Jedan od najvećih bubnjara bivše Juge i nezaobilazna figura “Novog talasa” Boris Leiner ovih je dana u izdanju Sandorfa objavio autobiografiju “Sve bio je ritam”, upotpunjenu ilustracijama Davora Schunka.
Ova atipična autobiografija, dostupna u svim knjižarama, pisana je kao niz anegdota u kojima Leiner iznosi živopisne detalje iz svojeg života i bogate muzičke karijere, koju je, između ostalog, gradio u bendovima Azra, Šo!Mazgoon i Vještice. Ovo je priča o Džoniju Štuluiću i dva pšandura koju je ekskluzivno preneo Jutarnji.hr.
PISANJE UZ VETAR… LEGENDARNI BUBNJAR BORIS LEINER OBJAVIO AUTOBIOGRAFIJU “SVE BIO JE RITAM”
Dva pandura
Jutro je započelo kišom. Teški oblaci od vlage zapinjali su o vrhove kuća. Tipičan nizozemski dan. Okrenuo sam se u krevetu na drugu stranu. Nije pomoglo. Osjećaj nostalgije bio je jači. Otužno mljackavi okus u ustima. Već je druga godina kako smo u Utrechtu. Zaželio sam se Zagreba… A onda je moj drijemež razbudio reski zvuk zvona. Otvorio sam. Dvojica policajaca su mi nešto govorila na nizozemskom. Zvučalo je kao da imaju vrući krumpir u ustima, grach grothe… Prešli smo na engleski. Pitali su čiji je to auto ispred kuće – bez registracijskih tablica. Tu je luksuznu limuzinu, Peugeot 604, diplomat Johnny kupio za hrpu love godinu dana ranije od našeg čovjeka.
Zvao se Franc i bio je gitarist benda Cadillac 66 u Frankfurtu. Sada, kad mu je registracija istekla, trebalo je po novu potegnuti u Njemačku. Bio bi to veliki i skupi štrapac, i Johnnyju se nije dalo.
Pa je zato Franc došao u Utrecht i skinuo tablice.
Policajci su došli s ultimatumom da auto registriramo u Utrechtu ili ga odvoze na otpad, gdje će ga prepiliti na dva dijela. Sa zanimanjem su iščekivali efekt svojih riječi na mene, no ja sam im ravnodušno odgovorio: “Samo malo, da pitam gazdu”. Ušao sam u Johnnyjevu sobu. Spavao je snom pravednika. Probudio sam ga, a on je pospano procijedio: “Neka ga režu popola, bemti auto!” Okrenuo se na drugu stranu i nastavio spavati. Pandurima sam hladnokrvno prenio: “Prepilite ga na dva dijela!”
U nevjerici su se pogledali, a onda je jedan od njih gotovo plačnim glasom zavapio: “Ali, čovječe, stvarno ćemo ga prepiliti! Šteta tako skupog auta!”. Odmahnuo sam: “Ma to je samo hrpa lima…”. Otišli su zbunjeno vrteći glavama… Čuo sam ih kako komentiraju: “Baš su šašavi ovi Balkanci”.
HL/Izvor: jutarnji.hr
