Đule otkrio svojih pet omiljenih pesama Van Gogha i ispričao pravu priču o njima…

1
1168
Oglasi
Van Gogh/Photo: Dunja Dopsaj, promo
Van Gogh/Photo: Dunja Dopsaj, promo

Beogradski rok bend Van Gogh na regionalnoj sceni zadržao se sada već više od tri decenije, dok su najveću popularnost stekli u drugoj polovini ’90-ih.

Dan pred Dan yaljubljenih, dakle 13. februara. u fizičkom i digitalnom obliku objavljuju deseti studijski album “More bez obala” pod etiketom Van Gogh Produkcije s koga su več objavili singlove “Za suze nema vremena” i najnoviji “Više te ne volim ko pre” za koji se priča da je “nova koncertna himna”.

Izlazak novog albuma pokazao se kao sasvim dovoljan povod da se prisetimo nekih starih numera i da frontmen Zvonimir Đukić Đule “dekonstruiše” pet njemu najdražih pesama i ispriča priču koja stoji iza njih.

1 “Neko te ima”

Pesma je dugo i strpljivo čekala svojih pet minuta, čuvajući se za pravi trenutak. Pesmi smo udahnuli život 1987. godine, a prvi put objavili je 1991. god. na albumu “Svet je moj”. Šest godina kasnije, 1997. god. tek kada smo je uživo odsvirali na naša dva “No Comment” protestna koncerta protiv tadašnjeg režima, održana u legendarnom SKV-u, postala je neslužbena himna grupe. Jedina verzija spota koja je zaživela za pjesmu, je verzija s koncertnim zvukom i protestnim hukom, a filmskim scenarijem. Tekst je napisao Goran Milisavljević, nekadašnji član grupe Van Gogh, a muziku sam napisao ja. Ljubavne je tematike, i posle više od tri decenije, još uvek emituje jasne signale jednog davno izgubljenog srca, koje još uvek negde gladno kuca.

2 “Brod od papira”

Moja omiljena “barka”, isplovila je ka otvorenom moru iz luke zvane “Opasan ples” 1999. godine. Posvećena je mojoj najboljoj prijateljici, a nastala je u momentu dok mi je drago biće poklanjalo svoj poslednji osmeh, da bi se već u sledećem trenutku u miru probudilo na nekom mirnom moru bez obala. Obećala je da me tamo negde čeka. I tako, dan danas često znam da se zagledam u tu besprekornu liniju koja u daljini precizno zna da odvoji ovozemaljsko od nebeskog carstva. Stavim dlan u more, zatalasam ga i njoj kao da ljubav tamo negde pošaljem, da zna da mislim na nju i da me čeka.

3 “Anđele moj brate”

Ovu pesmu sam posvetio meni dragim ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u mom odrastanju i učenju. Svoje večne duše preselili su na neka bolja mesta, daleko odavde, tamo gde nema zavisti, bolesti, mržnje i obesti. Hvala za sve Milanu, Margiti, Bojanu, Vdu, Čavketu, Davorinu Popoviću, Jadranki Stojaković, Lazi Ristovskom, Rajku Kojiću, Borisu Aranđeloviću i mnogim drugima, koji su bili i zauvek za mene ostali ljudi s velikim slovom LJ. Uselili su se pod moju kožu i u moje srce kao iskreni prijatelji, da me svojom plemenitošću u ovozemaljskom životu kroz sva iskušenja, čuvaju i prate.

4 “Kolo”

Pristup pesmi “Kolo” za mene je bio svojevrsni filmski i pozorišni eksperiment. To putovanje kroz nepoznate slike prošlosti, zapravo su bile izazov kako oslikati zaboravljeno vreme bojama sadašnjosti. Naručilac pesme bila je mašta. Za nju sam tekst napisao po motivima narodne pesme Vuka Stefanovića Karadžića i za koju sam potpisao note, slikajući tako imaginarno trenutak u kome su se po mom osećaju, sve te slike u stvarnom trenutku i događale pre mnogo vekova, kroz iskušenja vatre, vode, zemlje i vazduha. “Kolo” je pjesma koja publiku poziva u egregor pozitivizma, kroz toleranciju različitosti. Bilo je zaista koliko inspirativno toliko i zahtevno, kako uklopiti bogato lirsko nasleđe u spoj s modernim zvukom gitare, tako i prošlost približiti senzibilitetu nove generacije, bez kompromisa i bez podilaženja njihovom temperamentu i ukusu.

5 “Pismo ocu”
(pesma izlazi 13. februara)

Pesma je rođena u začaranom krugu odnosa, kroz ulogu ponosa koji nosi otac i brzinu inata koja krasi svakog sina. Sve ono što su otac i sin za vreme mnogih oluja kroz međusobni odnos za života jedan drugom prećutali, razume se tek kada suze počnu da se kotrljaju niz obraz. Sva nerazumevanja i sve neispričane priče se odjednom preko noći pretvore u titl ljubavi kroz ispis zvezda na nebeskom svodu. I eto, tek sad posle svega, kad su se oluje stišale, više nego ikad pre, glasno pred celim svetom priznajem, da nedostajanje tvoje, Tata, tek sad stiglo me!

HL/Izvor: muzika.hr

Oglasi

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Molimo unesite vaš komntar!
Unesi svoje ime