Naslovna Blog Stranica 348

Dva dana muzike, kulture i uživanja u prirodi… KoZmaj Fest 22. i 23. avgusta, naravno – na Kosmaju

Planina Kosmaj, jedno od omiljenih izletišta u blizini Beograda, i ovog leta biće domaćin drugog izdanja KoZmaj Festa, dvodnevnog festivala koji objedinjuje muziku, umetnost, ekologiju i boravak u prirodi.

Pod sloganom “Na talasu kulture”, festival kao specijalni deo programa donosi dokumentarac o kulturi ovog kraja, koji će premijerno biti prikazan upravo na KoZmaju.

Festival će biti održan 22. i 23. avgusta 2025. godine, a iza njega stoji tim mladih žena koje su entuzijazmom, upornošću i ljubavlju prema Kosmaju oživele jedinstvenu manifestaciju na mapi domaćih događaja.

Posle uspešnog debitantskog izdanja 2024. godine, KoZmaj Fest i ovog puta donosi raznovrstan i pažljivo osmišljen program – kako za ljubitelje muzike, tako i za sve koji tragaju za opuštanjem, inspiracijom i autentičnim iskustvom.

Ničim izazvan (Priča 2021)/ Photo: AleX

Na dve festivalske bine – Zmajeva arena i Elysium stage – nastupiće neka od najznačajnijih imena domaće scene, među kojima su: Mortal Kombat, Ničim izazvan, Bojana Vunturišević, Marko Nastić, Cosmic G, Deca iz vode & Tanja Jovićević, A.N.D.R. & Retrospektiva, Vahicabi i mnogi drugi izvođači elektronske, alternativne, rok i pop muzike. Program je kreiran tako da pruži muzičku raznovrsnost uz poseban akcenat na kvalitet i snažnu festivalsku energiju.

KoZmaj fest, vizual

KoZmaj Fest, međutim, nije samo muzički događaj. Posetioce tokom dana očekuje mnoštvo kreativnih i umetničkih aktivnosti: psihološke radionice, šetnje sa planinarima, vinske radionice, slikanje u prirodi, joga, kao i poseban program za decu, smešten u velikoj zoni za najmlađe. Organizatori insistiraju na tome da je porodica važan deo identiteta festivala, pa se upravo zbog toga trude da svaki član porodice pronađe nešto za sebe.

Deo festivalske zone posvećen je bazaru malih domaćih proizvođača sa i iz okoline Kosmaja, kao i iz drugih krajeva Srbije, čime se dodatno neguje lokalna kreativna scena.

Za one koji žele da u potpunosti osete čari boravka na planini, na raspolaganju je i festivalski kamp, koji omogućava posetiocima da provedu dve nezaboravne noći pod zvezdanim nebom Kosmaja.

Karte su već u prodaji putem sajta tickets.rs, na prodajnim mestima Tickets Vision, kao i u sledećim lokalima:
Meri Popins caffe, Mladenovac
Caffe Dvorištance, Mladenovac
Nixon butik, Beograd
Mascarpone bar, Beograd
Pored ulaznica, KoZmaj tim je pripremio i zanimljive festivalske suvenire: majice, cegere, lepeze, marame i druge artikle koje možete pronaći na Instagram profilu @kozmaj_fest i sajtu kozmaj.rs.

Ove godine, uz još bogatiji program, KoZmaj Fest ima ambiciju da postane jedan od vodećih letnjih festivala u prirodi, gde su muzika, umetnost i zajedništvo podjednako važni kao i poštovanje prema prirodi koja nas okružuje.

Autori kultne serije ubili Mardž Simpson… Fanovi ne mogu da dođu k sebi

U finalnoj epizodi 36. sezone popularne animirane serije “Simpsonovi”, epizoda pod nazivom “Estranger Things”, prikazana je budućnost porodice Simpson u kojoj je majka, Mardž Simpson – preminula.

Poslednja epizoda 26. sezone “Simpsonovi”, u kojoj je obelodanjeno da je Mardž Simpson umrla, potpuno je šokirala fanove ove popularne serije.

Posle prvobitnog šoka, većina je izrazila veliko negodovanje, društvene mreže su preplavili ljutiti komentari.

Simpsonovi, screenshot

Iako je u epizodi Mardžina smrt predstavljena kao “događaj u dalekoj budućnosti”, odnsono za 35 godina, obožavateljima se nimalo nije dopala verzija u kojoj bi jedan od glavnih likova mogao “uopšte da prestane da postoji”.

“Šta je ovo, rekla sam!? Ma da l’ su stvarno ubili Mardž u novoj sezoni?”, napisala je jedna korisnica X-a, a druga je dodala:

“Gospode, Bože, Mardž će umreti”, a onda je samu sebe utešila: “35 godina u budućnosti”.

Osim fanova iz Srbije, reagovali su i oni najvatreniji obožavaoci “Simpsonovih” iz Poljske, Mađarske, Italije, Engleske i, naravno, Amerike.

“Čekaj malo… Mardž je umrla u Simpsonovima?” Da li se to dešava?”, “Ovo nije moguće”, “Jesu li oni normalni?”, “Mardž Simpson je ubijena”, ređali su se komentari na brojnim svetskim jezicima.

“Simpsonovi” sami sebi predvideli budućnost… evo šta ih čeka u narednim godinama

Bilo je i onih koji su pokušali da racionalizju celu priču.

“Da li su Simpsonovi zaista ubili Mardž? Odgovor je komplikovan. Ključna tačka:

1 – Finale 36. sezone Simpsonovih, ‘Estranger Things’, preskače u budućnost u kojoj je Mardž prva od Simpsonovih koji umire.

2 – Obožavaoci su izrazili šok zbog smrti, ali ovakve epizode se obično ne smatraju konačnim verzijama.

3 – ‘Estranger Things’, i ostatak 36. sezone, trenutno se emituju na Huluu, napisao je jedan tviteraš.

Inače, većina gledalaca “Simpsonovih” verovatno ne zna ili se ne seća kako je uopšte “rođena Mardž”. Autor serije Met Grejning koristio je svoju porodicu kao glavnu inspiraciju za likove koji se pojavljuju u raznim epizodama.

Pre petnaestak godina objavljena je čitulja povodom smrti Margaret Grejning, u kojoj se između ostalog govori i o njenoj porodici i životu. Tom prilikom je i obelodanjeno da je upravo Margaret inspirisala svog sina da stvori Mardž Simpson.

Zašto je Stiven King odbio da se pojavi u jednoj epizodi Simpsonovih?

Otkriveno je i da je ime Metovog oca Homer – Homer Simpson, a porodica šefa policije u ovome crtanom se preziva Vigum, što je ujedno Margaretino devojačko prezime.

Evo još nekih primera: sestra Mardž Simpson je Peti – to je ime Metove starije sestre; Lisa Simpson je dobila ime takođe po jednoj od Metovih sestara, baš kao i Megi Simpson, najmlađa članica Simpson porodice, koja je dobila ime po Metovoj najmlađoj sestri.

“Simpsonovi” se emituju od davne 1987. godine i proglašeni su za najbolju seriju 20. veka. Osvojila je 27 Emmy nagrada i već odvano ima sopstvenu zvezdu na Bulevaru slavnih u Holivudu.

Kako će stvarno izgledati kraj “Simpsonovih”? Možda baš ovako…

Osim sjajnih likova, dobrog scenarija, “Simpsonovi” su ogromnu popularnost stekli zahvaljujući “proročkim” moćima. Zato ne čudi što je jedan od vatrenih gledalaca ispod vesti da je Mardž Simpson umrla, poručio:

“Budite opet proroci, najavite da će Mardž vaskrsnuti!”

Preminuo Bobi Šerman, tinejdžerski idol šezdesetih i heroj van scene

Bobi Šerman, američki pevač, glumac i kasnije heroj u uniformi, preminuo je u 81. godini, posle duge borbe sa karcinomom bubrega stadijuma 4.

Vesti o njegovoj smrti potresle su mnoge generacije fanova, naročito one koje su odrastale uz njegove hitove s kraja 1960-ih i početka 1970-ih godina.

Šerman je rođen 1943. u Kaliforniji i karijeru je započeo u svetu muzike, ostavivši dubok trag kao jedan od najomiljenijih pop izvođača svoje generacije. Njegovi singlovi poput “Little Woman”, “Julie, Do Ya Love Me” i “Easy Come, Easy Go” našli su se visoko na američkim top-listama, a njegovo ime bilo je nezaobilazno na stranicama tadašnjih tinejdž magazina.

U eri kada su zlatne ploče bile merilo uspeha, Šerman je prodao milione albuma i bio redovan gost u popularnim TV emisijama. Njegova muzika bila je spoj optimizma, pop senzibiliteta i šarma, a njegov lik – dečački osmeh i besprekorna frizura – učinio ga je ikonom svog vremena.

Paralelno s muzičkom slavom, Bobi je ostvario i zapaženu glumačku karijeru. Najpoznatiji je po ulozi Džeremija Bolta u seriji “Here Come the Brides” (1968–1970), koja mu je donela dodatnu popularnost. Nastupao je i u drugim serijama, uključujući “The Partridge Family” i “The Love Boat”.

Ipak, na vrhuncu slave odlučuje da napusti šoubiznis. Umesto velikih bina i kamera, Šerman bira – službu.

Retko viđena transformacija dogodila se 1970-ih, kada Bobi postaje sertifikovani paramedik i instruktor za hitne intervencije. Radio je sa losanđeleskom policijom (LAPD), a kasnije je bio i rezervni šerif u okrugu San Bernardino.

Za svoj rad u uniformi dobio je brojne nagrade, uključujući priznanje Reserve Officer of the Year od strane LAPD 1999. godine. Šerman je ujedno bio i osnivač fondacije za obrazovanje dece u Gani – Brigitte & Bobby Sherman Children’s Foundation, koju je vodio zajedno sa svojom suprugom Brižit.

Šerman je ostavio iza sebe bogato muzičko i televizijsko nasleđe, ali i snažan primer lične transformacije i služenja zajednici. Njegova smrt dolazi svega nekoliko meseci nakon što je u martu 2025. objavljeno da boluje od teške bolesti. Umro je mirno, u svom domu u Los Anđelesu, okružen porodicom.

Hornsman Coyote pred nastup na prvom Beogradskom rok festivalu: Vidim samo dobro u ovom okupljanju sjajnih domaćih muzičara…

Nemanja Kojić Kojot autentična je ikona regea sa naših prostora. Bilo da je nastupao sa Del Arno Bandom, grupom Sunshine ili sa svojim kultnim bendom Eyesburn, uvek je oduševljavao publiku svih generacija jedinstvenom emocijom, hrabrim stavom i beskompromisnom svirkom.

Pod umetničkim imenom Hornsman Coyote nastupa kao solo izvođač, što će biti slučaj i 5. jula kada će održati samostalni koncert na 1. Beogradskom rok festivalu, u organizaciji Doma omladine Beograda.

Hornsman Coyote, BRF DOB

Tom prilikom, pored dobro poznatih hitova iz svoje bogate karijere ostvarene kroz različite autorske projekte, po prvi put će ekskluzivno predstaviti i svoju najnoviju muziku. Kao najava novog opusa, objavljena je pesma “Mali hram” za koju je upravo snimljen i spot, a koja se originalno može naći na nedavno objavljenom albumu “Iznova počinjem” – prvoj saradnji Hornsman Coyotea i Del Arno Banda. Ovo je, takođe, i prva prilika u kojoj Kojota slušamo kako peva na maternjem jeziku.

Objavljen album “Iznova počinjem”, plod saradnje Hornsman Coyotea i Del Arno Banda

U susret predstojećem koncertu u Domu omladine Beograda Kojot poručuje publici:

– Izuzetno mi je drago što imam priliku da učestvujem na prvom izdanju Beogradskog rok festivala, jer je to manifestacija koju je odavno trebalo pokrenuti. Posebno mi je čast da nastupim pored nekih od mojih najvećih prijatelja. Vidim samo dobro u ovom okupljanju sjajnih domaćih muzičara, i siguran sam da će publika znati da nas isprati u velikom broju, jer ovo nije nešto što se dešava svaki dan.

Hornsman Coyote/Photo: Valentina Gajić

Već tridesetak godina prisutan na sceni kao pevač, gitarista i trombonista, Kojot je kroz razne grupe modernizovao i sa uspehom preneo mlađim naraštajima jednu iskonsku mudrost i humanu viziju zasnovanu na jamajčanskoj popularnoj kulturi.

Veliko poštovanje alternativnih krugova širom sveta zaslužio je, pre svega, angažovanom muzikom i svojim čistim srcem. Kojot je, naime, uvek bio tačno onakav kakav se predstavlja – on je otelotvorenje mita o umetniku koji živi onako kako propoveda, i van scene je onakav kakav je na sceni.

Ulaznice za 1. Beogradski rok festival su u prodaji na svim eFinity prodajnim mestima i onlajn. Cena dnevne ulaznice (4 koncerta) je 2.000 dinara. Dostupna je i ograničena količina kompleta (2 dana, 8 koncerata) čija pretprodajna cena iznosi 3.500 dinara.

A stadium in Dublin, right there by the Danube… Fontaines D.C. in Belgrade

Skinty Fia was the album that ruled the UK charts in 2022. The red album cover and the curse of the deer—few were unaware of what it meant. Then came August 23, 2024, when Fontaines D.C. released Romance.

On their fourth studio album, they said goodbye to their fierce post-punk and replaced it with stadium-sized alt rock laced with a dose of Y2K nostalgia—that early 2000s feeling when the world still buzzed with hope and energy. It was a sudden, charming shift, marking their transformation into global stars. They left behind the pubs, the pints, the poetry, the rough working-class roots. And yet, true to their name, they never forgot where they came from.

The post-punk sound we heard on Dogrel and A Hero’s Death is now fused with an unusual blend of Britpop, gothic Americana, and ’90s alt-rock. Identity crisis or a carefully calculated dance with fame? A bit of both. Romance holds onto that essential darkness Fontaines D.C. are known for, this time enriched with playful unpredictability.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

And so, June 25, 2025, could mean to Belgrade’s audience what early Oasis concerts meant to older generations—equally historic moments for those who never got the chance to be teenagers in Manchester during the golden years. But Fontaines D.C. chose, quite possibly, the hottest day in recent Serbian history for their first ever Belgrade show. Thirty-seven degrees Celsius and concrete steaming in the sun. Whatever slight relief the riverside setting of Luka Beograd could offer, the crowd quickly canceled out.

It was a workday, with the start time scheduled just before the end of most shifts. Despite the early entry option and some fans sprinting toward the barrier as soon as their tickets were scanned, it quickly became clear that it wasn’t all that necessary. Only those with the pricier version of the same ticket were already in front; behind them, others arrived with a mix of excitement and nervousness, fueled by stories circulating for months—there wasn’t a single person on the alternative scene who’d dare miss this.

Jadu Heart couldn’t make it. Instead, the stage belonged to perhaps the best live band in the country—Koikoi.

KOIKOI, Luka Beograd/ Photo: AleX

The stage was just high enough to cast a shadow, and the sunset had only just begun. The crowd was still manageable. Opening for Fontaines D.C? Unreal. The kind of nerves you don’t even imagine. Odds are, the band members already had their own tickets (or more likely, guest passes) when the game-changing call came. But if they were nervous, you wouldn’t know it. Koikoi delivered a phenomenal set.

There were new songs, and that breathtaking vocal section in Putem mimosa (and yes, you need courage to pull that off live). A handful of tracks later, they announced their last song. What do you mean, last song? someone shouted from the crowd. They launched into Misisipi. And anyone who knows them knows—that’s always the finale. They weren’t lying.

By the time the air had cooled down enough to breathe, the concrete and the crowd made sure no one noticed. Beer, water, anything drinkable—pointless. Everything turned lukewarm in minutes (and lukewarm beer should be banned at gigs unless you’re pouring it over someone mid-mosh). By then, we’d already been staring long enough at the heart onstage—the same one from the Romance cover. The anticipation was getting unbearable.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

Jerseys (how hot must that have been?), plastic sunglasses in every shape and shade, Adidas in full effect. An unspoken but perfectly observed dress code. There was no other place in Belgrade to find people like this—everyone was already at Luka.

– This is a dream come true, hearing them live – said someone, and a new friendship was born. The excitement couldn’t stay unspoken. The wishlist kept growing, but Fontaines D.C. remained at the top. It still felt unreal that in just a few minutes, a dream would come true. If only I could hear IDLES too... One wish at a time.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

We sang along to There She Goes blasting through the speakers—and it was time.

They came out around fifteen minutes late, missing the perfect timing to play Sundowner at sunset (which, as it turned out later, they wouldn’t play at all). Green, blue, and pink lights lit up—just like the album cover. The heart onstage took full shape. They opened with Here’s the Thing, setting the tone immediately. Suddenly, the dress code made perfect sense—Carlos’s pink hair, Grian’s glasses, the wide-legged trousers—it all clicked. But above all else: the attitude.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

They don’t try to fit into a genre, nor do they try to justify the Dublin in their name. With that kind of presence, you simply nod and let go. Because they sound like the Dublin we imagine—uncategorized by genre, larger than labels. They are the genre. Grian wouldn’t let us help much with Jackie Down the Line, but when he shouted his do do do, we answered with the loudest la la la imaginable. By the third song, Boys in the Better Land, three guys suddenly pushed through to the front, dragging a few more behind—and the mosh pit didn’t stop until the very end.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

In the crowd, teens living a slice of history they were too young or too geographically distant to witness before. Alongside them—plenty of older fans. Dads who never stopped listening to music since the ’90s. Dads who don’t buy into the narrative that there are no good bands anymore. Because Fontaines D.C. are here to bring back that hope, to make parents rethink what they say about “today’s music” when they hear them on the radio.

That we love Romance—no doubt. That we lose it over the older songs—definitely. Some complained: Only two songs from Dogrel? Honestly, we’d have stayed for hours.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

This time, the LED screens didn’t work. But the messages were loud and clear.

Pump it, Grian, followed by Free Palestine! We’re not sure how much he understood—but we understood everything.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

When you came into my life… we screamed the opening line of Death Kink. Grian stayed silent, letting us sing. Watching us, almost testing if we knew the whole verse. We did. Word for word. The next one, though—we couldn’t even speak. We went quiet when we heard Conor. The wind carried the scent of the Danube mixed with spilled beer—a few rare breezes of relief. There couldn’t have been a more perfect moment for It’s Amazing To Be Young. And it truly was. For a moment, it felt like we weren’t even in Belgrade. It was a parallel universe, born just far enough away for us to forget where we were—disappearing the moment we walked back out through the gates of their dreamlike atmosphere.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

Hurricane Laughter brought a new dimension to the pit. And Favourite, which on the album sounds almost incompatible with moshing, turned into a live anthem of flying beer, lost voices, jerseys off and held high—exactly how a final song should be. Final, for just a moment. We called them back for an encore. Only then did we realize how much energy they had left. That was when they showed their true face. Finally, after a full set of no talking, we got Grian’s soft Hvala in Serbian.

The encore felt like something you’d call a core memory. We sang like a choir, while they played from within the smoke. The moshing turned into hugs. Starburster, in just under four minutes, showed us what stadium-sized really means. And in that moment, we showed them what a Belgrade crowd really is.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

When it ended, we didn’t believe it. The lights came on sharply, wet hair and stunned grins all around. A few minutes later, we tried calling them back once more.

If they didn’t play a second encore, let them come back with the next tour. Let this be the first—but by no means the last time. Next time, just let it last a little longer.

J. Ilić for HL

Stadion u Dablinu, tu pored Dunava… Fontaines D.C. u Beogradu, tropska vrelina, šutke i – srce

“Skinty Fia” je album koji je vladao top listama u Velikoj Britaniji 2022. godine. Crveni album i proketlstvo jelena, malo ko nije znao o čemu se radi.

Bio je 23. avgust 2024. godine kada su Fontaines D.C. objavili “Romance”. Na svom četvrtom studijskom albumu, oprostili su se sa svojim odlučnim post pankom, zamenivši ga stadionskim alternativnim rokom, uz dozu Y2K nostalgije (onim osećajem ranih dvehiljaditih dok je svet još bio pun očekivanja i energije).

Iznenadna, šarmantna promena, kojom su prihvatili svoju transformaciju u globalne zvezde. Ostavili su iza sebe pabove, krigle, poeziju, surovu radničku klasu. Ipak, onako kako im ime nalaže – nikada nisu zaboravili korene. Post pank koji smo slušali na albumima kao što su “Dogrel” ili “A Hero’s Death” upotpunili su neobičnim spojem brit popa, gotičarske amerikane i alternativnog zvuka devedesetih.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

Kriza identiteta ili potpuno planirana igra sa stečenom slavom? Pomalo od oba. Albumom “Romance”, Fontaines D.C. zadržava svoju mračnu stranu, koju u ovom slučaju obogaćuje razigranom nepredvidivošću.

Dakle, 25. jun 2025. godine, za beogradsku publiku, mogao bi da znači ono što su malo starijim generacijama značili rani koncerti Oasisa. Jednako istorijski trenuci za one koji ne znaju šta znači biti tinejdžer u Mančesteru, u zlatno doba.

Međutim, Fontaines D.C. su za svoj prvi beogradski koncert odabrali, verovatno, najtopliji dan novije, zapamćene istorije. Trideset sedam stepeni i beton koji isparava. Onih par stepeni koji nestanu na lokacijama pored reke, kao što je Luka Beograd, gužva je ubrzo nadomestila.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

Radni dan, satnica isprogramirana tačno pred kraj smene. Mada je postojala early entry opcija i mada je bilo fanatičnog trčanja ka ogradi odmah po očitavanju karata, čini se da nije bila previše potrebna. U predviđeno vreme bili su tu samo oni sa malo skupljom verzijom istih karata, a iza njih oni preplašeni istim, ujedno preplašeni i pričama koje se šire mesecima unazad – ne postoji baš niko, u krugovima alternativne scene, ko bi se usudio da ovako nešto preskoči.

Jadu Heart nije bio u mogućosti da nastupi. Umesto njih, bio je tu verovatno najbolji domaći lajv bend – Koikoi. Bina je bila taman dovoljno visoka da zakloni sunce, a zalazak je tek počinjao. Gužva je još uvek bila podnošljiva.

KOIKOI, Luka Beograd/ Photo: AleX

Nastupati kao predgrupa za Fontaines D.C. – nerealna situacija i nezamisliva trema. Sasvim je moguće da su članovi benda već imali nabavljene karte (ili realnije, pozivnice) u trenutku prelomnog poziva. Naravno, trema se nije čula, ni osetila. Koikoi zna kako da iznese fenomenalan nastup. Bilo je novih pesama, bio je i onaj zadivljujući vokalni deo na “Putem mimoza” (a treba hrabrosti da se to izvede uživo). Jednocifren broj pesama kasnije, najavljen je kraj.

– Kako to misliš poslednja pesma? – čulo se iz publike. Zasvirali su “Misisipi”. I zaista, ko ih zna, zna da je to po pravilu kraj. Nisu nas slagali.

Vrelina se nije smanjivala. Ni pivo, ni voda, ni bilo koja tečnost više nisu vredeli, sve je postajalo mlako kroz nekoliko minuta (a mlako pivo je strogo zabranjeno na ovakvim dešavanjima, eventualno služi za prosuti po okruženju tokom šutke). Do tog trenutka, dovoljno dugo smo gledali u srce na bini. Isto ono srce sa kavera albuma. Iščekivanje je postajalo neizdrživo.

Dresovi (koliko li je tek bilo toplo u njima), plastične naočare za sunce svih boja i oblika sa što tamnijim staklima, Adidas kao takav. Prepoznatljiva, prećutno ispoštovana, pravila oblačenja. Nije postojalo drugo mesto u Beogradu gde biste sreli takve ljude – svi su već bili u Luci.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

– Meni je ovo ostvarenje sna, čuti njih uživo – bila je rečenica za sklapanje prijateljstva. Oduševljenje se širilo, nije moglo da ostane na nivou neizgovorenog. Lista želja je razgovorom rasla, ali Fontaines D.C. su ostali na prvom mestu. Još uvek je bilo nerealno da se kroz par minuta san zaista ostvaruje. Još kad bih čuo IDLES… Jedna po jedna želja, jedna po jedna. Otpevali smo “There She Goes” koja se čula sa razglasa i bilo je vreme…

Uz petnaestak minuta kašnjenja, izgubljena je mogućnost da “Sundowner” bude odsviran uz zalazak (kasnijim tokom setliste, ispostaviće se da neće biti odsviran do kraja). Zasijala su zelena, plava i roze svetla, baš kao pomenuti album kaver. Srce je dobilo svoj kompletan izgled.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

Za početak su odabrali “Here’s The Thing”, da odmah razjasne kako stoje stvari. I odjednom, dress code je postao savršeno smislen. Karlosova roze kosa, Grianove naočare, široke pantalone, sve se uklapalo. A iznad svega, stav. Ne trude se da se uklope u žanr, niti da opravdaju Dablin u imenu. Sa tim stavom na bini, možemo klimnemo glavom i da se prepustimo, jer zvuče kao Dablin kakvim ga zamišljamo, bez žanrovske kategorizacije. Oni jesu žanr, sami po sebi.

Grian nam nije dozvolio da mu previše pomognemo sa “Jackie Down The Line”, ali smo kao odgovor na njegov do do do, uzvratili najglasniji la la la. Već sa trećom pesmom, “Boys In The Better Land”, tri momka su se iznenada probila napred, usput sa sobom povukla još nekoliko ljudi i eto beskrajnih šutki do samog kraja.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

A u publici, pored klinaca koji proživljavaju istoriju koju, kako zbog godina, tako i zbog geografskog položaja do sada nisu videli, gomila od njih znatno starijih ljudi. Gomila očeva koji nisu prestali da slušaju muziku još devedesetih. Gomila očeva koja ne stoji iza narativa da više nema dobrih bendova. Jer to su Fontaines D.C, tu su da vrate nadu, da nateraju roditelje da još jednom razmisle o stavu prema “današnjoj muzici” kad čuju njihovu pesmu na radiju.

Da obožavamo “Romance”, jasna stvar. Da se oduševljavamo starim pesmama, još jasnije. Bilo je, tu i tamo, komentara Zar samo dve sa “Dogrela”... Najradije, da koncert traje satima.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

Ovaj put, nisu radili led ekrani. Jasne poruke, međutim, nisu izostale. Pumpaj, Griane, naizmenično sa Free Palestine! Neka je bar razumeo pola. Nama je sve savršeno jasno.

“When you came into my life”, vrisnuli smo prvi stih pesme “Death Kink”. Grian je ćutao, pustio je da otpevamo umesto njega. Gledao nas je, kao da želi da proveri da li znamo celu strofu. Znali smo, od reči do reči. Na sledećoj, ipak, nismo mogli ni da progovorimo. Zanemeli smo kad smo čuli Konora. Vetar je nosio miris Dunava pomešan sa mirisom prolivenog piva, u par dašaka osveženja. Nije postojao lepši trenutak za “It’s Amazing To Be Young”. Da, zaista je bilo. Kao da na trenutak nismo bili u Beogradu. Bio je to paralelni univerzum, koji je nastao dovoljno daleko da zaboravimo gde smo, koji nestaje čim se iz njihove sanjive atmosfere probudimo prolaskom kroz kapiju.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

“Hurricane Laughter” je donela potpuno novu dimenziju šutki. A “Favourite”, studijski možda nezamisliva za šutku, uživo je značila polivanje, gubljenje glasa, dizanje na ramena, skidanje i isticanje dresova. Baš onako kako dolikuje za jednu poslednju pesmu.

Poslednju, samo na kratko. Dozvali smo ih na bis. Do tog trenutka, nismo bili svesni koliko energije imaju. Pokazali su pravo lice i konačno, posle celog koncerta bez obraćanja, dobili smo Grianovo “Hvala”, nekoliko puta.

Fontaines D.C, Luka Beograd/ Photo: AleX

Bis je bio poput onoga što se popularno naziva core memory. Pevali smo horski, dok su oni svirali iz magle. Šutke su postale zagrljaji. “Starburster” je kroz svoja četiri minuta objasnio šta znači stadionski.

Mi smo im, za to vreme, objasnili šta znači beogradska publika. Kad je odsviran kraj, nismo shvatili. Naglo paljenje svetla, mokre kose i uzdasi oduševljenja. Kroz koji minut, pokušali smo da ih dozovemo opet. Ako nisu odsvirali drugi bis, neka se vrate sa sledećim koncertom, neka je ovo prvi, ali nikako poslednji put. Samo neka traje malo duže.

J. Ilić za HL

Novi život velikih ex-YU hitova… Darko Capo u Beogradu promovisao album “Gold”

Devet velikih hitova pop i rok muzike sa prostora bivše Jugoslavije sada je osvanulo u novom ruhu zahvaljujući Darku Capu (44).

Pevač rođen u Švajcarskoj predstavio je u Multimedia Music Record Storeu u Beogradu album “Gold” na kom su, uz tri autorske pesme, pomenuti klasici, sada osveženi, poput “Treba imat dušu” (Atomsko sklonište), “Kao ptica na mom dlanu” (Piloti), “Ana” (Srebrna krila), “Da mi je biti morski pas” (Metak), “Dao sam ti dušu” (Alen Slavica)…

Promocija albuma “Gold” Darka Capa/Photo: Rista Delić

Švajcarsko-hrvatski pevač je album objavio u izdanju zagrebačke kuće Long Play. Ističe da je glavna poruka ovog izdanja – graditi mostove, a ne zidove.

– Muzika ume to jako dobro da napravi – kaže Capo. – U Švajcarskoj sam kao dečak živeo sa prijateljima iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Albanije… Uvek smo se jako fino družili i uživali zajedno. Nikad nisam shvatio zbog čega se ljudi svađaju, kad je to nebitna stvar u životu.

Promocija albuma “Gold” Darka Capa/Photo: Rista Delić

Darko je sa devet godina počeo da pohađa muzičku školu. Rano je sebi zadao zadatak – da pored autorskih pesama, snimi i album sa pesamama koje su poznate u celoj bivšoj Jugoslaviji.

– Tih hitova je, naravno, bilo mnogo, ali, mi smo, eto, sastavili neki izbor. Meni je jako bitno da i mlađe generacije, uz odličan zvuk pesama koje danas rade i koje uopšte ne treba kritikovati, prihvate ove numere. Želim da oni budu malo pametniji od nas u nekim stvarima.

Promocija albuma “Gold” Darka Capa/Photo: Rista Delić

Upitan kako je odlučio da se na albumu nađu, iz plejade eks-ju hitova, baš te pesme, Capo kaže da je to vezano za njegovu nažalost prerano preminulu majku.

– Imala je stare ploče i ja sam non-stop kao dečak slušao hitove poput ‘Dao sam ti dušu’, ‘Kao ptica na mom dlanu’, ‘Jorgovani’… Posle njene smrti sam odlučio da upravo njih uvrstim na album.

Promocija albuma “Gold” Darka Capa/Photo: Rista Delić

Capo dodaje da ga nije bio strah da se “uhvati u koštac” sa tako velikim pesmama uz koje su odrastale generacije.

– Imao sam uz sebe Tomu Bačurina Limu, producenta koji je dobro znao kako to treba da napravi. Moram da istaknem da smo sve pesme, naravno, prvo poslali autorima na slušanje i odobrenje, ne bismo li uopšte smeli da ih stavimo na album. Dobili smo brze povratne reakcije.

Pesmama je udahnut “novi život”, nova energija, zvuk, ali preteranih promena u odnosu na originalne verzije nema. Ove numere, su, ipak, na neki način sad postale i Darkove.

– Želja mi je da spajamo i mlado i zrelo kroz sve ovo što radimo – zaključio je Kapo pre nego što je spontano, neplanirano uz gitarsku pratnju zapevao nekoliko velikih hitova sa prostora, kako se to nekad govorilo, od Vardara do Triglava.

Pomenuti producent Tomo Bačurin Lima i Rodoljub Stojanović, vlasnik kuće Multimedia Music, istakli su brojne karakteristike savremenog studija Long Play u Zagrebu. Najavljeno je da će se dve izdavačke kuće u Srbiji i Hrvatskoj pomagati promovišući u svojoj zemlji albume onog drugog izdavača.

“Veronika – Dalje od horizonta”… Monodramski rok recital kantautorke Veronike 9. jula u KC Grad

Ovo je nešto drugačije – najčešći je komentar za stvaralaštvo kantautorke Veronike, koja će svoj rok recital “Veronika – Dalje od horizonta” izvesti u sredu, 9. jula u 20 časova. Po prvi put na otovrenom, recital će biti izveden u bašti kultnog KC Grad.

Ova jedinstvena večernja izvedba u atmosferi beogradskog zalaska sunca spaja rok muziku, poeziju i dramsko izvođenje u kontemplativno i emotivno putovanje kroz teme slobode, samospoznaje i duboke ljudske povezanosti sa sobom i sa drugima. Ono je i svojevrsni omaž uzbudljivom gradu iz kog je kantautorka.

Recital se oslanja na pesme sa njenog debi EP izdanja “Veronika”, ali i neobjavljenu muziku na srpskom, engleskom i italijanskom jeziku. Posebnu vizuelnu komponentu ove izvedbe, i svojevrsnu ulogu, igra i sam ambijent bašte KC Grada, gde Beograd, nebo i sunce učestvuju u ovoj proslavi slobode i autentičnosti.

Veronika KC Grad, vizual

Pod otvorenim nebom, Veronika će vas uvući u svoj najintimniji svet – nesigurnost i borbu sa jedne, ali i sveprožimajuću, istinsku ljubav sa druge strane. Teme kojima se bavi nisu nimalo lake, jer su one egzistencijalna pitanja sa kojima se ljudi svakodnevno susreću, ali pružaju i nadu kroz svetlost koje čeka one koji ne odustaju od borbe i svojih stavova i uverenja, one koji veruju da se do smislenog cilja prepreke jednostavno pojavljuju i prevazilaze.

Veronika je italijansko-srpska kantautorka rođena u Beogradu, sa dugogodišnjim umetničkim iskustvom u Italiji i Nemačkoj, kao kompozitorka, pijanistkinja, pevačica i producentkinja. Njena muzika je istovremeno intimna i moćna, a javnost je sve češće opisuje kao “nešto drugačije” – autentičan umetnički izraz koji se retko sreće na domaćoj sceni, a svedoči i o iskustvu i senzibilitetu ove svestrane umetnice, uprkos njenom nedavnom upuštanju u solo vode na našoj sceni.

Ulaznice po ceni od 600 dinara mogu se kupiti u Berlin Monroe-u (Cetinjska 15), Metropolisu (Makedonska 21) i KC Gradu (Braće Krsmanović 4). Na ulazu, cena karte će iznositi 800 dinara. Broj mesta je ograničen.

Buč Kesidi zakazali zagrebačku Arenu: Povedite sve koje volite, mame, tate, bake, deke, drugare, drugarice, sadašnje i bivše

Dvojac Buč Kesidi najavljuje najveći samostalni koncert do sada i to u Areni Zagreb u subotu 24. januara 2026. godine.

Bez sumnje najznačajnije regionalno muzičko ime u poslednjih nekoliko godina, pančevački dvojac Buč Kesidi vraća se u Zagreb i u najvećoj hrvatskoj dvorani održaće najvažniji koncert u dosadašnjoj karijeri. Prodaja ulaznica kreće u ponedeljak 30. juna u 11:00 preko sistema Core Event.

– Ovo je za nas ogroman trenutak. Teško je rečima opisati koliko nam znači što ćemo svirati u Areni u kojoj su svirali svi naši uzori i idoli. U ovom gradu se osećamo kao kod kuće i najiskrenije se radujemo što će naš najveći koncert ikada biti baš u Zagrebu. Dođite i povedite sve koje volite, mame, tate, bake, deke, drugare, drugarice, sadašnje i bivše. Vidimo se na koncertu i hvala vam – poručuju Luka i Zoran.

Šest godina posle “Euforije”, vreme je za “Moderne veze”… Buč Kesidi objavili novi album

Postoji duboka povezanost između dvojca Buč Kesidi i Zagreba. Nakon rasprodatih višednevnih rezidencija po zagrebačkim klubovima i prostorima, veliki rasprodat koncert na stadionu Šalata samo je zacemetirao ogromnu privrženost hrvatske publike i benda. Stvari su još jednom sele na svoje mesto kada je zagrebački koncert promocije poslednjeg albuma “Moderne veze” rasprodat u samo 10 sekundi. Buč Kesidi ovog puta dolaze na svoj prvi pohod na najveću hrvatsku dvoranu, a njihov nastup u Areni Zagreb ostaće definitivno upisan kao jedan od najvažnijih regionalnih koncerata.

Buč Kesidi/Photo: Vladimir Nićiforović

Konstantno potvrđujući svoj status regionalnih zvezda nizom nastupa na najvećim festivalskim i koncertnim pozornicama, Buč Kesidi su i sa novim albumom još jednom na muzičkom tronu regije. Šest godina nakon prekretničkog “Euforija”, “Moderne veze” je još jedno izuzetno hvaljeno izdanje koje kritičari od same objave proglašavaju najboljim regionalnim albumom godine.

Buč Kesidi neobičnim snimkom na mrežama najavili objavljivanje pesme zbog koje su izbačeni sa Pesme za Evroviziju

Kao bend koji se vrtoglavom brzinom vinuo u najveće mlado regionalno indie rock ime, Buč Kesidi pričaju jezikom čitave generacije, što im je donelo horde fanova. U svoju biografiju su upisali rasprodate regionalne turneje, prostore poput stadiona Tašmajdan i Šalata, i rekordnih sedam koncerata u Zagrebu, a konstantno potvrđuju da hajp oko njih nikako ne jenjava. Zoran Zarubica (bubnjevi, vokal) i Luka Racić (gitara, vokal) nastupom u Areni Zagreb označavaju stepenicu više u svom radu, a na velikoj disco rock’n’roll žurci protutnjaće kroz svoje hitove i predstaviti nove pesme.

Ulaznice za najveći zagrebački solo koncert benda Buč Kesidi u prodaji su od ponedeljka 30. juna 2025. u 11:00 kroz prodajni sistem Core Event. U ponudi će se naći veoma limitiran broj ulaznica za Fan pit po ceni od 32 evra i Parter stajanje po 22 evra, i Donje tribine po 25 evra.

Počinje 9. Bunt rok festival… ovo su nova lica domaće rok scene

Bunt rok festival, koji će biti održan od 26. do 28. juna je jedini televizijski festival takmičarskog karaktera, čiji je cilj afirmacija domaće pop i rok muzike, kao i formiranje nove srpske pop i rok scene. Tokom devet godina postojanja, na festivalu se predstavilo oko 2.000 bendova iz cele Srbije, a njih 160 je dobilo priliku da nastupi na sceni RTS-ovog TV studija i predstavi se najširem auditorijumu.

Festival je nastao kao projekat kultne muzičke emisije Bunt, koja se u kontinuitetu emituje već 22 godine, i evidentna je njena važnost za afirmaciju mladih bendova. Autorka emisije Bunt i projekta Bunt rok festival je Branka Glavonjić. Nakon završenog javnog konkursa i preslušavanja svih pristiglih pesama, urednici Radio-televizije Srbije i saradnici emisije Bunt izabrali su bendove koji će se takmičiti na festivalu. Stiglo je između 160 i 180 prijava.

– Iznenađujuće je bilo da je toliko prijava ove godine i veoma je zanimljivo da je ovo jedno od boljih izdanja festivala. Ima baš različitih bendova, različitih muzičkih pravaca, različitog broja ljudi na bini – od čoveka koji nastupa solo, pa do bendova gde ih ima više od pet – izjavila je Branka Glavonjić.

Branka Glavonjić/ Photo: RTS, Nikola Ristić

Dve polufinalne večeri će se održati u četvrtak i petak. Finale je u subotu kada nastupa deset najboljih izvođača iz polufinalnih večeri (u kojima nastupa po deset izvođača, od kojih se bira pet finalista).


Žiri Bunt rok festivala

Stručni žiri festivala i ove godine čine: Maja Cvetković (bend E-play), Ivan Fece Firči (EKV, Zadužbina Milana Madenovića), Milena Milutinović (bend Repetitor), Miloš Ignjatović (Dorćol plac) i Milovan Bošković (bend Zemlja gruva).

U finalu, pridružiće im se još dva renomirana člana: direktr PGP RTS-a i kompozitor Vladimir Graić i urednica TV kanala RTS Muzika, Ana Milićević.


Festival se emituje na Drugom programu RTS-a (četvrtak, 26. jun, 21:45, petak, 27. jun, 21:20 i subota, 28. jun 20:30) uz bogatu prateću multimedijalnu produkciju – platforma RTS Planeta, TV kanal RTS 3, Jutjub kanal Bunt rok festival, kao i na zvaničnim nalozima RTS, i emisije Bunt na društvenim mrežama.

– Ove godine se izlazi malo iz klasične rok forme, to znači da ove godine imamo i bend koji ima frontmena koji svira harmoniku i peva – kaže Branka, i dodaje da će biti i poznatih, afirmisanih imena.

U revijalnom programu nastupiće: bendovi Oxajo, Autopark, Veliki prezir, The Bite, Gazorpazorp, Mihailo Tatić i prošlogodišnji pobednici – Mali demon.

Pobednici Bunt rok festivala 2024 bend MaliI demon/ Photo: RTS/Nikola Ristić i Gordan Jović

Takmičarski bendovi Bunt rok festivala 2025 su: Radiokaset, Promonael, Polsky, Grešni Raj, Irina Space Bend, Switch, Cvat, Hood Terror, Skelet psiho manijaka, Midlseks, San Gvida sa Hokaida, O.K.O.T., Omama, Restore, Dionis, Vever, Nije za nju, Paks, Dno i Kontrola besa.

Najbolji učesnici biće nagrađeni tradicionalnim statuetama Munje – zlatnom, srebrnom i bronzanom, a tu su i novčane nagrade RTS-a.

Nagrada “Pesma godine” emisije Bunt bendu Oxajo za “Moje vreme”…

Pobednici dobijaju mogućnost da objave studijski album u produkciji PGP RTS. Najboljim bendovima je jako važna i prilika da nastupe na najznačajnijim muzičkim festivalima u zemlji i regionu, kroz projekat Bunt rok turneja.

– To je vrlo težak posao koji obavljaju pripadnici alternativne muzičke scene, i nije sve u tome da vi morate samo da napišete dobru pesmu i dobro da svirate, ne! Vi bukvalno morate sve oko svakog svog nastupa i angažmana da radite sami. Toga moraju da budu svesni novi autori, da ništa nije poklonjeno.

Nije bilo poklonjeno ni Rolingstonsima, to da se razumemo… Mi samo vidimo onaj neki glamur na kraju, a ne znamo šta se sve dešavalo svim tim ljudima dok su gradili karijeru. Bunt rok turneja odmah daje susret sa tim paketom, i odmah vidiš da li možeš dalje ili ne možeš… – ispričala je Branka Glavonjić.

Festival se održava deveti put, a uz Branku Glavonjić – voditelji programa festivala su Zoran Stefanov Iskaz i Aleksandar Marković Lama.