U petak, 25 maja ispred Kulturnog centra Ribnica, udruženje Rok planeta odražlo je muzičku radionicu i koncert za decu iz osnovne škole “Dragan Marinkovic” iz sela Adrani i Popovići pored Kraljeva.
Deca su mogla da isprobaju, vide i čuju muzičke instrumente, a zatim i da uživaju u koncertu članova Rok planete.
Rok planeta/ Photo: Promo
Tokom radionicee, koju je vodio muzičar Vladislav Jurić Džubo, mališani su upoznati sa različitim vrstama instrumenata i njihovim delovima.
U nastavku programa imali su priliku da čuju kako neke od najvećih domaćih i stranih rok hitova izvode njihovi vršnjaci iz Rok planete.
Koncert je počeo nastupom najmlađeg sastava pod nazivom Rok pavlaka, a zatim su nastupile Princeze i Oktava više.
Rok planeta/ Photo: Promo
Uz pevanje, igranje i lepo druženje, klinci i klinceze iz OŠ “Dragan Marinkovic” proveli su dan za pamćenje…
Banjalučki Demofest nastavlja sa predstavljanjem revijalnog programa i donosi nova imena 11. izdanja najvećeg festivala demo bendova u jugoistočnoj Evropi.
Tako će publika okupljena na tvrđavi Kastel u petak 20. jula, posle druge polufinalne večeri slušati i gledati poznate regionalne izvođače: Darka Rundeka & Ekipu, Marka Louisa i bend Tyger Lamb.
Darko Rundek/ Photo: Emir Srkalović
Darko Rundek, hrvatski muzičar, pesnik, reditelj, glumac i jedan od osnivača kultne grupe Haustor na Demofest se vraća posle punih 10 godina.
Pose razlaza sa Haustorom, Rundek počinje uspešnu solo karijeru i objavljuje albume “Apokalipso”, “Ruke” i “Plavi avion”.
Podsećanja radi, Rundeka je tokom ovog perioda pratilo nekoliko bendova, pa je nastupao pod imenima Darko Rundek & Cargo Orkestar i Rundek Cargo Trio, dok se trenutni prateći bend zove jednostavno – Ekipa.
Prošle godine objavljeno je izdanje “Dovitljivi mali čudaci”, do tada izgubljeni album grupe Haustor, koji je snimljen 1990. godine.
Pored toga što piše muziku za pozorište i film, Rundek je radio i kao asistent režije u pozorištu, glumio u predstavama i režirao drame, a 1991. godine preselio se u Pariz gde i sada živi.
Marko Louis/ Photo: Promo
Marko Louis je beogradski muzičar koji je publici poznat i kao član bendova Maraqya i St. Louis Band. Odrastao je u muzičkoj porodici. Njegov otac je bio poznati srpski pevač, majka je svirala bas gitaru i pevala u horu, a njegova sestra je takođe pevačica.
Otkako se seća muzike, u kući su se slušali soul i džez iz 60-ih i 70-ih godina. Njegova muzika je kombinacija žanrova kao što su soul, R’n’B, pop sa elementima balkanske i orijentalne kulture.
Do sada je objavio dva solo albuma: “Shine On Me” i “Beskraj”.
Tyger Lamb/ Marina Uzelac
Zagrebački bend Tyger Lamb je vicešampion desetog izdanja Demofesta. “Zvijer s dušom tigra u koži janjeta”, kako vole da kažu za sebe, rođena je u jednoj zagrebačkoj garaži 2016. godine, a njihov zvuk krasi psihodelični koktel bluza, surfa, soula i daba.
Nedavno su objavili album prvenac pod nazivom “Born Into This”.
Darko Rundek & Ekipa, Marko Louis & Barka Brass Band i Tyger Lamb se pridružuju ranije objavljenim imena Demofesta, među kojima su Magnifico & The Serbian Army Orchestra, Dječaci i Wolfram.
Ostale detalje u vezi sa 11. Demofestom možete da pronađete na zvaničnom sajtu www.demofest.org, kao i Facebook stranici festivala.
Ovogodišnji Demofest biće održan od 19. do 21. jula na prostoru tvrđave Kastel u Banjaluci.
Koncertom bend Artan Lili 1. juna biće otvorena nova letnja oaza u samom centru Novog Sada – bašta Doma b-612 (S. Miletića 40).
– Baš se radujemo ovakvom koncertu. Biće to idealna prilika za druženje sa našom omiljenom publikom pod vedrim novosadskim nebom u toploj junskoj noći, dakle seks! – u šali kažu članovi benda.
– Koncertom Artan Lilija pokrećemo niz kulturnih aktivnosti u našoj novootvorenoj bašti. Prilika je to da se šira novosadska publika upozna sa savremenim sadržajima od istaknute kulturne vrednosti! – ističe Marko Vuksanović ispred Doma b-612.
Beogradska noise-pop grupa Artan Lili postoji od 2013. godine. Grupu čine Bojan Slačala, Romana Slačala, Marko Ajković I Ivan Skopulovič.
Do sada su objavili dva albuma “Artan Lili” i “New deal” za izdavačku kuću Lampshade Media.
Prvih 100 ulaznica po promo ceni od 600 dinara su već od danas u prodaji u Mungos CDShopu (Zmaj Jovina 2 u pasažu). Regularna cena ulaznica iznosi 800 dinara.
Šesto izdanje Master Volume festivala održaće se u subotu, 2. juna u beogradskom klubu Drum (ex Blue Moon), a učestvuju bendovi: Kuga i Kolera, Kontras, Nikad spremni, Hund i Mister No.
Kontras/ Photo: Facebook @kontras.punk
Kontras je niški ska/punk sastav koji je nastao 2013. godine. Do sada su objavili dva albuma: “Grad” (2014, Balkanrock Records) i “Smrt Svetu” (2017, Mascom).
U međuvremenu bend je održao brojne nastupe po Srbiji i Bugarskoj, a tu se posebno izdvaja svirka sa njujorkškim The Toasters.
Kontras čine: Ljupčo Cvetanovski Bube (bubnjevi), Aleksandar Mitić Maverick (bas, prateći vokal), Milan Stevanović Crni (gitara, glavni vokal), Petar Milošević (gitara, prateći vokal), Lazar Nikolić (truba) i Ilija Stanković (trombon).
Kuga i kolera/ Photo: Facebook/ Kuga i kolera
Bend Kuga i Kolera nastao je 2015. godine na Dorćolu, kao dvojac s težnjom ka daljem širenju. Prvu postavu benda činili su Bane Dobrović (gitara, bek vokal) i Đorđe Nikolić (bubnjevi, vokal).
Posle nekoliko meseci vežbanja domaćih punk covera, bendu se pridružio Bojan Nikolić (Best Before) na gitari, kao velika podrška i oslonac.
Tokom priprema za prve svirke na mesto pevača dolazi Joca Filipović, koji se posle nekoliko uspešnih nastupa oprobao i na bas gitari, a ubrzo i na gitari starijeg brata Baneta.
Ubrzo, na sopstvenu inicijativu, bend napusta Bojan uz obećanje ostatka ekipe da će ga mesto uvek čekati, a Kuga i Kolera od tada postaju trojac.
Nuikad Spremni/ Photo: Facebook/ Nikad Spremni
Nikad Spremni nastalii su 2009. u Sevojnu od članova dva prijateljska benda – Ahtung Dihtung Kuršlus i DNK. Teško je odrediti kom muzičkom pravcu tačno pripadaju iako se bazičan zvuk zasniva na punku, bluesu i rocku sa uticajem grunge i alternativne rock muzike 90-tih.
U septembru 2014. održali su u GKC Užice promociju spota za pesmu “Naplata Duga” kao i promociju knjige tekstova članova grupe pod imenom “Nikad Spremni-Tekstovi”. Godine 2015. nastupali su na prvom festivalu Bunt Rok Masters (stigli do polufinala), zatim na zlatiborskom Hills Upu kao i na Užička Rok Scena festivalu.
Bend najčešće nastupa u Užicu i okolini mada su imali i par zapaženih festivalskih nastupa (Šumadija Fest u Kragujevcu, Centrala na užickoj hidrocentrali, sa grupom KUD Idijoti, kao i na podružnici istog tog festivala u Požegi i Bihaću, gde su nastupali sa grupama Let 3 i KKN).
Do sada su snimili par demo snimaka u studiju Of u Sevojnu. u studiju Underground u Beogradu, a neke su snimili u prostoriji za probe u sopstvenoj produkciji.
Nikad Spremni trenutno sviraju u postavi: Željko Simović (bubnjevi), Marko Maloparac (bas), Miloš Miladinović (gitara), Borko Đurić (gitara) i Branko Grbić (vokal).
Photo: Promo
Bend Hund je nastao 1989. godine, ali se kao zvaničan datum rođenja Hunda-a kakav danas jeste uzima 30. septembar 1990. godine, odnosno datum održavanja prvog koncerta – zajedničke svirke u rodnom gradu sa još nekolicinom Aranđelovačkih punk bendova.
Bend je do sada održao mnoštvo koncerata po Srbiji i regionu: Beograd ( SKC, Akademija, Dom Omladine, URMUS… ), Novi Sad (Rokoteca, Gerila Bar, Exit Festivalu 2016. kada su otvorili Explosive Stage), Kragujevac, Niš, Niška Banja, Gornji Milanovac, Užice, Lučani, Kosjeriċ, Orašje, Valjevo, Jagodina, Mladenovac, Kruševac, Pančevo, Velika Plana, Požarevac…
Inače, prema dosadašnjim informacijama, Hund je prvi srpski bend koji je posle raspada bivše SFRJ nastupao u Federaciji BiH ( Tuzla ) i Republici Hrvatskoj ( Beli Manastir ).
Trenutno, bend se nalazi na mini-turneji po Srbiji (u toku su zakazivanja datuma narednih koncerata) na kojoj promovišu nov materijala čije je snimanje u toku (prva tri video singla objavljena su u periodu od aprila meseca 2017. do februara 2018. za pesme “SFRJ ( Sviram PUNK! )”, “Rob” i “Unedogled”). Novo studijsko izdanje benda možemo da očekujemo krajem ove ili početkom sledeće godine.
Muzika koju bend Hund svira može da se svrsta u melodični punk-rock, a članovi benda su: Mihajlović Ivan – Chacky (citara, prateći vokali), Braunović Radiša – Crv (bubnjevi), Mitrović Pavle (vokal, bas gitara), i Veličković Bojan – Brks (gitara, prateći vokali).
Poslednjih godina stare Jugoslavije Kecman, Miloš, Kova i Bucha zaraženi punk filozofijom i euforijom formirali su bend Mister No.
Godine 1991. objavili su prvi album pod nazivom “Mister No”. Sledeće godine, u Domu omladine, od strane rok kritičara proglašeni su za bend godine sa numerom “Skoro Pola Veka” (spot za ovu numeru nije bio podoban pa je cenzurisan od strane vlade Srbije).
Do raspada 1997. održali su dosta svirki u Beogradu ( Akademija, KST, SKC…) i širom Srbije i Vojvodine (Mladenovac, Zaječar, Loznica, Jagodina, Novi Sad, Subotica, Kula, Vršac, Pančevo…).
Bend se ponovo okupllja 2003. u čast tragično preminulom Kovi. U tom periodu članovi su se dogovorili da snime album simboličnog naziva “Istina”, sastavljen od odabranih starih i novih pesama koje su ostale zapisane u Kovinim beleškama. Album je objavljen u jesen 2004. godine.
Posle nekoliko godina pauze Mister No je snimio novi album “Vrata su odškrinuta treba ih samo šutnuti” sa deset novih pesama, u novom osveženom maniru.
U oktobra 2015. nova tragedija pogađa bend – umire Aleksandar Milenković – Kecman, jedan od osnivača i idejnih tvoraca benda i tada Mister No prestaje sa radom.
Ovoga puta, 2. juna 2018, Miloš, Sale i Aca će pokušati da bar na trenutak vratite publiku u zlatno doba benda Mister No i to u punoj energiji.
Organizatori festivala su bend Hrabri Macak Fric i kluba Drum. Svirka počinje u 21:00 čas.
Ovogodišnji, četvrti Festival manifestacija i destinacija Beogradski Manifest koji se održavao od 25. do 27. maja na Kalemegdanu, u deset festivalskih zona i pet programskih bina, posetilo je više od 130.000 ljudi.
U toku dana Gornji grad Beogradske tvrđave bio je ispunjen dečjom grajom i zvucima Srbije, ali i programima koje su pripremili brojni učesnici iz zemlje i inostranstva.
Tokom tri dana na glavnoj bini je izvedeno oko 30 programa, a svoju ponudu je predstavilo preko 65 turističkih organizacija iz zemlje i inostranstva.
Pored degustacija lokalnih gastronomskih specijaliteta i pića, posetioci su učestvovali i u aktivacijama izlagača gde su imali prilike da osvoje brojne nagrade.
Beogradski Manifest/ Photo: Promo
Na Beogradskom Manifestu nastavljena je i humanitarna kampanja “Manifestuj se – Svaka limenka se računa” u okviru koje su se prikupljale limenke za reciklažu. Tokom deset dana akcije “Donesi limenku – osvoji nagradu” i tokom tri dana festivala ukupno je prikupljeno više od 30.000 limenki, a sav prihod od reciklaže biće doniran Udruženju za pomoć osobama sa posebnim potrebama “Živimo zajedno”.
U brojnim radionicama svoju kreativnost iskazalo je na hiljade mališana, a najbolju zabavu su pronašli u zoni “Mašta može svašta” i “Plesna livada”, gde su klinci i klinceze uživali u pozorišnim, baletskim, kulturno-umetničkim i plesnim predstavama, a maskote, klovnovi, štulaši i do sada neviđene levitirajuće figure Duha iz lampe, Aladina, Ariel, Zveri, Jode, Rajske ptice uspeli su da izmame osmehe i najstarijih.
Beogradski Manifest/ Photo: Promo
Velike simpatije i nostalgiju posetilaca izazvali su automobili old tajmeri, a duh starih vremena na Kalemegdan su doneli i pokazali kakvi su ljudi nekada čuvali zidine tvrđave, vitezovi iz Rusije, Poljske, Češke, Mađarske, Republike Srpske i Srbije.
Ove godine novine na festivalu su bile dve zone koje su privukle veliku pažnju, pa su svaki dan bile prepune posetilaca.
U zoni “Craft&food land” je svoja piva predstavilo 15 craft pivara, u čijim ukusima su posetioci uživali uz široku gastronomsku ponudu i odličnu svirku cover bendova.
Na platou kod spomenika Pobednik bio je postavljen “Vinski grad” u kome su se okupile neke od najboljih vinarija iz Srbije koje su organizovale degustacije.
Kultni hiphop metal bend Body Count, pred koncert 18. juna u Bašti Studentskog kulturnog centra (SKC) Beograda, objavio je novi spot za pesmu “All Love Is Lost”, u kome se pojavljuje i frontmen Soulflya Maks Kavalera.
Pesma “All Love Is Lost”, čiji je Kavalera koautor, bavi se snažnim osećanjima koje neko ima kad njegovo poverenje izda voljena osoba, a frontmen Body Counta Ajs Ti je za spot angažovao glumicu Keli Gidiš sa kojom glumi u krimi seriji “Law And Order: Special Victims Unit”.
– Mislim da se svako može povezati sa tom pesmom. To je omiljena stvar sa albuma ‘Bloodlust’ na kanalu ‘Liquid Metal’ radija SiriusXM. Tako da smo za nju morali uraditi spot – objašnjava Ajs Ti.
Body Count/Photo: facebook@YouTube pprintscreen
Body Count dolazi 18. juna u Beograd sa albumom “Bloodlust” (2017) iza sebe, sa kog su se već istakli “No Lives Matter”, “Black Hoodie” i “Ski Mask Way”, a na njemu se nalazi i obrada klasika legendarnog Slayera “Raining In Blood”.
Ulaznica za Body Count u Beogradu košta 2.000 dinara preko mreže Eventim.
The Sex Pistols su 28. maja 1977. u Britaniji objavili legendarni singl “God Save The Queen”.
Iako je pesma istog momenta bila zabranjena na radiju u televiziji, singl je prodat u 200.00 primeraka i dostigao je drugo mesto britanske liste singlova, odmah iza “I Don’t Want To Talk About It” Roda Stjuarta.
Čak su postojale glasine da je singl bio tada najprodavaniji u Britaniji, ali da je Britanska fonografska industrija taj podatak sakrila kako bi sprečila singl da dođe na prvo mesto liste.
Novi album Bajage i Instruktora koji je izašao posle šest godina pauze, “U sali lom”, već beleži značajan uspeh.
– To je neki normalan period koji mora da prođe, nekad bude četiri, nekad bude pet, ovog puta je bilo šest godina, ali mi smo grupa koja puno svira i dok obiđemo sve krajeve u svetu prođe jedno tri godine. Pa dok se malo naprave pesme, pa dok se malo snime, prođe već šest godina. Radimo kada imamo dovoljno novog materijala. Zadovoljan sam, jer mislim da su dobre kritike i lepi komentari na album, pa, eto, mogu da budem zadovoljan – kaže Bajaga.
Izdvojila se pesma, po kojoj album i nosi ime “U sali lom”. Za tu numeru snimljen je i spot u dokumentarnoj varijanti.
– Drugi spot smo hteli da bude za pesmu “Bilo bi lako”, a treći za “Može da te ubije grom”. Ovo je čak i malo brži album, a na ovom od deset pesama dve su balade, dve, tri srednjeg tempa i ostale su brze – ističe Bajaga.
Pevač se prisetio da je uvek bilo rivaliteta među bendovima koji su tada svirali.
– To je bilo normalno, pogotovo sa bendovima iz Sarajeva. Scena je bila jaka, kako u Beogradu, tako u Sarajevu i Zagrebu. Bilo je to vreme nekog pozitivne konkurencije, nije tu bilo nekog rivaliteta. Sviralo se stalno.
On kaže da rok danas nije dominantna muzika u svetu, ali stadione pune i dalje oni sa gitarama u rukama.
– Diskografija je izdanhnula,jer je internet sve preuzeo. Još jedino ostaju vinili velikom zaljubljenicima u muziku. Jedino ne može da se pojavi priterija na koncertima, jer to je energija koja ne može ni sa čim da se meri. Dobrih pesma je sve manje, ali dobru pesmu ne možete da sakrijete. Ako je dobra pesma, nije bitno kojeg je žanra, ljudi će je slušati – rekao je Bajaga.
Nedavne vesti i prilično pesimistički naslovi vezani za proglašenje bankrota Gibsona nisu odraz pravog stanja industrije muzičkih instrumenata. Budućnost ovog instrumenta ipak je svetla, a gitare su danas popularnije nego ikad. Pa zašto su onda svi, uključujući i Erika Kleptona, pomislili da ovom instrumentu preti izumiranje?
To su reakcije na informacije kako je prodaja gitara pala za pola miliona u jednoj deceniji i da su se neki od vodećih proizvođača ovog instrumenta našli u dugovima, a kao svojevrsna potvrda gitarske ‘kataklizme’ došla je vest o Gibsonovom proglašenju bankrota. Budući da su Gibsonove gitare favoriti većine najpoznatijih muzičara, s pravom smo se zapitali da li je došlo vreme u kojem se ljudi okreću novim vrstama muzike, a ljubav prema gitarama iščezava i lagano postaje stvar nekih lepih ne-tako-davnih vremena.
Dobre vesti su da to zapravo nije tačno. Loše vesti su da je šestožičani električni instrument na popularnim muzičkim top listama zaista daleko manje zastupljen nego u posdlednjim decenijama. Ipak, prodaja gitara je u porastu, a i industrija je optimistična po pitanju bliže budućnosti.
Izveštaj kompanije IBISWorld koja prati proizvodnju gitara u SAD, pokazuje stalni porast u poslednjih pet godina i prognozira da će potražnja nastaviti da raste barem do 2022. godine. Ipak, sve to ne znači da se tržište gitara ne suočava s pravim izazovima, zahtevajući istovremeno motivisanost i inovacije. Interes kupaca još uvek je prisutan, ali moraće dobro da se potrude ako žele da se rezultati prodaje povećaju.
Analiza pokazuje kako je Gibsonov bankrot više odraz njihovih unutrašnjih grešaka u poslovanju i da nikako nije odraz šire slike industrije muzićkih instrumenata niti stvarnog stanja na muzičkom tržištu. Direktor kompanije Henri Juskijevič i sam javno priznaje greške koje su Gibson dovele do duga i veruje da će uz nove vlasnike/kreditore i s neophodnim restrukturiranjem Gibson ipak uspeti da ponovo zasijai kao ‘lifestyle’ brend.
Guitar Showroom/Photo: Promo
S druge strane, direktor Fendera, Endi Muni za Rolling Stone je izjavio kako nikad nije bilo bolje:
– Tržište gitar beleži izuzetno zdrav porast potražnje. Iz naše perspektive, industrija nikad nije bila u boljoj formi.
Crne prognoze po pitanju budućnosti gitare komentariše:
– Ljudi su fokusirani na Gibsonovu situaciju koja u stvarnosti nema ništa s gitarama. Za Gibson, problemi su došli iz svih drugih sfera.
Zagovornici katastrofe zaboravili su da primete kako je prodaja akustičnih gitara poslednjih godina značajno skočila. Pohvale za to delimično idu planetarno popularnoj Tejlor Svift čija su muzika i nastupi nezamislivi bez akustične gitare, ali i sve većoj popularnost kantri muzike. Prema Međunarodnom udruženju muzičkih proizvođača (National Association of Music Merchants) ukupno je, prošle godine u Americi prodato oko 2.6 miliona gitara, akustičnih i električnih – što je oko 300.000 više nego 2009. godine, dok su istraživanja IBISWorlda pokazala kako je prihod od prodaje ovih instrumenata dostigao nivo kakav je bio pre recesije. Osim porasta potražnje za akustičnim gitarama, razvoj, novi trendovi i ispreplitanje s modernim elementima svakako su vidljivi i u klasičnoj muzici, koju u ovom kontekstu nikako ne treba zanemariti.
Vodu ne drži ni postavka kako sve manje ljudi posećuje prodavnice s muzičkom opremom tj. da se u maloprodajnim objektima prodaje sve manje gitara. Verovatno se specijalizovanim muzičkim prodavnicama zaista smanjuje promet, ali razlog za to nije pad potražnje nego pojava novih kanala kupovine i distribucije. Iako muzičke prodavnice imaju svoje posebne čari i mnogi muzičari pre kupovine vole da osete instrument i ”izgube” sate i sate prebirući po raznim izloženim gitarama, u današnje vreme music shopovi više nisu primarno mesto na koje se odlazi po informacije. I virtuozi, ali i početnici, o instrumentima se danas najviše informišu online, a budući da Internet poslovanje više nije samo trend već jedan od uobičajenih oblika kupovine ne čudi činjenica da sve više kupaca instrumente naručuje putem Interneta. Dakle, i izbor je širi nego ikada, informacije dostupnije, a kupovina jednostavnija.
Istina je da su hip-pop i pop trenutno najslušaniji žanrovi, ali i dalje svakog dana hiljade bendova svira po garažama i klubovima, snima nove materijale i čeka svoju priliku da stane na veliku pozornicu. Ali – vremena i trendovi se menjaju, a menjaju se i bendovi – što znači da bi i proizvođači gitara trebalo da se obrate novim ciljnim grupama. Istorijski gledano, gitaru su svirali uglavnom muškarci. Direktor Gibsona, Henri Juskjevič seća se kako su 1986. žene činile samo 5% od ukupnog broja kupaca. U skladu s tim, dosadašnji ciljni kupac na kojeg se industrija uglavnom orijentisala bila je mlađa muška osoba. Ali danas kada cvetaju nova tržišta, vreme je da se proizvođači gitara zapitaju kome bi još mogli da ponude svoje proizvode. Sve je više ženskih kantautorki u pop muzici koje sviraju gitaru i tako otvaraju vrata popularizaciji gitare kod tinejdžerki i mlađih fanova pop muzike. Grupa je to koju veliki proizvođači gitara više ne mogu da ignorišu.
Pop zvezde koje sviraju akustičnu gitaru trenutno su hit u muzićkom, ali i modnom svetu pa se sasvim logično zaključuje da se proširio i prostor za rast prodaje gitara. Priliku za širenje tržišta videli su i u Fenderu kada su pre tri godine u Severnoj Americi sproveli anketu koja je pokazala kako čak 50% današnjih kupaca gitara čine žene. Kompanija od tada razvija saradnju s gitaristkinjama, a u skladu s rezultatima istraživanja menjaju i reklamne poruke i marketinšku strategiju. Takođe su odlučili da se više fokusiraju na budućnost nego na prošlost pa su proizveli nekoliko novih linija s personalizovanim dizajnom za koje se nadaju da bi mogao da zadovolji potrebe milenijalaca.
S druge strane, u Gibsonu su se posvetili “starim” gitariskim uzorima. Juskjevič ističe kako mnogo novca leži upravo u nostalgiji pa Gibsonova ponuda uključuje nekoliko kultnih modela koji su u svoje vrijeme bili napravljeni npr. za Džimija Hendriksa, Sleša, ili Džimija Pejdža. Autentične verzije tih poznatih modela sada su dostupne i u široj ponudi. Kako bi primerci bili što uverljiviji, razvili su i poseban proces proizvodnje koji ubrzava starenje drvenih delova, a to gitarama i vizualno, i po pitanju zvuka, odmah daje autentičniji starinski štih. Neke od tih ‘novih, a starih’ gitara prodaju se i po ceni od 500.000 dolara.
– Gibsonove gitare su retki instrumenti koji imaju ”vintage” vrednost – ističe Juskjevič dodajući kako kompanija ima solidnu bazu starijih kupaca koji imaju više novca i spremni su da kupe vrhunske primerke Les Paula kojima su se divili dok su bili mladi.
– Izazov je stalno poboljšanje instrumenata na način da se stalno nudi nešto više – zaključuje Juskjevič, direktor Gibsona i prepoznaje kako se u svetu nalazi potpuno nova generacija gitarista čija očekivanja instrument treba da zadovolji:
– Sada imamo dvostruku ulogu, moramo da zadovoljimo one koji su već uz nas, ali i odgovorimo na potrebe nove generacije.
Uz mlade, danas se sve više i starijih odlučuje za učenje i/ili nove hobije. Fenderovo istraživanje takođe je pokazalo kako gotovo polovinu prodatih gitara kupe početnici, ali i da 90% tih kupaca napusti svoj instrument već prve godine. S druge strane, onih 10% koji se zaljube u sviranje, spremni su da potroše i do 10.000 dolara na nove gitare, pojačala i dodatnu opremu, a svoju gitaru smatraju najdražom imovinom. Iz toga proizilati da je proizvođačima gitara izuzetno profitabilno da privuku nove kupce, ali i da održe interes za sviranjem kojim će zadržati već postojeće kupce. Obrazovanje je, dakle, područje koje ima puno potencijala za stvaranje lojalnih kupaca što, prema rezultatima istraživanja, konačno rezultira i boljom prodajom. I tu se Fender aktivirao i prošle godine je lansiran servis ”Fender Play” koji za samo 10 dolara mesečno nudi kvalitetne online lekcije. ”Fender Play” u kratkom roku je ostvario 14 postotni rast zarade a direktor Fendera, Muni smatra kako bi to mogao da bude značajan trenutak:
– Imamo potencijala da čak duplo povećamo proizvodnju. Smatramo kako bi ovo mogao da buude izuzetno značajan pokretač za dalji razvoj industrije.
Iz Fendera kažu kako im finansijski ide bolje nego ikada, a uprkos dugu od 100 miliona američkih dolara, godišnje se u svetu i dalje prodaje više od 170. 000 Gibsonovih gitara.
Zaključak je kako sve zajedno ipak ne zvuči baš tako loše kao što je u početku predstavljeno.
Iako nova generacija ljubitelja muzike, za razliku od njihovih roditelja, danas više ceni pop zvezde i repere, malo je toga što može da potvrditi kako se vladavina gitare bliži kraju – štaviše, moglo bi da se desi baš suprotno i gitara bi opet mogla da se vrati na presto, jača nego ikada.
Svetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je izveštaj u kojem se kaže da 28 sekundi na glasnom rok koncertu može da ošteti slušni aparat i da bi svi trebalo da koriste slušalice samo jedan sat dnevno.
WHO takođe kaže da je trenutno 1,1 milijardi ljudi u riziku od trajnog oštećenja sluha i da 43 miliona ljudi starosti od 12 do 35 godina već ima oštećen sluh.
“Obrazac koji nastaje redovnim slušanjem na velikoj jačini i dugo vremena, predstavlja ozbiljnu pretnju. Iako je važno smanjiti jačinu zvuka, ograničavanje upotrebe personalnih audio uređaja na manje od sat vremena dnevno bi mnogo učinilo da se smanji izlaganje buci”, navodi se u izveštaju.
Iako zvuči potpuno nerazumno, WHO takođe kaže da dok god samo držite jačinu na 60 procenata na slušalicama i nosite zašititne čepiće za uši na koncertima, potpuno ste u redu! Doktor Etjen Krug, direktor WHO, kaže da ova organizacija ne pokušava da ubije zabavu i zna da glasna muzika prija mnogim ljudima, ali da je predostrožnost ključ.
– Ono što pokušavamo da uradimo je podizanje svesti o nekom pitanju o kojem se ne govori dovoljno – ali ima potencijal da učini mnoga oštećenja, a lako se može sprečiti. Shvatamo da je ovo velika borba, kao što je s konzumiranjem alkohola. Faktore rizika povezane sa zadovoljstvom nije lako promeniti. Ali moramo osvestiti ljude – naveo je on.
Dakle, smanjite malo zvuk. Sigurni smo da vi, kao i mi, želite da uživate u muzici do kraja života.
Ili da ipak pitamo ljude koji su bili na ovim koncertima…