilo bi favorizovanje, a nemam favorite.

Jan Anderson, glavni je tekstopisac i kreativna snaga Jethro Tulla, koji je osnovao 1967. zajednos Džefrijem Hemondom i Džonom Evansom. Postava se tokom godina menjala i uključivala je razne muzičare, uključujući i Martina Barea, koji je svirao na svim albumima benda između 1969. i 2003.

DA LI STE ZNALI DA JE LEGENDARNI BEND JETHRO TULL TRAJNO ZABRANJEN U NORVEŠKOJ? RAZLOG JE POTPUNO SULUD…

Usprkos učestalim pitanjima o okupljanju Jethro Tulla, Jan Anderson je ostao dosledan da bi brend trebalo da bude muzika, a ne muzičari.

– Ako se na koncertu isključivo izvodi repertoar Jethro Tulla, osećam da je to Jethro Tull.

HL/Izvor: soundguardian.com

Džo Satrijani potvrdio – novi album i evropska turneja u aprilu… a stigao je i najavni singl

Shapeshifting, cover
Shapeshifting, cover

Džo Satrijani obznanio je da će njegov novi studijski album “Shapeshifting” biti objavljen 10. aprila ove godine.

Gitarski virtuoz objavio je i novi singl, kojim najavljuje spomenuti album, pesmu “Nineteen Eighty”, koja je napravljena da zvuči kao njegov prvi bend, “The Squares”, prenosi Ultimate Classic Rock magazin.

Muzičari koji sviraju na albumu su bubnjar Keni Aronof, basista Kris Čanej i klavijatursita Erik Kodijo, uz asistenciju bivše članice grupe Revolution, klavijaturistkinje Lize Koleman i glumca Kristofera Gesta. Producenti albuma su Satrijani i Džim Skot.

Kako bi promovisao novi album, Satrijani je najavio i dvomesečnu evropsku turneju koja počinje sredinom aprila.

HL/Izvor: soundguardian.com

Saša Gambiroža kreće u “Nedovršenu priču”… Debi album najavio singlom i spotom “Dodiri”

Saša Gambiroža/Photo: press promo
Saša Gambiroža/Photo: press promo

Posle prvog singla i spota za rok baladu “Tonem”, koju je objavio prošlog leta, mladi pančevački muzičar Saša Gambiroža predstavio je sada i još jedan spot, za pesmu “Dodiri”, koja će, kako planira, otvoriti album “Nedovršena priča” koji će snimiti naredne godine.

Numera je snimana u Music Studio Revenge u Beogradu. Produkciju i aranžman radio je Stefan Rodić, a mladi roker imao je i specijalne goste:

– Elena Erdeljanović koja je ovoj pesmi dala skroz drugu dimenziju uradila je i mnogo, mnogo više od samog pratećeg vokala, kao i David Ereš, bez čijeg saksofona i samog stila sviranja to ne bio taj šmek koji imate priliku da čujete u pesmi – kaže Saša.

Saša Gambiroža/Photo: press promo
Saša Gambiroža/Photo: press promo

Pesma govori, kako kaže autor, o “ljubavnim patnjama, da, ali imate dva puta u njoj, jedan je kao što možemo čuti, a i videti, neuzvraćena ljubav, a drugi je praznina grada, monotonija klubova…”.

Spot za “Dodire”, scenario, režiju, kameru i montažu radio je Luka Ivanović, već poznat i po tome što je snimao i za mladi pančevački bend Rampa.

– Bilo je predivno sarađivati sa ovom ekipom tri dana smrzavanja, nije bilo lako doći do onako lepih kadrova, zahvaljujem se i Alisi Oravčev i Milošu Pešutu na divnoj glumačkoj saradnji, predivnom plesu koji prati i krasi i daje priči jednu celinu. Takvi ljudi su budućnost – kaže mladi roker.

Promocija spota, književno i unplugged veče biće održano 28. februara,  od u 19 časova, u galeriji “Milorad Bata Mihajlović” u Pančevu, a ulaz je besplatan.