U intervjuu za hrvatski portal muzika.hr, Goran Bare je govorio o kreativnosti, veštačkoj inteligenciji, rokenrolu i generacijama koje dolaze, ali i o mnogo jednostavnijoj stvari – šta ga danas usrećuje.
Na pitanje kako gleda na kreativnost, Bare je rekao:
– Kao prvo, kreativan si da bi preživio. Ne možeš preživjeti ako nisi kreativan.
Da, ali ne samo to. Svatko tko nešto radi je kreativan. Moj otac, koji je bio stolar, je kreativan. Ti si kreativan zato što si izmislio ova pitanja. Ona je kreativna jer me hvata u raznim uglovima. On je kreativan jer smišlja kako da dođemo do Zaječara. Svatko je kreativan. Život je kreacija.
Kad misliš da više ništa ne može da te iznenadi… Goran Bare objavi novu stvar
To je kao što je Harry Dean Stanton rekao, zašto smo rođeni? Ako si rođen, onda si kreativan. Sama beba vrisne i već je kreativna, zato što samo na taj način može dozvati majku i reći joj, jer ne zna govoriti, da je gladna. Čim si izašao iz majke, kreativan si. U majci si još kreativan.
Ta riječ kreativnost mi je smiješna baš zato što je kreativnost život.
Goran Bare o današnjoj muzici: To je neko udaranje, neke devojke pevaju “aaa, move your body, ovo-ono, trči, vrati se, donesi…”.
Kada je razgovor stigao do veštačke inteligencije i njenog ulaska u kreativne poslove, Bare nije pokazao naročito oduševljenje.
– Umjetnost je jednostavna. Svaki čovjek u sebi ima neku neobičnu potrebu. Netko ima potrebu da zabija čavle, neko da slika, netko da buši zid. Svi mi imamo neku potrebu. A ta umjetna inteligencija isto izlazi iz te takozvane ljudske kreativnosti. Čovjek si pomoću te umjetne inteligencije pokušava sebi olakšati. Ali mislim da to nije dobro. Mislim da od industrijske revolucije čovjek sebi skače u želudac. Pa si vidio što se događa? Jesi vidio da je u Francuskoj prošao tornado, što se nikad nije dogodilo, pogine 24-26 ljudi. Baš zbog tih stvari, eto, dovela nas je ta neka priča. To je zapravo ta pohlepa. ‘Greed is good’, je l? Ne bi se složio.
A na pitanje da li i dalje stoji njegova ranija tvrdnja da nove generacije više nisu lude za rokenrolom, odgovor je bio gotovo istorija popularne muzike u nekoliko rečenica.
– Pa normalno. Ni mi nismo više bili ludi za jazzom. Prije nas su swing, jazz, bebop bili ludara. Moda, način sviranja, kombo, sastav. Prvo je bio swing sa šest-deset ljudi, onda se to sve složilo na tri do pet ljudi, kombo sastavi. I onda su se pojavili rock’n’roll sastavi, zato što je američka narodna glazba bila mješavina svih mogućih europskih narodnih glazbi. I onda taj živahni ritam, ritam života, mladosti, Amerika, mlada nacija. Diže se, diže se. Ali danas je cijeli svijet postao Amerika, što su Idoli rekli još osamdesetih.
Za kraj, Bare je govorio i šta ga čini srećnim.
– Mene ljudi usrećuju. Ovo što radim, to me usrećuje, da, jako me usrećuje, ali tek kad završim. Baš imam jednu pjesmu o tome, o stvaranju, o tom porivu. Kao što tebe usrećuje tvoja djevojka, tako mene usrećuju razni ljudi. I kroz tu vrstu usrećivanja ja dolazim do raznih ideja, sjednem za klavir ili uzmem gitaru, napravim pjesmu, donesem njima, oni to srede, i to je to.