Naslovna Blog Stranica 246

Odeš na koncert i posmisliš: Možda je stvarno… God Is An Astronaut (fotoreportaža)

U beogradskom Dorćol Platzu u ponedeljak, 20. oktobra, održan je jedan od najzanimljivijih koncerata ove sezone. Irski post rock velikani odveli su nas u svoj atmosferični i introspektivni muzički svet, a tamo je bilo… nezaboravno.

Koncert je bio rasprodat danima ranije, jer smo braću Kinsela čekali punih 6 godina, još od nastupa na Wrong Festu u Pančevu, a verovatno zbog činjenice da im je ovo poslednji koncert na evropskoj turneji, Astronauti nisu imali predgrupu, što nimalo nije smetalo prisutnima.

God Is An Astronaut/Photo: Alex

Mešovita publika, sastavljena od srpskih, ruskih, kineskih i ko-zna-još-odakle-pristiglih fanova, različitog životnog doba, stila i afiniteta, došla je da uživa uz jedan od najpreciznijih i najbeskompromisnijih bendova današnjice.

Njihov zvuk je nemoguće prepričati – od ambijentalne muzike do metala, od progresivnog rocka do elektronike. Eeklektični blizanci spakovali su čitav spektar emocija u svoje numere, koje uživo sviraju sa lucidnim savršenstvom. Sama činjenica da bend nema pevača, a da ipak drži pažnju i energiju fanova preko sat i po vremena, dovoljna je za poštovanje publike i kritike.

Sinoćnja set lista uglavnom se bazirala na prošlogodišnjem albumu “Embers”, pa su koncert otvorili sa “Falling Leaves”, pesmom koja je posvećena Tomiju, pokojnom ocu braće Kinsela. Na nju se nadovezala teška i emotivna “Epitaph”, koja je nastala kada im je preminuo sedmogodišnji nećak, pa je talas tuge i melanholije zapljusnuo prisutne takvom jačinom da je malo ko u sali ostao ravnodušan. S istog izdanja izveli su i “Seance Room”, dok su sa kultne ploče “All Is Violent, All Is Bright” odsvirali istoimenu numeru i “Suicide By Star”.

God Is An Astronaut/Photo: Konstantin Kondrukhov

“Frozen Twilight”, “Fragile” i “Oscillation” ispunile su Dorćol Platz zvukom većim od života, savršeno praćenim odličnim lajtom za koji je bila zadužena umetnica Derval Frimen, inače verenica gitariste Torstena.

God Is An Astronaut/Photo: Alex

On je iskoristio priliku da se zahvali njoj, toncu i svim članovima benda, kao i našoj publici kojoj je obećao da će ponovo doći jer su mu ovakvi koncerti inspiracija i lična satisfakcija.

God Is An Astronaut/Photo: Alex

Za sam kraj ostavili su kultnu numeru “From Dust To The Beyond”, kojom su se i oprostili od publike, bez izlaska na bis.

Odmah nakon nastupa sva trojica su sišla sa bine i družila se sa fanovima, što je sve ređa praksa u muzičkoj industriji, jer postoje specijalne tarife i pasevi za limitirano prisustvo u društvu vaših idola.

I upravo su ovakvi koncerti ona prava poslastica za muzičke sladokusce, pa se nadamo da će nas promoteri obradovati još nekim imenima i nastaviti sa pozicioniranjem Beograda na mapu evropskih prestonica koje su obavezna stanica na turnejama popularnih bendova i solista.

Posle 40 godina objavljen debi album slovenačke alter-funk grupe Marcus 5

Izdavačka kuća Matrix Music Arhiv iz Slovenije s ponosom predstavlja izdanje remasterovanih arhivskih snimaka slovenačke grupe Marcus 5.

Zbog nedostatka finansijskih sredstava, sastav tokom svog postojanja nije dočekao svoje prvo samostalno izdanje, ali je 1983. godine objavio tri pesme na kasetnoj kompilaciji Alternativna AA scena. Jedna od njih, “Brez besed” (“Bez reči”), čak se našla na muzičkoj listi Stop Pops 20 tadašnjeg Radija Ljubljana (danas Val 202).

“Za njih mogu reći da su iz nastupa u nastup sve bolji – kao podatak navodim da sam o njima zapisao: Njihov jednostavni funk delovao je veoma efektno, a istakli su se energičnom i preciznom svirkom…” (Tomi Gračanin, Mladina, 1983.)

Marcus 5/Photo: Jane Štravs 1984.

Priča mnogima možda nepoznate, ali među poznavaocima slovenačke alternativne muzičke scene svakako prepoznatljive i cenjene “prve priznate slovenačke funk grupe” Marcus 5 (kako ih opisuje Tomaž Sršen s Radija Glas Ljubljane) počela je 1982. godine na tavanu, gde su gitarista Borut Kržišnik i bubnjar Friderik Vargazon-Fredi vežbali. Ubrzo su im se pridružili Jani Hace na bas gitari, Zvone Kukec na gitari i karizmatični frontmen/vokal Vinci Vogue Anžlovar, ujedno i autor tekstova.

Bend je svirao alternativni funk s izraženom ritmičkom osnovom, a inspiraciju je crpeo uglavnom iz opusa bendova poput Gang of Four, Talking Heads ili Defunkt, ali i Joy Divisiona. Kasnije su zvuk grupe dodatno obogatili saksofonista Mario Marolt i trubač Mare Sever.

Marcus 5 – vinil

Marcus 5 je brzo privukao pažnju muzičke kritike i šire publike, ponajviše zahvaljujući snažnim, energičnim nastupima uživo. U to vreme važili su za najbolji koncertni bend u Ljubljani.

U svom, doduše kratkom, periodu delovanja – koji je za neke članove bio i odskočna daska za dalju karijeru – nastupili su u legendarnom alternativnom klubu Disko FV, koji je tada delovao u podrumu jednog od studentskih domova u ljubljanskoj Rožnoj dolini. Bili su deo koncertnog programa simpozijuma Kaj je alternativa?, a 1984. godine nastupili su i na kultnom festivalu Novi Rock.

Nakon raspada grupe, većina članova ostvarila je uspešne karijere u muzici i filmu:

Vinci Vogue Anžlovar (1963–2024) upisao se u istoriju kao scenarista i reditelj filma Babica gre na jug (1991), prvog slovenskog dugometražnog igranog filma. Tokom karijere radio je na više od dvadeset filmova, uključujući Poker (2001), Vampir iz Gorjancev (2008), autobiografski dokumentarac Selfie bez retuše (2016), Dedek gre na jug (2022) i svoj poslednji film Tartinijev ključ (2022). Osim filmskog rada, bio je aktivan u marketinškoj industriji i komponovao muziku za pozorište i film.

Friderik Vargazon-Fredi (1962–1996), po obrazovanju arhitekta, smatrao se jednim od najtalentovanijih bubnjara svoje generacije. Zajedno s producentom Žaretom Pakom i Alešem Dvoržakom osnovao je legendarni studio Kif Kif. Nažalost, preminuo je u 34. godini života od teške bolesti.

Jani Hace ostao je veran bas gitari. Osim sopstvenih projekata kao producent i kompozitor, bio je član brojnih bendova, uključujući Siddhartu, Elevators, Benč & Friends, Ecliptic, Sladica i druge. Dugogodišnji je saradnik istaknutih slovenskih muzičara kao što su Vlado Kreslin, Magnifico i Klemen Klemen, s kojima već decenijama oblikuje slovenačku muzičku scenu.

Borut Kržišnik izgradio je ugled kao kompozitor avangardne, savremene i eklektične muzike, prepoznat po svom originalnom pristupu i zvučnoj raznolikosti. Njegove kompozicije često se koriste u filmu, pozorištu, plesu i drugim umetničkim projektima. Među zapaženim delima ističe se muzika za film A Life in Suitcases (2006) reditelja Pitera Grinaveja, poznatog britanskog avangardnog autora. Sarađivao je i sa legendarnim slovenačkim grupama Laibach i Borghesia.

Zvone Kukec kasnije se pridružio slovenačkom rok bendu Sokoli i godinama bio član Don Mentony Banda. Danas deluje kao priznati dizajner i muzički producent te je osnivač benda Elektrika.

Ida Prester pred koncert Lollobrigide u Beogradu: Teško mi je da objasnim cariniku koji me viđa svake dve nedelje da nisam špijunka ni švercerka…

Postoje koncerti na koje idete zbog muzike. A postoje i oni zbog kojih se ponovo zaljubite u život. Takvi su nastupi Ide Prester & Lollobrigide.

U subotu, 22. novembra, BitefArtCafe otvara vrata jednoj od najoriginalnijih muzičkih pojava na Balkanu.

Ida – pevačica, autorka, performerka, večita buntovnica sa šljokicama – vraća se na binu zajedno sa Lollobrigidom, bendom koji je pre dvadeset godina prodrmao regionalnu scenu i zauvek promenio pravila igre.

ida prester vizual

Od pankerske energije festivala i MTV nagrade do statusa regionalne indie-pop ikone, Ida & Lollobrigida ostali su simbol slobode, hrabrosti i muzike koja inspiriše. Njihove pesme nisu samo hitovi – to su manifesti, plesni rituali i dnevnici jedne generacije.

Publika će prepoznati onu istu devojku sa pank stavom i šljokicama, ali i umetnicu koja je u svojim stihovima zabeležila snove, kvarove, dodire i trenutke koji leče i bole istovremeno. Njen solo album “Sad” dodatno otkriva zrelost koja se ne odriče devojčice u nama.

IDA PRESTER – ZNOJ. OSMIJEH. REVOLUCIJA.

Na sceni imaš ogroman energetski naboj – šta ti se dešava u tih prvih 10 sekundi kada izađeš pred publiku?
– To je trenutak kad mi mozak klikne s tijelom i dogodi se neka magija. Često dolazim na koncerte potpuno iscrpljena, nakon cijelog dana putovanja, čekanja na granici… Šminkam se pred nastup, a glava mi doslovno pada od umora. Čekam svoj red utopljena u nekoj fotelji u backstageu i redovito kažem bendu: “Danas vi potegnite više, ja nemam snage”.

Ida Prester održala dva sjajna koncerta u Beogradu i proslavila 20 godina karijere

A oni se samo nasmiju jer znaju da čim dotaknem stage, sve se menja. U sekundi nastaje potpuni fokus, energija, radost – svakog u publici gledam u oči, kao da sa svima istovremeno razgovaram jedan na jedan. To je teško objasniti – kao neki adrenalinski sport. Netko skače padobranom, a mi muzičari skačemo pred nepoznate ljude i pokušavamo im ispričati svoju priču. Taj osjećaj ili obožavaš, ili ga ne podnosiš.

Ida Prester – 70/Photo: Marina Uzelac

Koja pesma ti je trenutno najzabavnija za izvođenje, a koju publika ne pušta da “ode u penziju”?
Trenutno mi je najdraže izvoditi numeru “70”. Ljudi je obožavaju – cijela dvorana uvijek pjeva uglas s nama. A pjesmu “Volim te” publika traži na svakom koncertu već skoro dvadeset godina. Nju nikada nećemo moći izbaciti iz seta.

Ti si neka vrsta “mosta” između gradova i scena Balkana – šta je najlepše, a šta najizazovnije u toj ulozi?
– Najlepše je što svuda imam “svoje ljude” – publiku koja zna svaku riječ i prijatelje za kafu. Divno mi je što stalno otkrivam koliko smo zapravo slični, iako dolazimo iz različitih sredina. Svaki grad ima svoj ritam, energiju, humor i način izražavanja, a ja imam privilegiju da sve te nijanse spojim u jednu zajedničku priču.
Najizazovnije? Objasniti cariniku koji me viđa svake dve nedelje da nisam špijunka ni švercerka, nego samo – žena koja voli i ljubi u Zagrebu i Beogradu.

Ida Prester: Konstrakta je možda samo glič u matriksu, ali ujedinila je sva naša plemena, zastave i entitete…

Da li Beograd i Zagreb različito “plešu” na tvoje pesme?
– Beograd je grad u kojem publika stvarno pleše iz srca. U većini drugih gradova se pleše samo “iz kukova”.
Ovde se zaista osećam najbolje na koncertima i to uvek otvoreno govorim. Moj ceo bend je iz Beograda, ovde su nastale moje najbolje i najuspešnije pesme – ovo je baza moje muzičke inspiracije.

Ida Prester i Lollobrigida, OK Fest 2025/ Photo: AleX

Šta te u poslednje vreme inspiriše van muzike – knjige, serije, moda, ljudi?
– Ljudi. Uvek ljudi. Duhovite priče mojih prijateljica, objave na društvenim mrežama… Volim sesti u tramvaj i slušati razgovore. Tu ima više inspiracije nego u Netflix katalogu!
Nemam trenutno mnogo vremena za knjige ili serije – pomažem klincima oko lektire i to mi je najkonkretniji doticaj s književnošću u ovom periodu.

Jesi li ikada imala totalni “blam” na sceni – i kako si ga pretvorila u šou?
– Pukla mi je suknja na nastupu na Exitu, na glavnoj bini, pred 50.000 ljudi! Bila je to 2008. godina, mislim… Zip je jednostavno pukao na pola tokom pokreta nogom. Bila je to dugačka, plastična, roze suknja – sećam se kao danas.
Na sreću, imala sam crne bokserice ispod. Rastrgala sam patent, suknja se držala samo na jednom končiću oko struka i ostala sam doslovce u boksericama.
Ispalo je da je to deo koreografije! Srećom, nisam sramežljiva – inače verovatno više nikad ne bih kročila na pozornicu.

Ida Prester objavila EP “Luda Remixes” sa 4 verzije svog velikog hita… jedna je sasvim neobična

BitefArtCafe je mesto sa posebnom publikom – šta je ono što ti tamo daje najjači “kick”?
– Blizina. Tamo osećam svaki pogled, svaki osmeh, svaku vibraciju publike. Kao da svi zajedno dišemo. I uvek me iznenade koliko jako znaju tekstove – ponekad i bolje od mene!
Na sceni, Ida Prester & Lollobrigida nisu samo bend – oni su putovanje kroz disko osamdesetih, kroz bes pankera i kroz sve one letnje noći u kojima smo se gubili, voleli i ponovo pronalazili.

Vidimo se 22. novembra u BitefArtCafe klubu – tamo gde Ida & Lollobrigida ponovo pišu istoriju, ovog puta i vašu ličnu.

Ulaznice: https://tickets.rs/event/ida_prester_22506

Stiže Halloween, a Polarni Fazani su spremni: Stigao novi horor hit “Komšiče”

Niška disko hardcore punk metal parody ekipa Polarni fazani shvatila je da stiže Halloween, pa su shodno tome objavili novi singl “Komšiče”, neku vrstu nastavka prethodnih hitova “Komšinica” i “Komšija”.

Da bi to izveli pomogao im je Peđa (Figurative Theatre), koji je svojim vokalom doprineo horor atmosferi.

Kakve veze imaju Polarni fazani, buzuki i Boban Zdravković? Niški pankeri objavili totalno otkačen singl “Kruna”

Za spot su korišćeni kadrovi iz kultnog filma “Leptirica”, Đorđa Kadijevića, a DIY video je uradio gitarista Srđan.

Bent Polarni fazani čine Srđan Petrović (gitara), Ivan Vojvodić (bubnjevi), Niloka Kitevski (vokal) i Ivan Pavlović (bas).

Naxatras ovog vikenda sprema psihodelične spektakle u Beogradu i Nišu, objavljene i satnice…

Dugo iščekivani povratak u Srbiju grčkih psihodeličara Naxatras povodom novog albuma “V” konačno će se dogoditi ovog vikenda.

U petak će u beogradskom Dorćol Platzu zasvirati uz kragujevački bend Zyrion, dok će u subotu (25.10.) u niškoj Istini Mašini s njima nastupiti domaći momci Ehrmantraut.

Early bird ulaznice su rasprodate za oba koncerta, a po pretprodajnoj ceni mogu se kupiti putem Gigstixa, kao i na ulazu u klubove na dan koncerta. Ulaznice: https://shorturl.at/LIWLf

SATNICA
20:00 Ulaz
21:00 Zyrion / Ehrmantraut
22:00 Naxatras

John Delias na gitari, Kostas Harizanis na bubnjevima i vokal John Vagenas na basu – trio je koji je pre 14 godina osnovao ovaj psihodelični hard rok bend iz Soluna.

Prvi album “Naxatras” objavili su 2015. godine. Istog trenutka postao je veliki hit na YouTube-u pa se može reći da je jedno od najpopularnijih izdanja tog žanra uopšte. Usledili su album “II”, gde su stilski više zakoračili u eksperimentalni space rok, i “III”, koji je pokupio brojne pohvale kritike i publike. Na četvrtom albumu, koji je ugledao svetlo dana krajem februara 2022. godine, na klavijaturama im se pridružio multiinstrumentalista Pantelis Karganas, a odmah su bile primetne i značajne stilske promene.

Naxatras by Konstantinos Stathis

Na svom najnovijem izdanju, “V” (2025), Naxatras su napravili hrabar iskorak, proširujući sastojke svog zvuka, šireći uticaje i uključujući ne samo klasične elemente progresivnog roka iz 70-ih, već i začine world musica i elektronske elemente.

Bend je razvio reputaciju po energičnim live nastupima, kombinujući elemente psihodeličnog/progresivnog roka, stonera, funka, džeza, elektronike i istočnjačke muzike, uz hipnotišući video zid koji pruža potpuno čulno iskustvo. Održali su brojne turneje i nastupali u većini evropskih zemalja, uključujući renomirane festivale poput Desertfesta, Ozore i Dunajama, kao i turneju po Australiji.

Beskonačne plime psihodelije… Naxatras i Frakhtal svirali u Dorćol Platzu

Momci iz Naxatrasa prodali su više od 20 hiljada vinilnih ploča i CD-ova, kao i hiljade komada merch proizvoda – sve u sopstvenom izdanju i finansirano od strane samog benda. Uspeli su da zadrže svoj nezavisni DIY duh, dok je kvalitet produkcije njihovih albuma, spotova i merchandise-a uvek na visokom nivou. Njihova izrazito originalna dela postoje u sopstvenom univerzumu – i konceptualno i estetski.

Ehrmantraut je niški muzički konglomerat. Spoj vožnjice, faza i zavodljivog glasa.

– Bavimo se dostavom svežih i čupavih riffova direktno do vaše uzengije još od davne 2019. godine. Iza sebe možda nemamo nešto konkretno, ali posedujemo najveći špajz neiskorišćenih riffova sa ove strane Gabrovačke reke – kažu.

Ehrmantraut, press photo (via Hangtime)

Ehrmantraut je objavio tri singla do sada, a trenutno privode kraju rad na debi albumu, pa se očekuje da krajem godine uđu u studio i započnu proces snimanja istog. Za sebe kažu da nisu žanrovski opredeljeni, mada se može reći da korene pronalaze u desert/stoner zvuku sa primesama psihodeličnog bluz roka.

Od tvrdog pustinjskog sunca do etno balkanskih riffova, Zyrion je eksperimentalni stoner rock/metal sastav iz Kragujevca koji će se ovom prilikom predstaviti beogradskoj publici u Dorćol Platzu.

Zyrion, press photo (via Hangtime)

Singlom i spotom “Falling” najavili su svoj predstojeći album “Zyrion”, dok je drugi singl “Vreme” prva pesma benda na maternjem srpskom jeziku. Od 2018. godine objavili su i singl “Soul”, kao i konceptualni EP “Journey To The Pyramid Of The Sun”. Zyrion je do sada nastupao širom Srbije, uključujući i veće festivalske bine poput EXIT festivala (2019) i Arsenal Festa (2021), a krajem avgusta ove godine nastupili su širom Poljske kao deo promocije njihovog novog albuma.

Dan pre dolaska u Srbiju Naxatras će održati koncert u zagrebačkoj Močvari, takođe u organizaciji agencije Hangtime.

Najavljen soundtrack filma “Springsteen: Deliver Me From Nowhere”, Džeremi Alen Vajt peva kao The Boss

Columbia Records i 20th Century Studios najavili su album sa muzikom iz filma “Springsteen: Deliver Me From Nowhere”, koji izlazi 5. decembra. Na albumu glavni glumac filma, Džeremi Alen Vajt, izvodi obrade klasičnih pesama Brusa Springstina.

Film se fokusira na nastanak Springstinovog albuma “Nebraska”, pa soundtrack donosi Vajtove interpretacije pesama sa tog legendarnog izdanja iz 1982. godine. Ipak, ne obuhvata ceo album – izostavljene su “Johnny 99”, “Used Cars” i “Open All Night”. Umesto njih, uvršćene su dve numere sa njegovog naslednika, albuma “Born in the U.S.A.”: naslovna pesma i “I’m on Fire”.

Springstina pitali zašto je pristao na film o najmračnijim momentima svoje karijere: Sad sam star i boli me k….

Album se završava obradama pesama koje Springstin i E Street Band često izvode uživo — “Lucille” Litl Ričarda i “Boom Boom” Džona Lija Hukera — kao i jednom pesmom koju The Boss nikada nije javno izveo: “I Put a Spell on You” Skrimina Džej Hokinsa.

Producent soundtracka “Springsteen: Deliver Me From Nowhere (Original Motion Picture Soundtrack)” je Dejv Kob, uz dodatne doprinose Džej Bukanana, Aksela Koua, Bobija Emita, te Džejka i Sema F. Kiske iz benda Greta Van Fleet.

Springsteen: Deliver Me From Nowhere (Original Motion Picture Soundtrack):

Deliver-Me-From-Nowhere-Cover-Art

01 Jeremy Allen White: “Born in the U.S.A. (Power Station)”

02 Jeremy Allen White: “Nebraska”

03 Jeremy Allen White: “Atlantic City”

04 Jeremy Allen White: “Mansion on the Hill”

05 Jeremy Allen White: “Highway Patrolman”

06 Jeremy Allen White: “State Trooper”

07 Jeremy Allen White: “My Father’s House”

08 Jeremy Allen White: “Reason to Believe”

09 Jeremy Allen White: “I’m on Fire”

10 Jay Buchanan / Jake Kiszka / Aksel Coe / Bobby Emmett / Jeremy Allen White: “Lucille”

11 Jay Buchanan / Jake Kiszka / Aksel Coe / Bobby Emmett / Jeremy Allen White: “Boom Boom”

12 Jay Buchanan / Jake Kiszka / Aksel Coe / Bobby Emmett: “I Put a Spell on You”

Širli Menson (Garbage) okupila svoj stari bend, sviraće zajedno prvi put posle više od jedne decenije….

Pre nego što je Širli Menson postala poznata kao frontmen grupe Garbage, svirala je u bendu pod nazivom Angelfish.

Sada se taj bend ponovo okuplja za svoj prvi nastup posle više od jedne decenije, a sav prihod biće doniran humanitarnim organizacijama koje pomažu palestinskoj deci. Koncert će biti održan u klubu Liquid Room u Edinburgu, 30. januara.

Angelfish

Na Instagramu je Menson napisala: “Juče sam videla užasavajuću fotografiju jedanaestogodišnjeg palestinskog đaka koji krvari iz prepona nakon što ga je pogodio takozvani vojnik tokom takozvanog primirja. Zvao se Muhamed el-Halak. Igrao je fudbal sa svojim prijateljima u školskom dvorištu sela južno od Hebrona, na okupiranoj Zapadnoj obali. Takzovani ‘vojnici’, obučeni za ‘borbu’, otvorili su vatru na Muhameda i njegove drugove jer su deca navodno bacala kamenje”.

Get Out My Face… poručuju novim singlom Širli Menson i Garbage

Menson je ovaj događaj nazvala zlom i poručila – sloboda Palestini.

Ovo će biti tek treći nastup benda Angelfish otkako su se raspali 1995. godine. Bend se razišao nakon završetka turneje na kojoj su nastupali kao predgrupa grupi Live.

Stereo Banana pred zimu objavili letnju pesmu i spot – “So”

Eksplozivni niški dvojac Stereo Banana objavio je novi singl i prateći video spot za pesmu “So”, donoseći osvežavajuću dozu odlazeće letnje energije i prepoznatljivog lokalnog humora.

U spotu pratimo veseli par, koji tumače Mara Mikić i Miloš Trifunović, a koji, uprkos nedostatku sredstava za odlazak na more, uspeva da pronađe zabavu i osveženje na obalama Nišave tokom vrelog letnjeg dana.

“Dečija policija”… Niški dvojac Stereo Banana objavio novi video singl

Video je sniman na predivnoj lokaciji u blizini sela Ostrovica, u srcu Sićevačke klisure, nedaleko od Niša. Režiju potpisuje Miodrag Ignjatović, već dobro poznat po saradnji sa bendom na spotovima za pesme “Melem”, “Nemoj da znojiš tehniku”, “Krindž” ili “Mnogo dobri ljudi”.

Stereo Banana/ Photo: Promo

Uz novi singl, Marko i Nemanja najavljuju da spremaju posebna niška koncertna iznenađenja, a publici su uputili i kratku poruku:

– Vratili smo se Miši Ignjatoviću. On je bio tu kada smo stvarali naš vizuelni identitet i zato je ponovo s nama. Kasnimo sa pesmom kao i uvek — zašto bismo ikoga razočarali?! Hvala Mari i Trifketu. Hvala patki. Uživajte.

Provedite “Vikend” u budućnosti… Stereo Banana vas vodi u Niš, onakav kakav će biti za 100 godina

Momci iz Stereo Banane svoju jesenju koncertnu avanturu nastavljaju 14. novembra u jagodinskom klubu Svitac.

Singl i spot “So” dostupni su na svim digitalnim platformama, a kao i njihove prethodne singlove “Dečija policija” i “Vikend”, ovo izdanje takođe potpisuje Midget Unit Records

EP za kraj… Makedonski 21 vek prestaje sa radom

Posle sedam godina sviranja na svakom mestu na Balkanu koje ima struje, tri odlična albuma (“1”, “2” i “Si nacrtav život”), ploče uživo (“Zdravo Živo“), desetak hitova (“Užasno mi fališ”, “Kje završam pod mostot”, “Bi go prašal Karamanov”, “Ulica po ulica”…) i četiri uzastopna rasprodata koncerta u Kotur klubu u Skoplju održana početkom godine, grupa 21 vek završila je sa svojim radom.

Regionalna atrakcija i omiljeni bend svih koji su imali priliku da ih bar jednom čuju uživo, skopski trio Vasko Atanasoski, Deni Krstev i Rade Jordanovski ima još nešto bitno da kaže za kraj.

Oproštaju se od publike EP izdanjem “3,2,1,0” snimljenim uživo u Restart music shopu u Skoplju. EP sadrži tri pesme, od kojih je jedna (“Praviš den”) potpuno nova i trebalo je da se nađe na četvrtom studijskom albumu benda… Ali…

Video sam kako umireš… Osmi album benda Consecration, Dylan Dog i meta univerzum

Nešto više od godinu posle izlaska albuma “Smrt, ljubav, smrt” Consecration se vraća da zaokruži priču i istera preostale demone sa “Video sam kako umireš”.

Osmi studijski album grupe koju predvodi Danilo Nikodinovski dostupan je na svim digitalnim platformama, a do kraja godine i na gramofonskoj ploči u izdanju Geenger Records i Pop depresije.

“Smrt, ljubav, smrt”… Consecration predstavio novi album

Da je kraj sveta stigao jedan od dokaza je i novi album Consecration. Nikada manja pauza između albuma, a nikada više ideja, priča, snova i košmara koji su morali da budu ispričani. I muzika koja dolazi sa svih strana, žanrovski neuhvatljiva (od psihodelije i džeza, preko Flojda i britanskog folka do neoklasike i Aphex Twina), lelujava, moćna, distorzirana i teška. I Dilan Dog, naravno. “Video sam kako umireš” možda treba posmatrati kao televizijsku seriju ili film u više delova. Mercury Rev su nekoliko svojih albuma snimali na 35mm, pa neka i to bude odrednica. Neki od komentara kolega na nove pesme bili su “Buđenje je doktorat, čuje se krvav rad, Senke su remek-delo” ili “sve je tako meta”.

– “Video sam kako umireš” je najlakši i najteži album koji sam ikada napravio. Najlakši, jer su ideje dolazile lako i kreativni deo je bio fantastičan. Snimili smo sve u 12 termina, što je verovatno rekordni rok za bilo koji bend na svetu, ali smo zato miksali pesme mesec i po dana. Šest meseci sam radio na ovom albumu svaki dan, ispostavilo se da je moralo tako, jer su to ove pesme tražile. Mislim da smo dotakli neke nove horizonte i otišli na neka mesta koja su tu na prošlom albumu bila samo u naznakama – sumira rad na albumu Nikodinovski.

Kao i u slučaju albuma “Smrt, ljubav, smrt” Danilo je vodio dnevnik snimanja i to je sve zapakovano u jednu impozantnu ilustrovanu knjigu od 50 strana, koja je dostupna na bandcampu ili na ovom linku.

Video sam kako umireš ARTWORK

Sedam pesama/epizoda, tri epa od preko 10 minuta — najduža je uvodna “Buđenje mumije” koja prelazi 16 minuta, čak pet pesama sa stihovima — najstarije reči napisane su za “Senke” 2014. godine, najnovije za “Kamion za mentalno zdravlje” — proleće 2025. Teme su ljubav, priroda, potraga za smislom, život i smrt… Teško je izdvojiti jednu pesmu kao DNK ovog albuma, ali neka to budu “Senke” — možda je ovo Danilov odlazak na Deltu Misisipija i razgovor sa Mefistom. Razlika u odnosu na ostale koji su išli na isto mesto je što on nije išao sâm, tu su i tri Aleksandre, tri anđela koji ga vode kroz sva iskušenja, dileme i strahove. Uz raskošno producirane pesme i kompleksne aranžmane, na albumu su i dve vinjete na kojima je Danilo solo — “Dogodiće se sutra” i završna “Kamion za mentalno zdravlje”.

Nikodinovski je autor kompletne muzike i tekstova, a pored njega kao koautorka aranžmana na dve pesme potpisana je i Aleksandra Gegović Šobajić.

Album je sniman dvanaest dana, miks je trajao duplo duže, a i ovoga puta Andrej Mladenović i Danilo su zajedno snimali, miksovali i producirali pesme. Uz standardne lokacije: Wave studio Igora Lončara i par beogradskih stanova, klavir u “Mumiji” sniman je na Kolarcu. Mastering je uradio Džejms Plotkin. Srce benda je nepromenjeno u odnosu na prethodni album – Danilo, Gega, Ivan Aranđelović Dejv i Aleksandar Maksimović Maksa, uz brojne goste i instrumente. Dizajn omota uradio je i ovoga puta Niko Potočnjak, a autor fotografije je Nenad Vujanović.

Za razliku od prethodnog albuma, ovoga puta Consecration planira da promociju novog albuma organizuje tek krajem zime ili početkom proleća sledeće godine.