U susret 17. Beldocsu, koji počinje sledeće srede, 22. maja u Beogradu i drugim gradovima u Srbiji, predstavljamo međunarodni takmičarski program.
Program je sačinjen od deset izuzetnih, pažljivo odabranih naslova smelih autora koji polažu temelje nekog novog panteona dokumentarne kinematografije.
– Sa fokusom na mlade autore i sveže, nove izraze, međunarodna takmičarska selekcija, jednostavno rečeno, predstavlja ono najbolje od dokumentarnog filma danas. Ovi hrabri, urgentni i pre svega moćni filmovi predstaviće nam stvari koje prosto moramo da vidimo – rekao je Igor Stanojević, selektor festivala.
![](https://headliner.rs/wp-content/uploads/2024/05/MUD.jpg)
Ruski dokumentarni film “Blato” (Mud) Ilje Povolockog vodi nas u staro blatno lečilište na jugu Rusije. Dok u blizini besni rat, ovaj mikrokosmos čini se netaknutim, ali ipak tamni odjeci razaranja podmuklo se uvlače se kroz pore.
Blatnim ritualima i kupanjem u lekovitoj vodi guše se potencijalni nemiri, a detaljnim birokratskim nadzorom utišavaju buntovni pojedinci. Ovo ostvarenje pruža nemilosrdan pogled na mesto koje postaje alegorija savremene Rusije.
![](https://headliner.rs/wp-content/uploads/2024/05/once-upon-a-family.jpg)
U dokumentarcu “Porodica na određeno vreme” crnogorski reditelj Sead Šabotić traga za junakom svog filma.
Na putu gubi se u izolovanim selima, a filmska priča pretvara se u alegorijsko putovanje kroz nepoznato.
![](https://headliner.rs/wp-content/uploads/2024/05/DreamingDogs_Still_3.jpg)
“Pseći snovi” (Dreaming Dogs) Else Kremzer i Levina Petera prati gomilu lutalica – sedam pasa i jednu ženu koji skrivajući se od totalitarne vlasi lutaju kroz divlje pejzaže zabačenih, ruiniranih delova Moske.
U ovom dokumentarcu, snimljenom iz ugla životinja, počinju da se zamagljuju obrasci međusobne zavisnosti i ukroćivanja.
Izraelski dokumentarac “Cipora i Rahel nisu mrtve” (Tzipora and Rachel Are Not Dead) Hadar Morag je priča o traumi, dugo potiskivanom bolu i potrebi da se on njemu progovori.
Rahel uspeva da ubedi svoju sestru Ciporu da napusti psihijatrijsku bolnicu i preseli se kod nje.
Zajedno, one preispituju i dekonstruišu jezik, kako verbalni tako i filmski, sve dok ne počnu da ga koriste kako bi izrazile tišinu, zaborav, disocijaciju, crnu provaliju traume, ono čega ne mogu da se sete i ujedno ne mogu da zaborave.
Kineski dokumentarni film “Dosadni dani i noći” (Tedious Days and Nights) Gua Ženminga prati lutajućeg pesnika Zengova koje se posle trideset godina vraća u svoje rodno mesto na jugu Kine.
Dva prijatelja posećuju pesnika i on im razotkriva svoju staru, skrivenu ranu. Zengov život se, usled njegove uloge u demokratskom pokretu 1989. godine, potpuno promenio. Film beleži njegove kišne noći, borbu sa osećajem praznine i koprcanje u beznađu.
![](https://headliner.rs/wp-content/uploads/2024/05/kumva.jpg)
Francuske rediteljka Sara Majegol se u filmu “Kumva” (Kumva – Which Comes from Silence) vraća u prostore svoga detinjstva i beleži sećanja ljudi koji su kao deca preživeli genocid nad Tutsijima 1994. godine.
Njihove zamagljene priče o izgubljenom detinjstvu sudaraju se sa sećanjima njihovih roditelja koji su predugo ćutali. Dajući oblik mrtvima i praveći most između prošlosti i sadašnjosti, autorka istražuje temu sećanja.
![](https://headliner.rs/wp-content/uploads/2024/05/la-reine.jpg)
“La Reine” Nikole Klingera je filmski esej o ljudima i biljkama, kao isceliteljima i glasnicima.
Priča prati starog boema koji živi na jugu Francuske i proizvodi esencijalan ulja. Iza njega je buran period, koga se još uvek nije oslobodio. I pored toga, on je ujedinio lokalnu zajednicu, postao učitelj i inspiracija mnogima. Ponekad se pita da li je to sve što želi od života.
![](https://headliner.rs/wp-content/uploads/2024/05/sundial.jpg)
“Sunčani sat” (Sundial) Lis Nimik je oniričko filmsko putovanje kroz estonsku seosku sredinu.
Na 16mm traci, film beleži suživot ljudi i drugih bića koji su kreirali mikrokosmos, odbacujući arogantnu doktrinu o ljudskoj superiornosti.
Francuski dokumentarac “U tišini i galami” (In Silence and Clamour) Klemana Rusijea i Adrijena Mosaza beleži svakodnevicu Klemans i drugih koji su utočište od nasilnog sveta pronašli u psihijatrijskoj klinici.
Voz u kojem žive je stao i ne ide nigde. Ali nigde je dragoceno mesto: velika, prelepa zgrada sa zidovima od kamena obraslim bršljanom, koja se otvara prema poljima, nebu i potpunoj tišini.
Opservacioni dokumentarac “Ustati noću” (Rising Up At Night) (Nelson Makengo), portretiše zajednicu koja se suočava sa prirodnom katastrofom: Kinšasa i njeni stanovnici su u mraku.
U nadi, razočaranju i pobožnosti, čekaju i bore se za svetlo.