Njega su Klepton, Dilan i Hendriks zvali najboljim gitaristom generacije… Tihi život, glasni rifovi i misteriozna smrt Majka Blumfilda

0
479
Oglasi
MAjkl Blumfild/Photo: Rock and Roll Paradise
Majkl Blumfild/Photo: Rock and Roll Paradise

Debata o osobi da se smatra “najvećim gitaristom svih vremena” nešto je što se nikada ne može definitivno rešiti. Iako će svaki pojedinačni fan imati svoje mišljenje, u jedno možete biti sigurni, a to je da će se među kandidatima naći Erik Klepton, Bob Dilan i Džimi Hendriks.

Dok su gore navedena imena svoje nasleđe urezala u anale istorije rokenrola, do trenutka kada je svaki od njih dostigao vrhunac slave, šta se dešava sa tihim umetnikom? Onaj koji sedi u senci i ne uspeva da obezbedi međunarodno priznanje za kojim toliko muzičara žudi? Za Majka Blumfilda, ovo postojanje u senci je dobrim delom bila njegova stvarnost.

Majkl Bernard Blumfild možda nije prvo ime koje se pominje u pomenutoj raspravi o najvećim, ali on je svakako umetnik koji je nesumnjivo poslužio kao inspiracija briljantnosti savremene muzike.

KAKAV JE DŽEJMS HETFILD GITARISTA? ALGORITMI KAŽU – 99.8% SAVRŠEN

Rođen u Čikagu, Ilinois, 1943. godine, Blumfild je šezdesetih, iako ga se možda danas niko ne seća kao nekih njgeovih savremenika, neko vreme bio jedini gitarista koji je bio važan. Pošto je izgradio majstorsku reputaciju zbog svog neumoljivog instrumentalnog umeća, Blumfild je svirao uz neke najvažnije muzičare čikaške bluz i džez scene pre nego što je sam izašao pred reflektore.

Smatran jednim od instrumentalnih umetnika koji je u potpunosti popularizovao zvuk bluza, zvuk koji je otvorio put bendovima poput The Rolling Stones i bezbroj drugih, Blumfild bi u tišini delovao, odlučujući da ne oslobodi svoj glas sve do skoro deceniju kasnije, 1969. godine. Pre tog trenutka, međutim, umešao je prste u uspostavljanje nekih od najprepoznatljivijih imena i proslavljenih pesama svih vremena. Na primer, 1965. godine, Blumfild je pritekao u pomoć Bobu Dilanu, svirajući na njegovom šestom studijskom albumu “Highway 61 Revisited”, i imao veliki uticaj na vodeći singl ‘Like a Rolling Stone’. Možda još čudesnije, prigušeni uticaj Blumfilda ponovo se osetio ubrzo nakon toga, nastupajući zajedno sa samim Dilanom tokom veoma uticajnog i prikladno kontroverznog nastupa na Newport Folk Festivalu.

OVOM ČOVEKU SE ISTINSKI DIVIMO… POGLEDAJTE KAKO HENDIKEPIRANI BRAZILSKI GITARISTA SVIRA “SWEET CHILD O ‘MINE” – NOŽNIM PRSTIMA

Nik Gravenites, koji je svirao zajedno sa Blumfildom u bendu Electric Flag, rado se sećao koliko je njegov kolega iz benda bio kritičan.

– Ljudi koji su poznavali Majkla, voleli su ga – rekao je Gravenites. – To nije imalo veze sa tim što im se dopadao, oni su ga voleli. Čak i do danas, 30 godina nakon njegove smrti, ljudi koji su ga poznavali i voleli znali su da je najbolji. Bio je apsolutno najbolji gitarista svoje generacije. Dilan je mislio da jeste. Hendriks je mislio da jeste. Klepton je mislio da jeste.

Gravenites je dodao:

– Želeo je da ljudi sede tamo i vole muziku i uključe se u nju, a ne da obožavaju njene heroje. Nije mu se dopao taj deo muzičke scene. Mislio sam da je to smešno. Nikada to nisam razumeo. Bože, odbio je Dilana! Odbio Dilana! Mislim, takav je on bio.

PROGLAŠEN ZA NAJBOLJEG GITARISTU NA SVETU ZBOG LEGENDARNIH RIFOVA ZA QUEEN, ALI BRAJAN MEJ JE I – KRALJ AKUSTIČNE GITARE… EVO I NAJNOVIJEG DOKAZA

Želja da ne juri za slavom verovatno je jedan od najznačajnijih razloga zašto Blumfild nije na listama na kojima su Dilan, Hendriks, Klepton i ostali.  Međutim, upravo taj usredsređeni pristup njegovom zanatu značio je da ga muzičari obožavaju.

– Njegovo bombastično sviranje, one note koje doslovno polete u vazduh, kada zatrese tu žicu, jednostavno prođu kroz tebe. Intenzitet u njegovom sviranju nije bio poput nikoga sa kim sam svirao, uključujući i Džimija Hendriksa – kasnije je pričao Beri Goldberg.

Pogledajte jedan od njegovih nastupa i uverite se u ove reči:

Blumfild je rangiran na 22. mestu Rolling Stonee liste “100 najvećih gitarista svih vremena” 2003. a na 42. mestu u istom časopisu 2011. U Blues Hall of Fame primljen je 2012. godine, a kao član Paul Butterfield Blues Banda, 2015. godine uvršten je u Rock and Roll Hall of Fame.

Preminuo je u San Francisku 15. februara 1981. kada je imao samo 37 godina. Pronađen je kako sedi za volanom svog automobila, sa zaključanim vratima. Prema izveštaju policije, prazna boca valiuma pronađena je na sedištu automobila, ali nije pronađena samoubilačka poruka. Lekar koji je obavio obdukciju presudio je da je smrt slučajna, iako nije mogao da utvrdi uzrok smrti, jer u Blumfildovom telu nisu pronađeni lekovi i nuje bilo unakova trovanja.

Poslednji album Blumfilda, “Cruisin ‘for a Bruisin'”, objavljen je na dan objavljivanja njegove smrti. Njegovi posmrtni ostaci sahranjeni su u kripti na groblju Hillside Memorial Park, u Kulver sitiju, u blizini Los Anđelesa.

HL/Izvor: faroutmagazine.co.uk

Oglasi

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite vaš komntar!
Unesi svoje ime