Izložbeni projekat “The Cerovac Experience” umetnice Jelisavete Cerovac prikazuje seriju slika i crteža koji predstavljaju njen likovni i akademski razvoj posle završenih studija kao i upoznavanje i omaž sopstvenom (zaboravljenom) nasleđu.
Nakon što je uzela prezime svoje najstarije žive ženske pretkinje, Cerovac je počela da se bavi pitanjem ženskog nasleđa u svojim delima. Ova serija slika i crteža istražuje subjektivne emocije i svakodnevne prizore kroz prizmu komercijalizma i romantizacije nepoznatih kultura, dok je istovremeno duboko lična – ona koristi različite elemente pop kulture kako bi plastično predstavila svoju autobiografiju.
Rad Jelisavete Cerovac
Ne insistira se na društveno svesnoj izjavi ali ona nije izbegnuta – banalizovanje određenih motiva im daje gotovo filozofsku svrhu. Iako ovi radovi nisu striktno okaraktenisani kao feministički, jer umetnica smatra da bi to bila banalizacija i njenih radova i samog feminizma, sva dela su provučena kroz njegovu prizmu zbog ličnih iskustava koja je proživela, kao i podsvesne kritike koja je prikazana na tim slikama. Upravo ti motivi prerastaju u subjektivne simbole, i izbegavanje njihovih striktnih tumačenja ih pretvara u apstraktne delove koji čine likovnu celinu, što se upravo i desilo sa citatima koji se nalaze na nekolicini ovih radova.
Tekst je izuzetno važan u njenim delima – pored toga što doprinosi kompoziciji i ukupnom vizuelnom efektu dela, njena i tuđa poezija zajedno sa vizuelnim elementima čine nerazdvojivu celinu. Koristeći citat iz teksta Sare B. Pomeroj, ona dovodi u pitanje svoje poreklo i genezu. Ikonografski motivi boginja ovde su podsetnik na tu melanholiju i očaj koji su neizbežni sa zaboravom.
Izložba Jelisavete Cerovac Galerija DOB
Motiv Bogorodice pojavljuje se nakon bliskog iskustva sa katoličkim skulpturama, slikama i kalendarima sa likovima Bogorodice. Naivnost, kič i apsurdnost tih scena navode Cerovac na razmišljanje i povezivanje svete, mučene figure žene sa komercijalizacijom i infantilnim pokušajem čoveka da se zaštiti od takve figure. Zajedno sa ostalim likovima, ona postavlja Bogorodicu kao ambivalentnu ličnost – sveticu koja je to postala silom, idealnu ženu bez greha i uznemireno i namučeno ljudsko biće. Estetski aspekt i fascinacija Marijinim prikazima je takođe važna, a preterana dramatizacija ikonografskih scena ovde se koristi u svrhu umetničkog izražavanja. Svi pomenuti elementi čine jednu filozofsku i likovnu celinu koje umetnica naziva „The Cerovac Experience“, uvid u njenu ličnu istoriju i emocije.
Biografija: Jelisaveta Cerovac (Loznica, 2001.) Završila je Gimnaziju “Vuk Karadžić”, društveno-jezički smer, 2020., a iste godine upisala je Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, odsek slikarstvo. Osnovne akademske studije završila je u klasi profesora Milivoja Pavlovića 2024. godine. Pored slikarstva, bavi se grafikom i skulpturom. Samostalne izložbe: 2023. Izložba crteža i slika „Tropiko“, Galerija „Mina Karadžić“, Loznica Kolaborativna izložba: 2024. Jelisaveta Petričić i Marija Kuruzović, „Enduro“, Kulturni centar Šabac, Šabac Grupne izložbe: 2024. Završna izložba Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Beograd 2024. 52. Izložba crteža i male plastike studenata Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Galerija Doma omladine Beograda 2024. Izložba „MIND THE GAP“, Galerija Šira, Zagreb 2023. Izložba večernjeg akta studenata FLU, Galerija Šira, Zagreb 2023. 51. Izložba crteža i male plastike studenata Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Galerija Doma omladine Beograda 2022. Izložba „Večernji akt“, Galerija FLU, Beograd 2022. Završna izložba Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Beograd 2022. Izložba mladih umetnika, Dom kulture Ribnica 2022. Izložba „30×30“, Zrenjanin, Pančevo, Novi Sad 2022. 50. Izložba crteža i male plastike studenata Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Galerija Doma omladine Beograda 2021. Završna izložba Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu, Beograd
Robert Del Naja je prvog festivalskog dana javno podržao studentsku borbu. Sutradan, Joker Out je tome posvetio pesmu. Tu i tamo, u razgovorima, sa razglasa, u matricama, ili u pauzama, čula se podrška.
Osvanuo je 28. jun. U Beogradu, ne samo običan Vidovdan. U Kragujevcu, poslednje veče Arsenal Festa. Odjednom, promena satnice nije stvarala problem. Bilo je to sasvim opravdano kašnjenje – ni jedno mesto, bar do 21:00 čas, nije bilo preče od Slavije.
I negde, baš u to vreme, na binu Gardena izašao je Miki i njegov Six Pack.
Six Pack, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Six Pack, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Six Pack, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Six Pack, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Six Pack, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Romanski jezici, posebno francuski, su muzikalni, laki za otpevati. Ili bar tako misle oni koji ih samo slušaju. La Femme, na primer, misli drugačije.
– Nikako, uopšte nije. Francuzi ne misle da je francuski “taj” jezik. Ljudi češće misle da treba da pevaju na engleskom, pošto je engleski “pevljiviji”. To je možda i istina, pošto smo usmereni ka engleskom jeziku i naučili smo na njega, ta kultura se širi kroz muziku i filmove. Lakše je da zvučite kul ako pevate na engleskom, ali sam siguran da i na srpskom mogu da se pišu fenomenalne pesme. Nema izgovora ako ne stvarate muziku na maternjem jeziku – rekao je Marlon.
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
Sasvim je logično, kako i sami kažu, da Francuzi pevaju na francuskom i da ne treba da postoji lakši način – svaki jezik je jednako muzikalan.
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
La Femme, Arsenal 2025/ Photo: AleX
“Space cosmonauts”, kako je La Femme nazvao akrobate na štulama koje već tri dana zabavljaju publiku Arsenal Festa, su tokom njihvog, skoro cirkuskog scenskog nastupa, konačno dobile svoju pravu svrhu.
Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Svaki član benda ima svoj prostor, pokrete i ulogu u “sceni”. Gledani pojedinačno, deluju kao da su “svako za sebe”. Međutim, funkcionišu kao savršena celina.
Filmično, poput kinematografije francuskog novog talasa. Godarov čuveni jump cut, u momentima kada “skaču” sa jednog instrumenta na drugi (a šta bi drugo radili multiinstrumentalisti), dobijaju svoju fizičku formu.
Jedino što je nejasno je – šta je Mišel? Protagonistkinja kada je u centru pažnje, antagonistkinja kada obara instrumente, juri (i potencijalno “prebije”) ostale članove. Đavo na ramenu kada nagovara publiku da se započne šutka.
Sem (La Femme), Arsenal 2025/ Photo: Jelena Ilić
Sem (La Femme), Arsenal 2025/ Photo: Jelena Ilić
Sem (La Femme), Arsenal 2025/ Photo: Jelena Ilić
Sem (La Femme), Arsenal 2025/ Photo: Jelena Ilić
Međutim, tu je Sem (najčešće basista), da probije četvrti zid, između publike i bine.
Prvo je ispolivao prve redove vodom, a zatim skočio u šutku, iz koje je izlašao krvav. Usledilo potpisivanje na grudi, fotkanje i nestajanje u masi.
– Vratite nam basistu, molimo vas – tražio je neko sa bine. Verovatno je bilo prekasno.
Za poslednju pesmu su odabrali “I Believe in Rock and Roll”. I ne samo da veruju, nego osećaju i žive taj zvuk.
Toliko da na pitanje o tome kako biraju kostime za nastup odgovaraju da su to, jednostavno oni. Tako izgledaju svaki dan.
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
La Femme je posle svirke bio u publici, radoznalo razgledajući okolinu, ćaskajući sa svima ko poželi. Za to vreme, Darko Rundek je pomagao tehničarima na bini. Prvi put da su ovacije tehničkoj podršci zapravo imale smisla.
– Dobro veče, pred vama su Rundek i ekipa – najavio je, kao da već nismo znali. Ruke su svirale, publika je pevala, on je pevušio. Nežno i tiho, a publika je odradila svoje. Čak i za instrumentalne delove. Već se čula po neka pištaljka, kada je bubanj počeo da udara u ritmu namenjenom za dva dobro poznata sloga. Publika je razumela, ispratila i dodala reč koja je nedostajala.
– Živimo u za*ebanom vremenu, u za*ebanom danu. Imam milion vesti iz Gaze. Ali, koje su vesti iz Beograda? Tamo su vam braća i sestre – pitao je. Neka mu neko javi, šta se to desilo samo dvadesetak sati kasnije. Želja nam jeste samo jedna. Protiv ugnjetača, pomagača i onih što ćute. Radimo na tome, da naše “No pasaran!” bude zadnje. I da nije važno čije je ime, ako ono znači pravda.
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Darko Rundek i Ekipa, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
“Makedo” je otpevušena, otplesana. Upaljeni su blicevi i kako je rekao, “analogni upaljači” (najmanji zajednički sadržaoci festivala i simbolike na ulicama). Bilo je vreme za “Šal od svile”.
– Osim što su nas naučili da sve pakujemo u plastiku i da gledamo u ekrane, navikli su nas i na ratovanje. Mi smo na mestu gde su se nekada proizvodili topovi. Neka se više nikad ne proizvode, da im ne dozvolimo. I da se nose u … i oni i ratovi.
Rambo Amadeus, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Umesto bisa, od prvog reda, pa sve do prolaza u Garden stejdž, širilo se “Ko ne skače…”. Skakalo se, itekako.
– Najradije bih vam i ja sad rekao, “ko ne skače”, nego sam u godinama – našalio se Rambo Amadeus, na pomenutom, krcatom, Gardenu.
Međutim, publika je još uvek skakala. U godinama ili ne.
– Omladino, ne mlatite se sa policijom. Psihički pritisak je dovoljan – savetovao je iskusno.
I kad je već bio kod psihe i nauke, nazvao je svoj koncert “grupnom terapijom protiv kulta ličnosti”.
Rambo Amadeus, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Kad nas je naučio da prvi put, posle “U cara Trojana kozije uši” pevamo “car je go, car je go”, bili smo spremni za preokret.
– Znači, “car je go, car je go”. Je l’ to u redu? E, dobro. Sad ćemo da promenimo. Sad je “go je car, go je car” – i bilo je, u nedogled.
– Pa mene deca slušaju. Ja sam kao Filip Višnjić, slušaju me sa kolena na koleno – napravio je duhovito poređenje, videvši generacije i generacije u publici.
“Rambo, care, kupi nam cigare” se nekako (potpuno neizbežno) prelilo u “pumpaj”. Nastala je kratka pauze za dodeljivanje ordena, skoro pa samom sebi. A onda je sve to postalo “Let The Sunshine In”.
– Valjda se vidimo i dogodine, u nekom demokratskom Kragujevcu – poželeo je. Da se vidimo u bilo kom gradu, neka su svi demokratski.
Na Mainu, za to vreme, nstupao je Majkl Kivanuka sa svojim brojnim i neobičnim bendom.
Majkl Kivanuka, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Majkl Kivanuka, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Majkl Kivanuka, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Majkl Kivanuka, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Majkl Kivanuka, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Majkl Kivanuka, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Majkl Kivanuka, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Majkl Kivanuka, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
IDEM je “nasledio” binu od Ramba, a sa njom i onu mlađu generaciju publike.
Mesta je bilo taman dovoljno da kosa leti u svim pravcima, kao posledica plesa.
IDEM, Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
IDEM, Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
IDEM, Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
IDEM, Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
A na glavnoj bini se čekao Faithless…
Prvi redovi su, dokono, ali neumorno čekajući nastup, napravili svoj sopstveni rejv uz muziku koja je služila da popuni prazninu između bendova. Milimetre prostora koji nisu bili zauzeti ljudima, popunjavali su laseri.
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Faithless, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Tehno zvuči još bolje kada ritam umesto basa diktiraju pištaljke. Žurka je otvorena obradom numere “Yeke Yeke”.
Naoružan falašicama vode, neonskim narukvicama i naočarima za sunce, publika je bila spremna za poslednji ovogodišnji nastup na glavnoj bini.
KOIKOI, Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
KOIKOI, Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
KOIKOI, Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
KOIKOI, Arsenal Fest 2025/ Photo: Jelena Ilić
Garden stejdž, pun uprkos Faithlessu, jer bilo je još ljubitelja gitarskog zvuka, preuzeo je Koikoi. Nije manjkalo energije, jer Marko Grabež ostaje na nivou bez obzira na okolnosti ili doba noći. Baš ništa ne može da ga spreči u nameri da oseti šutku za “Misisipi”.
– Zahtevamo oslobađanje svih večeras uhapšenih demonstranata – poručili su glasno. Za neke, zahtev im je ispunjen. Za one ostale, građani Beograda su ostali ispred Višeg Javnog Tužilaštva. Tamo gde su se sledećeg dana uputili svi koji su bili na, iza i ispred bine, ako se nisu uputili ka svojoj najdražoj raskrsnici.
Koikoi je jedan od retkih bendova koji je dobio bis. Odsvirali su “Bog te ubio!”. Ko je kome (ili čemu posvetio), neka ostane za interpretaciju.
Ovogodišnje izdanje Arsenala zatvorili su Orthodox Celts.
Rambo Amadeus, Arsenal Fest 2025/ Photo: AleX
Po pravilu, na festivalu se poslednje večeri ostaje do zore. Ne mari se mnogo za stanare, na klupi ispod prozora se odaju tajne, sabiraju utisci i zveckaju limenke.
Razlog više za nespavanje bile su vesti. Neizvesnost i noć koja je neosetno postala novi dan, u koji se prelila borba iz prethodnog. Bio je to kraj festivala. U ostatku Srbije, tek je počinjalo.
Sada konačno svi mogu da odahnu, i gledaoci i producenti.
Posle nekoliko odlaganja, premijera nastavka “Betmena” je zakazana za 1. oktobar 2027. godine, pet i po godina nakon što je originalni film ostvario zaradu veću od 772 miliona dolara u svetskim bioskopima.
A Met Rivs je na njemu radio – onoliko koliko mu je bilo potrebno.
– Iritiraju me ljudi. To je samo ono što ljudi ne treba da smatraju za svoje pravo. Film će izaći kada on bude zadovoljan scenarijem. Met mi neće dati scenario dok ne bude zadovoljan njime – izjavio je Džejms Gan, kojeg su opsedali fanovi sa pitanjem kada će scenario biti gotov.
The Bug Club su se posle godinu dana vratili na tržnicu garažnog rokenrola, gde su predstavili još jedan prvoklasni album.
Velški dvojac The Bug Club objavili su svoj četvrti album, “Very Human Features”, nedugo nakon što su objavili svoje prvo izdanje za Sub Pop, “On the Intricate Inner Workings of the System” 2024. godine.
Taj album im je doneo medijsku pažnju ne samo to tada uobičajne podrške BBC Radio 6, već i KEXP, i magazina NME. Naravno, usledili su festivalski nastupi, uključujući prepune koncerte na britanskom Green Man festivalu, a zatim i turneja po SAD. Ovaj album im pruža izgovor da nastave beskonačnu turneju i nahrane svoju publiku, koja s nestrpljenjem čeka novu porciju tipično razigranih rifova i pametnih The Bug Club tekstova.
I kako to kod njih neuobičajeno biva, pomenimo prvi samostalni singl koji je najavio album, ali se ne nalazi na istom – “Have U Ever Been 2 Wales”.
“Jeste li ikada bili u Velsu?”, pitaju Sam Vilmet i Tili Haris u pesmi i ako niste – zašto niste?! – “Dobro je!”. Ova nova, nezvanična disonantna nacionalna himna, počinje kao klasična, povuci-potegni pesma za skandiranje, ali je prekida ono što zvuči kao hor vanzemaljaca – da bi zatim krenulo razvaljivanje. Zamislite Dinosaur Jr. da rade za turističku organizaciju. I to velšku.
“Very Human Features” nastavlja praksu The Bug Club da deluju kao kolektivni um. Dvoje u jednom. Retko se sreće bend u kojem dve kreativne sile dele ovako jedinstvenu perspektivu, humor i osećaj za pop melodiju.
U pesmi “Beep Boop Computers”, vokali Sem i Tili se prepliću kroz “ja”, “moje” i “mi” kao da razlike ni nema – dok istovremeno dekonstruišu međuljudske odnose kroz glam rokenrol obradu ljudskosti iz samog naslova albuma.
The Bug Club – Very Human Features, cover
The Bug Club su osnovali Sem Vilmet (vokal/gitara) i Tili Haris (vokal/bas), zajedno s bubnjarem Džonom Metjuom, i počeli da nastupaju 2016. godine. Potpisali su za britanski Bingo Records u jesen 2020, a prvi singl “We Don’t Need Room For Lovin’” izašao je u februaru 2021. godine, nakon čega je usledio EP “Launching Moondream One”. Brzo su se etablirali kao bend pun duha, fokusiran na nastupe uživo i zabavu nasuprot pandemijskoj učmalosti. Mark Rajli sa BBC 6 Music bio je jedan od prvih koji ih je podržao.
Usledio je “Pure Particles”, čiji je vinil uključivao i društvenu igru prepunu kultnih referenci. Umesto da igraju po pravilima, objaviliu su “Intelectuals” – pesmu koja je zapravo mini komplet od pet numera, svojevrsni bunt protiv streaming kulture. Drugi singl “Two Beauties” najavio je debi album “Green Dream in F#” u oktobru. U januaru sledeće godine prave maskaradu i idu na turneju kao sopstvena predgrupa – Mr Anyway’s Holey Spirits. Sve to dokumentovano je live albumom, a zatim sledi vizuelno bogat “Picture This!” na picture disc izdanju. U jesen 2023. izdaju epski, 47-pesama dug, poezijom prožet dupli album “Rare Birds: Hour of Song”.
Na turneji po Americi privlače pažnju Sub Popa, koji ih pridobija da snime energičnu garažnu bombu “On the Intricate Inner Workings of the System”, čime osvajaju i američko tržište. Saradnja se ispostavlja plodonosnom, i uz podršku Sub Popa, bend kreće u novi poduhvat – “Very Human Features”. Samouveren i beskrajno duhovit vrtlog literarnog, autoironičnog rokenrola, ovaj album pokazuje bend kako jaše talas popularnosti kao što bi to činili na rolerima po parkingu kod lokalnog Aldija u Kaldikotu.
Rod Stjuart je ove godine zauzeo prestižni “legends slot” na Glastonbury festivalu, dve decenije nakon što je bio jedan od glavnih hedlajnera.
Njegov nastup privukao je ogromnu publiku, koja je satima čekala ispred bine da čuje hitove kao što su “Maggie May”, “Sailing” i “The First Cut Is The Deepest”.
Scenski nastup bio je prava Vegas produkcija: prateće pevačice, saksofoni i poseban šarm Roda Stjuarta koji je na binu doveo prijatelje kao što su Mik Haknal (Simply Red), Roni Vud (The Rolling Stones) i Lulu. Ovi gosti dodatno su podigli atmosferu, pretvarajući nastup u veliku zajedničku proslavu.
Međutim, kritičari su bili podeljeni. Dok Mojoi NME hvale njegovo šoumen umeće i energiju, drugi, kao što su The Independent i The Standardprimetili su da je njegov glas znatno “ostario”, opisavši ga kao “hrapav” i “umoran”, a celokupni nastup kao “prenatrpan” i “pretežno nostalgijski spektakl”.
Ipak, publika je uživala u pevanju u glas i emotivnoj retro vožnji. Rod Stjuart je potvrdio da, i sa osamdeset godina, ostaje velika muzička zvezda – makar više kao šoumen i legenda, nego kao pevač u vrhunskoj vokalnoj formi.
Američko-francuski glumac Timoti Šalame kao novi Džejms Bond? Hvala ne, kažu fanovi koji su brzo reagovali na vest da bi nagrađivani glumac trebalo da preuzme ulogu najpoznatijeg tajnog agenta na svetu.
Međutim, Daily Mail je sada iz pouzdanih izvora saznao da Šalame neće biti naslednik Danijela Krejga, već će mu biti ponuđena druga uloga u filmu o agentu 007, koji će režirati Deni Vilanev. Koja, još nisu uspeli da saznaju.
Da podsetimo, pre nekoliko dana otkriveno je da će Deni Vilnev režirati sledeći film o Džejmsu Bondu za Amazon MGM Studios, objavio je studio.
Ejmi Paskal i Dejvid Hejman će biti producenti, kako je ranije najavljeno, dok će Tanja Lapoint biti izvršni producent novog filma o Džejmsu Bondu, čuvenom tajnom agentu.
U najnovijoj epizodi emisije “Ozzy Speaks” na SiriusXM-u, Ozli Ozborn, frontmen grupe Black Sabbath, otkrio je da želi da snimi duet sa legendom grupe The Beatles – Polom Makartnijem.
On je razgovarao sa ko-voditeljem emisije Bilijem Morisonom o svojoj dugoj karijeri, a kada ga je Morison pitao da li postoji neko sa kim bi voleo da snimiš duet?, muzičar je kao iz topa odgovorio:
Morison nije bio iznenađen ovim odgovorom, dodajući:
– Već smo to pomenuli ranije i mislim da je dobro što imamo ovu emisiju da obojica kažemo: ‘Pol, ako slušaš, vreme je’.
Međutim, “Princ tame” brzo je priznao:
– Bila bi mi čast, ali ne bih mogao. Na to ga je Morrison ohrabrio da “pošalje želju u Univerzum, nikad se ne zna”.
Oni su potom razgovarali o tome kako je Makartni ranije bio “srećan što je upoznao” Ozija, koji je komentarisao da je Pol “zaista fini čovek”, nasuprot njegovom burnom izgledu.
Ozborn i Morison su zatim pričali o vokalnim sposobnostima potrebnim da se usklade sa Makartnijevim pevanjem. Ozborn je sumnjao u svoje sposobnosti, ali ga je Morison podsetio da je, kada je pevao “Crack Cocaine”, imao neverovatnu vokalnu veštinu.
– Ponekad mogu. Ponekad mogu – nastavio je Ozi. – Proučavao sam Beatlese i Pol je imao visoke tonove, ali Lenon je imao nisku harmoniju i pomislio sam: ‘Dođavola. Uvek idem visoko’.
Muzičar se trenutno priprema za svoj veliki oproštajni koncert u Birmingemu 5. jula, iako je izrazio sumnje zbog zdravstvenih problema koji bi mogli da ometu nastup. Ozborn, Gizer Batler, Bil Vard i Toni Ajomi će nastupiti zajedno kao četvorka prvi put posle 20 godina, uz podršku bendova kao što su Metallica, Slayer, Pantera, Gojira, Halestorm, Alice In Chains, Lamb Of God, Anthrax i Mastodon.
Posle zapaženih singlova “Nebo iznad grada”, “Gde se skrivaš” i “Ko sam”, ljubuški bend Pancelot predstavlja novu pesmu “Zemlja je okrugla” – introspektivan i emotivan muzički zapis o gubitku, bekstvu, ali i povratku sopstvenoj istini.
U postavi – Slaven Barbarić (gitara), Šimun Barbarić (bubnjevi), Ivan Nižić (bas) i Ante Ereš (vokal), Pancelot ostaje veran svom autentičnom muzičkom izrazu – jednostavnom, a slojevitom. Tekst potpisuje Ivan Nižić, koji stihovima otvara prostor za unutrašnje preispitivanje: “Zemlja je okrugla, pa gde god da kreneš, vraćaš se sebi”.
Nova pesma govori o osećaju izgubljenosti u svetu prepunom lažnih obećanja, o ironičnoj stvarnosti i potrebi da se, bez obzira na lutanja, vratimo svom ishodištu. Snimljena je u studiju Energy Records u Mostaru, a za produkciju, aranžman i mastering zaslužan je Josip Vukoja. Prateće vokale otpevao je Miran Rotim, dok je za video produkciju zadužen Dino Kadragić. Glavne uloge u spotu tumače Anamarija Bilić, Vice Herceg i Kristijan Boras, a sniman je u simboličnom ambijentu kamenoloma “Inka”.
– Gradimo priču, pesmu po pesmu – i puštamo ljudima da nas pronađu. Biramo teži put, verni sopstvenom muzičkom izrazu i temama koje su goruće, a često potisnute – poručuju članovi benda.
Bend, koji je muzički put započeo svirajući obrade, sada čvrsto gradi svoj autorski identitet. U pripremi je koncert zakazan za 11. jul u Ljubuškom, a sve detalje fanovi mogu pratiti na zvaničnim Instagram i Facebook profilima Pancelota.
Pop zvezda Lorde (28) objavila je četvrti studijski albuma “Virgin”, a uoči premijere podelila je zanimljive trenutke sa procesa nastanka, uključujući i neočekivanu interakciju sa reperom Džekom Harlouom.
U intervjuu za Apple Music, Lorde je govorila o kreativnom procesu i inspiraciji koja stoji iza albuma.
Posebno je istakla trenutak iz studija Electric Lady u Njujorku, kada se Harlou slučajno zatekao tamo dok je završavala posljednje detalje albuma.
– Džek Harlou je radio u Electric Lady kada smo mi bili tamo pri kraju rada na albumu, i nekako je čuo skoro ceo materijal. Bilo je to baš smešno i kul povezivanje – rekla je pevačica.
Dodala je da je Harlou bio oduševljen onim što je čuo.
– Rekao mi je: ‘Tvoji stihovi – to su prave rime.’ A ja sam mu samo rekla: ‘To su tvoje riječi, ne moje’ – priča Lorde.
Lorde je otkrila i da je željela da unese posebnu dozu fizičke energije i spontanosti u novi album.
– Postoji ta neka kotrljajuća nit. U svemu tome pokušavam sebe da nasmejem, da izazovem sopstvenu reakciju, da zadržim osećaj da je sve jako živo – rekla je.
“Virgin” će, između ostalog, istraživati i njen odnos prema rodnom identitetu. U intervjuu za Rolling Stone, Lord je podijelila razgovor koji je imala sa koleginicom Čapel Roan.
– Pitala me je: ‘Znači li to da si sada nebinarna’. A ja sam joj rekla: ‘Ja sam žena – osim onih dana kada sam muškarac’. Znam da to nije najzadovoljavajući odgovor, ali deo mene se opire bilo kakvom etiketiranju – objasnila je Lorde.
Jašući na ogromnoj popularnosti svog hita “Hollywood Forever”, Hollywood Undead se vraćaju sa svojim najemotivnijim i najiskrenijim izdanjem do sada.
Pesma pod nazivom “Savior” je sada dostupna putem Sumerian Records i prikazuje tamniju, ranjiviju stranu benda – onu koja menja aroganciju za potragu za smirenjem i otpornost. Pesma je izgrađena na “ogromnom” gitarskom rifu, zastrašujućem vokalnom hooku i tekstovima natopljenim kajanjem i otkrićima. “Savior” istražuje psihološke posledice traume, slave i slomljenog identiteta. Refren pesme glasi: “Kažeš da sam tvoj spasilac, ali nema spasenja za mene”.
Hollywood Undead – Savior, cover
Hollywood Undead pružaju pesmu koja je brutalno iskrena, himnička i i dalje nezadrživih ritmova, što je u skladu sa njihovim prepoznatljivim stilom. Govoreći o novom izdanju, bend je izjavio:
– Svi smo uzbuđeni što, sledeći naš hit “Hollywood Forever”, donosi nova pesma “Savior”. Ova pesma nam je posebna, tako da jedva čekamo da je čuje Undead Army i svi ostali.
“Savior” izlazi u trenutku kada se oblikuje eksplozivna godina za Hollywood Undead. Njihov singl iz 2024. godine “Hollywood Forever”, prvi sa novim izdavačem, Sumerian Records, ne samo da je ponovo uveo njihove kultne maske novoj generaciji, već je do danas postigao više od 20,3 miliona strimova na različitim platformama, dostigao 18. mesto na Active Rock radiju, zadržao se u Top 20, i inspirisao remiks koji je nazvan “ubicom žanrova”, saradnju između nekih od najsnažnijih underground glasova iz Los Anđelesa.
Hollywood Undead trenutno snimaju svoj deveti album, koji još nema zakazan datum izlaska.