Pesme Brusa Springstina i danas izazivaju reakciju kod ljudi, ne samo zato što su dobre, već i zato što dopiru do nečeg mnogo dubljeg u nama. Način na koji The Boss piše kombinuje uzbudljivu rok muziku i tekstove koji dotiču nešto što je zakopano u svakom slušaocu.
Dve njegove najveće inspiracije bili su The Beatles i Bob Dilan, što je vrlo očigledno u njegovoj muzici. Možete to čuti u njegovoj instrumentaciji, jer su njegove pesme energične i lako pokreću, poput velikog dela kataloga The Beatlesa. S druge strane, njegovi tekstovi govore o ličnom životu, unutrašnjim borbama i politici – temama koje ne stare i koje ljudi i danas smatraju značajnim.
Brus Springstin na premijeri dokumentarca “Road Diary”: Ako sutra umrem, u redu je… Kakva je*ena vožnja!
Njegov širok pristup muzici znači da nikada nije ostajao bez ideja. Bez obzira na period života u kojem je pisao, uvek je postojao deo njega iz koga je crpeo i prenosio na pesmu. To znači da je tokom svoje karijere napisao veliki broj izuzetno ličnih i različitih pesama. Iako je obožavalac većine ovih pesama, čak i sam Springstin priznaje da postoje neke pesme koje ne voli toliko.
Razlozi zašto ne voli određene pesme su različiti. Neke zato što se jednostavno ne slaže sa načinom na koji je pesma na kraju zvučala. Postoje i pesme čiji, samo zbog načina na koji su određene reči izgovorene, Springstin nije veliki obožavalac.
Brus Springstin i zvanično postao milijarder… konačno ušao na Forbsovu listu najbogatijih
Na primer, jedan od glavnih singlova sa njegovog debitantskog albuma bio je obrada pesme Manfreda Manna “Blinded by the Light”. Springstinu se ova pesma nikada nije posebno dopadala jer je način na koji je Man izgovorio reč “deuce” zvučao kao da je rekao “douche” (što je vulgaran izraz). Iako mu se pesma u celini dopadala, smatrao je da je upravo ta jezička greška doprinela uspehu pesme.
– Moj tekst kaže ‘cut loose like a deuce’, a njihov je govorio ‘cut loose like a douche’ – rekao je Springstin. – Imam osećaj da je to razlog zašto je pesma skočila na prvo mesto.
Možda će obožavaoce iznenaditi i to što Springstinu u početku nije bila naročito draga ni pesma “Born to Run”. Iako je ovo jedna od njegovih najvećih pesama i pesma kojoj se većina obožavalaca najviše raduje kad god je čuju, objavljena je u vreme kada Springstin nije voleo zvuk sopstvenog glasa, pa nije mogao da je sluša.
– Kada tek počinješ, nisi navikao da čuješ sopstveni glas, čak ni nakon dva ili tri albuma – objasnio je u jednom intervjuu. – Jednostavno nisam mogao da se naviknem na zvuk svog glasa. Često ti takve stvari zvuče užasno.
Konačno, Springstin je toliko mrzeo svoju pesmu “The Way” da je nije čak ni uvrstio kao originalnu pesmu na svoj album. Umesto toga, stavio ju je na kraj ploče kao skrivenu numuru. Kada su ga pitali za razlog, rekao je:
– Glavni razlog zašto je skrivena je taj što mi se nikad nije svidela […] Voleo bih da je čujem u filmu Dejvida Linča, u nekoj seksualno perverznoj sceni. To je, po meni, njeno pravo mesto.
HL/Izvor: Farout magazine