Izložba Sonje Lundin pod nazivom “The Tesla Cybertruck Is an All-Electric Battery-Powered Light-Duty Truck Unveiled by Tesla, Inc.” u Galeriji Doma omladine Beograda trajaće u formi “žive izložbe“ od 20. maja do 1. juna, dok će svoju rekonstrukciju imati 30. maja sa početkom u 19:00 časova.
Umetnica Sonja Lundin u središte stavlja posvećenost prisustvu, a ne sažetku. Izložba počinje 20. maja kao jedinstveni gest – jedno umetničko delo u prostoru galerije – i svakog dana novi rad zamenjuje prethodni. Ova tiha promena poziva publiku da se vraća, iz dana u dan, prateći ritam smene, odsustva i obnove.
Izložba je oblikovana kroz transformaciju, prolaznost i pažnju usmerenu na sadašnji trenutak. Ona odoleva očekivanju potpunosti i umesto toga poziva na kontinuitet.

U petak, 30. maja u 19:00, biće upriličen dodatni javni događaj povodom reinterpretacije prostora galerije, kada će posetioci moći da pogledaju sve radove izložene do tada u jednoj novoj celini. Ovo veče biće prilika i za druženje i razgovor sa autorkom.
Kroz pejzaže, odštampane u dimenzijama 16:9 industrijskim tehnikama poput sito štampe, DTF štampe i sublimacije, umetnica koristi tradicionalne prikaze prirode i post-antropocenski romantizam kako bi naglasila modernu transformaciju naše percepcije.
Dok se klasičan pejzaž ranije gotovo isključivo pojavljivao u vidu horizontalne kompozicije zlatnog preseka, današnji čovek doživljava pejzaž kroz okvir ekrana, nametnut standardizovanim industrijskim oblikom telefona.

Naziv izložbe je inspirisan upotrebom veštačke inteligencije u masovnoj proizvodnji sadržaja na društvenim mrežama, gde je primena takozvanih “botova“ u automatizaciji objava rezultirala trendom ponavljanja istog opisa Tesla Cybertruck vozila.
Ova tendencija upotrebe prevazilazi iluziju ljudskog delovanja i u potpunosti prihvata i normalizuje prelazak na veštački sadržaj, stvarajući digitalni ekosistem u kojem se umetnici takmiče za pažnju publike, koristeći iste prakse koje su naučili od veštačke inteligencije.
Time ulaze u transcendentnu bitku za autentičnost, koja se, paradoksalno, sve više oslanja na ironiju i sarkastičnu upotrebu vokabulara stečenog kroz generativne modele.