Home»Export»HL intervju – alternativni duo Revirgin: Uskoro ćemo živeti kao u Orvelovoj “1984.”, samo što će Big Brother biti Google

HL intervju – alternativni duo Revirgin: Uskoro ćemo živeti kao u Orvelovoj “1984.”, samo što će Big Brother biti Google

3
Shares
Pinterest Google+
Revirgin/Photo: Marita Bulimbašić
Revirgin/Photo: Marita Bulimbašić

Mladi, alternativni, čakovečki duo Revirgin, koji čine Karlo Križnik i Paula Gavez, biće gosti trećeg Festivala ekologije i antifašizma u Subotici koji će se održati 9. i 10. septembra 2022. u Art bioskopu Lifka i u klubu Mladost.

Sredinom aprila ove godine objavili su svoj debi album “Simulations”, a ovim povodima razgovarali smo sa Karlom, gitaristom i pevačem benda,  o njima i njihovom muzičkom i vizuelnom stvaralaštvu, inspiraciji, uzorima, ambicijama ali i tome kako vide budućnost čovečanstva.

Dolazite prvi put u Srbiju, možda bi za početak najlogičnije bilo da, za one koji do sada nisu imali priliku da vas vide i čuju, podelite najosnovnije informacije o bendu Revirgin – kada ste nastali? Kako je uopšte došlo do toga i gde bi ste se u žanrovskom smislu pozicionirali? Ko šta svira i radi u bendu?

– Prvi put smo počeli krajem 2019. godine, točnije 1.11. Ja sam se bavio glazbom od ranije a Paula je, na moje veliko iznenađenje, kad smo se na Dan mrtvih vozili u kino, predložila da napravimo bend. U prvoj je postavi ona svirala bas gitaru a ja sam, kao i sad, bio na električnoj gitari i mikrofonu. Snimili smo demo od 3 pjesme a glazba je zvučala puno drugačije od ovog što radimo trenutno – bila je puno žešća, prljavija i mračnija te orijentirana na tipične rock instrumente – bas, električnu gitaru i bubnjeve. Zapravo smo tražili bubnjara i tu je nastao problem jer ih u našem Čakovcu postoji svega nekoliko i svi su zauzeti ili pak ne žele raditi autorske stvari. Nekoliko mjeseci potrage bez uspjeha obeshrabrilo nas je pa je cijeli pokušaj trajao svega 3-4 mjeseca. Kad nas je prošla ljutnja i ogorčenost, pokušali smo opet u 5. mjesecu 2020. – ali ovaj put samo nas dvoje, bez da ikada više razmatramo opciju da uključujemo još nekog drugog. Kupili smo sintesajzer sa sequencerom za Paulu, a ja sam ostao na vokalu i gitari – to se činilo kao jedino i idealno rješenje za ‘bend’ koji je odlučio biti i ostati dvojac. Na kraju krajeva, tako se i sam zvuk glazbe drastično promijenio i krenuo u nekom novom i nama još uvijek nepoznatom smjeru pošto ni jedno od nas nikad nije imalo dodir sa sintesajzerima. Prepustili smo se eksperimentiranju u kompniranju i aranžiranju novih pjesama te slušanju glazbe 80-ih u kojoj najčešće i dominiraju sintesajzeri.

Kako ste se odlučili za ovaj naziv benda? Kakvo on značenje nosi u sebi?

– Naziv benda je tu još od 2016. jer je Revirgin, prije nego se uopće pretvorio u bend, bio moj solo projekt koji sam vodio iz zabave, više kao hobi. Naime, postoji stari, već dugo neaktivan, škotski death metal bend imena Korpse čiji se drugi album zvao Revirgin. Ime sam ukrao jer zvuči lijepo i vizualno lijepo izgleda kao riječ kad se napiše, iako je značenje blesavo i nezrelo… Ali Korpse svejedno jest dobar bend a i album također. Uglavnom, ime smo definitivno trebali promijeniti kad smo počeli svirati zajedno i šteta što nismo, baš iz razloga što ovo što radimo sad nema nikakve veze s mojim radovima od ranije. Iz tog je razloga svemu onom starom izbrisan svaki trag.

Kakva su vam dosadašnja koncertna iskustva? Gde ste svirali i kakve su reakcije publike, medija i kolega muzičara?

– Bilo je jako dobrih koncerata. Nadmašili smo vlastita očekivanja na nekim nastupima i čini se kao da se bend u koncertnom smislu kreće u dobrom smjeru. Reakcije su izuzetno pozitivne ali ne želim direktno citirati da ne ispadnemo umišljeni. Sve u svemu, imali smo mnoštvo lijepih reakcija koje bi i nas same povremeno ostavile začuđenima. Naravno, bilo je i nekoliko loših koncerata ali neću ih imenovati. Učimo na greškama i sad pokušavamo biti pažljiviji i selektivniji pri odabiru i prihvaćanju poziva na gaže.

Nevezano za muziku, kad smo se već dotakli uloge mašine u vašem stvaralaštvu, duboko smo zagazili u 21. vek, automatizacija, robotizacija, digitalizacija, algoritmi i veštačka inteligencija, sve je već u poodmakloj fazi razvoja i ozbiljno utiče na život čoveka – kako vidite svet za, recimo, 15-20 godina?

– Već smo prešli onu granicu u tehnologiji gdje sukladno s time kako ona napreduje, čovjek sve više zaglupljuje i postaje rob interneta i aplikacija, to je svima već jasno. Ali za 20 godina to će se, vjerujem, osjetiti bar deset puta jače nego se osjeti danas. Ne treba imati pamet više. Već sad imamo appove za sve što poželimo a Google zna odgovor na gotovo svako pitanje. To, naime, samo po sebi ne mora biti nužno loše, samo što ljudi, umjesto da modernu tehnologiju i dostupnost informacija koriste da bi učili s dlana, bilo kad i bilo gdje, koriste u upravo suprotne svrhe. Koriste tehnologiju da ne bi učili jer i onako odgovor na svako pitanje nose u džepu. Što se tiče AI-a (umjetne inteligencije), on već sad radi slike i ilustracije bolje od nekih umjetnika, piše nevjerojatno zanimljive tekstove i priče kakve ljudskim bićima teško padaju napamet jer spaja nespojivo… Jako je zanimljivo. Umjetna inteligencija je definitivno na mnogo polja kreativnija od nas ljudi a kroz 20 godina ti će se nedostaci AI-a smanjiti ili nestati i ljudski doprinos umjetnosti, kreativnosti, znanosti, psihologiji (i praktički svemu što možeš zamisliti) više neće biti od nikakve koristi. Živjet ćemo u svijetu budala koje nose Googleove naočale s odgovorima na sva pitanja za koje prvo moraju odgledati petosekundnu reklamu, osim ako se pretplate na “premium” račun. Slično kao Orwellov roman “1984.”, samo što će Big Brother biti Google, zapravo već jest… Ali da ne budem prenegativan, čitao sam da su razvili i AI koji predviđa kriminal u Chicagu tjedan dana unaprijed s 90% točnosti. Mjesto na kojem će se dogoditi u radijusu od 300 metara, tako nešto. Nahrane ga statistkama i događajima iz prošlih godina a on napravi računicu i statistički predviđa i, nevjerojatno, ali 90% puta pogodi. Ako to zaživi, to je recimo onaj dobar dio koji nam nosi moderna tehnologija u budućnosti. Vidjet ćemo ali sve u svemu, jedva čekam jer sam siguran da će biti jako zanimljivo.

Revirgin/Photo: press promo
Revirgin/Photo: press promo

Vratimo se vašoj ličnoj audio biografiji, kako je teklo vaše “muzičko odrastanje”? Opišite kroz koje faze ste prolazili u svom slušalačkom razvoju i koji su vam bili omiljeni bendovi.

– Kroz odrastanje smo slušali (i još uvijek volimo slušati) alternativu 90-ih i heavy metal i death i black metal… Imali smo raznih faza. Kad smo počeli u 6. mj. 2020., na nas je najviše utjecala francuska synth-punk grupa La Femme. Zbog njih smo i kupili synth. Ja sam tada sastavio popis izvođača za koje znam da koriste synthove ili neke koji stvaraju drugačije zvukove koji ne zvuče kao tipični rock instrumenti, čisto za inspiraciju. Neke od njih smo već slušali ranije a neke ne. Još imam taj papirić s tim izvođačima. Bili su tamo, možda i tim redosljedom, Berlin-era David Bowie, Iggy Pop i njegov The Idiot, već spomenuti La Femme, Talking Heads, Kraftwerk, The Garden.. možda mi fali koji. Preko Talking Headsa konkretno smo se uvukli u cijeli taj New Wave kasnih 70-ih i ranih 80-ih. Talking Headse smo slušali intenzivno nekoliko mjeseci potkraj 2020. i u tom je periodu nastalo barem 5 ili 6 pjesama koje su se našle na “Simulations” albumu. Slušali smo i Falca, Grace Jones, Jerrya Harrisona (The Red and the Black Album i Casual Gods), Ambitious Lovers… S vremenom smo se zasitili toga i početkom ‘21. navukli smo se na Goth. Sisters of Mercy, Siouxie, Bauhaus… To je utjecalo na ostatak pjesama s albuma. Ali naprimjer, zadnja stvar na albumu, “Informercial”, ona nije inspirirana glazbom već američkom TV prodajom – ili ti, infomercialima. Tekst je više-manje sastavljen od raznih citata izvučenih iz tih reklama a glazba je inspirirana lošom synth muzikom kakva najčešće svira u pozadini istih (osim onog “funky” brejka i Pauline solaže na synthu, to je, mogu sa sigurnošću reći, naš pokušaj da rekreiramo “Pull Up to the Bumper” od Grace Jones).

Trenutno smo u drugim stvarima, kud bi došli da slušamo isto cijelo vrijeme. King Crimson iz 80s ere s Adrianom Belewom (“Discipline”, “Beat” i “Three of a Perfect Pair”), Crispin Glover i njegov jedini i savršeni album “The Big Problem ≠ The Solution. The Solution = Let It Be”, Yellow Magic Orchestra, Japanski Premijeri, Karlowy Vary.. Zapravo ja slušam sad i metal malo da se odmorim od ovoga svega, Megadeth, Emperor, Hypocrisy, Carcass…

Šta radite kada ne stvarate muziku? Imate li neke poslove i/ili hobije? Da li je muzika posao ili hobi ili i jedno i drugo ili nešto treće?

– Nažalost, s glazbom još uvijek ne zarađujemo dovoljno da nam zamijeni stalni posao. Oboje radimo poslove ali na bendu radimo jednako ozbiljno. Definitivno je više od hobija. Rijetko odmaramo i stalno smo u pogonu, bilo probe, nastupi ili pisanje /snimanje novih pjesama. Ja se uz glazbu bavim i ilustracijama kad ulovim vremena.

O čemu govore vaše pesme? Odakle crpite inspiraciju? Kako ste se odlučili da pišete i pevate pesme na engleskom?

–  Ja pišem tekstove. Pišem o stvarima koje me zanimaju; vožnji biciklom, prometnim znakovima, arhitekturi, vremenu, tehnologiji, kretanju… O običnim stvarima, zapravo. Pišem o svemu što me fascinira ili mislim da je zanimljivo. Pisao sam i o Kafki u “The Trial”, u jednoj novoj stvari koju još nismo objavili sam pisao o Marshallu Applewhiteu i njegovoj religijskoj sekti/kultu Heaven’s Gate, u jednoj o osvajanju olimpijske medalje u plivanju na sto metara na igrama 1984…

Zašto engleski? Ne znam, iskreno. Tako sam počeo sa svojim prvim pjesmama još u osnovnoj školi jer sam mislio da je pjevati na hrvatskom sramota. Onda sam imao 11, 12 godina… Ali nikad se nisam sjetio to promijeniti, iako sam mišljenje davno promijenio i engleski mi ništa u životu ne znači. Točnije, nedavno mi je sinulo i mislio sam “pa čemu, zašto? Engleski mi ništa ne znači”, nakon što smo objavili “Simulations” album. Radimo tekstove na hrvatskom trenutno i novi album koji završavamo i planiramo objaviti sljedeće godine biti će isključivo na materinom jeziku. Četiri hrvatske pjesme već izvodimo uživo a do Ekoslavije će ih, nadamo se, biti šest.

Imate li kao bend neku misiju? Da li ste društveno angažovani? Postoje li određene vrednosti koje pokušavate da promovišete kroz svoj rad i ako da, koje su?

– Misija nam je uspjeti tako da prkosimo današnjim standardima. Ne mogu reći da smo društveno angažirani ali kritiziramo društvo u pojedinim tekstovima i ako to može biti naš doprinos i ako nekome otvori oči, odlično. Vrijednosti… Ne volimo sistem a niti društvene standarde današnjice. Promoviramo individualnost prije svega, radimo ono što mi želimo i ne razmišljamo previše o tome da li će se nekome svidjeti ili ne i nastojimo inspirirati druge da rade isto.

Revirgin/Photo: Marita Bulimbašić
Revirgin/Photo: Marita Bulimbašić

Recite nam nešto o vašem vizuelnom identitetu – imate specifičan stil. Kako je došlo do toga da vaši video spotovi izgledaju tako kako izgledaju?

– Slučajno sam naišao na neku YouTube kompilaciju videa ranog CGI-a iz osamdesetih koji danas izgleda kao loša, amaterska, groteskna 3D animacija s apsurdnom tematikom, presnimljena s VHS-a. Za ono vrijeme je to, naravno, bilo revolucionarno, ali meni, čak i kad gledam to danas, i dalje izgleda moderno i futuristički.

Pogledao sam sate i sate retro CGI animacija i htio sam da napravimo spot za našu stvar “The Trial” u tom stilu, dok mi glumimo pred green screenom, a ’80s 3D’ nam služi kao pozadina. Htio sam ’80s CGI tejk’ na Kafkin Proces, recimo (za pjesmu “The Trial” smo na kraju napravili spot u crno-bijeloj tehnici, inspiriran istoimenim filmom Orsona Wellesa).

Nisam znao raditi 3D animacije pa sam prvo tražio neki 3D stock video koji mogu upotrijebiti, ali bez uspjeha. Onda sam pokušao dobiti taj efekt tako da običnu ilustraciju presvučem VHS filterom ali, naravno, nisam bio zadovoljan jer to i dalje nije bilo to.

U jednom trenutku sam rekao dosta, skinuo sam Blender (software za 3D animaciju) i pokušao napraviti svoj vlastiti 3D. Nije teško, ali zahtjeva predanost, pogotovo ako se s tim stvarima nisi susretao ranije. Brdo tutorijala na internetu, svaki dan poslije posla pa do navečer pred kompjutorom… Tri tjedna kasnije upotrijebili smo moje prve animacije za naš prvi spot za pjesmu “Coldest City”.

I za kraj, informišite nas gde i kada možemo uživati u vašim nastupima u narednpom periodu.

25.08. FIUK, Koprivnica HR

26.08. Festival uličnih svirača – Gradić fest, Novi Sad RS

02.09. 3FF festival, Čakovec HR

09.09. Green wood – Zöld Fa, Senta RS

10.09. Ekoslavija, Subotica RS

11.09. Grand Café, Segedin HU

16.09. Metelkova, Ljubljana SLO

17.09. Ilirska Bistrica SLO

21.10. Močvara, Zagreb HR

Previous post

Filmovi o Bondu snimaće se (najmanje) do 2037. godine...   

Next post

Arctic Monkeys najavili novi album "The Car", stiže 21. oktobra

No Comment

Leave a reply

Your email address will not be published.