Kalifornijski bend Dawes ima novi singl. Reč je o numeri “Who Do You Think You’re Talking To?” kojom najavljuju svoj sedmi album “Good Luck with Whatever”.
Planovi su da ploča izađe drugog oktobra ta Rounder Records.
Prodkciju albuma potpisuje Dejv Kob koji je do sada sarađivao sa imenima kao što su Brendi Karlajl i Jason Isbell and the 400 Unit.
U skladu sa trenutnom epidemiološkom situacijom i njenim razvojem avgustovske izložbe u Kulturnom centru Beograda biće otvorene uz mere opreza u četvrtak, 6. avgusta 2020, od 20:00 do 22:00 časa.
Zvaničnog otvaranja neće biti, a broj posetilaca je ograničen na najviše deset osoba u galeriji.
Organizatori apeluju na sve posetioce da budu odgovorni prema sebi i drugima i poštuju sve mere zaštite, kao što su nošenje zaštitnih maski, održavanje bezbedne razdaljine i što češće korišćenje dezinfekcionih sredstava.
Kulturni centar Beograda nastavlja da prati situaciju i blagovremeno će da obaveštava publiku o eventualnim izmenama u programu.
Sandra Vitaljić, “Neplodna tla” – Galerija Artget, Trg republike 5. od 6. do 27. 8. 2020.
Neplodna tla Sandre Vitaljić su pejzaži, reistički prikaz prirode i terena, koji su predstavljeni u svojoj konkretnoj lepoti ili ružnoći.
Kao kod holandskih starih majstora slikarstva, pejzaž progovara kroz svetlost koja je odlika podneblja. To je predstava prirode kao harmonije sveta gde, kada uključimo kontekst, ona iskazuje indiferentnost spram nedela ljudi.
Ova mesta su lokacije zločina, u diskursu suprotnom od onog kojim Benjamin Atžeove urbane pejsaže smešta u istu kategoriju.
Atžeove fotografije su potencijalne pozadine zločinačkih saspensa, dok su Neplodna tla doslovno i topografski egzaktno bukvalna poprišta ubistava i smaknuća. Mesta posrnuća i ljudskog pada dželata i surovih tragedija žrtava. (Iz uvodnog teksta metničkog direktora galerije Artget, Aleksandra Kostića)
Sandra Vitaljić je magistrirala fotografiju na Akademiji za film i TV (FAMU) u Pragu, a na istom fakultetu doktorirala je iz područja istorije i teorije fotografije.
U svom umetničkom radu usmerena je na društvena pitanja i bavi se temama porodičnog nasilja, kolektivnog sećanja i konstrukcije nacionalnog identiteta.
U teorijskom i kustoskom radu bavi se ratnom fotografijom i etikom fotografske reprezentacije.
Izloženi radovi su vlasništvo Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci.
Simonida Rajčević, “Lažni bol”, slike i objekt – Likovna galerija Kulturnog centra Beograda, Knez Mihailova 6
Simonida Rajčević, Lažni bol/ Photo: Promo
Da li uopšte bol može da nam pruži zadovoljstvo oslobađanja kroz tragediju kako to Aristotel tvrdi kao najviši oblik umetnosti koji donosi katarzu? Ili je možda ta katarza vremenom postala afektivna laž koja ne govori o doživljaju društvene i političke stvarnosti, već o vlastitoj, eskapističkoj nelagodi unutar nje?
Pred nama su slike kroz koje se sveti prizori mučeništva iz prošlosti naslućuju i preklapaju sa jarkim bojama i dominantno prisutnim ljudskim obrisima tela sadašnjeg vremena.
Kroz univerzalno telo belog savremenog muškaraca preslikavaju se obrisi do smrti izmučenih tela El Grekovog Isusa (na platnu Svetog trojstva) i Svetog Sebastijana, Karavađova odsečena glava Golijata (David sa Golijatovom glavom) i prikovana ruka Svetog Petra (Raspeće Svetog Petra).
Zurbaranov prizor Isusa kao Božjeg jagnjeta (Agnus Dei) koje na sebe preuzima sve ljudske grehe pojavljuje se na platnu na kome se univerzalno muško telo – naspram Isusovog zoomorfičnog, položenog i pasivnog tela – drugačije kodira.
Na ovoj slici, poslednjoj u ciklusu, vidimo ruke spremne za borbu, za odbranu žrtve, ruke koje nas, na samom kraju, vode do Brus Lija, nepobedive ikone pop-kulture 20-og veka.
Slojevita značenja ovih slika žive svoju historizaciju kroz bol koji uvek i iznova izranja kao palimpsest, pretvarajući arhetipsko nasilje u mehanizme vladanja svetom… ( iz teksta Jelene Petrović u katalogu izložbe)
Asistent na projektu: Milan Stošić. Audio rad: Manja Ristić.
Simonida Rajčević (Beograda, 1974) diplomirala 1997, 1999. godine magistrirala, a 2015. doktorirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Dobila je DAAD stipendiju za prvu godinu postdiplomskih studija u Berlinu.
Članica je ULUS-a od 1998. godine. Od 2000. godine radi na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, trenutno u zvanju vanrednog profesora.
Od 2008. do 2010. godine radi kao docent na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
“Vitgenštajn” – Galerija Podroom, Trg republike 5 (Ulaz u galeriju iz Beogradskog izloga)
Vitgenštajn/ Photo: Promo
Umetnici: Žarko Aleksić, Peter Forgač, Agnes Hamvaš i Hubert Hasler, Mihael Koh, Jukika Kudo, Oskar Kueto, Horija Marinseku, Kristijan Kukla, Svetlana Mirčeva, Vlado Martek, NOIMA (Ćiprian Bodea, Kosmin Frunt, German Dan, Sorin Skurtulesku), Adelina Popnedeleva, Laura Rambeli, Robert Rezner, Eva-Maria Šartmuler, Borjana Vencislavova, Katarina Zdjelar
Kustoskinja: Deniz Paricek u saradnji sa Janom Gligorijević i Zoranom Đaković Minniti
Dela Ludviga Vitgenštajna (1889-1951) u kojima je autor pokušavao da pronađe odgovor na temeljno pitanje o granicama čovekovog mišljenja, nezaobilazna su kada je reč o strukturi i karakteristikama filozofije našeg vremena.
Jedno od ključnih pitanja kojim se bavio tiče se odnosa jezika i stvarnosti, odnosno korespondencije između toga kako o svetu mislimo i govorimo i kakav svet jeste. Jezik kao posrednik između misli i stvarnosti trebalo bi da bude u vezi sa stvarnošću, dok ispravnost govora zavisi od toga da li je i na koji način ova veza sa stvarnošću uspostavljena.
Gostujuća izložba je rezultat dugogodišnjeg istraživačkog projekta Instituta za savremenu umetnost iz Beča i okuplja radove savremenih umetnika koji se osvrću na različite aspekte Vitgenštajnovih ideja i vizija, referišući na stvarnost u kojoj žive i rade.
Oni svojim radovima pokušavaju da vizualizuju Vitgenštajnova filozofska razmišljanja i teme poput jezika, stvarnosti, smisla, slike, slobode. Izložba Vitgenštajn u galeriji Podroom bazira se na digitalnim medijima, za koje su granice još uvek otvorene, i štampanom materijalu, a njen integralni deo postao je i rad Katarine Zdjelar Shoum koji se nalazi u Kolekciji Oktobarski salon.
Čitanje Traktata sam autor je uporedio sa penjanjem na merdevine. Kada se popnemo do vrha merdevina, postavlja se pitanje imamo li dovoljno hrabrosti da skočimo? Ovako je 1918. godine Vitgenštajn definisao pojam slobode.
Izložba se posle Beča, Novog Trnova i Budimpešte realizuje u Beogradu u saradnji sa Institutom za savremenu umetnost iz Beča, a uz podršku Austrijskog kulturnog foruma u Beogradu.
Galerije Kulturnog centra Beograda su otvorene svakog dana od 12:00 do 20:00, sem nedeljom, državnim i verskim praznicima.
Kulturni centar Beograda/ Photo: Belgrade Saxperience
Pol Makartni je posle 50 godina otkrio zašto je tužio The Beatles odmah pošto se bend raspao i time razjasnio jednu od najvećih zabluda o njihovom razlazu. Naime, Makartni je službeno objavio odlazak iz benda 10. aprila 1970. godine zbog nesuglasica s Džonom Lenonom, Džordžom Harisonom i Ringom Starom.
Nakon toga podneo je tužbu u kojoj je tražio formalno raspuštanje benda, a posle sudskog postupka koji je trajao godinama, Makartni je dobio prava na muziku benda od izdavačke kuće EMI i izdavača Alena Klajna.
U intervjuu za GQ Magazine Makatni je rekao da su ga zbog tog poteza proglasili krivcem za raspad benda i bezobraznikom koji je tužio svoje prijatelje. Slavni muzičar je, međutim, kazao da je tužba bila jedini način da prava na muziku benda nemaju ljudi za koje je smatrao da ne rade u interesu The Beatlesa.
– Jedini način da spasim The Beatlese i Apple, koji nam je omogućio da objavimo “Anthology” i remastere svih sjajnih pesama, bila je tužba – rekao je Makartni.
– Da to nisam uradio sva prava bi pripadala Klajnu. Jedini način da nas izvučem iz toga bila je tužba – dodaje muzičar.
The Beatles Abbey Road Album Cover
Kaže kako je hteo da tuži Alena Klajna, ali s obzirom da on nije bio prava adresa za to, muzičar je morao da tuži matični bend. Rekao je da su zbog toga svi godinama smatrali da se članovi benda međusobno mrze, što je nazvao zabludom.
On je dodao da je bilo strašno tužiti bend jer je on bio jedini koji nije verovao Klajnu, dok je ostatku benda on bio drag.
– Rekao sam im: ‘On je idiot’.
Makartni je otkrio i da su svađe dovele do raspada benda zbog činjenice da se “porodice svađaju” i dodao: – Neki ljudi žele jedno, a neki drugo.
Bend koji je jedan od rodonačelnika punka, britanski The Clash, ove jeseni dobiće svoje oficijalne – slagalice.
“Give ‘Em Enough Rope” and “English Civil War” biće dostupni 9. oktobra 2020. u obliku pazli od 500 komada.
Zee Productions će objaviti omote albuma kao slagalice u svojoj Rock Saws ediciji. Slagalice stižu u kutiji veličine vinila, savršene za uklapanje uz kolekciju ploča.
The Clash slagalice/promo
Prema Grammy.com, The Clash su “odgovorni” za neke od najznačajnijih rock albuma – zbirku od šest muzički raznolikih ploča, snimljenih i objavljenih tokom kratkog devetogodišnjeg života benda. Frontmen Clasha Džo Stramer imao je samo 50 godina kada ga je njegova supruga Lusinda u decembru 2002. godine pronašla mrtvog posle iznenadnog zastoja rada srca.
Još u aprilu 2019. Zee Productions lansirao je svoju novu paletu rock i metal slagalica, Rock Saws. Prva zbirka obuhvatala je slagalice utemeljene na nekim od najvećih albuma u istoriji heavy metala, od Iron Maidena, Motorheada, Judas Priest i Slayera.
Dva su, uslovno rečeno, “biblijska” naslova među novitetima u izdanju Čarobne knjige, koja i u ovim pandemijskim (ne)uslovima neumorno objavljuje ostvarenja devete umetnosti na radost ovdašnjih stripadžija.
Oba su nastala u stvaralačkim radionicama vrhunskih stripskih stvaralaca, i inspirisana crkvom, verom, religijom i njenom ulogom u istoriji katoličkog sveta, odnosno samim čuvenim segmentom Biblije, poslednjom knjigom Novog zaveta – Knjigom otkrivenja Svetog Jovana ili Apokalipsom.
“Ljubav može da uzdrma i najčvršću veru!”, moto je stripa “Inkvizitor” Đanfranka Manfredija i Antonija Lukija, priče koja počinje da se razmotava 1610. godine u Galiciji, u Španiji. Težak je život inkvizitora koji ne veruje u veštičarenje. Za Luisa de Santjaga, hladnog kao kamen, vera ne sme da bude osenčena nikakvim kontradikcijama ni mrljama, čak i ako mora da se suprotstavi crkvi ne bi li razrešio sumnje koje ga progone. Kad prelepa Amanda, optužena za crnu magiju, osvane pred njim, Luis će dati sve od sebe ne bi li je spasao…
Inkvizitor, cover/carobnaknjiga.rs
Iz pera autorskog tandema Manfredi (“Skriveno Lice”) i Luki, stiže ova snažna priča smeštena u podrobno istražen i uverljivo prikazan period španske kontrareformacije. U njoj se ljudska drama kombinuje sa elementima fantastike i horora, donoseći nam zanimljivu i napetu avanturu sa upečatljivim protagonistom i brižljivo osmišljenim sporednim likovima. Strip iz edicije “Riznica Bonelli Grande” odlikuje se sjajnim crtežom i osim “čisto crkvenih” motiva, obiluje i prikazima magije, stvorenja poput zombija, duhova, a sve to uz ljubavnu priču.
“Apokalipsa” je delo čija pojava predstavlja pravi događaj za sve ljubitelje stripa, i gotovo jedinstvenu priliku da zajedno vide na delu dvojicu izuzetnih stvaralaca devete umetnosti, budući da je potpisuje tandem koji čine Alfred Kasteli i Korado Roi, jednako poznati i cenjeni po kreiranju vrhunskih ostvarenja italijanskog stripa.
Apokalipsa, cover/carobnaknjiga.rs
Alfredo Kasteli piše, prvi put u istoriji stripa, vernu verziju poslednje i najvizionarskije knjige Novog zaveta, Otkrivenja Jovanovog – Apokalipse. Ovo delo, zahvaljujući crtežima Korada Roija, ide preko granica stripskog jezika, preobražavajući se u vizuelno putovanje koje na čudesan način uvodi čitaoca u jedan od najintrigantnijih tekstova Novog zaveta.
Kod nas objavljen u novoosnovanoj “čarobnjačkoj” ediciji “Riznica Bonelli Gigante”, “Apokalipsa” kao stripovana verzija i te kako zahtevnog, biblijskog predloška, još jedno je izuzetno dostignuće vrsnog stvaralačkog dvojca, koji su i u slici i u reči uspeli da, i to uz obilje iskoraka, novozavetni tekst na najbolji način prilagode mediju stripa.
Nil Jang podneo je tužbu protiv Donalda trampa zbog korišćenja njegovih pesama u političkoj kampanji predsednika Amerike. Tužba se posebno odnosi na pesme “Rockin’ in the Free World” i “Devil’s Sidewalk”, koje su korišćene na nedavnom skupu u Tulsi, Mount Rushmore.
Ovu informaciju objavio je muzičar na svom sajtu, ali nejasno je da li je tužba službeno podnesena. Predstavnik za medije Janga još nije odgovorio na zahtev Rolling Stonea za komentar.
Tužba je posljednja etapa u dugom ratu između Janga i Trampa, koji traje još od jula 2015. kada je Tramp koristio “Rockin’ in the Free World”, odmah pošto je objavio nameru da se kandiduje za predsednika.
U Jangovoj tužbi piše: “Kampanja sada nema i nije u vreme mitinga u Tulsi imala dozvolu ili bilo kakav priostanak za korišćenje pesama “Rockin’ in the Free World” i “Devil’s Sidewalk” na bilo kojem javnom političkom događaju”. Muzičar traži “zakonom propisanu odštetu u maksimalnom iznosu zakonski određenom za namerno kršenje autorskih prava”.
Reč je o nesvakidašnjem potezu medijskog giganta. Sva muzika koju su stvorili danski umetnici privremeno je bila uklonjena s YouTubea, u trenutku dok su nordijska društva za autorska prava sedela zajedno za stolom da pregovaraju o svojim autorskim honorarima kako bi napravili jedan sveobuhvatan skandinavski sporazum s platformom, uz jasno poruku da bi zabrana mogla biti trajna.
Googleov veliki potez dolazi nakon što je tehnološki gigant otkrio planove da se nordijske zemlje dogovore o smanjenju plaćanja za 70%, što će norveške, finske i danske agencije teško progutati. Ovaj potez jasno pokazuje da Google pokazuje svoje mišiće kako bi osigurao željeni posao.
Gorm Arildsen, izvršni direktor danskog kolekcionarskog društva Koda vrlo je jasan u svom raspoloženju prema Googleu, tj. Youtubeu:
– Nije tajna da su naši članovi već dugi niz godina jako nezadovoljni visinom honorara isplaćenim za upotrebu njihove muzike na YouTubeu. I nije tajna da smo se u Kodi aktivno zalagali za ukidanje samovolje tehnoloških giganata kad je u pitanju pristup i mizerno plaćanje umetničkog autorskog sadržaja u skladu s novom direktivom EU o autorskim pravima. Činjenica da Google sada zahteva da se isplate zbog njih smanje u iznosu od gotovo 70% u vezi s privremenim produženjem ugovora, čini se prilično bizarnom.
Taj stav je u službenoj izjavi za medije potvrdila i direktorka Kode za medije Kare Struve, koja je rekla:
– Google je uvek dosad imao pristup “naš način ili nikako”, ali čak i za Google je ovo nizak udarac u želji da stvori enormnu frustraciju među našim članovima jer su uklonjeni s YouTubea, al i među velikim brojem Danaca koji koriste YouTube svaki dan. Možemo samo da pretpostavimo da se time YouTube nada da će uspeti da progura sporazum u kome oni sami diktiraju sve uslove.
Preminuo je poznati hrvatski muzičar Rajko Dujmić. Index je tu informaciju saznao iz krugova bliskih porodici.
On je pre nekoliko dana imao tešku saobraćajnu nesreću, a umro je u bolnici.
Kompozitor i nekadašnji vođa benda Novi fosili Rajko Dujmić (65) prošle srede teško je stradao kada je kod Ravne Gore izgubio kontrolu nad vozilom i sleteo u provalij. Bio je smešten u jedinicu intenzivnog lečenja riječkog Kliničko bolničkog centra (KBC).
Policijska uprava primorsko-goranska je izvestila, ne navodeći identitet, da je 65-godišnji vozač automobila Volkswagen Tiguan zagrebačke registracijeu Ravnoj Gori sleteo s puta.
Lekari su se danima borili za njegov život, ali nažalost bezuspešno.
Nagrada “Pavle Vuisić” za izuzetan doprinos umetnosti glume u domaćem igranom filmu i njemu sličnim medijima – nagrada za životno delo za 2020. godinu pripala je glumcu Vojislavu Brajoviću, saopštili su iz predsedništva Udruženja filmskih glumaca Srbije.
Priznanje se sastoji od plakete sa likom Pavla Vuisića, delo akademskog vajara prof. mr. Milorada Tepavca, monografije i dokumentarne filmske storije o dobitniku.
Po tradiciji, nagrada se uručuje u Nišu na Festivalu glumačkih ostvarenja domaćeg igranog filma “Filmski susreti” čije održavanje zavisi od epidemiološke situacije.
Muziičari širom sveta odgovorili su oštrim rečima nakon što je izvršni direktor Spotifyja Daniel Ek predložio da umetnici moraju brže da stvaraju nove materijale kako bi bili finnsijski uspešniji.
U intervjuu za Music Ally, Ek je insinuirao da tradicionalni model puštanja muzike – kada bi trebalo da prođe najmanje godina između albuma – više nije održiv u eri streaminga.
– Ne možete snimati jednom u tri do četiri godine i misliti da će to biti dovoljno – rekao je on.
Brojni ugledni umetnici uzvratili su posle Ekovih komentaria, kritikujući izvršnog direktora Spotifyja da ne razume trud koji se ulaže u stvaranje muzike.
– Dok vi (slušalac) uživate u Spotifyju, to je deo onoga što ubija glavni tok prihoda za umetnike/kreativce – napomenuo je frontmen Twisted Sister Di Snajder. – Broj umetnika dovoljno bogatih da izdrži ovaj gubitak je oko .0001%. Rešenje Daniela Eka je za nas da pišemo i snimamo više o svom trošku?! Je*i ga!
While you (the listener) benefit & enjoy spotify, it’s part of what’s killing a major income stream for artist/creators. The amount of artists “rich enough” to withstand this loss are about .0001%. Daniel Ek’s solution is for us to write & record more on our dime?! Fuck him! https://t.co/IpPy7QCQWB
– Kad ovaj momak objavi album, ja ću ga slušati kako mi govori o svojim albumima – izjavio je Sebastijan Bah, aludirajući na činjenicu da Ek nema nikakvo muzičko obrazovanje.
Nedugo po objavljivanju intervjua, na Ekove izjave na Twitteru je reagovao Majk Mils (R.E.M), koji je napisao: “Muzika=proizvod, i mora se redovno objavljivati, kaže milijarder Daniel Ek. Je*i se”.
Music=product, and must be churned out regularly, says billionaire Daniel Ek.
Spotify, najkorištenija muzička platforma na svetu, potrošačima je omogućila pristup većem broju sadržaja nego ikad pre. Iako je streaming servis stvorio novu aveniju za umetnike kako bi mogli da neguju svoju bazu fanova, ona se neprestano nalazi na udaru zbog načina na koji kompenzuje muzičare. Procene govore da umetnici zarađuju otprilike 0,00437 USD po jednom slušanju pesme.
Ipak, Ek insistira na tome da su načini plaćanja njegove kompanije pošteni.
– Iz podataka je nedvosmisleno jasno da postoji sve više umetnika koji su sposobni da žive od prihoda od streaminga – izjavio je izvršni direktor, opisujući sugestije inače kao “narativnu grešku”. – Stvarno, osećam da su oni koji ne idu dobro u streamingu većinom ljudi koji žele da prave muziku onako kako se nekada pravila.