Hrvatska spisateljica i blogerka Vedrana Rudan, pozabavila se u svom blogu na stranici rudan.info i srpskom muzičkom scenom. I to na krajnje otvoren, čak i surov način. Ali, takva je ona. Otvorena do bola. I da… njene tekstove ne vredi prepričavati ni menjati. Najbolji su kad su originalno preneti. Ovako:
U Srbiji živi fenomenalna pjevačica svjetski poznata Marija Šerifović. Cura je lezbijka i to nikad nije skrivala. I još nešto nikad nije činila, pričala o svom privatnom životu. Medijima koji danas žive isključivo od teme tko koga kreše njezin je stav bio nepodnošljiv. Srećom, ovih dana je otkriveno kako Marija “ljubi” gospođu iz srpskog visokog društva, udanu, majku…Zatresla se cela Srbija. Nema osobe, osim Marije i one druge gospođe, koja nije imala što reći na tu temu.
Da je kojom nesrećom NATO opet napao Srbiju ili da su se Tuđman i Milošević istovremeno dignuli iz groba i zapjevali usred Beograda “Hej, Slaveni” mediji bi se manje uznemirili. A zašto su se mediji uznemirili? Ja ću vam reći. Zato jer je Marija žena. Da je Marija Mario, da je Marija oženjeni pjevač peder nitko je ne bi ništa pitao. NITKO. Niiiiiitkooooooooo. Zato jer se na ovim našim prostorima javne osobe pedere ostavlja na miru osim ako oni od svog pederluka sami ne odluče napraviti biznis.
A đe su mi dokazi? Ispričat ću vam priču iz mladosti. Bilo je to sedamdeset i prve, druge ili treće, nisama sasvim sigurna. On je imao koncert na terasi hotela Marina u Mošćeničkoj Dragi. Naravno da sam sjedila u prvom redu i jedva čekala pauzu da ga zaskočim, da mu, ako bude ikako moguće, uvalim svoj mladi jeziku u usta, da mu uručim posebno za tu priliku u Trstu kupljene svilene gaćice. Koštale su, preračunato, osamdeset eura. Nije me bilo briga. Samo jednom u životu te može, ako budeš imala sreće, pojebati najveći mužjak na jugoslavenskim prostorima.
Prije pauze sakrila sam se iza zavjese koja je dijelila pozornicu od bekstejdža. Bekstejdž je bio vrt o kome je, bajdvej, brinuo moj pokojni otac. Tako je dobro uredio vrt hotela Marine da je jedno od njegovih rješenja, ružni betonski zid pokrio je fenomenalnim zelenim lišćem, ušlo u “Jugoslavensku enciklopediju vrtlarstva”. Ako je netko od vas ima neka mi je pošalje. Neću platiti gaćicama. U vrtu smo iza zavjese bili samo ja i moj prijatelj. Danas umirovljeni sveučilišni profesor nije skrivao da je peder iako se za Jugoslaviju baš ne bi moglo reći da je bila pederfrendli. Nisam ga pitala šta tamo radi. Ja sam čekala Njega.
I On je došao. Visok, vitak, blještavi zubi… Žao mi je što već tada nisam bila djevica. Poželjela sam ga zbog toga zamoliti za oproštenje prije nego sa njega skinem sako, hlače, gaće, prije nego ga progutam. Kad… On se uputio prema mom prijatelju s kojim sam išla u osmogodišnju školu. Šta se dešava? A ja? A jaaaa? Zagrlio ga je i uvalio mu svoj jezik u usta. Činilo mi se da će jedan drugoga proždrati, ali nisu. Da jesu on danas ne bi bio još uvijek jedan od najvećih pjevača i jebača na našim prostorima. Kad kažem jebača mislim na jebača žena, naravno. Gospodin je oženjen, isto tako naravno. I ima djecu.
U moje vrijeme, bilo je to pred četrdesetak godina svi smo, osim nekih glava ludih, u Jugoslaviji znali da je Pjevač peder. Nikome to posebno nije smetalo. Voljeli smo i još uvijek volimo njegov glas. Koga je gospodin jebao nije nas bilo briga. Bilo je to vrijeme mraka, mraka koji je jednako pokrivao i “normalne” i “perverzne”. Danas živimo u vrijeme svjetla. Sve se mora otkriti, sve se mora znati. Ako mediji dnevno ne isporuče bar nekoliko vrućih vijesti o tome tko koga jebe na šou sceni, za onu političku su manje zainteresirani jer bi mogli ostati bez posla a možda i bez glave, ništa nisu učinili. Pa ipak, eto, gospodina puštaju na miru.
Danas je on, o tempora, o mores, JEBAČ nad jebačima. Djevojke i djevojčice na njega bacaju gaćice i grudnjake dok on pjeva pjesme moje mladosti. Nema tog reportera ni informera tko bi mu se usudio prići i pitati ga, kako usklađujete to što ste i peder i muž i otac? Muškarce se na ovim prostorima ne razapinje na križ bez obzira koga jebali, križ je rezerviran samo za žene.
“Novinari”, a da, malo za promjenu, ostavite Mariju na miru? Sačekajte junaka moje priče iza stejdža, stalno održava koncerte, pa ga priupitajte kome iz svoga benda ovih dana uvaljuje jezik u gladna usta.
Carica Rudan